Djevojka iz Ukrajine, devetnaestogodišnjakinja, jedna od oko pet milijuna ukrajinskih izbjeglica među kojima su uglavnom žene i djeca, ušla je u ljekarnu u Poljskoj tražeći pilulu za dan poslije. U čudu su je gledali. Ona se osjećala još čudnije jer nije očekivala da u državi koja je članica Europske unije takva usluga nije dostupna. U svojoj je zemlji potpuno regularno, bez recepta i bez pitanja, mogla kupiti tu pilulu.
Ovo je samo crtica iz izvješća “Njega u krizi – neuspjeh u jamčenju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava izbjeglica iz Ukrajine u Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj”, predstavljenog u Europskom parlamentu i nastalog na temelju opširnog istraživanja među izbjeglicama u četiri spomenute EU članice, a provedenog u suradnji sa udrugama koje pomažu ženama i bore se za ljudska prava. Autor je Centar za reproduktivna prava, a izvjestitelj je bio hrvatski europarlamentarac Predrag Fred Matić.
“Kada zakaže država uskaču nevladine organizacije. Kao ratni veteran, prognanik i bivši zatočenik koncentracijskog logora znam što znači rat. Kad slušam priču ukrajinskih žena i djevojaka pitam se kako dalje. Hvala zemljama koje su prihvatile izbjeglice, ali nije dovoljno dati im kruha i vode. Žene iz Ukrajine bile su izložene teroru, silovanjima i ratnim zločinima, a kad dođu u Europsku uniju ponovo su viktimizirane jer ne dobivaju adekvatnu zdravstvenu skrb, pravo na pobačaj, kontracepciju, zaštitu od silovanja…”, rekao je Matić i pozvao vlade zemalja članica, Europsku komisiju i Vijeće Europe da učine sve kako bi pružile zaštitu ukrajinskim ženama i djevojkama.
Iz Rumunjske su se vraćale roditi u Ukrajinu
Izvješće vrvi traumatičnim izjavama izbjeglih Ukrajinki i članica organizacija koje su im pomagale, često nemoćne u sudaru sa zakonskim propisima, nevoljkošću medicinskog osoblja, nedostatkom adekvatnih zdravstvenih usluga, nedostatkom novca… I sve to unatoč Direktivi o privremenoj zaštiti EU aktiviranoj nakon ruske agreesije na Ukrajinu koja jamči izbjeglicama pristupačnu zdravstvenu skrb. Direktiva, među ostalim, osobama koje su preživjele silovanje i druge oblike seksualnog nasilja jamči svu “potrebnu medicinsku ili drugu pomoć”. No, to je jamstvo očito bezvrijedno u nekim članicama kad je riječ o seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Primjerice, u Rumunjskoj su nevladine organizacije morale financirati kupnju kontraceptivnih sredstava jer ih izbjeglice nisu mogle dobiti u sustavu tamošnjeg javnog zdravstva. Pobačaj uopće nisu mogle obaviti, a nisu se mogle niti informirati što i gdje mogu obaviti jer nije bilo informacija na engleskom ili ukrajinskom. Mnoge trudnice su se vraćale roditi u Ukrajinu jer u Rumunjskoj nisu mogle imati pratnju na porodu, a djeca su odmah po rođenju bila od njih odvojena i više od 24 sata. Žene sa ugrađenim hormonskim implantatom susrele su se s apsurdom da tamošnji liječnici ne znaju kako ga izvaditi i zamijeniti jer toga kod njih jednostavno nema.
Da bi pobacile moraju dokazati ratno silovanje. Kako?
Žrtve ratnih silovanja, ionako istraumatizirane proživljenim, u zemljama u koje su pobjegle trpjele su novu traumatizaciju. Naime, da bi, primjerice u Poljskoj, mogle obaviti pobačaj, koji je zakonom dopušten u slučaju silovanja, moraju ga prijaviti i dobiti potvrdu iz tužiteljstva. Naravno, moraju i dokazati da su silovane, a pitanje je kako to učiniti čak i da žele. “Ponekad su žene u ranim 40-ima, s obitelji i djecom, plakale tijekom razgovora, govorile su mi da su bile silovane, ali i ‘molim te, nemoj nikome reći, jer ja imam svoju obitelj, a moj muž je u borbi. Što ako dođe iz rata i vidi dodatno dijete?’… Kad im objasnim da u Poljskoj mogu dobiti legalan pobačaj ako se prijave i dobiju potvrdu tužitelja, one kažu: ‘moj život, moja obitelj je sada za mene najvažnija’. Ne žele prijaviti tužitelju, policijskoj postaji,” citat je u izvješću Krystyne Kacpura iz poljske zaklade FEDERA.
