Home » SEKSONAUT

SEKSONAUT

hpv
Spolno zdravlje

HPV: Rak vrata maternice drugi uzrok smrtnosti žena

piše Reci.hr

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o HPV-u, koji se obilježava 4. ožujka pod vodstvom Međunarodnog udruženja za humani papiloma virus Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava je objavio kartu koja prikazuje stanje u 46 europskih zemalja po pitanju prevencije raka vrata maternice. 

U Europi je rak vrata maternice deveti najčešći rak među ženama i drugi po redu rak od kojeg umire najviše žena u dobi od 15 do 44 godine. Godišnje se dijagnosticira oko 60 tisuća slučaja raka vrata materice, a oko 25 tisuća žena umire od te bolesti. U Hrvatskoj svake godine od invazivnog karcinoma cerviksa oboli oko 300 žena, a gotovo 200 umire.

Rak vrata maternice jedna od rijetkih onkoloških bolesti koju je moguće spriječiti i cijepljenjem protiv HPV-a koji je jedan od njezinih glavnih uzročnika. Stoga je ulaganje u uspostava sustava prevencije prioritet na razini Europske unije budući je broj oboljelih žena i njihova smrtnost izrazito visoka.

Najbolje stanje poduzetnih mjera prevencije među istraživanih 46 zemalja, a ocjenjivalo se postojanje nacionalnog programa probira raka vrata maternice, cijepljenje protiv HPV-a te dostupnost informacija na internetu, je u Belgiji, Danskoj, Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Navedene države nose 100 posto ispunjenih mjera.  

Hrvatska je zauzela 14 mjesto na ljestvici s rezultatom od 91 posto. Najgori je Azerbajdžan, koji nema nikakve mjere vezane uz cijepljenje protiv HPV-a niti programe ranog otkrivanja raka vrata maternice, a od članica EU-a Rumunjska.

HPV obuhvaća grupu od više od 150 tipova virusa, od kojih 40-tak uzrokuje . 

 

ŠTO TREBA ZNATI O HPV-u I KAKO SE OD NJEGA ZAŠTITITI

HPV ne čini samo jedan virus

Skupinu humanih papilomavirusa (HPV) čini više od 150 virusa i svaki od njih drugačije djeluje na organizam. Svaki od tih tipova spada u jednu od dvije kategorije, niskorizični ili visokorizični. Niskorizični HPV ne uzrokuje rak, no može uzrokovati genitalne bradavice. Bolesti kože i sluznice anogenitalne regije uzrokuje 40-tak tipova HPV-a. Dva su tipa HPV-a posebno „zaslužna“ za 90 posto slučajeva genitalnih bradavica – HPV tipa 6 i HPV tipa 11. Od karcinoma uzrokovanih HPV-om najčešći je karcinom vrata maternice (cerviksa). Visokorizični HPV – koji čini oko polovice svih slučajeva infekcije HPV-om – ne mora pokazati nikakve simptome. No, ako se ne liječi, može dovesti do raka vrata maternice, rodnice, stidnice, anusa, penisa i grla. Od karcinoma uzrokovanih HPV-om najčešći je karcinom vrata maternice (cerviksa).

Zaraziti se može i pri prvom spolnom odnosu

Pri prvom spolnom odnosu može se dobiti bilo koja spolnu bolest. ne samo HPV. No, budući da je HPV toliko raširen, šansa da za zarazu su vrlo velike. Iako se najčešće prenosi tijekom vaginalnog ili analnog spolnog odnosa, postoji i veliki rizik od prenošenja HPV-a oralnim seksom.

Ne zna se sa sigurnošću tko nosi HPV

Većina tipova HPV-a ne pokazuje nikakve simptome. Ne može se znati ima li partner ili partnerica HPV ako nema vidljive genitalne bradavice ili ako se nije testiralo. Čak i ako sve izgleda u redu i dalje je nužno koristiti zaštitu pri svakom spolnom odnosu. Neki od najopasnijih virusa koji postoje godinama ne pokazuju nikakve simptome. Ako je riječ o infekciji nekim od visokorizičnih tipova HPV-a, može proći i dvadeset godina do razvoja raka.

HPV ne uzrokuje uvijek probleme

Postoji šansa da će imunološki sustav sam riješiti infekciju prije nego što nastupe bilo kakvi zdravstveni problemi. Većina HPV infekcija (90 posto) povlači se sama od sebe unutar dvije godine. Čak ako se to i ne dogodi, ako se otkrije dovoljno rano, moguće je tretirati promijenjene stanice prije nego što se pretvore u rak. Stoga, valja biti stalno svjestan rizika i na vrijeme se štititi, održavati higijenu i redovno ići na preglede. Redoviti Papa testovi mogu pomoći u otkrivanju promijenjenih stanica na sluznici maternice. 

Cjepivo protiv HPV-a

Cjepivo protiv HPV-a pokriva tipove virusa koji uzrokuju genitalne bradavice i rak. Klinička  ispitivanja su pokazala da je cjepivo protiv HPV-a gotovo sto posto učinkovito u prevenciji promijenjenih stanica (u kojima promjene uzrokuje HPV) u sluznici vrata maternice prije nego što se te stanice razviju u predstadij raka ili rak te genitalnih bradavica. Cjepivo je najučinkovitije prije izlaganja HPV-u, odnosno prije stupanja u spolne odnose, zbog čega se preporučuje u pred adolescentnoj dobi. Zato se preporuča cijepljenje učenika od sedmog razreda osnovne škole, što čine mnoge zapadnoeuropske zemlje. Cijepiti se mogu i dječaci i djevojčice jer su i žene i muškarci u jednakom riziku od bolesti uzrokovane HPV-om. U Hrvatskoj je dostupna prevencija šest vrsta raka uzrokovane HPV-om. Cijepljenje je besplatno za sve učenike i učenice osmih razreda osnovne škole, a provode ga nadležni timovi školske medicine.

0 FacebookTwitterEmail
tjelesna autonomija
Odrastanje

TJELESNA AUTONOMIJA:
Od malih nogu gospodari svoga tijela!

piše Nina Lišnić

U novije vrijeme, a zahvaljujući kampanjama protiv seksualnog nasilja nad djecom,  sve češće čujemo izraz ‘tjelesna autonomija’. Radi se o pojmu čije značenje valja osvijestiti, jer on opisuje naš ljudski integritet i našu samosvjest.

Tjelesna autonomija je pravo svake osobe da odlučuje o onome što se događa s njezinim tijelom bez utjecaja drugih ljudi ili prisile. Poimanje koncepta pojma tjelesna autonomija posebice je važno za djecu i adolescente koji se susreću sa seksualnim potrebama, a nerijetko za njih nisu i emocionalno spremni. Djeca koja su svjesna da samo ona imaju pravo odlučivati što rade sa svojim tijelom teže će postati žrtve neke vrste seksualnog nasilja, a u slučaju nasilja lakše će prijaviti i nasilje i počinitelja.

Tjelesna autonomija kao prevencija seksualnog nasilja

Poimanje koncepta pojma tjelesna autonomija trebalo bi se dogoditi tijekom odrastanja, koje je zbunjujuća pojava za svakog pojedinca. Promjene se događaju na tjelesnoj i emocionalnoj razini, kod svakoga različitom brzinom i intenzitetom. Zato je bitno razumjeti promjene koje se događaju na tijelu te razumjeti svoje tjelesne i emocionalne potrebe. To nije lak zadatak. U tom zbunjenom razdoblju u kojem se tinejdžeri prvi put susreću s vlastitim seksualnim potrebama iznimno je bitno razumjeti pojam tjelesne autonomije.

U prvim seksualnim iskustvima, ali i u odraslom životu, bitno je razumjeti da NE uvijek znači NE i da uvijek imamo pravo tražiti od partnera ili partnerice da prestane s dodirima (ili seksualnim odnosom) ako se ne osjećamo ugodno. U redu je reći NE čak i ako smo na prvu rekli DA. Ponekad mislimo da nešto želimo ili da smo spremni na nešto, da bismo, tek kada krenemo to raditi,  shvatili da nam se to ipak ne sviđa i da nismo spremni. 

Svaka osoba ima pravo razlučiti koji su joj dodiri prihvatljivi i u kojem trenutku, a koji nisu. Osvijestiti vlastitu tjelesnu autonomiju najbolja je prevencija prepoznavanja i zaustavljanja seksualnog nasilja.

Naučit ćeš kad odrasteš

Iako je pojam tijelesne autonomije na prvi pogled bitan tek na pragu adolescencije kada se i događaju prva seksualna iskustva, bitno ga je početi usvajati od malih nogu, tijekom cijelog razdoblja odrastanja. To i jest jedna od težih roditeljskih zadaća, s kojom se najčešće roditelji još uvijek ne suočavaju na pravi način, nego linijom manjeg otpora izbjegavaju svojoj djeci odgovarati na pitanja vezana za seksualnost, pa im odgovore: ‘Naučit ćeš kad odrasteš!’

Slično nesnalaženje imamo i s nazivima intimnih dijelova tijela, kojima se najčešće tepa, pa se za spolne organe smišljaju razna imena kao da dolaze iz crtanih filmova. To ne bi bio problem da to roditelji čine zbog kreiranja bogatstva jezičnih naziva. No, to se čini zbog stida, jer druga je opcija za izreći ime spolovilima “ono dolje” ili “tamo dolje”. Hrvatski jezik je jako štur kad je riječ o nazivima za spolne organe i oni se gotovo ne upotrebljavaju. Nitko ne kaže ud za muški, niti stidnica za ženski. Taj naziv, uzgred, asocira na osjećaj stida te je i bolje da se izbjegava u komunikaciji s djecom.

