Trudnica: “Trudna i debela u liftu shopping centra s još nekoliko ljudi. Prilazi mi jedan od njih i hvata me za cicu i kaže ‘blago djetetu’. Od šoka se nisam snašla, a ekipa u liftu je MENE gledala s podsmijehom”.
25-godišnjakinja: “Vraćam se doma s izlaska s frendicama. Četvorica me pokušaju zgrabiti na Ribnjaku, parsto metara od doma. Otrgnula sam se i pobjegla. Više nikud ne idem navečer sama”.
Pješakinja: “Idem pješice po Zelenom valu. Tip na biciklu u prolazu me ‘sočno’ uzvati za dupe. Mrtav-hladan produži, a ja skoro padnem od njegovog hvatanja u pokretu, ali i od šoka. Prolaznici se smiju MENI, sve u stilu ‘gle ovu babu kak je skoro pala’ (imam 49 godina)”
Šokirana: “Neki dan nepoznat muškarac me nasred ulice grabi za ruku i podiže mi haljinu. Kaže mi da više pazim što nosim jer bi me ovako lako mogao silovati. Kaže da neće jer on nije takav, ali drugi jesu. Kako bolje zaštititi žene od seksualnog uznemiravanja nego seksualnim uznemiravanjem?”
Putnica: “Muškarac između 50 i 55 godina operira po javnom prijevozu i maltretira žene na način da se prilijepi uz nju i ne miče se. Ako se i žena počne izmicati i udaljavati se, on krene za njom i ponovno joj se stisne na leđa. Lijepo sam mu rekla da se odmakne od mene što je i učinio, ali samo par koraka i cijelo vrijeme me bolesno gledao pa sam se ja udaljila na drugi kraj tramvaja. No onda je krenuo prema skupini djevojaka i na njima je visio sve dok mu opet nisam rekla da se makne jer da ga viđam po javnom prijevozu i da ću ga slikati. Nadobudno sam izvadila mobitel i upalila kameru, ali frajer je udario po mobitelu i počeo mi prijetiti da će me ubiti ako ga slikam i vrijeđao me.”
Dečko s dreadlocksima: “Jednog dana oko 21:30 sati na samom Zrinjevcu, žureći se na vlak, nisam ni primijetio da je prema meni išlo desetak ćelavih klinaca. Vičući ‘pederčino’, ‘kako to izgledaš?’ (imao sam tada duge crne dredlokse, nekoliko piercinga, odjeven u crno kao i uvijek), srušen sam na pod u nekoliko sekundi i brutalno pretučen, izgubio sam naočale za vid, nekoliko piercinga, uspio se podignuti, počeo trčati na drugu stranu ulice, još sam čuo kako su mi dobacivali ‘pederčino’ i ‘heil hitler’. NITKO mi nije pomogao… nitko mi od prolaznika nije htio dati ni običnu maramicu jer sam osjetio krv na licu.”
Ovo su samo neka od svjedočanstava o uznemiravanju i nasilju na ulici, u parku, u kafiću, u javnom prijevozu, na koncertu… ili nekom drugom javnom mjestu. Međunarodni tjedan sprječavanja uličnog uznemiravanja, koji traje od 3. do 9. travnja, u Hrvatskoj je danas obilježen predstavljanjem aplikacije Safecity, nastale u Indiji prije deset godina, a na hrvatski su je prevele članice inicijative “Razotkrijmo skriveno uznemiravanje“: profesorica engleskog i francuskog jezika i književnosti Ivana Šalinović, politologinja i konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama Dunja Bonacci Skenderović, specijalistica u agenciji za ljudske resurse psihologinja Erna Tomiša i socijalna radnica Nina Sabolić.
Višnja Ljubičić, Dunja Bonacci Skenderović, Erna Tomiša, Nina Sabolić i Ivana Šalinović (foto Roman Avdagić)
Dramatično rastu zločini iz mržnje zbog spolne orijentacije
Aplikacija će omogućiti da i mi u Hrvatskoj lociramo problematična mjesta u kvartovima, gradovima, naseljima… gdje osobe oba spola doživljavaju psihičko i fizičko nasilje, a to je prilika lokalnim zajednicama da takva mjesta bolje osvijetle, opreme kamerama i da tamo budu češće policijske ophodnje.
„Svi poznajemo djevojke i odrasle žene, koje idu ulicom, posebice noću, držeći prst na mobitelu kako bi im poziv policiji bio samo jedan stisak daleko; koje planiraju kojim putevima i u koje doba će se vraćati kući kako bi izbjegle problematična mjesta; koje možda i potpuno odustaju od večernjih izlazaka ili odlazaka na neka mjesta iz straha od uznemiravanja i nasilja. Isto vrijedi i za rodne i spolne manjine, a moram reći da smo u 2021. godini zabilježili povećanje zločina iz mržnje po osnovi spolne orijentacije. Ministarstvo unutarnjih poslova izvijestilo je da je od ukupno 101 kaznenog djela motiviranog mržnjom zabilježeno 13 kaznenih djela motiviranih spolnim opredjeljenjem te 1 kazneno djelo motivirano rodnim identitetom žrtve. U usporedbi s 2020. godinom to je povećanje od 75 posto, a u odnosu na 2019. od čak 133 posto. MUP je 2021. godine zabilježio i 315 prekršaja motiviranih predrasudom ili mržnjom koji su vezani uz uznemiravanje i spolno uznemiravanje temeljem Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminaciji te odredbe Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima. Tamna brojka koja obično prati uznemiravanje i spolno uznemiravanje zasigurno je i veća“, istaknula je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Pohvalila je gradove koji su u škole uvrstili građanski odgoj i tako počeli educirati mlade kako da budu uključivi, a ne puni predrasuda.
