Politike

KORONAVIRUS: Snažna prevencija jedino oružje protiv zaraze

piše Renata Ivanović 24/02/2020

Epidemija koronavirusa se pretvara u pandemiju. U Kini je jučer u samo jednom danu umrlo 150 ljudi, a broj zaraženih doseže 80 tisuća. U Italiji je jutros umrla i peta žrtva koronavirusa, a broj zaraženih je 150. Italija je postala treća zemlja po broju zaraženih u svijetu. Nema nikakvog razloga zavaravati se da zaraženih koronavirusom neće biti i u Hrvatskoj. Umjesto panike, puno je vrijednije građanima plasirati kvalitetne informacije i na vrijeme informirati o novim spoznajama o koronavirusu kako bi se prevenirala zaraza, a građani se u što većoj mjeri prilagodili ponašanjem na novonastalu situaciju.

Posebice što ne znamo kad će epidemija koronavirusom dosegnuti vrhunac, jer epidemiolozi to ne mogu predvidjeti. Još je, naime, kod koronavirusa puno nepoznanica pa su sve raspoložive mjere preventive najučinkovitija zaštita od moguće zaraze. Preventiva je uvijek i jedina obrana od bolesti kad je uzrokuju novi virusi.

Informacija da je inkubacija koronavirusa puno duža nego što se to u prvih mah pretpostavljalo je zato jako važna! Inkubacija, sudeći prema nalazima oboljelih, umjesto 14 dana, zna trajati i do 27 dana! Što znači da gotovo mjesec dana može proći da se simptomi bolesti ne pokažu. Dvotjedne karantene kakve se primjenjuju, a na toj je preporuci i Svjetska zdravstvena organizacija, mogu biti nepouzdana mjera zaštite.

Javnost o tim stvarima mora biti na vrijeme upoznata. U tom smjeru ide Ministarstvo zdravstva, koje je prošli tjedan izdalo letak o koronavirusu, kako se on širi, te kako prevenirati zarazu i kako prepoznati simptome. Valja istaknuti i da je ministar zdravstva Vili Beroš donio Odluku o uspostavi karantene u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu u kojoj će boraviti osobe za koje se utvrdi ili postoji sumnja da su bile u doticaju s oboljelim osobama ili osobama za koje ima naznaka da su zaražene koronavirusom prilikom boravka u sredinama koje se smatraju izvorištima zaraze. Osnovan je i Krizni stožer kroz koji se komuniciraju mjere i preporuke. Hrvatski zavod za javno zdravstvo svaki dan u objavljuje najnovije informacije o stanju zaraze u svijetu i situaciju u Hrvatskoj. Trenutno je gotovo 79 tisuća zaraženih, umrle su 2463 osobe, u Europi je oboljelo 152 ljudi, u Hrvatskoj još nije zabilježen ni jedan slučaj zaražene osobe.

Simptomi i rizične skupine

Najosjetljivije skupine su djeca i osobe starije iznad 65 godina, te osobe slabijeg imuniteta i pušači. Prvi uočljivi simptomi bolesti nalikuju gripi. To su kašalj i temperatura, grlobolja i curenje nosa, otežano disanje i drhtavica. Neki ni nemaju simptoma, ili su oni jako blago izraženi, pa se zaraza ne prepoznaje, što ne znači da takve osobe nisu zarazne za okolinu.

Koronavirus se brzo širi, mogu se zaraziti i životinje. Širi se izravnim kontaktom sa zaraženom osobom, kihanjem i kašljanjem, dodirom predmeta i površina koje su bile izložene virusu.

Koronavus prema do sada spoznatom napada najviše dišne organe i pluća, te su najčešće smrti od zatajenja respiratornih organa i upale pluća.

Prevencija

Od pojave koronavirusa u prosincu 2019., objavljeno je više od 150 radova i istraživanja novog virusa i zaraze, a u tijeku je proučavanje djelotvornosti postojećih protuvirusnih lijekova, i to prvenstveno inhibitora proteaze te interferona-beta. Trenutno specifično liječenje i terapija ne postoje, pa su preporučene mjere prevencije ono što valja shvatiti ozbiljno i trebalo bi ih se držati. Do cjepiva i njegove upotrebe protiv koronavirusa, a na kojem se već radi, morat će proteći oko dvije godine, koliko će biti potrebno da se utvrdi njegova klinička djelotvornost. Tako da će mjere zaštite koje će poduzeti građani sami i država kroz svoj zdravstveni sustav, biti i dugoročnije ona glavna poluga prevencije od širenja zaraze.