Nitko nema pravo pipkati

Nisu rijetke situacije da majke, kad trogodišnjaci otkrivaju kako im se spolovilo ukrućuje, što ih i zbuni i možda naljuti, jer zapišaju sve oko sebe, podrže tu ljutnju riječima “fuj” ili “sram te bilo”. Stručnjaci savjetuju sasvim suprotno – da se tada djeci jednostavno objasni kako su sve to normalne pojave, da se to događa i velikima i malima i da to znači da su zdravi ljudi.

“Kod takvih pitanja ja upitam roditelje što žele za svoju djecu. Ako žele da djeca imaju osjećaj zadovoljstva svojim tijelom, onda  im svojim primjerom i riječima trebaju pokazati da mi volimo svoje dijelove tijela, da za njih imamo nazive i da niti jedan dio tijela nije bolji ili lošiji od drugog. Naravno, postoje neka pravila ponašanja u društvu. Jedno od osnovnih jest da se spolni organi ne pokazuju i da se neke funkcije našeg tijela, poput nužde, obavljaju nasamo. Međutim, obavljanje tih funkcija u samoći nikako ne bi smjelo dovesti do toga da se dijete srami intimnih dijelova svoga tijela”, rekao je prim. dr. sc. Goran Arbanas, psihijatar i seksualni terapeut koji iz bogatog iskustva rada s pacijentima sa seksualnim smetnjama naglašava kako iz takvih, pogrešnih pristupa dječjim pitanjima kasnije mogu nastati ozbiljni problemi.

Goran Arbanas“U zreloj dobi ljudi mogu prepoznati kako su neki njihovi seksualni problemi posljedica njihova seksualnog odrastanja. Znaju reći da su odrasli u obitelji u kojoj se o seksualnosti nikad nije govorilo, u kojoj je sve vezano uz seksualnost bilo sramno i nedopušteno te se stvarao duboki osjećaj nelagode. Takvi pacijenti sami zaključe kako zbog toga niti sada, kao odrasli ljudi, ne mogu uživati u svojoj seksualnosti”, istaknuo je doktor Goran Arbanas.

Izbjegavaju li roditelji odgovore na pitanja o seksualnosti, dijete će zaključiti kako to mama i tata ne znaju pa će odgovor potražiti negdje drugdje, a taj će odgovor često biti pogrešan. Takvi pogrešni odgovori mogu osobu pretvoriti i u potencijalnu žrtvu seksualnog nasilja, a sve zbog  nedostatka edukacije o spolnosti i seksualnosti čime se osvještava poimanje tjelesne autonomije.

“Dijete u ranoj dobi treba naučiti da su njegovi intimni dijelovi tijela jednostavno njegovi privatni  i da ih po tim dijelovima nitko ne smije dirati. Niti njihovi roditelji. Lako je djeci objasniti što su to  “privatna” područja. To su područja kupaćeg kostima, koja pokrivaju ne zato što ih se srame, nego zato što su to njihovi intimni dijelovi tijela koji su tu za njih”, podvukao je doktor Arbanas.

 

SEDAM SAVJETA ZA RODITELJE

Djecu učite anatomski ispravim nazivima genitalija. Djeca se ne trebaju sramiti razgovarati s vama ili doktorom o penisu i vulvi jer su to točni nazivi dijelova tijela koji ispunjavaju tjelesne funkcije. Pravilni nazivi su jednoznačni i razumljivi te bitni za prijavu neželjenih dodira.

Na pitanja kako nastaju djeca, zašto se spolovilo odjednom ukrutilo, zašto ja ne piškim kao braco i slična valja odgovarati jednostavno kao da se radi o pitanju kako leti avion. Malo roditelja zna kako leti avion, a ipak spontano odgovore da ih pokreće motor na krilima. Istom lakoćom se može odgovoriti na svako dječje pitanje, jer roditelji su tu da svoja znanja prenesu djeci.

Naučite djecu da je u redu reći ne neželjenim dodirima, pa čak i ako su to zagrljaji tete koju nisu vidjeli mjesecima. Percepcija strane osobe za djecu je drugačija nego za vas. Teta koju dugo nisu vidjeli za njih može biti stranac i ne treba ih učiti prihvaćati neželjene dodire od stranaca.

Učite djecu da pitaju prije nego drugima dijele zagrljaje i poljupce. Neka djeca su tome više sklona, a neka manje. Na taj način djeca uče da njihovi iskazi osjećaja prema drugima nekada nisu dobrodošli te uče prihvatiti odbijanje.

 

Naučite djecu razliku između dopuštenih i nedopuštenih dodira.

 

 

Naučite djecu da postoji razlika između dobrih tajni (što će kupiti seki za rođendan) i loših tajni (tajenje osjećaja ili neželjenih dodira).

 

Vjerujte djeci ako vam kažu da im se nešto dogodilo.

3 FacebookTwitterEmail
seksualno nasilje nad djecom
Odrastanje

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM: Šute jer se boje!

piše Branka Stipić

Prema podacima MUP-a, lani je zabilježeno 838 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a kako se procjenjuje da je na jedan prijavljeni još 15 do 20 neprijavljenih slučajeva, potencijalna brojka seksualno zlostavljane djece penje se na 12.570 do 16.760! Uglavnom su zlostavljane djevojčice. Je li tako bilo i u slučaju četrnaestgodišnjakinje iz Piškorovca u Međimurju, gdje je prije nekoliko dana od uboda nožem preminula njena majka, koja je prije smrti optužila supruga za seksualno zlostavljanje kćeri, još nije poznato i tko zna hoće li ikada biti do kraja rasvijetljeno. No, činjenica jest da je majku jedanaestero djece, među kojima je i spomenuta četrnaestgodišnjakinja, ubio upravo otac djevojčice, nakon što ga je majka optužila za seksualno zlostavljanje kćeri.

Seksualno nasilje i posljedice

– Najčešći seksualni zlostavljači i jesu osobe bliske djetetu – upozorava Anamaria Drožđan-Kranjčec, voditeljica pravnog tima Ženske sobe, organizacije civilnog društva u čijem okviru djeluje Centar za žrtve seksualnog nasilja. gdje žrtvama pomažu savjetovanjem, terapijama, pripremaju ih za sudski proces, pomažu nakon završetka procesa… 

Kad je riječ o seksualnom nasilju nad djecom, najveći je problem strah žrtve da prijavi zlostavljača i pritisak okoline da to ne učini. 

– Djeci se često govori da ne smiju nikome ništa govoriti jer će, ako je zlostavljač otac, on otići u zatvor pa više neće imati tko brinuti o njima i o ostatku obitelji. Ili im se ne vjeruje, objašnjava im se da pretjeruju i slično – nastavlja Drožđan-Kranjčec. 

Na taj se način i djetetu nabija krivnja za ono što mu se dogodilo, a isto doživljavaju i odrasle žrtve seksualnog nasilja, kojima se redovito pristupa kao da su i same djelomice odgovorne.
– Krivnja je u mentalitetu, društvu, partijarhalnom odgoju zbog čega okruženje traži suodgovornost žrtve. Često im se govori kako im se to ne bi dogodilo da nisu bile izazovno odjevene, da nisu hodale same po mraku, da nisu pile, da se nisu ponašale onako kako su se ponašale… Sve je to, naravno, besmislica, ali je naša stvarnost – zaključuje Drožđan-Kranjčec. 

Koliko su ukorijenjene predrasude o tome što je seksualno nasilje i kako mu se suprotstaviti pokazali su razgovori u fokus grupama sa srednjoškolcima, koje su služile za razvoj SNEP programa. U raspravama je većina djevojaka izjavljivala kako je normalno da dečko koji im je platio večernji izlazak na kraju večeri očekuje seksualni odnos, kao što im je normalno da pristanu na seksualni odnos kad ih dečko pozove k sebi. Poznato je i da današnje tinejdžerice imaju blaže stavove prema šamaru u emotivnoj vezi od generacije njihovih majki. A od šamara do seksualnog nasilja s ozbiljnim posljedicama nije dalek put. Na to je ovih dana upozoravala Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, pitanjem zar netko stvarno vjeruje da žena trpi fizičko, psihičko, ekonomsko nasilje u obitelji koje provodi njen partner ili muž, a da pritom ne doživljava i seksualno nasilje? 

Što je SNEP program

Aktivistkinje Ženske sobe jučer su s pravobraniteljicom za djecu obilježile početak Nacionalne kampanje protiv seksualnog nasilja nad i među djecom i mladima. Cilj je podići svijest mladih, stručne javnosti i građana o problematici seksualnog nasilja nad djecom te zagovaranje uvođenja SNEP programa (Seksualno nasilje – edukacijski i prevencijski program) u kurikulume srednjih škola.

SNEP financira Europska komisija, nositeljica projekta je Ženska soba – centar za seksualna prava, a partneri na projektu su Pravobraniteljica za djecu, Plavi telefon, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana Ogulin, Srednja škola Ivan Švear Ivanić grad, Medicinska škola Osijek, Obrtnička škola Osijek i Ekonomsko-turistička škola Daruvar.

Kampanja će obuhvatiti 31 srednju školu i 2500 učenika koji će kroz šest radionica učiti o seksualnom nasilju općenito, o nasilju u obitelji, elektroničkom seksualnom nasilju te onom u mladenačkim vezama.