Ukrajinke, pristigle u zemlje koje su službeno bogatije od njihove, ostale su u čudu kad su shvatile da, primjerice, ne mogu dobiti medikamentni pobačaj jer u tim zemljama toga jednostavno nema. Samo kirurgija, i to nakon silnih proceduralnih peripetija, od dokazivanja da su u krizi, obaveznog savjetovanja, obaveznog čekanja i slično. Mađarska i Poljska jedine su članice EU u kojima se tzv. pilula za dan poslije ne može dobiti bez recepta, što znači da žena treba hitno naći liječnika koji će joj ispisati taj recept, a ako je uz to Ukrajinka koja se teško snalazi to je nemoguća misija jer njoj treba hitna kontracepcija i nema pred sobom dane u kojima će pronaći rješenje. Mnoge su se okrenule neformalnim, često i ilegalnim kanalima da bi nabavile ono što im je potrebno i pritom strahovale da će zbog toga biti uhapšene. Mnoge su putovale natrag u svoju ratom razrušenu zemlju da bi dobile adekvatnu uslugu.
Odveli su joj bebu, mislila je da je umrla
Tamo gdje su službene informacije jedva dolazile do izbjeglica zbog jezičnih i drugih prepreka, dezinformacije su se probijale brzo. Stvorene su web stranice na ukrajinskom koje su širile lažne i pogrešne informacije o seksualnoj i reproduktivnoj zaštiti, posebno o pobačaju, a stvorili su ih borci protiv seksualnog i reproduktivnog zdravlja.
Nisu puno bolje prošle niti rodilje. U Mađarskoj i Rumunjskoj susrele su se sa različitim oblicima porodničkog nasilja, šokirala ih je opsežna upotreba medicinskih intervencija za ubrzavanje poroda i veliko oslanjanje na carski rez, kao i odvajanje novorođenčadi od majki na dulje vrijeme. Jedna rodilja je u Rumunjskoj proživjela najveću traumu u životu jer nakon poroda nije vidjela svoju bebu više od 24 sata pa je bila uvjerena da je dijete mrtvo. A nitko joj nije rekao da nije.
Romkinjama malo hrane, tek toliko da prežive
Izbjeglice tamnije kože, uglavnom Romkinje, prolazile su još gore. “Otišli smo na granični prijelaz Záhony. Romske izbjeglice nisu dobivale hranu, odnosno samo minimalne količine, etiketirane su kao ‘izbjeglice za preživljavanje’”, ispričala je ispitivačima Aishe, braniteljica ljudskih prava Roma u Mađarskoj. Romkinje su bile posebno smještane, izolirane, bez pristupa zdravstvenim uslugama, verbalno zlostavljane…
Nisu bolje prolazili niti pripadnici LGBTIQ zajednice, pa su im članovi nevladinih organizacija koji se bore za prava tih osoba u svojim zemljama preporučivali da putuju dalje u druge zemlje EU.
“Sramim se kad ljudima kažem da ne postoji posebna zdravstvena skrb za trans osobe, ponekad nam ljudi ne vjeruju… traže popis liječnika prijateljski nastrojenih prema LGBTQ+ osobama, a ja kažem: Mi nemamo takav popis. Pitaju kako doći do nekoga, a mi im kažemo da ne znamo. Tako da je vrlo teško … stalno ponavljati ljudima da … ako ste trans osoba nemojte ostati u Slovačkoj. Kažemo im da je bolje za njih otići vlakom do Praga, osam sati puta, da će im tamo biti bolje. To je bolno,” izjavio je Róbert Furiel iz Slovačke.
“Trebam ginekologu, ali se bojim koliko to košta”
Na sve te nevolje izbjegle Ukrajinke susrele su se i sa problemom skupoće jer su čak i u javnom zdravstvenom sustavu neke usluge morale plaćati, a ukrajinske plaće znatno su niže nego u drugim zemljama EU. “Planiram posjetiti ginekologa, ali… ne znam gdje da idem. Nemam pristup besplatnoj klinici i nemam pojma kamo ići ili koliko košta… To me jako brine zbog problema s cijenama. Znate da bismo željeli potrošiti što manje novca jer mnogi od nas nemaju novaca ni posao,” ispričala je ispitivačima Ukrajinka Alina koja živi u Rumunjskoj.
U financijskoj nevolji su i organizacije koje pomažu ukrajinskim izbjeglicama. U Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj postoje izvještaji o preusmjeravanju državnog financiranja organizacijama s anti-SRHR ili antiLGBTIQ+ programima.
Na temelju informacija iz izvješća Europski je parlament raspravljao o Situaciji ukrajinskih žena izbjeglica, posebno o podršci za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava.
Helena Dalli, povjerenica Europske komisije za ravnopravnost, podsjetila je da ruska vojska koristi i silovanje kao ratno oružje te da su države članice dužne pružiti pomoć i potporu žrtvama. U raspravi se čulo čak i da ruski vojnici koriste viagru, kako bi valjda efikasnije provodili ratni zločin silovanja. Parlamentarci su pozvali Vijeće Europe da donese snažnu direktivu o zaštiti od seksualnog nasilja.
