‘Bila sam idiot. Nijedna žena ne živi tako, kuha mu i poslužuje nakon batina…’
‘Kad sam bila mlađa, mogla sam ga brže savladati i sebe spasiti. Sad kad sam stara i imam dijabetes, ne mogu biti brza… Sad se bojim za svoj život, bojim se da će me ubiti.’
‘Moj zet me maltretira, govori da meni kao udovici ništa ne treba više biti na moje ime. Da sve trebam dati njima. Zar da budem njihov rob?’
‘Ne znam što se događa s mojim mužem. Nikada nije bio takav. Nikada me prije nije udario. Stvarno sam zabrinuta za njega, toliko se mijenja. U braku smo 47 godina, a on izgleda kao druga osoba.’
‘Bilo je nasilja uz patnju dugi niz godina. Ali ja sam iza sve te patnje imala cilj, da moja djeca odrastu, vjenčaju se i obrazuju… Ne znam je li bilo to vrijedno, dobro za mene, bilo je jako teško.’
‘Ako ga ostavim, nije dobro. Moja savjest to ne dopušta. A osjećaja prema njemu već dugo nemam, sve ih je ubio batinama. U njegovih 76 godina nije ga lijepo ostaviti i zanemariti. Sad je star, muž mi je, moram se brinuti za njega’.
‘Bilo me je sram. Sebi nisam htjela priznati da je to situacija u kojoj živim.’
‘A kad odete liječniku… oni potraže niz popisa… i onda bude uvijek, znate, ovako: “Pa, je li to zlostavljanje? Pa, da, emocionalno. Oh, u redu.” – I oni to ubilježe, i to je to.
‘Moj muž je natjerao svog liječnika da mi prepiše Valium, još 1970-ih, a ja ga još uvijek uzimam, posebno kada se osjećam beznadno i u očaju. Znam da sam ovisna o tome i brinem se da sa svojih 68 godina neću moći preživjeti bez njih.
Ovo je samo mali dio zapisa o stotinama iskustava žena starije životne dobi s kojima su istraživači razgovarali proteklih desetljeća otkako se u mnogim državama, posebice europskim te Kanadi i SAD-u, počelo istraživati je li i koliko prisutno nasilje prema ženama starije životne dobi. Od tada se češće i u znanstvenoj literaturu pojavljuju članci na ovu temu. Počinje se percipirati velikim društvenim problemom.
Sociologinje i psihologinje Sarah R. Meyer, Molly E. Lasater i Claudia García-Moreno upustile su se prije tri godine u velik projekt, pretražile su 11 elektroničkih baza podataka (PubMed, PsycINFO, Embase, CINAHL, PILOTS, ERIC, Social Work Abstracts, International Bibliography of the Social Sciences, Social Services Abstracts, ProQuest Criminal Justice and Dissertations & Theses Global) – članaka, studija i istraživanja koja su se od 1990. bavile ovom problematikom. U konzultacije u svom su istraživanju uključile i 49 stručnjaka koji se bave problematikom nasilja prema osobama starije životne dobi, uključujući istraživače, praktičare te kreatore politika, iz svih regija svijeta. Tako je nastala prva sveobuhvatna studija o iskustvima žena starije životne dobi koje su preživjele nasilje od intimnih partnera, sinova, kćeri ili drugih članova obitelji. Svoje su nalaze pretočile u studiju „Nasilje prema starijim ženama“ (Violence against older women: A systematic review of qualitative literature).
Posebna je vrijednost ove studije što osim detektiranja pojavnosti nasilja prema ženama starije životne dobi diljem svijeta, ulaze u analizu vrste i obrasci nasilja. Studija otkriva i na koji se način žrtve nasilja s njim suočavaju. Točnije, koje strategije obrane od nasilja stvaraju. Često to bude upotreba alkohola, lijekova ili droga, kojima žrtve pribjegavaju jer opciju izlaska iz nasilja ne vide budući je je ostanak u vezi sa zlostavljačem vođen rodnim normama i osjećajem dužnosti prema partneru. Studija otkriva utjecaj nasilja kod žena starije dobi na njihovo mentalno i fizičko zdravlje, na starenje, a govori i o riziku smrtnosti.
Mitovi i predrasude o starijim ljudima
Nasilje prema osobama starije životne dobi uporno se drži pod kišobranom brojnih mitova i društvenih predrasuda o starijim ljudima. Tako se kod nasilnika starije životne dobi unaprijed podcjenjuje njihova sposobnost da budu nasilni. Zato se i medijski natpisi o tome da je suprug pretukao ili ubio suprugu, a oboje su imali oko 80, najčešće doživljavaju ekscesnim, da ne kažemo, ridikuloznim primjerom. Snažna je i društvena predrasuda da žena starije životne dobi ne može biti žrtva silovanja ili seksualnog uznemiravanja. A brojke o emocionalnom, ekonomskom i psihičkom nasilju te zanemarivanju osoba starije životne dobi u potpunom su mraku.