Više informacija na web stranici Ženske sobe

Oblici seksualnog nasilja

Svjetska zdravstvena organizacija definira seksualno nasilje kao bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog usmjeren protiv osobe i njene seksualnosti. Karakterizira ga upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje dobrobiti i/ili života same žrtve ili njoj bliskih osoba. Oblici seksualnog nasilja su:

Uznemiravanje/napastovanje: neželjena spolna ponašanja koja ne uključuju nužno fizički dodir, a osobu dovode u neugodan i ponižavajući položaj te izazivaju osjećaj srama.

Zlostavljanje (prisilne spolne radnje): uključuje prisilni fizički dodir s nasilnikom, seksualne aktivnosti izmanipulirane lažima, prijetnjama, pritiskom, prisiljavanje na masturbaciju ili na gledanje masturbacije.

 Silovanje: vaginalna, analna ili oralna penetracija penisom i/ili objektima. Prema počinitelju ili počiniteljima, dijeli se na silovanje u braku, silovanje u vezama, silovanje od nepoznate osobe, grupno silovanje i silovanje u oružanim sukobima i ratu.

Trgovanje ljudima zbog seksualne eksploatacije: najčešće su žrtve žene i djeca koje su namamljene ili prisiljene na prostituciju.

Seksualna ubojstva: namjerna su ili usputna posljedica seksualnog nasilja ako je žrtva pružala prejak otpor ili može strpati nasilnika u zatvor.

Genitalno sakaćenje: odstranjivanje vanjskih dijelova ženskih genitalija zbog kulturnih ili drugih neterapijskih razloga.

Ubojstva zbog časti: praksa prema kojoj muškarci ubijaju svoje srodnice u ime obiteljske časti zbog seksualnih odnosa izvan braka, uključujući silovanje ili sumnju na bračnu nevjeru.

Nasilna provjera djevičanstva: prisila na ginekološki pregled kako bi se utvrdilo je li himen razderan kao rezultat seksualnog odnosa i kada se to dogodilo.

Ugovoreni dječji brakovi: djevojčice stare od 10 do 17 godina ulaze u brak s puno starijim muškarcima te su osuđene na trpljenje nasilnih seksualnih odnosa.

1 FacebookTwitterEmail
Switched On
Odrastanje

SWITCHED ON U ISTANBULU: Seksualna edukacija u digitalnom svijetu

piše Reci.hr

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Potreba stvaranja sigurnog i kvalitetnog sustava informiranja mladih o seksualnosti u digitalnom svijetu glavni je povod i tema međunarodne trodnevne konferencije Switched On koja je u organizaciji UNESCO-a počela 19. veljače u Istanbulu.

Seksualna edukacija u digitalnom prostoru

Porast popularnosti aplikacija, web stranica, chat grupa, društvenih medija i influensera kao edukacijskih platformi i alata, osobito u području seksualne edukacije, zapažena je u brojnim državama, a posebice onima u čijim obrazovnim sustavima nedostaje seksualne edukacije u okviru školskog sustava.

Ideja konferencije je da otvori pitanja i rasprave o tome tko su suvremeni kreatori edukativnih sadržaja koji provode seksualnu edukaciju novih generacija te na koji način se u digitalnom prostoru pretražuju i pronalaze informacije o seksualnosti i seksualnom odrastanju što mlade i najviše zanima.

Mladi danas nisu samo pasivni konzumenti medijskih sadržaja, nego promišljaju i pozitivne i negativne učinke digitalnog svijeta. I sami se trude stvarati kvalitetne sadržaje za svoje i nadolazeće generacije i odgovarati na ona pitanja koja njih zanimaju. Upravo zato na simpoziju uz stručnjake iz različitih područja seksualnosti, edukacije i seksualnog zdravlja govore i brojni mladi ljudi koji stvaraju sadržaje u digitalnom svijetu, tzv. influenseri. 

“Danas, više nego ikad, mladi ljudi koriste digitalni prostor za istraživanje i informiranje o vlastitom tijelu, odnosima i seksualnosti. I to iz privatnosti i anonimnosti vlastitog online prostora. Posljednje je UNESCO-ovo istraživanje pokazalo da 71 posto mladih u dobi od 15 do 24 godina informacije iz područja seksualnosti i seksualne edukacije traže online. Edukatorima je najbolji način za doprijeti do mladih ljudi, čak i do, u društvu marginaliziranih skupina, korištenje online kanala. To predstavlja veliki izazov i postavlja pitanje kako mladima osigurati da edukativni sadržaj bude dostupan, točan i siguran”, naglasila je prilikom otvorenja Vibeke Jensen, direktorica edukacije za mir i održivi razvoj UNESCO-a.

Online o spolnim bolestima

UNESCO-ovo istraživanje, među ostalim, pokazuje kako mladi online najviše pretražuju teme o spolno prenosivim bolestima, o seksualnosti u društvu, o kulturi seksualnosti, o seksualnom zlostavljanju i o vezama. Tinejdžeri u dobi od 10 do 14 godina češće pretražuju teme koje pojašnjavaju promjene koje se događaju u  njihovom tijelu, a manje seks i veze. Također, za mlade svih dobnih skupina koji se ne identificiraju binarnim rodnim kategorijama, digitalni prostor koriste i za istraživanje tema vezanih uz rodni identitet i seksualnost.

U svakom slučaju, iz digitalnog se svijeta konzumira, ali i nudi vrlo velika količina sadržaja iz području seksa i seksualnosti. Istodobno se ne zna kako on utječe na znanja i ponašanje mladih. Jedan od motiva i ovog simpozija je poduzeti korake u stvaranju kvalitetnijih, potpunijih i dostupnijih informacija iz područja seksualnosti s ciljem da se stvori sigurniji digitalni prostor za mlade i njihovo odrastanje u digitalnom svijetu.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

0 FacebookTwitterEmail
Spolno zdravlje

GORAN ARBANAS, seksualni terapeut:
Erektilna disfunkcija problem broj jedan za muškarce

piše Renata Ivanović

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Doktoru za seks, kako nerijetko prim. dr. sc. Gorana Arbanasa nazivaju njegovi pacijenti, ne odlazi se zbog seksualnih poremećaja, nego zbog seksualnih problema kao što su erektilna disfunkcija ili vaginizam. S takvima se barem jednom u životu suoči najmanje 20 posto ljudi. Prije šest godina je silnom upornošću i entuzijazmom doktor Arbanas uspio ustanoviti Ambulantu za seksualne smetnje, koja je još uvijek jedina takva u Hrvatskoj u koju zbog seksualnih smetnji na terapije mogu dolaziti ljudi preko uputnice i na račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Kroz proteklih šest godina u njegovoj je Ambulanti terapiju potražilo ukupno 637 žena i muškaraca. Smještena je danas unutar nove zgrade Zavoda za forenzičnu psihijatriju u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, gdje doktor Arbanas radi i kao psihijatrijski forenzičar, pa mu je omogućeno da na istom mjestu pruža seksualnu terapiju pacijentima koji nerijetko na tretman čekaju i do dva i pol mjeseca.

Doktor Goran Arbanas je psihijatar, psihoterapeut, forenzički psihijatar, seksualni terapeut i FECSM, što znači da ima položen ispit izvrsnosti iz seksualne medicine, a edukaciju je pohađao u Velikoj Britaniji, jer to u Hrvatskoj ne postoji, pa tako ni adekvatna titula za to njegovo znanje. Goran Arbanas je i predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, koje provodi dvogodišnje edukacije za seksualne terapeute i savjetnike, kako bi takvih stručnjaka u Hrvatskoj bilo što više budući za njima postoji velika potreba.

Koji su najčešći seksualni problemi zbog kojih vam se obraćaju žene, a koji su kod muškaraca?

U svim seksološkim ambulantama u različitim kulturama isti je tip problema. Muškarci se javljaju češće nego žene. I to je tako u svim zemljama. Erektilna disfunkcija je razlog zbog kojeg na terapije dolazi više od 50 posto muških pacijenata, zato što to najviše pogađa muškost i mušku spolno-rodnu ulogu. Osim toga, ako nemate erekciju ne možete imati seksualni odnos, dok uz neke druge seksualne probleme to možete. Na drugom mjestu su muškarci s prijevremenom ejakulacijom, kojih je u općoj populaciji nešto više nego ovih s erektilnom disfunkcijom. No, ako imate prijevremenu ejakulaciju još uvijek možete imati za sebe zadovoljavajući odnos pa je to vjerojatno razlog zašto se takvi pacijenti manje javljaju. Na trećem mjestu je odgođena ejakulacija, dakle muškarac vrlo teško ili nikako ne može svršiti, ali može postići erekciju. Slijede smanjena seksualna želja, različite parafilije itd. Kod žena je najčešći problem smanjena seksualna želja u starijoj životnoj dobi, dakle u postmenopauzi, a u mlađoj životnoj dobi anorgazmija, dakle nemogućnost doživljavanja orgazma. Na trećem mjestu bi bili problemi s uzbuđivanjem, potom vaginizam i tako dalje.

Jesu li kod vaših pacijenata uzroci seksualnih problema više medicinski ili psihološki?