Zastupnik Predrag Fred Matić o situaciji u Hrvatskoj, Poljskoj, Gazi…
Izvješće pokriva stanje u četiri zemlje koje su primile najviše ukrajinskih izbjeglica. Znate li možda kakvo je stanje u Hrvatskoj koja je, kako ste i sami spomenuli za govornicom, na papiru liberalna, a u stvarnosti ultrakatolička?
Prema podacima koje mi imamo iz prošle godine, Hrvatska je primila nešto više od 22 tisuće izbjeglica iz Ukrajine i tu se većinom radi o ženama. Što se tiče njihovog života u Hrvatskoj, pratili smo najave koje su govorile da će se većina relativno brzo integrirati na tržište rada, ali da je izazovnija situacija sa školskom djecom obzirom da je potrebno prilagoditi odgojno-obrazovni sustav. No, koliko sam pratio većina djece se ipak odlučila pohađati online nastavu u Ukrajini.
Oko teme o kojoj smo danas razgovarali u Europskom parlamentu, a to je položaj izbjeglica u državama Europe, nema sumnje da je Hrvatska jedna od zemalja gdje postoje veliki problemi u pristupu određenim pravima. Tu posebno mislim na pristup zdravstvenoj skrbi, konkretnije seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima. Primjerice, mi znamo da ni Hrvatice u velikoj mjeri ne mogu pristupiti pobačaju ili da im se odbija izdati kontracepcija u ljekarnama. To je realnost za svaku ženu u Hrvatskoj i to je nešto s čime će se i Ukrajinke u Hrvatskoj, nažalost, suočiti. Upravo zato sam danas u EP-u naglasio da činjenica da nešto postoji kao pravo u teoriji, ne znači da je ono dostupno u praksi. Dapače. A takve situacije teško padaju svakome, kamoli osobi koja bježeći od rata dolazi u novu zemlju, ne govori jezik, nema potporu sustava. Teško se izboriti sa svim tim preprekama i tu države članice moraju bolje. I za svoje građanke i za one koji kod nas dolaze.
Osim priča o nemogućnosti dobivanja liječničke skrbi, osobito je šokantan podatak iz izvješća da su ukrajinske izbjeglice Romkinje bile separirane i da su dobivale samo minimum hrane da ne umru od gladi. Kako je to moguće u bilo kojoj zemlji EU? Je li Europski parlament reagirao na te informacije i kako?
Takve situacije su moguće jer postoji nešto što se zove nacionalne kompetencije. I svaki puta kada prozivamo države članice da donose odluke koje se protive onome što Europa jest, premijeri tih vlada viču: mi imamo na to pravo. Ne sporim da svaka država članica ima pravo odlučivati o svojim prioritetima, smjeru, zakonima, ali mi moramo uspostaviti neki minimum standarda u Europi i taj minimum mora služiti kao nulti korak. Ne možemo više dozvoljavati situacije koje i sami spominjete, a da ne govorim o ogromnim razlikama među državama u Europi gdje su primjerice Poljakinje u mnogo gorem položaju od Šveđanki ili Francuskinja. To je nedopustivo.
Očekujete li brze promjene u Poljskoj u području seksualnih i reproduktivnih prava nakon pobjede opozicije?
Očekujem da jedna od prvih odluka nove Vlade bude dekriminalizacija pobačaja, to je i očekivanje Poljakinja koje su u velikoj mjeri izašle na izbore. U tom izlasku na izbore žene Poljske bile su jasne i glasne te i sada ističu: glasale su za opoziciju jer im je obećala vratiti ona prava koja su im proteklih godina nemilosrdno oteta. Osim toga, promjene u legislativi oko seksualnog odgoja, kao i oko kontracepcije su prvi korak za vraćanje Poljske na europski put. Bez toga nema razgovora o promjenama.
Rat na Bliskom istoku stvorio je novu golemu humanitarnu krizu. Prema podacima UN-a, u Gazi je pedesetak tisuća trudnica, od kojih više od pet tisuća njih trebaju roditi ovoga mjeseca. Znamo da bolnice gotovo ne funkcioniraju, a ogroman broj tih trudnica je u kolonama koje napuštaju bombardirano područje da bi se suočile s novim bombardiranjima. Je li se Europski parlament pozabavio tim problemom i, ako je, na koji način? Ako nije, hoće li i može li uopće?
Da, nažalost, ovo što sada gledamo je nova humanitarna katastrofa i posljedice će biti dalekosežne. Situacija sa bolničkom infrastrukturom i medicinskom skrbi je jako teška, vidjeli smo i da se radi o nedostatku elementarnih stvari poput vode. Sada pokušajte zamisliti kako je biti trudnica u tim uvjetima. Europski parlament pomno prati situaciju na Bliskom istoku i inzistiramo na osiguravanju potrebne skrbi za sve žrtve i zaštitu civila. Naša politička grupacija ostaje posvećena miru i kontinuirano tražimo da se poštuju međunarodni standardi ljudskih prava.