Kao i kod svih drugih zaraza preventiva se odnosi u prvom redu na pojačane mjere opreza. Na prvom mjestu je pojačana higijena, češće pranje ruku. Ako je ikako moguće smanjiti putovanja i kretanja u prostorima gdje su velike skupine ljudi, u zatvorenim prostorima s velikim skupinama ljudi. Liječnici savjetuju i korištenje maski, tako da nerijetko ovih dana vidimo i taksiste kako ih nose dok prevoze putnike.

POJAČANA HIGIJENA – češće pranje ruku i korištenje maramica

PUTOVANJA I KRETANJA – ako je moguće smanjiti putovanja i kretanja gdje su velike skupine ljudi

KONTAKT SA ŽIVOTINJAMA – izbjegavati kontakte s domaćim i divljim životinjama

SHOPPING CENTRI – kako bi rizike sveli na manju mjeru pedijatri će upozoriti majke da s bebama ne ulaze u shopping centre, i bez obzira na koronavirus sve se češće čuju ta upozorenja od strane pedijatara, posebice u vrijeme gripe

KONTAKTI S LIJEČNICIMA – o situacijama koje se na bilo koji način mogu dovoditi u vezu s rizikom zaraze, te situacijama kad se pojavljuju simptomi koji bi mogli upućivati na zarazu koronavirusom valja redovno biti u kontaktu s liječnicima

24/02/2020

Politike

IVF ZA POMLAĐIVANJE HRVATSKE:
Pronatalitetnu politiku pretvoriti u nacionalni projekt

piše Renata Ivanović 12/02/2020

U Hrvatskoj je registrirano ukupno 16 poliklinika koje se bave postupcima medicinske potpomognute oplodnje (MPO). Od toga je osam državnih i osam privatnih. Jedna od privatnih ne radi IVF postupke. Godišnje se zahvaljujući postupcima MPO-a rodi oko 1600 djece, a udio živorođene djece začete MPO postupcima u ukupnom broju djece sve je veći. Iznosi 4,5 posto i dobra je vijest kako se unazad pet godina taj udio udvostručio! Međutim, s obzirom da Hrvatska ima 16 poliklinika registriranih za postupke MPO-a, te da se oko 100 tisuća parova suočava s neplodnosti – mogli bi najmanje pet puta bolje. Konkretno, mogli bi udio živorođene djece u ukupnom broju na godišnjoj razini povećati i na deset posto, što bi, konkretno, bilo najmanje dvije tisuće rođenih beba više.

To bi bilo moguće kad bi Hrvatska pronatalitetnu politiku uhvatila kao prioritetni nacionalni projekt. U tom slučaju rješavanje problema neplodnosti ne bi bili pojedinačni projekti parova, kao što je to danas, nego koordiniran i učinkovit projekt države koja bi time pokazala da je uistinu osvijestila da je neplodnost problem našeg doba i da je on trajan, da je on rastući i da se s takvom vrstom problema može uhvatiti u koštac jedino planskom politikom.

Kako do tri tisuće beba više

Države koje su se postavile na način da su kao nacionalni prioritet postavile pronatalitetnu politiku te u nju uključile metode medicinski potpomognute oplodnje u kratko su vrijeme postigle da više od deset posto živorođene djece bude u ukupnom broju rođenih beba na godišnjoj razini. Takve rezultate postiže Danska, ali i susjedna Slovenija, koja sa samo tri poliklinike registrirane za MPO postupke godišnje napravi oko devet tisuća IVF ciklusa. U Hrvatskoj ih u čak 15 klinika bude tek oko pet tisuća ili četiri tisuće manje nego u slovenske tri poliklinike.

Štoviše, EU države počele su pristupati politici MPO-a i kao pronatalitetnoj državnoj politici, jer je u svim članicama EU-a stopa nataliteta niska. Tako da danas Europa statistički gledano, ima najveći broj MPO postupaka od svih regija svijeta.

„Iako u Hrvatskoj pozitivni propisi MPO drže kao dio zdravstvene politike, mi nismo u vrhu EU-a po mjerama potpore u okviru ove politike. Trendovi u EU pokazuju kako je intencija osigurati jednakost u pristupu MPO-u, a u tim naporima potrebno je pobliže pratiti ne samo zakonodavni pristup već i dostupnost, odnosno sheme nadoknade i plaćanja troškova. U Hrvatskoj MPO nije predviđen za žene bez partnera niti sa životnom partnericom, mada se javno mnijenje po ovome pitanju polako mijenja. Ograničenje pristupa MPO postupcima za životne partnerice i žene bez partnera je problem i diskriminacija i osobno ću se zalagati da se to u području zakonodavstva i politika mijenja“, rekao nam je eurozastupnik Predrag Fred Matić, koji je i član Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost u Europskom parlamentu.