Nova klasifikacija bolesti govori da je teško podijeliti uzroke na organske i psihičke jer u većini slučajeva oni djeluju zajedno. Recimo, čovjek koji ima dijabetes, pa zbog njega ima problem s erekcijom, postat će zbog toga zabrinut. Očekivat će da će mu se to sljedeći put opet dogoditi pa će mu se tako i dogoditi čak i kad se zbog dijabetesa ne bi dogodilo. Dakle, kod njega djeluju i fizički i psihički razlozi. Nadalje, neki lijekovi mogu izazvati seksualne probleme, potom različite metode liječenja kao što je, recimo, zračenje. Terapeut mora istražiti i stavove, razmišljanja, očekivanja, partnerske odnose, sociološke i kulturološke aspekte, dakle što se u društvu u kojem sam odrastao smatra normalnim, a što nenormalnim. Bitan faktor je i religija. Sve to utječe na naše seksualno funkcioniranje.

Dolaze li vam na seksualne tarapije parovi?

U pravilu bi seksualna terapija trebala biti terapija za par, jer se seks zbiva između dvoje ljudi koji utječu jedno na drugo. Mi uvijek nastojimo nagovoriti osobu da dođe sa svojim partnerom ili partnericom. Ponekad pacijent nema partnera ili partnericu, ponekad oni ne žele doći, pa onda radimo individualno. Ali uvijek na početku upozorimo da je uspjeh liječenja veći ako je terapija partnerska. Zašto? Mi u tijeku terapije testiramo naše hipoteze, ljudi dobiju u zadatak igrice koje mogu raditi kod kuće i onda mogu vidjeti hoće li to funkcionirati. Ako terapija nije partnerska ne možemo provjeriti uspjeh.

Dolaze li vam tinejdžeri?

Dolaze ljudi svih dobi, no budući da radim u bolnici i psihijatar sam za odrasle radim s punoljetnim osobama. Dolaze mi ljudi od 18 pa do 86 ili 87 godina, koliko ima najstariji pacijent. Stariji muškarci će češće doći s erektilnom disfunkcijom, a mlađi zbog prijevremene ejakulacije.

Javljaju li vam se uopće tinejdžeri? Kamo njih uputiti?

Tinejdžeri će rjeđe imati seksualnih problema u smislu seksualne disfunkcije. Oni su najčešće zabrinuti oko seksualnog funkcioniranja, svoje seksualne orijentacije…

Koliko seksualni odgoj može pomoći u smanjenju seksualnih problema u tinejdžerskoj i odrasloj dobi?

Iz literature znamo da zemlje koje imaju razvijenu seksualnu edukaciju imaju manje spolno prenosivih bolesti i manje neželjenih trudnoća.. Dobar je primjer Nizozemska koja je godinama bila zemlja s najnižom stopom neželjenih adolescentskih trudnoća u Europi. Zaključili su da su njihovi tinejdžeri jako dobro educirani pa su ukinuli seksualnu edukaciju. Nakon dvije godine su shvatili kako je broj neželjenih adolescentskih trudnoća odmah porastao. Brzo su nakon toga u škole vratili seksualni odgoj opet kao predmet. Seksualna edukacija je potrebna kao i svaka druga edukacija. Kad djeca krenu u školu, moramo ih naučiti kako se snalaziti u prometu da bi se znali sigurno kretati. Slično je i sa seksualnim i emocionalnim odnosima. Važno je dati mladima znanja i vještine da se sa sigurnošću snalaze u tom prostoru.

Da u školama imamo seksualni ili zdravstveni odgoj u čijem bi sklopu bio i seksualni, dovoljan broj seksualnih savjetovališta, kampanje kroz koje bi se promoviralo da tinejdžeri uopće dođu po savjete – da li bi bilo manje ljudi sa seksualnim problemima i da li bi struktura problema bila drugačija?

Često ljudi koji su protiv seksualne edukacije u školama tvrde kako se boje da bi takva edukacija potaknula mlade da uđu u seksualne odnose. To nije cilj pravilnog seksualnog odgoja. On bi mladima trebao dati potrebna znanja i naučiti ih kako spriječiti probleme u njihovim emocionalnim i seksualnim odnosima, a ne ih poticati ili odbijati od tih odnosa. Mnoga istraživanja pokazuju da na odluku o stupanju u seksualne odnose puno veći utjecaj ima pritisak vršnjaka. Dokazano je da mlada osoba čiji su prijatelji ušli u seksualne odnose ima puno veće šanse da i sama u sljedećih godinu dana uđe u njih nego netko čiji prijatelji nisu ušli u seksualne odnose. Na tu odluku utječu i roditelji, više majke nego očevi. Seksualna edukacija služi tome da nauči mlade kako izbjeći spolno prenosive bolesti, neželjenu trudnoću, nezadovoljstvo u emocionalnim odnosima, kako proći kroz burne emocionalne odnose… Ljudi s više znanja imaju manje seksualnih problema jer znaju kako si pomoći i znaju gdje na vrijeme potražiti pomoć.

Dakle, seksualni odgoj je nužan kako bi mladi mogli izabrati hoće li, kada, s kim ući u seksualne odnose?

Opet bih se vratio na usporedbu s prometom: kad dijete kreće u prvi razred osnovne škole nitko ga neće tjerati da vozi auto, ali dijete mora znati kako funkcionira promet prije nego što u njega uđe, jer inače neće znati prijeći cestu. Tako je i u seksualnom funkcioniranju: dobro je da mladići i djevojke znaju što se može od njih očekivati i da se znaju pripremiti. Ako ne žele ući u seksualni odnos moraju znati kako izbjeći te situacije ili, ako žele, kako se zaštititi. Većina europskih zemalja ima zakonski određenu tzv. dob pristanka, dakle vrijeme kad se može dati pristanak na seksualni odnos. Kod nas je to 15 godina. Mlađe dijete ne može dati pristanak i seksualni odnos s njim je kazneno djelo. No, to znači da do svoje petnaeste godine osoba mora biti osposobljena da se zna nositi s tim situacijama.

Dolaze li vam na terapiju i istospolni parovi?

Da, i imaju iste seksualne probleme kao i heteroseksualni parovi i terapija je vrlo slična. 

Aseksualnost i treba li se liječiti… Danas imamo cijelu lepezu seksualnih orijentacija. Jedan od tih novih termina je i aseksualnost. Što je to?

Prema novijim podacima, aseksualnost je prisutna kod oko jedan posto populacije. To su ljudi koji nemaju seksualnu želju i seksualnu potrebu, ali i dalje imaju potrebu za bliskošću s drugom osobom. Aseksualci ulaze u seksualne odnose premda nemaju potrebu za njima, najčešće zbog pritiska partnera. Jedna mi je pacijentica rekla da joj je seks kao peglanje, nešto jako dosadno što je uopće ne veseli, ali će odraditi jer mora.

Što je terapija za aseksualnu osobu?

Nema terapije kao ni za bilo koju seksualnu orijentaciju. Nju ne treba liječiti. Svjetska zdravstvena organizacija je vrlo jasno rekla da postoje tri područja koja smo mi često znali patologizirati, a nisu patološka. To su vjerska uvjerenja, politička uvjerenja i seksualna orijentacija. Netko tko je aseksualan nije bolestan. Naravno, može se javiti problem među partnerima, kao i između dvoje ljudi od kojih jedno ima puno veću seksualnu želju nego drugo. Isto tako može biti problem ako vi volite ići na more u gužvu i na punu plažu, a partner želi na osamu. Imat ćete problem premda nije riječ o bolesti.

Goran ArbanasKoliko ste uspješni u liječenju seksualnih problema? 

Neki se lakše rješavaju, neki teže. Recimo, prijevremena ejakulacija je problem za koji muškarci misle da nema pomoći, a to je jedan od lako rješivih problema. Isto je i s vaginizmom koji je čest problem i lako rješiv. 

Koliko obično traje terapija?

Neka terapija može završiti nakon prvog susreta, ako osoba ima neka nerealna očekivanja pa se liječenje sastoji u tome da osoba shvati što je realno. Može trajati i godinama. Prosjek je 10 do 12 seansi, no ima ljudi s jednom seansom, a ima ih i sa 160 seansi. Prema brojnim istraživanjima na uspješnost terapije najviše utječu dva faktora, a to su motiviranost partnera i koliko se pridržavaju uputa koje dobiju. Premda tvrde da su motivirani, ispostavi se da netko dolazi na terapiju jer ga je partner natjerao, netko pak misli da će napraviti još taj zadnji korak pa će se onda razići s partnerom. Isto tako, svi obećaju da će obaviti zadatke, no kad dođu kažu da nisu stigli. Nakon nekoliko seansi možemo vidjeti koliko su ljudi motivirani i koliko im je zaista važno da riješe svoj problem. Neki su nakon terapije riješili problem i sretniji su, a kod nekih nikad ne možemo riješiti problem u potpunosti, ali ga možemo ublažiti.

Jeste li među pacijentima imali ljude koji su zbog seksualnih problema otišli u patologiju, primjerice silovatelji, ubojice, pedofili…?

Ima pacijenata pedofila, egzibicionista ili imaju neku drugu parafiliju. Ima pacijenata koji su uhićeni po nalogu suda, kao i onih koji su se sami javili. 