Aplikacija omogućuje prijavu raznih tipova uličnog uznemiravanja i nasilja – od buljenja i zviždanja preko uhođenja i dodirivanja do silovanja i trgovanja ljudima. Funkcionira tako da se na karti grada označi mjesto gdje je osoba doživjela uznemiravanje i/ili nasilje te odgovara na pitanja o vrsti napada, počiniteljima, vremenu događaja, reakciji okoline i koracima koje je osoba nakon toga poduzela. Erna Tomiša naglasila je da se dojavama mogu identificirati crne točke na kojima se najviše događa uznemiravanje, zlostavljanje i nasilje, a na dijelu stranice Safety Tips bit će upozorenja za određene lokacije.
Nismo sigurna zemlja dok ranjivi žive u strahu
Osim što od prijave uličnog uznemiravanja i nasilja koristi ima zajednica u cjelini, ona je važna i za osobu koja je to doživjela. Ivana Šalinović je istaknula da je žrtvi važno moći podijeliti informaciju o tome i izvan njezina uskog kruga jer to doprinosi razrješenju traume.
Poticaj građanima da putem aplikacije Safecity prijavljuju ulično uznemiravanje i nasilje u Hrvatskoj video porukom je uputila Elsa Marie D’Silva, osnivačica zaklade Red Dot koja je stvorila aplikaciju Safecity. Zahvaljujući aplikaciji u Indiji su izbrisane neke crne točke vezane uz ulično uznemiravanje i nasilje.
Ivana Šalinović, Sven Harjaček i Erna Tomiša (foto Roman Avdagić)
Mobitel na brzom biranju policije
Ulično uznemiravanje i nasilje razlog su zašto djevojke navečer drže mobitel u ruci i na brzom biranju policije, zašto se jedna drugoj stalno javljaju “krenula”, “stigla doma”, “sve OK”, zašto kad noću idu kući taksijem obavezno na aplikaciji koriste “Share trip status” s barem jednom osobom, zašto noću izbjegavaju određene lokacije i tramvajske linije… I zašto su ljute jer im strah utječe na život i ponašanje.
Dunja Bonacci Skenderović otkrila je zašto ulično uznemiravanje i nasilje nije samo problem ranjivih skupina.
Dunja Bonacci Skenderović (foto Roman Avdagić)
“Hrvatska je turistička zemlja što znači da mora biti sigurna kako za svoje građane, tako i za strane goste“.
A neće biti sigurna dok ranjive skupine moraju strahovati hoće li ih netko negdje vrijeđati, proganjati, dirati, tući, silovati… A neće se moći predstavljati niti kao humana zemlja dok nitko nije spreman dati maramicu mladiću koji krvari i dok se promatrači smiju ženi koju je netko pipao i rugaju joj se.
Aplikaciju možete preuzeti OVDJE
A inicijativu pratiti na Safecity Croatia na facebooku
Pozitivan utjecaj pokreta Žene u javnom prostoru
Da se prvi puta u Hrvatskoj uopće počelo javno govoriti o problemu uličnog uznemiravanja i nasilja zaslužna je Riječanka Marija Trocl koja je objavila svoj tvit pun bijesa od reakcije skupine starijih muškaraca koji su je prostački komentirali i vrijeđali samo zato što ima tetovaže. Tvit je izazvao lavinu više od tisuće tvitova žena koje su putem društvenim mreža podijelile svoja traumatična iskustava seksualnog uznemiravanja na javnim mjestima. Marinella Matejčić, aktivistica u Udruzi za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter iz Rijeke, koja je ponukana događajem vrijeđanja kolegice Trocl na Twitteru pozvala žene da također iskustva verbalnog i fizičkog seksualnog uznemiravanja i napada bez obzira kada su ih doživjela u javnom prijevozu, na ulici, trgovinama ili kafićima, na radnim mjestima, u liftovima…, podijele na Twitteru uz hashtag #zeneujavnomprostoru, za Reci.hr je priznala da ovakvu eksploziju ispovijesti nije očekivala. Naravno, jer su do tada žene te traume uglavnom zadržavale za sebe, ne vjerujući da bi javnim iznošenjem iskustva išta mogle postići. Pokret Žene u javnom prostoru ipak je prije godinu i pol doveo do promjene svijesti da je riječ o uznemiravanju i nasilju na javnim mjestima koja valja prijavljivati.