MPO omogućiti i ženama samicama!

Na diskriminirajući dio u Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji ukazala je i Klaudija Kordić, koja se u udruzi Roda godinama bavi problematikom neplodnosti: „Nema nikakvog razloga da se MPO postupci ne omoguće ženama koje su bez partnera. One na postupke odlaze u inozemstvo, gdje takvih zakonskih ograničenja nema! Danska je, recimo, upravo zahvaljujući zakonima koji nikoga nisu diskriminirali da mogu pristupiti postupcima MPO-a značajno podigla broj ciklusa i u konačnici broj živorođene djece“, naglasila je Klaudija Kordić i dodala kako bi među prvim potezima promjene odnosa države prema MPO bio i da svih šest postupaka na račun HZZO-a bude IVF postupci. Sada su dva od šest postupci u prirodnom ciklusu.

Po potencijalima i kapacitetima koje Hrvatska ima u svojih ukupno 16 poliklinika registriranih za MPO postupke, na godišnjoj bi se razini, bez dodatnih ulaganja u zapošljavanje, moglo umjesto dosadašnjih prosječno pet tisuća ciklusa IVF-a, najmanje 12 tisuća. Čime bi se povećala šansa za rođenjem oko tri tisuće više beba na godišnjoj razini. Preduvjet je da država reprodukcijsko zdravlje i pronatalitetnu politiku postavi kao svoju prvorazrednu nacionalnu politiku.

STATISTIKA 2019

HZZO za MPO platio 44 milijuna kuna

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je u 2019. godini za postupke MPO izdvojio 44 milijuna kuna. Od toga je 37 milijuna kuna (84 posto) namijenjeno bolnicama, a sedam milijuna kuna privatnim poliklinikama, konkretno se radi o dvije s kojima HZZO ima ugovor. Ukupno je napravljeno 5.468 postupaka. Od toga 941 postupak IVF/ICSI u prirodnom ciklusu, 3104 postupak u stimuliranom ciklusu, te 775 postupak za sekundarni IVF/ICSI, pri čemu se sekundarni IVF/ICSI ugovara samo s bolnicama, kao i kriopohrana zametaka i jajnih stanica.

12/02/2020

Politike Reproduktivno zdravlje

RAZGOVOR
Prof. dr. sc. Dinka Pavičić Baldani: “Možemo značajno povećati broj MPO postupaka i dići natalitet!”

piše Renata Ivanović 12/02/2020

Kako bi se država kroz svoje pronatalitetne politike trebala postaviti u odnosu na visoku i rastuću neplodnost u Hrvatskoj, koja je kao i u većini zapadnoeuropskih zemalja ozbiljan problem, razgovarali smo s prof. dr. sc. Dinkom Pavičić Baldani, predsjednicom Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju Hrvatskog liječničkog zbora te članicom Nacionalnog povjerenstva za medicinski potpomognutu oplodnju i voditeljicom Odjela za medicinski potpomognutu oplodnju KBC-a Zagreb.

Što kažu brojke kad govorimo o neplodnosti, natalitetu i u konačnici demografskoj slici Hrvatske?

U Hrvatskoj je 80 do 100 tisuća parova neplodno. Godišnje se kod nas liječi oko 10 tisuća parova. Neplodnost je i prema zaključku Europskog parlamenta važan uzročnik demografskog urušavanja država. Nesklad fertilnosti, mortaliteta i migracija dovodi do depopulacije čime se stvara loša ekonomska perspektiva u Republici Hrvatskoj.

Može li medicinski potpomognuta oplodnja imati značajniju ulogu u okretanju trenova depopulacije stanovništva?

Važnost metoda potpomognute oplodnje iskazuje činjenica da se pomoću MPO metoda u Republici Hrvatskoj rodilo gotovo 30 tisuća djece, što čini jedan cijeli mali grad. Ta se djeca nikada ne bi rodila bez pomoći medicine. U zemlji kojoj prijeti demografsko urušavanje, kao što je Hrvatska, svako novo dijete predstavlja značajnu dobrobit. Medicini je prihvatljivo svako liječenje neplodnosti koje je uspješno, etično i niskorizično. Svako zdravo dijete, a koje se bez pomoći medicine ne bi rodilo, doprinos je obitelji i društvu.