Međutim, kao i sa bilo kojom seksualnom željom, mi razumski odlučujemo hoćemo li je ispuniti ili ne. Svatko od nas može vidjeti na ulici nekoga tko nam se sviđa, ali nećemo zato skočiti na njega. Dakle, suspregnuti ćemo svoje misli i želje i neće voditi u patologiju. Zrela odrasla osoba se može kontrolirati. kao što kontroliramo i glad: kad sam gladan neću zatvoriti ambulantu i otrčati jesti. Pa i malu djecu učimo da se strpe.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

1 FacebookTwitterEmail
lubrikanti
Spolno zdravlje

LUBRIKANTI: „Must have“ današnje seksualne kulture

piše Mary Novosel

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Dobar seks već odavno nije mit i svi puno otvorenije pričamo o „tim stvarima“ nego što se to činilo prije par desetljeća. Malo starije generacije sigurno se sjećaju poznate scene iz kultnog filma „Posljednji tango u Parizu“ kada su Marlon Brando i Maria Schneider svoju ljubavnu igru podmazali maslacem. Taj je film početkom sedamdesetih podigao mnogo prašine zbog niza pitanja na temu seksa koja su se otvorila poput Pandorine kutije. Putrom podmazana ljubavna igra” pokrenula je lavinu pitanja, među ostalim – može li grubi seks ipak biti ugodan i koliko je uistinu taj maslac bio koristan?  

Kada bi pričali o tome što sve seks čini kvalitetnim mogli bi napisati prilično debelu knjigu, a u njoj istaknuto bi poglavlje morali zauzeti – lubrikanti. I ne, to nisu one masti i ulja za podmazivanje automobila koje upotrebljava vaš mehaničar iako je princip isti –  podmazivanje motora za bolji rad i sprječavanje trenja. Također, druga najčešća asocijacija kada govorimo o lubrikantima je onaj poznati medicinski hladni gel koji se stavlja na površinu kože prilikom snimanja ultrazvukom. 

Moderni lubrikanti

No, napokon je došlo vrijeme da razbijemo sve te mitove upotrebe lubrikanata i počnemo pričati o modernijoj verziji intimnih seksualnih lubrikanata koji su finija varijanta „podmazivača“ za malo drugačije „mašine“ i namjene.  Također, nisu više seksualni lubrikanti rezervirani samo za žene koje imaju suhe rodnice, gay parove i prištave dečkiće koji su netom otkrili masturbaciju. Intimni lubrikanti danas su „must have“ i definitivno spadaju u dio seksualne kulture. Iako se o njima nije govorilo na sva zvona, uvijek su bili dio ljudske intime. 

Koristili su se od davnina, što je i dokumentirano na brojnim freskama i u starim zapisima kada su pretežno bili uljnoga oblika te su tako bili i zavedeni u zapisima – kao fina ulja za njegu tijela. Danas se popularno zovu seksualni ili intimni lubrikanti koje u širem kontekstu možemo opisati kao sredstva koja koristimo prilikom seksualnih odnosa i masturbacije kako bi smanjili trenje između penisa i vagine, anusa i drugih dijelova tijela. 

Koji odabrati

Postoji nekoliko vrsta intimnih lubrikanata, koji iako im je svrha zajednička, ovisno o našim preferencijama, mogu varirati u sastavu i namijeni. Također, mogu biti u raznim bojama i sadržavati mirise te pružati efekt zagrijavanja ili hlađenja. Osnovna podjela lubrikanata tako se vodi na; 

– Uljne lubrikante koji odlično obavljaju svoj posao jer se ulja brzo ne upijaju no zbog toga što mogu naštetiti kondomu preporučuju se parovima u sigurnoj vezi ili ženama u menopauzi. 

– Lubrikante na bazi vode koji su u biti vlažni gel što prianja za stijenke rodnice i podmazuje ih na prirodan način, daje vlažnost i štiti gornju površinu kože. Mogu se koristiti i prilikom suhoće rodnice. Ne ostavljaju mrlje i kompatibilni su s kondomima, lateksom i silikonskim igračkama. 

– Silikonske lubrikante koji ne sadrže vodu i ne apsorbiraju se brzo. Najčešće su ekstra vlažni i mogu se koristiti s kondomom. Jedina im je zamjerka što najviše od svih lubrikanta sadrže sintetičke tvari.  

– Prirodne i „uradi sam“  lubrikante koje možemo nabaviti u lokalnoj trgovini ili napraviti od sastojaka koje koristimo u svakodnevnom kućanstvu. Mogu biti gelaste (vodene) ili uljne strukture. 

Lubrikant na bazi marihuane pojavio se, a gdje drugdje, nego u Americi. Naime, tamo je odnedavno marihuana legalizirana i ubrzo se na kalifornijskom tržištu može kupiti lubrikant Foria koji sadrži ekstrakt marihuane i kokosovo ulje zbog čega pojačava seksualni užitak, pomaže kod menstrualnih bolova i bolnih odnosa. Pakiran je u malu bočicu s prskalicom a koristi se tako da žena lubrikant nanese na intimno područje pola sata prije spolnog odnosa.

Lubrikanti – najveće zablude 

– Slina kao lubrikant se ne preporučuje jer nije dovoljno skliska, i može se njenim putem s partnera na partnera prenijeti neželjene gljivice i bakterije.      

– Baby ulje je također loša ideja jer u sebi sadrži neprirodne parfeme i rafinirana ulja koja se doduše teže upijaju zbog čega smanjuju trenje no mogu oštetiti kondom. 

– Vazelin je desetljećima bio smatran univerzalnim lubrikantom no manje je poznato da sadrži čestice petroleja te može izazvati iritaciju kože ali i oštetiti kondom. 

–  Losioni, pogotovo industrijski, mogu sadržavati potencijalne iritantne tvari i alergenske poput parfema i propilen glikola koji pak mogu uzrokovati crvenilo i oticanje sluznice.   

Iako su danas dostupni u svim boljim ljekarnama i seks shopovima te se mogu kupiti on-line, većina lubrikanata još uvijek može biti ili skupa ili nadražujuća za naše intimne sfere, pogotovo ako ste jako osjetljivi ili imate česte alergije. Ako ne vjerujete „kemikalijama“ i svim tim natpisima na etiketama koji ne jamče da je sve to zdravo za našu intimnu floru, moguće je kvalitetan lubrikant napraviti i u kućnoj radinosti, za što se kao baze koriste gelovi od aloa vere ili crvenih algi.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

2 FacebookTwitterEmail
seksualni terapeuti
Spolno zdravlje

SEKSUALNA TERAPIJA:
Sedam najčešćih razloga za odlazak seksualnom terapeutu

piše Reci.hr

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Ne postoji niti jedno područje života s toliko mitova i predrasuda kao seksualno. Jedan od njih je da seksualna moć čovjeka kopni usporedo sa starenjem. A istina je sasvim suprotna. U seksualnosti, ako to želi, čovjek može uživati sve do smrti, bez obzira ima li kakav hendikep. Druga, jednako uvriježena predrasuda, je da seks uvijek treba biti lak i spontan. Seks je, kao i sve druge stvari u čovjekovom životu, naučeno iskustvo koje valja unaprjeđivati i prakticirati. Vježbom do savršenstva vrijedi i za seks jer održavanje zdrave seksualnosti kroz cijeli život zahtijeva neprestani rad. Kad stvari krenu loše pa se poteškoće u seksu odraze i na pogoršanje odnosa među partnerima, prvi i najvrjedniji savjet koji će vam dati svi seksualni terapeuti je: razgovarajte bez odlaganja i otvoreno o svemu.

Dok su sve samo seksualne  poteškoće, uglavnom se rješavaju kad im se pronađu uzroci i dobije savjet kako ih ukloniti. Preskoči li se ta faza, seksualne poteškoće mogu postati seksualni problemi, koji se rijetko popravljaju sami od sebe. U tom slučaju valja svakako potražiti pomoć seksualnog terapeuta, psihoterapeuta, savjetodavnog terapeuta… Iz razgovora sa seksualnim terapeutima izdvojili smo sedam najčešćih razloga zbog kojih parovi potraže savjet i pomoć stručnjaka, te ih rangirali po učestalosti.[/vc_column_text][vc_column_text]

1. Nedostatak seksualne želje

Seksualnim terapeutima upravo se nedostatak seksualne želje ili nizak libido, stručnjacima poznat i kao hipoaktivni poremećaj seksualne želje, prijavljuje kao seksualni problem broj jedan. Točnije,  riječ je o tome da seksualne želje nema u onoj mjeri koliko je bila prisutna nekad ranije. Zanimljivo je da žene o tom problemu govore češće i traže pomoć stručnjaka u njegovu rješavanju. Ako nisu krivi medicinski razlozi, poput hormonalne neravnoteže, hipotireoze, tumora hipofize ili bubrežne dijalize, seksualni terapeut može pomoći u prepoznavanju emocionalnih i psiholoških razloga i njihovih protuotrova. Iz prakse terapeuta izvlačimo, ilustracije radi, primjer muškarca kojem je naglo oslabila želja za suprugom, a kroz terapiju se pokazalo da se to dogodilo zato jer je duže vrijeme potiskivao bijes koji je imao prema njoj u strahu da je ne povrijedi. Kada je osvijestio uzrok i taj bijes izbacio iz sebe, vratila mu se i seksualna želja za suprugom.[/vc_column_text][vc_column_text]

2. Seksualno neusklađeni

Najčešće jedan partner želi učestalije seksualne odnose od drugog. Seksualni terapeuti smatraju kako je potpuno prirodno i normalno da parovi imaju emocionalne i smislene razlike u količini i vrsti seksa koji žele, a sukob oko ovog pitanja ne nastaje zato jer se udaljuju, već suprotno. Sukob nastaje baš zato jer su bliski. Lijek je u kompromisu i zajedničkom traženju rješenja. Zato terapeuti nerijetko kod rješavanja ovakvih poteškoća preporučuju rad s oba partnera. A među rješenjima, recimo za ovaj primjer neusklađenosti, nekad bude efikasno i ono naoko banalno – da partner koji ima niži seksualni nagon dio vremena provede odvojen od svog partnera, što pomaže u pojačavanju želje.[/vc_column_text][vc_column_text]