Prvo sustavno istraživanje o prisutnosti nasilja prema osobama starije životne dobi na području Europske unije provedeno je prije 33 godine. Iniciralo ga je Vijeće Europe i obuhvatilo je 21 državu članicu EU, te pokazalo da nasilje nad starijima, posebice nasilje koje proživljavaju u obitelji, ne samo da postoji, nego je puno raširenije od dotadašnjih pretpostavki najgorih scenarija. Istraživanje je pokazalo da nasilje značajnije više trpe žene nego muškarci. Bilo je to čak 20 godina nakon što je zlostavljanje starijih osoba kao fenomen i definiran, prepoznaje ga UN, prepoznaje ga i Svjetska zdravstvena organizacija.
Do početka ’90-tih nije bilo brojčanih pokazatelja koja bi dala znanstvena istraživanja o iskustvu nasilja starijih osoba. Ništa se nije znalo koje vrste nasilja trpe, koliko je ono učestalo, kakve posljedice zbog nasilja žrtve trpe i kako se s njima nose, kako na njih reagira okolina… Tek se iz povremenih medijskih priča, najčešće kao izoliranih slučajeva objavljenih na stranicama crnih kronika, moglo naslutiti da obiteljskom nasilju nisu izložene samo mlađe žene, djevojke i djeca.
Prijave policiji o nasilju nad starijima izuzeci
Iako je ovo istraživanje možda i bila neka prekretnica da se tema nasilja prema ženama starije dobi problematizira svake godine na odborima EU parlamenta ili Vijeću Europe, još uvijek je ista problematika duboko ispod radara. Istraživanja su rijetka, a žene u trećoj dobi nasilje najmanje prijavljuju. Evidentiraju se slučajevi tek teških incidenata, kada policija i pravosuđe po službenoj dužnosti i sami moraju reagirati.
O tome svjedoče i lanjski podaci o broju prijava nasilja u državama EU. Oni otkrivaju da je pet posto žena starijih od 50 godina doživjelo fizičko i/ili seksualno nasilje, od čega tri posto od partnera. Ista studija otkriva i da je 19 posto žena starijih od 60 godina tijekom života doživjelo zlostavljanje od partnera, a od njih je 14 posto nasilje prijavilo i to isključivo najteže događaje – teško tjelesno nasilje i/ili silovanje.
Sinovi ubijaju majke
Tako je potpuno ispod radara ostala činjenica da je Hrvatska lani imala pravu epidemiju ubojstava starijih osoba čiji su život oduzeli njihovi sinovi. Bilo je ukupno sedam ubojstava, sinovi su ubili šest majki i jednog oca. O tome se ne govori, ubojstva ulaze u obične statistike, nevladine organizacije ih bilježe kao femicide i nitko ne istražuje zašto su se dogodila, što je zajednica mogla i trebala učiniti, što institucije, jesu li se ove tragedije mogle spriječiti. Izostaju analize tih slučajeva, ne istražuje se postoje li obrasci, nema proučavanja faktora rizika koji bi se ubuduće mogli prepoznavati, a takve tragedije spriječiti.
U Zagrebu 19,3 posto starijih doživljava nasilje
U Hrvatskoj, na nacionalnoj razini, nije provedeno niti jedno sustavno istraživanje o prisutnosti nasilja prema osobama starije životne dobi, iako se o toj temi unazad godinu, dvije, sve češće oglašavaju aktivisti za ljudska prava i nevladine organizacije koje na svom području ponekad provedu anketu da bi istražili koliko je nasilje prema starijim osobama prisutno.
Početkom ove godine, u razdoblju od siječnja do svibnja proveli smo istraživanje o iskustvu i stavovima o nasilju prema osobama starije životne dobi i to na području Grada Zagreba. Istraživanju se odazvalo 1430 ispitanica i ispitanika, od čega je 90 posto žena. Najveći broj ispitanica i ispitanika (njih 67%) čine osobe u dobi od 70 i više godina, potom stariji od 65, a 5,6 posto ima između 60 i 64 godine.
Cilj ovog istraživanja, koji je i dio projekta Nevidljive, pa tako i ovog istoimenog serijala – bio je ispitati iskustva o nasilju prema osobama starije životne dob, ispitati koje vrste nasilja doživljavaju ili su doživljavale, u kolikoj se mjeri ono događa, ispitati njihove stavove o tome te doznati jesu li takve događaje prijavljivali i kome, odnosno, ako nisu koji su tome bili razlozi.
Rezultati su pokazali da je neki od oblika nasilja u starijoj životnoj dobi doživjelo 19,3 posto starijih Zagrepčana_ki. To znači da svaka peta osoba iznad 65 godina života doživi neki od oblika nasilja.