Udio djece začete MPO se udvostručio

Koliko država ulaže u razvoj područja MPO?

Država uistinu dosta ulaže u područje MPO-a, ali kao i u svemu, ima i puno prostora za napredak. Tu prvenstveno ne mislim samo na državu, već i na ulaganje u osvješćivanje i stvaranje prave i dobre percepcije što to MPO postupci jesu i to od strane zdravstvenih djelatnika, ali i samih pacijenata.

Da li bi MPO trebao postati značajan dio pronatalitetne politike i na koji način?

Što se tiče države, mišljenja sam da bi MPO trebao biti značajnije naglašen kao pronatalitetna politika države. Jednostavno rečeno, prema Godišnjem izvješću Ministarstva zdravstva za 2017. godinu u Hrvatskoj je rođeno 1653 djece. Udio djece rođene iz MPO postupaka u ukupnom natalitetu Hrvatske čini 4,5 posto! Tu moram naglasiti da je taj udio u stalnom porastu, odnosno, da se udvostručio unazad pet godina.

Što bi država kroz svoje javne politike, prvenstveno demografske i pronatalitetne, trebala napraviti da se značajnije osjeti učinak MPO-a?

U Hrvatskoj je jako puno prostora za djelovanje u tom smjeru. Trebalo bi javnim politikama koje bi stvarale atmosferu prihvaćanja MPO postupaka u društvu poticati da se oni povećaju. Računa se da oko tri tisuće parova na milijun stanovnika treba pomoć pri zanošenju korištenjem MPO tehnologije (IVF, IVF/ICSI, sekundarni ICSI, FET). Od tog broja polovica nikada ne zatraži pomoć medicine. Ako se računa da svakom paru koji zatraži pomoć treba više od jednog ciklusa liječenja da zanese, stvarna potreba za IVF premašuje 2500 ciklusa na milijun stanovnika. Unutar Europe jedino Danska, Belgija i Island ostvaruju stvarne potrebe za ovim metodama, dok im se Skandinavske zemlje i Slovenija približavaju. Hrvatska ostvaruje oko 1200 IVF, IVF/ICSI, sekundarni ICSI, FET ciklusa na milijun stanovnika što je daleko ispod stvarne potrebe za liječenjem ovim metodama. Zemlje poput Slovenije i Češke koje su posljednjih godina povećale broj MPO ciklusa na milijun stanovnika povećale su i ukupnu stopu fertiliteta. Dakle u zemljama, poput naše, koje nisu dostigle puni potencijal MPO postupaka potrebne su dodatne mjere i investicije.

Natalitet države ne smije biti projekt neplodnog para

Svi govore o važnosti ulaganja u pronatalitetne politike i to na način da to bude nacionalni prioritet. S obzirom da se promjene u tom smjeru ne događaju, tko ih koči?

Reprodukcija bi trebala postati nacionalni projekt, a ne projekt neplodnog para. Ono na čemu prvenstveno treba poraditi, i to zajedničkim djelovanjem države, zdravstvenih djelatnika i udruga pacijenata, je osvješćivanje problema neplodnosti, edukacija o njemu i promjena percepcije javnosti o MPO-u. Treba ukazivati da je neplodnost trajno rastući problem. Danas je u Hrvatskoj oko 17 posto parova neplodno, što je svakako i dodatni faktor pada nataliteta. Nažalost taj uzročnik demografskog urušavanja nije dovoljno prepoznat. Danas se u Hrvatskoj i zbog neplodnosti u prosjeku danas rađa tek 1,4 djeteta. Odgađanje rađanja prvog djeteta na 30-te godine života, te smanjena kvaliteta sjemena dva su danas glavna razloga neplodnosti. Zato je bitno upozoriti na problem odgađanja rađanja i vjerovanja da će MPO biti uspješan u starijoj reprodukcijskoj dobi. Dostupnost MPO-a nikako ne smije stvoriti lažnu percepciju da će uz pomoć medicine majkom moći postati u bilo kojoj životnoj dobi. Primjerice, u Hrvatskoj 31,5 posto poroda po transferima je u dobi žena do 34 godine, a 11.43 posto u dobi od 40 i više godina.

U Hrvatskoj nedostaje ginekologa. Imamo li ih dovoljno u području humane reprodukcije?