3. Obnova povjerenja nakon prevare

Još jedan od razloga zbog kojega parovi traže terapiju je ozdravljenje veze nakon što je jedan ili oba partnera imalo aferu, ali su odlučili spasiti vezu. Terapija je ovdje spremnost otkrivanja detalja svoje seksualne tajne u mjeri u kojoj njihov partner želi o tome znati. Neki daju partneru lozinku za svoje računalo ili mobitel kako bi ih mogao provjeriti i tako obnoviti izdano povjerenje, a za to je potrebno vrijeme i otvorenost.[/vc_column_text][vc_column_text]

4. Pitanja nakon porođaja i djece

Fizičke i emocionalne promjene koje se događaju nakon porođaja mogu snažno utjecati na vezu. Zbog promjene u razini hormona žene često imaju niži seksualni nagon, posebice ako i doje. Mnoge su doživjele i promjene tijela zbog čega se osjećaju nelagodno. Mnogi roditelji sami stavljaju seks na začelje svojih potreba, nadajući se da će se sam od sebe vratiti na vrh liste. Ali se tako gotovo nikada ne događa. Seksualnom terapijom, kažu stručnjaci, može se ponovo uspostaviti veza među partnerima, naučiti ih da opet budu muškarci i žene, a ne samo roditelji koji ispunjavaju potrebe svoje male djece.[/vc_column_text][vc_column_text]

5. Problemi s orgazmom

Zbog odsustva orgazma žene, vrlo često mlade žene, puno češće traže pomoć stručnjaka nego muškarci. Seksualni terapeuti naglašavaju kako taj problem uopće ne vole zvati izostankom ili nemogućnošću orgazma. Najčešće je riječ o tome da žene ne znaju mnogo o klitorisu ili kako najlakše potaknuti uzbuđenje oralnim seksom, masturbacijom ili određenim položajima. U ovim slučajevima kroz seksualnu terapiju žene tada nerijetko prvi puta uče o ženskom tijelu, kako bi upoznale vlastito. Sugeriraju im se vježbe samozadovoljavanja, masturbacija bez partnera, kako ne bi na početku osjećale pritisak.[/vc_column_text][vc_column_text]

6. Bol tijekom snošaja

U slučajevima boli tijekom ili nakon snošaja seksualni terapeuti preporučuju i posjet liječnika primarne zaštite i dijagnostiku kod specijalista, kako bi se ustanovilo je li bol medicinske prirode. Ako se to izostavi kao uzrok traži se onaj psihološke ili emocionalne prirode. I u ovim slučajevima pomoć češće potraže žene, a u seksualnu terapiju dobro je uključiti i partnera. Osim otkrivanja uzroka boli parovi uče kako bolje komunicirati međusobno, komunicirati o boli, spoznati kako ona utječe na odnos. Kroz seksualnu terapiju nerijetko parovi i prošire svoje spoznaje o nekim oblicima seksualnih užitaka koje ranije nisu primjenjivali, poput oralnog seksa, igranja seksualnim igračkama, obostranog milovanja…[/vc_column_text][vc_column_text]

7. Pornografija i druge seksualne ovisnosti

Seksualne ovisnosti – o prostitutkama, pornografiji, virtualnom seksu na računalima, masturbaciji i druge, mogu uništiti intimnost, povjerenje i seksualno zadovoljstvo u braku. Poput alkoholičara, ovisnika o drogama ili kockara, prvi korak na putu prema zdravlju je da ovisnik prizna da ima problema. Iako je individualna seksualna terapija sjajna za početak, parovi mogu i zajedno raditi na identificiranju uzroka ovisnosti, otkrivanju i kontroliranju okidača. Kao što ovisnici od droge moraju od nje odustati, tako i oni koji pate od seksualne ovisnosti možda će morati proći kroz razdoblje odvikavanja, što može biti i strogi celibat u nekom vremenskom razdoblju. To podrazumijeva suzdržavanje od svih seksualnih odnosa i aktivnosti, uključujući i samozadovoljavanje.[/vc_column_text][vc_single_image image=”1782″ img_size=”large”][/vc_column][/vc_row]

0 FacebookTwitterEmail
Spolovilo
Odrastanje

INTIMNI DIJELOVI TIJELA:
Što je to tamo dolje?

piše Nina Lišnić

[vc_row][vc_column][vc_column_text css_animation=”zoomIn”]Postoji li nešto mistično u našim spolnim organima? Zašto ih češće oslovljavamo s intimni, privatni, tamo dolje, one stvari…? Ili odemo u drugu krajnost te spolovilo nazivamo provokativnim imenima kojih je onoliko koliko maštoviti možemo biti. Doživljavamo li uistinu svoje vagine i penise isključivo kao nešto prosto? 

Već kao djeca učimo da su naši spolni organi nešto o čemu je neprikladno govoriti pred drugim ljudima. Nazivamo ih raznim umanjenicama i vrlo rijetko o njima pričamo kao o neodvojivim dijelovima našeg tijela. Kao da se radi o nekom stranom tijelu koji je tek privremeno uz nas. 

Spolovilo zvati pravim imenom

Što nas priječi da s djecom o spolovilima ne razgovaramo otvoreno, da koristimo razne nazive koji vrlo često nemaju veze s dijelom tijela koji želimo imenovati? Većinu roditelja muči kako o spolnosti pričati s malenom djecom, ali unatoč tome ta pitanja ne postavljaju seksolozima kako bi pronašli najbolji put komunikacije o intimnim dijelovima tijela. Samoinicijativno im dodjeljuju nazive vjerujući da to čine zbog prilagodbe djetetovim  godinama.

Prilagođavanje razgovora djetetovoj dobi svakako je poželjno kako bi dijete razumjelo o čemu se razgovara. Međutim, korištenje isključivo eufemizama kada s djecom razgovaramo o njihovim spolovilima na kraju rezultira da oni kroz odrastanje na pravi način ne upoznaju svoje intimne dijelove tijela. A kako je to važno čak i u dječjoj predškolskoj dobi pojašnjava Kate Rohdenburg, poznata edukatorica za prevenciju seksualnog nasilja nad djecom: “Važno je da djeca nauče pravilne nazive i svrhu svojih spolovila ne samo zbog zdravog razvoja djeteta nego i smanjene mogućnosti seksualnog zlostavljanja među predškolskom djecom.”

Istraživanja provedena od strane liječničkih udruženja iznose podatke da su zlostavljanja među djecom puno češća kod djece koja ne znaju točno identificirati i imenovati svoja spolovila. Seksualni predatori usmjeravaju se na djecu koja svoje intimne dijelove nazivaju eufemizmima te osjećaju sram pričati o njima. Djeca koja sa svojim roditeljima otvoreno pričaju o svojim spolnim organima češće će u takvom razgovoru verbalizirati i zlostavljanje, ako ga je slučajno doživjelo.

Podatke istraživanja potvrđuje i Laura Palumbo, specijalistica za prevenciju seksualnog nasilja, američkog Nacionalnog centra za sprečavanje seksualnog nasilja – NSVRC. Rezultati njihovih istraživanja pokazuju da korištenje točnih naziva za dijelove tijela, uključujući i spolovila, promovira pozitivan stav prema vlastitom tijelu i samopouzdanje, potiče otvoren razgovor između roditelja i djeteta, a samim time obeshrabruje moguće seksualne predatore. Slučajevi zlostavljanja puno se brže otkrivaju kada djeca pravilno imenuju svoje spolovilo, u slučajevima gdje djeca ne osjećaju sram pričati s roditeljima o svojim intimnim dijelovima.

O intimi otvoreno

Korištenje pravilnog rječnika i poznavanje vlastitog tijela ne koristi samo maloj djeci, iznimno je važno u adolescenciji kada se događa spolno sazrijevanje. Važno je da adolescenti na svoja spolovila gledaju pozitivno i bez srama jer je to preduvjet za daljnji razgovor o seksualnosti. Tako mogu lakše razumjeti svoje seksualne potrebe, što znači autonomija nad vlastitim tijelom, koja je razlika u emocionalnom razvoju u odnosu na seksualni razvoj, ali i educirati se o prevenciji bolesti te planiranju obitelji. Iako su danas  informacije o spolovilima, seksu i seksualnosti dostupnije nego ikad to ne znači da su adolescenti bolje obrazovani po pitanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja.

Upravo suprotno, dostupnost velike količine informacija rezultira gubljenjem točnih informacija u moru tema vezanih uz seks. Nedostatak seksualne edukacije te zatrpanost dezinformacijama može dovesti do iskrivljene slike vlastitog tijela i seksualnosti, manjka samopouzdanja, nerealnih očekivanja, lošeg partnerskog odnosa… Seksualno zdravlje u središtu je fizičke i psihičke dobrobiti svakog čovjeka. Stoga je osobito važno da se u vrijeme puberteta djeca razvijaju s točnim informacijama. Poznavanje vlastitog tijela preduvjet je za dobro spolno zdravlje i zadovoljstvo. 

Spoznaje o vlastitom tijelu iz djetinjstva i adolescencije mogu obilježiti i naš odrasli život. Ako dobro poznajemo svoje tijelo brže primjetimo promjene koje na njemu nastaju, a rano zamjećivanje infekcijskih ili malignih promjena najbrži je put do oporavka. Kao i djeci, i odraslima je bitno poznavanje anatomije vlastitog tijela kao i točno imenovanje dijelova spolnog organa. Nepoznavanje terminologije povećava sram u razgovoru s liječnicima te otežava razgovor i identifikaciju zdravstvenog problema. Poznavanje vlastitog tijela nije nam od pomoći samo u razgovoru s liječnikom, već uvelike utječe i na postizanje seksualnog užitka.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

0 FacebookTwitterEmail
Seks u starosti
Treća dobVruće teme

SEKS U STAROSTI:
“Sad to radim opuštenije!”

piše Branka Stipić

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Jesmo li ikada prestari za seks? Naravno da ne, tvrde godinama brojni stručnjaci, a Aleksandra Funes to je i dokazala u svom diplomskom radu “Seksualni život u trećoj dobi”, kojeg je obranila na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod mentorstvom prof. dr. sc. Aleksandra Štulhofera. Rad je baziran na istraživanju koji je provela metodom intervjua. Razgovarala je s 30 starijih osoba u Gradu Zagrebu, konkretno, s 15 žena i s 15 muškaraca. Prosječna dob intervjuiranih žena je 65, a muškaraca 73 godine. 

Svima njima ljubav je u njihovim godinama bitna, ali se, tvrde, mijenja i prerasta u snažnu privrženost, pažnju i prijateljstvo. Seks je također važan većini ispitanika, no nisu svi seksualno aktivni iz jednostavnog razloga – nemaju partnera ili partnericu. Želje i snovi ne prestaju s godinama, no mogućnosti su ograničene, ustvrdila je autorica u svom istraživanju.

Oskarovka Helen Mirren nedavno je izjavila kako tek sada, u svojim poznijim godinama, uživa u seksu. Što na tu temu govori vaše istraživanje? Uživaju li uistinu više u seksu ljudi u šezdesetim godinama, nego što su to ranije? 

– To je točno. U toj se dobi javlja više nježnosti i pažnje, a i u seksu su ljudi puno opušteniji. Ženama je prošla fertilna dob, ne mogu zatrudniti i puno su slobodnije. No, postoji i druga strana medalje. Istraživanje je također pokazalo da se žene odlučuju na razvod braka nakon 65. godine. Dojadi im podjela uloga lovac – kućanica. Dok su djeca još u kući, sve se vrti oko vrtića, škole, faksa… Kad djeca odu, ženama opet ostane kuhaj, peri, peglaj, a bez nježnosti i pažnje. Ženama tada pukne film. I kad nakon razvoda pronađu novog partnera, nisu sklone udaji i životu s nekim u istom kućanstvu. Draža su im povremena druženja.

Jesu li seksualno aktivniji u starijoj dobi oni koji više drže do svog izgleda, koji vježbaju, oblače se modernije, a žene paze na make-up i frizuru?

– Moji ispitanici su svi dobro izgledali. Mislim da jesu više držali do svog izgleda. Valja reći da žene nisu išle na botox, nisu pokušavale izgledati mlađe. Mogu zaključiti da to, da bi bile seksualno aktivne, i nije bitno.

Seks u starosti bez predrasuda

Uobičajeno je da mladi i ljudi u srednjoj dobi ne vole ni zamišljati da su ljudi treće dobi seksualno aktivni. Što mislite, zašto je to tako?

– Često pomisao na seks u starijoj dobi izaziva neku vrstu gađenja. Uvriježeno je da je seks za mlade, zdrave i uvjetno rečeno potentne. Takvoj percepciji doprinijela je popularna kultura koja izjednačava seksualnu privlačnost s karakteristikama mladenačkog izgleda kao što je čvrsto tijelo i glatka koža. I  mediji nas bombardiraju s obiljem seksualnih slika i to uglavnom mladih i energičnih ljudi. Drugi faktor utjecaja na negativne stavove o seksu među starijim osobama dolazi od naglaska na reprodukciji kada se ona vidi kao primarna svrha seksualne intimnosti. Pri tome se smatra neprikladnim da žena nakon menopauze nastavi sa seksualnom aktivnošću. I mnoge starije osobe vjeruju da je seks samo za mlade i prekrasne što na koncu dovodi do toga da se mnoge starije žene i muškarci osjećaju aseksualno. Prestaju imati seksualne odnose zbog predrasuda koje im donosi društvo te koje često i oni sami podržavaju.

Kakva je razlika u stavovima o seksualnom životu žena i muškaraca u toj dobi?

– Od mojih 15 sugovornica pet ih je izjavilo da imaju partnere i seksualne odnose – tri su u braku, a dvije imaju izvanbračnog partnera. Dvije udate uživaju u partnerskom odnosu sa suprugom i kažu da sada ona i suprug otkrivaju novu mladost. Treća je u braku u kojem su odnosi dugo narušeni pa su joj i rijetki seksualni odnosi više mučenje nego užitak. One koje imaju izvanbračne partnere uživaju u slobodi koju sada napokon imaju. Muški ispitanici su uglavnom izjavili da im je seks važan jer im poboljšava zdravlje, opušta ih i relaksira. Jedan od njih, star 73 godine, ima znatno mlađu suprugu i istodobno dugogodišnju ljubavnicu koja je starija od supruge. Kako sam kaže “suprugu voli, a ovu drugu ljubi”.

Biserka (63), udata: Činimo to kad smo odmoreni, uglavnom preko vikenda, s godinama se to prorijedilo, no i dalje sam zadovoljna.

Mirjana (65), udata: Kad si mlad bojiš se da ćeš zatrudnjeti, a kasnije ti je, bez tog opterećenja, seks slobodniji, može biti ležernije.

Marta (65), udovica: Sad to radim opuštenije, ono prije, u braku napraviš to koliko puta kad ti se uopće neće i to me uvijek najviše mučilo.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_single_image image=”2073″ img_size=”large”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]

Srame se priznati da masturbiraju

Kakvi su im stavovi o masturbaciji? Prakticiraju li je?

– Čini se da je to pitanje više tabuizirano od teme seksualnih odnosa u starijoj dobi. Žene u svojim odgovorima nisu negativno govorile o masturbaciji, ali su samo tri od njih 15 rekle da ponekad masturbiraju. Neke su same priznale da to ne rade zbog konzervativnog odgoja koji im je nametnuo osjećaj da je to grijeh ili pak da starost isključuje seks pa onda i masturbaciju. Većina muških sugovornika nema negativan stav o masturbaciji, a neki od njih su izjavili da je ponekad prakticiraju.

Zanimljivo je da stariji ljudi prestaju imati seksualne odnose zbog predrasuda koje im nameće društvo, iako su zdravstveno sposobni za njih i imaju partnera. Kako se to može promijeniti?

– Mnogi autori sličnih istraživanja koja su rađena u drugim državama sugeriraju razvijanje programa za obogaćivanje bračnog i seksualnog života starijih osoba u kojima bi se kroz informiranje o seksualnosti razvijali pozitivni stavovi o seksualnosti u toj dobi. Svrha tih programa bila bi ukazivati na to da se seksualnost može razvijati i održavati uprkos transformacijama koje prate starenje. Jednostavno, potrebni su nam seksualni terapeuti specijalizirani za starije osobe. Činjenica jest da cijela zapadna civilizacija stari, što potvrđuje i demografska slika Hrvatske, u kojoj, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, živi 607.313 žena i 424.059 muškaraca starijih od 60 godina, što je ukupno više od milijun ljudi ili četvrtina ukupnog stanovništva.

Mirko (73), razveden: Ne mogu sad izdržati kao kad sam imao dvadeset ili trideset, ali još uvijek mogu ženu zadovoljiti svaki drugi dan. Sad kad imam partnericu ne masturbiram, ali sam čitao da je masturbacija zdrava, to se mora prazniti.

Luka (71), razveden: U posljednje vrijeme odnose imam jedan put na tjedan. Masturbiram jedan put u desetak dana i smatram to dobrim za zdravlje prostate.

Ernest (71), razveden: Sklon sam seksu s dominantnim ženama kao rob, pa sam tu imao telefonske kontakte. Telefonski seks prakticiram i sad jedan ili dva puta na tjedan. Jako sam sklon samozadovoljavanju, tjedno 4 do 5 puta.

Ljubavi u domovima umirovljenika

Britanci su se počeli ozbiljnije baviti segmentom seksa u mirovnim domovima. Imate li informacija što je s tim u hrvatskim mirovnim domovima i kakav je odnos osoblja prema seksu njihovih štićenika?

– Socijalni radnici i ravnatelji domova imaju za to sluha. Sve kreće od druženja, prijateljstva i pažnje, pa kad se dogodi ljubav i ljudi žele u istu sobu nastoje im to omogućiti. Međutim, zanimljivo je da veze koje se stvore u toj dobi najviše pokušavaju zakočiti djeca. Pretpostavljam da je to zbog predrasuda, ali i straha od gubitka imovine. Boje se da im se majka ili otac ne vjenčaju s nekim pa će oni tako ostati bez nekretnine.

Ja bih na kraju parafrazirala jednu izreku i rekla da se prema starosti treba odnositi kao prema izazovu, a ne kao prema hendikepu. Slažete li se s tim?

– Apsolutno. Uostalom, granica ulaska u treću dob se pomiče s produžetkom životnog vijeka pa se danas smatra da treća dob počinje od 75. godine života. Ljudi su poslije odlaska u mirovinu još i te kako sposobni za aktivan život, što uključuje i seksualnu aktivnost, samo na nešto drugačiji način nego u mladosti.