Trenutno ima dovoljno liječnika-subspecijalista humane reprodukcije i kliničkih embriologa. Međutim, ukoliko ubrzo ne budemo vodili računa o kadrovskom obnavljanju neće imati tko odrađivati broj MPO postupaka koji će se vremenom zasigurno povećati.

12/02/2020

Politike

POREZ NA MENSTRUACIJU:
Proračun na PDV-u godišnje ubere 130 milijuna kuna na ženskom krvarenju!

piše Nina Lišnić 12/02/2020

Menstrualna je krv kroz povijest uvijek dobivala sve moguće atribute. Nalazila se u spektru blagoslova i svetog, a nerijetko istodobno i kazne i nečistog. I danas je menstruacija često tabu obojan plavom bojom, a ne svojom prirodnom crvenom. Ono što jest sigurno, zahvaljujući menstruaciji golema industrija higijenskih potrepština dobro zarađuje. U prosjeku žene za svog reproduktivnog vijeka krvare ukupno sedam godina, a kako to vrijeme ne bi provele u izolaciji, već bile funkcionalne članice društva, industrija se pobrinula za higijenske proizvode koji imaju svoju cijenu. U njihovu je cijenu uračunat i porez na dodanu vrijednost, pa državni proračun samo u Hrvatskoj od 25 posto PDV-a na higijenske uloške i tampone godišnje prihoduje 130 milijuna kuna!

Ukidanje poreza u svijetu

I druge zemlje oporezuju higijenske uloške i tampone, protiv čega su se još početkom 2000. pobunile aktivistice u Americi, Australiji, Kanadi, Velikoj Britaniji i prvi puta pokrenule borbu protiv poreza na mjesečnicu. Kenija, u kojoj si 65 posto žena i djevojčica ne može priuštiti uloške, 2005. je ukinula porez na menstrualne potrepštine kako bi cjenovno bili pristupačniji. Kanada je taj porez ukinula 2015., a Indija 2018., godinu dana nakon početka kampanje indijskih aktivistkinja. Za ukidanje poreza na menstruaciju najduže su se borile Australke, osamnaest godine kampanje za ukidanje poreza u zemlji koja nultu stopu poreza ima na kondome, lubrikante i kreme za sunčanje. Napokon su uspjele 2018. Velika Britanija je 2001. taj porez sa 17,5 posto smanjila na pet posto, što je najmanji mogući porez uređen pravilima o porezu na dodanu vrijednost Europske unije.

Kako bi članice EU mogle maknuti porez na uloške i tampone potrebna je suglasnost svih 27 članica. Hrvatski sabor je 1. siječnja 2019. unio neke izmjene i dopune u Zakon o PDV-u i smanjio PDV na pet posto osnovnim namirnicama poput kruha i mlijeka, ali i kino ulaznicama. Porez je smanjen i pelenama i dječjoj hrani, na 13 posto, a u tu kategoriju ušle su i ulaznice na koncerte dok ulošci i tamponi nisu.

Zastupnik Matić za nultu stopu

“Trenutno je na snazi propis EU-a koji zahtijeva od država članica da porezna stopa PDV-a bude minimalno pet posto, a države članice su slobodne naplaćivati ovaj porez po višoj stopi. Nekoliko inicijativa, uključujući i Rezoluciju Europskog parlamenta, pozvalo je Europsku komisiju i države članice da stvore uvjete za ukidanje ove minimalne stope, kako bi žene, sukladno načelu nediskriminacije, mogle kupiti higijenske uloške i tampone, koje smatramo bazičnim higijenskim potrepštinama, a ne luksuzom. Eurozastupnici iz redova SDP-a Hrvatske, odnosno S&D grupacije u EP-u, glasali su za sve takve dokumente, kojima se nastojimo izboriti za bolji položaj žena i punu rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj i EU”, naglasio je Predrag Fred Matić, hrvatski zastupnik u Europskom parlamenu, koji se i kao član Odbora za ženska prava i ravnopravnost spolova (FEMM Committee) zalaže za nultu stopu poreza za higijenske uloške i tampone.

“Nažalost, u Hrvatskoj je porezna stopa PDV-a koja se primjenjuje na higijenske uloške i tampone 25 posto pri samom smo vrhu država EU-a (uz Mađarsku, Švedsku i Dansku) po poreznoj stopi na osnovne higijenske materijale, inače nužno potrebne ženama svaki mjesec tijekom više desetljeća njihova života. To je nešto što osobno vidim kao nekonzistentan i diskriminacijski propust porezne politike u Hrvatskoj. Naime, već i postojeći europski propisi omogućavaju Vladi da porez na ove proizvode smanji peterostruko, o čemu je bilo riječi u Saboru, ali ta inicijativa nije dobila potporu vladajuće većine”, podvukao je eurozastupnik Matić.