 

Aleksandra FunesAleksandra Funes autorica je i urednica emisije Treća dob na Hrvatskom radiju već dvadeset i dvije godine. Njeno istraživanje o seksualnosti u trećoj dobi prvo je takvo istraživanje u Hrvatskoj.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

1 FacebookTwitterEmail
top aplikacije
Spolno zdravlje

TOP 10:
Aplikacije za seksualno i reproduktivno zdravlje

piše Reci.hr

[vc_row][vc_column][vc_column_text]U moru različitih otkrili smo najbolje aplikacije koje su u ponudi, a tiču se seksualnog i reproduktivnog zdravlja, proučili smo kakve sve aplikacije postoje i provjerili koje bi mogle biti korisne za naše seksualno i reproduktivno zdravlje. Ovo je naš TOP 10 besplatnih aplikacija:

10. BABY CARE

Aplikacija za novopečene roditelje. Pomaže pratiti bebin raspored hranjenja, spavanja, presvlačenja i zdravstvenih stanja. Možda se nekima može učiniti da ova aplikacija unosi previše bespotrebnih podataka u odnos roditelja i novorođenčeta, ali unatoč tome što se bilježenje svakog bebinog stanja može učiniti pretjeranim i zamornim, ova aplikacija unosi mir i sigurnost u navike koje se tek stvaraju, u kaotičnom novom rasporedu roditelji će moći biti sigurni da je njihova beba sita i čista te će pogledom na statistiku moći lakše ustanoviti promjene u bioritmu njihovog djeteta. Korisna aplikacija za one koji si vole olakšati provjerom na statističke podatke, ili one koji jednostavno vole bilježiti slatke prve korake u životu njihove bebe.

9. TRAK: Sperm Health & Fertility App

Aplikacija za praćenje muške plodnosti, među rijetkima namijenjenima muškarcima koji žele postati očevi. Za praćenje je potrebno ispuniti upitnik o godinama, tijelu i navikama kako bi aplikacija ustanovila moguće stanje plodnosti i preporučila neke izmjene u navikama ili tjelovježbi. Osim toga, aplikacija vodi kroz kućni postupak mjerenja kvalitete sperme te nudi različite savjete vezane za muško seksualno i reproduktivno zdravlje. Unatoč nekim nedostacima aplikacija je jedna od boljih u  malom broju postojećih aplikacija tog tipa.

8. MEN SEXUAL HEALTH

Aplikacija koja odgovara na razna pitanja vezana uz seksualno zdravlje muškarca, razinu testosterona i  erektilnu disfunkciju, njezine simptome i uzroke te statistiku populacije koju pogađa ovaj problem. Informacije koje daje sažete su i jasne, navodi nekoliko prirodnih lijekova za erektilnu disfunkciju, dodatke prehrani koji povećavaju razinu testosterona, a tu su i savjeti za prehranu i tjelovježbu koja je od iznimne važnosti u liječenju seksualnih problema. Zanimljiva aplikacija koja otvoreno i jednostavno obrađuje problem o kojem većina ne voli pričati.

7. STD MASTER – STD (STI) tests, treatment

Ako vam je ikada bilo neugodno informirati se o spolno prenosivim bolestima, saznati koje su i koji su im simptomi, kada se testirati i koja je procedura liječenja, ova aplikacija riješit će vaše dvojbe. Na jednostavan način, nakon par pitanja predstavlja moguće bolesti, njihove simptome i vrijeme potrebno da bi se na bolest bilo moguće testirati. Bitno je naglasiti da je svakako potrebna konzultacija s liječnikom, a aplikacija je tu kao informativni alat – terapiju ipak prepisuje liječnik, aplikacija je samo objašnjava.

6. CHECK YOURSELF!

Iznimno korisna aplikacija koja će vas naučiti kako pregledati svoje grudi te vas podsjetiti da to radite redovito. Aplikacija je jednostavna za upotrebu, bez puno opcija, ali lijepog dizajna i prije svega korisna. Rak dojke je najčešća zloćudna bolest žena u razvijenom svijetu, a od raka dojke mogu oboljeti i muškarci. Rak dojke je visoko zastupljen među uzrocima smrti kod žena, ali njegovo rano otkrivanje olakšava liječenje i ozdravljenje. Zato iskoristite ovu aplikaciju kako biste se natjerali na redovitu brigu o svojim grudima! Naučit će vas kako obaviti mjesečni samopregled i podsjetiti vas na idući. Osim toga, ne zaboravite i na redovite preglede kod vašeg liječnika!

5. SEX LIFE – Sex Tracker, Diary of Sex, Sex Calendar

Aplikacija koja omogućuje praćenje vaših seksualnih aktivnosti rezultira ne samo točnim saznanjem s koliko partnera ste bili, koliko često, kada i gdje već daje mogućnost boljeg upoznavanja samoga sebe. Aplikacija ovog tipa ima nekoliko, a ova se čini kao jedna od boljih po pitanju opcija koje nudi i sigurnosne zaporke koja čuva vaše tajne susrete. Statistika koju vidite na kraju svakog mjeseca može vas naučiti koje poze vam najbolje odgovaraju za postizanje  orgazma, uzbuđuje li vas više udobna atmosfera vašeg stana ili seks na javnom mjestu. Iako je prvenstveno namijenjena onima koji češće mijenjaju partnere i neki bračni parovi su je prepoznali kao korisnu. Koristeći je saznali su da se seksaju manje nego su mislili pa su odlučili popraviti tu statistiku. Možda ćete se iznenaditi i otkriti nešto o vlastitim seksualnim preferencijama, a da ih niste bili ni svjesni.

4. PERIOD TRACKER – Ovulation Calendar and Fertility app

Aplikacija korisna onima koji žele ostati trudni kao i onima koji ne žele. Korisna je svima koji žele znati kada im dolazI sljedeća mjesečnica, kada su im plodni dani, kakve su nuspojave u svakom periodu ciklusa… Ako koristimo kontracepcijske pilule aplikacija svaki dan u isto vrijeme podsjeća da ih ne zaboravimo popiti. Kroz nju je moguće pratiti seksualne odnose, ali i neke životne navike poput koju hranu smo jeli i koliko tekućine smo popili kako bismo mogli pratiti utječu li i kako te navike na ciklus ili mogućnost začeća. U navikama smo primijetili da fale putovanja koja jednako tako mogu utjecati na ciklus. A jedna od zamjerki ovoj aplikaciji, ali i svim ostalima ovog tipa, je nemogućnost unošenja isprekidanog ciklusa, koji zbunjuje kako žene tako očito i aplikaciju.

3. OVIA PREGNANCY TRACKER Baby Due Date Countdown

Aplikacija za slatko iščekivanje pomaže budućim roditeljima biti u toku sa bebom koju će tek upoznati. Brojeći tjedne trudnoće ova aplikacija zajedno s vama prati vašu trudnoću i informira vas koje promjene očekivati te što se događa s bebom u kojem tjednu trudnoće, bilježi bebin rast, rast trbuha i ritanja. Svaki dan možete dobiti korisne informacije koje se tiču tog tjedna trudnoće, a možete i chatati sa drugim trudnicama ili priupitati AI za generalne savjete stručnjaka. Trudnicama daje mogućnost praćenja vlastite težine, simptoma poput jutarnje mučnine ili promjena na tijelu, dostupni su savjeti i članci o fizičkom i mentalnom zdravlju trudnice, o prehrani i tjelovježbi. Aplikacija je prilagođena američkom zdravstvenom sustavu pa su neki od savjeta neprimjenjivi kod nas, ali je unatoč tome relevantna i korisna. na naš zdravstveni sustav, ali unatoč tome aplikacija je iznimno relevantna i korisna.

2. MY SEX DOCTOR Lite

Odlična, edukativna i simpatična aplikacija koja pruža seksualnu edukaciju. Namijenjena je svima, a ponajviše mladima koji ulaze u pubertet, imaju hrpu pitanja, a ne znaju koga pitati. Organizirana ja na bazi kategorija i pitanja koja se postavljaju u toj kategoriji. Jednostavna je za snalaženje, odgovori su jasni i precizni, bez ideoloških predznaka, predrasuda i stereotipa. Aplikacija zahvaća zavidan broj pitanja i odgovora u svakoj kategoriji, a tu je i opširan pojmovnik koji objašnjava pojmove od osnovnih do seksi slenga. Preporučili bismo ju svima, a osobito mladima u pubertetu, ali i njihovim roditeljima.

 

Top 10 aplikacija seksualnog zadravlja

1. SPOLNO ZDRAVLJE

Aplikacija koju je kreirala udruga HUHIV odlična je i iznimno korisna aplikacija, i jedina takva na tržištu na hrvatskom jeziku. Namijenjena je svima, a osobito adolescentima koji se tek upoznaju sa svojom seksualnošću. Opsežno zahvaća edukativni sadržaj vezan za seksualnost i seksualno i reproduktivno zdravlje. Donosi pregled spolno prenosivih bolesti te educira kako se od njih zaštititi. Aplikacija je i proaktivna pa možete postaviti podsjetnik za otići kod liječnika, popiti tabletu ili bilo što drugo, a možete i testirati svoje znanje koje je, kako naglašavaju, ključni korak u prevenciji bolesti i očuvanju zdravlja! Zato ova aplikacija zauzima prvo mjesto naše top ljestvice.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

0 FacebookTwitterEmail
Sva prava pridržana © 2020 InventaIR2