Koliko košta menstruacija

Obitelj sa dvije kćeri za vrijeme njihovog školovanja samo na uloške i tampone potroši oko 15 000 kuna, od čega su 3000 kuna otišle izravno u proračun kroz PDV. Trošak mjesečnice djevojčica toliki je teret siromašnim obiteljima da ponekad za vrijeme krvarenja ne idu u školu. Neke zemlje aktivno rade na rješavanju tog problema, a škotska vlada prva je u svijetu odlučila iz državnog proračuna izdvojiti 5,2 milijuna funti za besplatne menstrualne potrepštine koje su učenicama i studenticama za dane mjesečnice dostupne u školama.

Lani je po uzoru na Škotsku portal Srednja.hr pokrenuo sličnu inicijativu u Hrvatskoj i upite o ukidanju PDV-a na higijenske potrepštine za menstruaciju i to za sve učenice i studentice poslao na Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Ministarstvo za znanost i obrazovanje te Sveučilištu u Zagrebu. Povratni su odgovor dobili jedino iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i to kao pohvalu ideje. I ništa više od toga.

Reci.hr podsjeća na lanjsku inicijativu Srednja.hr i aktualizira pitanje smanjenja PDV-a na higijenske potrepštine za menstruaciju i to svim ženama. Zahvaljujući ulošcima, tamponima, menstrualnima čašicama i gaćicama svaki mjesec stotine tisuća djevojaka i žena u Hrvatskoj obavlja bez prekida poslove i tako privređuje i za državu. Upravo zato higijenske potrepštine za menstruaciju treba učiniti cjenovno dostupnijima i osloboditi ih PDV-a.

12/02/2020

Politike

KAMPANJA: Start To Talk

piše Reci.hr 12/02/2020

Svako peto dijete u Europi žrtva je nekog oblika seksualnog nasilja! To osim silovanja podrazumijeva i seksualno dodirivanje, seksualno uznemiravanje, mamljenje (grooming), ekshibicionizam, seksualno iznuđivanje, prisile na internetu pa sve do iskorištavanja u prostituciji i pornografiji. Prošle godine posebice se na tu temu otvorio problem seksualnog zlostavljanja djece u sportu. Ona su osobito ranjiva skupina jer je fizički dodir u sportu i treninzima često nužan i neizbježan. Osim toga tu je i činjenica da u sportu postoji autoritarno vodstvo i nejednakost odnosa moći trenera i sportaša te struktura nagrađivanja. Od sportaša se očekuje da budu jaki, a ranjivost se smatra slabošću. Unutar sportskih aktivnosti djeca su ranjiva skupina i zbog potencijalnih rizičnih situacija poput svlačionice, tuševa, zajedničkih putovanja i noćenja.

Vijeće Europe kao vodeća organizacija za zaštitu ljudskih prava pokrenulo je kampanju pod nazivom Start To Talk, koju je i Hrvatska pokrenula prije dva mjeseca pod nazivom Progovori, a usmjerena je razotkrivanju seksualnog zlostavljanja djece u sportu.

Svako treće seksualno zlostavljano dijete to taji

Trećina seksualno zlostavljane djece nikada nikome ne kažu što im se događa. Razlog tome je ponekad strah od posljedica ili strah da im se neće vjerovati. Ne znaju kome se obratiti. Osjećaju se krivima ili posramljenima. Neka djeca ne znaju prepoznati zlostavljanje, a neka vjeruju da su u pravoj ”vezi”. Zato su odrasli ti koji trebaju prekinuti šutnju, spriječiti zlostavljanje i zaštititi djecu i kampanja je upravo njima i namjenjena, da ohrabre djecu da progovore.

U hrvatskoj kampanju Start To Talk provode Središnji državni ured za šport i Hrabri telefon, nevladina organizacija, koja kako inače tako i u ovoj kampanji daje savjetodavnu pomoć i podršku djeci žrtvama nasilja (u ovom slučaju seksualnog nasilja u športu) i/ili njihovim roditeljima, trenerima, nastavnicima i ostalim odraslim osobama. U sklopu kampanje izrađen je i Priručnik za prevenciju i djelovanje koji može pomoći djeci, roditeljima, učiteljima i trenerima prepoznati slučaj zlostavljanja.

12/02/2020