Od oblika doživljenog nasilja prednjači psihičko nasilje (9,10 posto), a u stopu ga prate zanemarivanje (6,60 posto) te uskrata sredstava za život (5,9 posto). Fizičko nasilje u starijoj životnoj dobi doživjelo je 2,5 posto ispitanica i ispitanika.
Na prvom mjestu kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici navode supružnike ili izvanbračne partnere (27,2 posto). Vrlo su se visoko kao počinitelji nasilja pozicionirali i sinovi (17,7 posto) te kćeri (14,6 posto). Možemo zaključivati da čak 60 posto nasilja koje dožive osobe starije životne dobi počine njima bliske osobe, iz najužeg kruga obitelji.
Rezultati ankete govore i o institucionalnom nasilju kojega osobe starije životne dobi dožive od zaposlenika domova umirovljenika, liječnika i drugo zdravstveno osoblje. Tu je riječ o pet posto, a gotovo četiri posto ispitanika_ca navodi zaposlenike socijalnih službi. Stavimo li u jednu kategoriju zaposlenike zdravstvenih ustanova i socijalnih službi, domova umirovljenika i državnih institucija, od svih kojima se osobe starije životne dobi obraćaju i o kojima su na više načina ovisne – nasilje doživi čak 16,7 posto ispitanih. Nasilje od susjeda doživjelo je 3,2 posto, članova dalje rodbine i prijatelja 2,2 posto. Nasilje od kolega na poslu i poslodavaca doživjelo je čak dva posto ispitanica_ka, a kako je tu riječ o malom broju ispitanika koji su anketi pristupili, a još su u radnom odnosu, ovaj je podatak zabrinjavajući, jer navodi na zaključak da gotovo svaka osoba u dobi pred mirovinu doživi neki oblik nasilja u svojoj radnoj okolini.
Policiji nasilje prijavilo tek dva posto žrtava
Podaci o prijavi nasilja su porazni. Tek osmina osoba starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju nasilje je spremna nasilje i nasilnike prijaviti. Od gotovo 20 posto ispitanica i ispitanika koji su iskazali da su doživjeli nasilje prijavu policiji podnijelo je njih tek 2 posto. U apsolutnom iznosu to je 31 osoba koja je podnijela prijavu policiji. Prijatelji i članovi obitelji najčešće su osobe kojima su se žrtve nasilja povjerile, više od 50 posto osoba koje dožive nasilje kao osobe starije životne dobi, o njemu zapravo ne šute. Povjere se prijateljima, susjedima ili drugim članovima obitelji. Tek 13 posto nasilje prijavi instituciji koja skrbi o njima, kao osobama starije životne dobi – Centru za socijalni rad i/ili zaposlenicima doma za starije. Adresa kojoj će se povjeriti o doživljenom nasilju su svakako liječnici i medicinske sestre – 20 posto osoba koje su nasilje doživjele o tome su se povjerile svom liječniku ili medicinskoj sestri.
Nepovjerenje u institucije, odnosno, uvjerenost kako prijava ne bi ništa promijenila, nego bi možda i pogoršala, najveći je razlog ne prijavljivanja nasilja. Strah i sram igraju veliku ulogu kod donošenja odluke prijaviti nasilje ili ne – 16 posto njih to nije učinilo zbog srama, a 11 posto zbog straha.
Zanemarivanje najviše trpe osobe koje žive same
U istraživanju pitali smo starije Zagrepčane i koliko su zadovoljni odnosom drugih prema njima kao osobama starije životne dobi. Zanimalo nas je percipiraju li neke promjene odnosa okoline zbog njihove dobi. Najveće nezadovoljstvo odnosom drugih ljudi prema njima iskazale su osobe koje žive same. Čak 60 posto ispitanih samaca dalo je ocjenu 1 u odgovoru na ovo pitanje, čime iskazuju da se drugi o njima uopće ne brinu. A trećina je samaca na ovo pitanje dala ocjenu dovoljan, što je također govori o percepciji da su zanemareni kao starije osobe. Za razliku od samaca puno veće zadovoljstvo odnosom okoline prema njima, i njihovim potrebama, kao osobama starije životne dobi iskazale su ispitanice i ispitanici, koji žive u domovima umirovljenika ili u vlastitoj obitelji.
Starije žene isto su žrtve rodno uvjetovanog nasilja
Globalna istraživanja nasilja nad ženama sve više istražuju značajan utjecaj društvenih i rodnih normi na prevalenciju i faktore rizika za nasilje nad ženama reproduktivne dobi. S druge strane istraživanja usmjerena na prisutnost nasilja prema ženama starije životne dobi još uvijek su jako rijetka, međutim, i njihova otkrića pokazuju kako društvene i rodne norme snažno utječu na reakcije i iskustva starijih žena s nasiljem.
Ispitanice u tim istraživanjima jasno opisuju da su zbog društvenih normi, točnije, očekivanja da će kao žene nasilje trpjeti, a u nasilnim vezama ostajati u starosti, jer se od njih u okviru rodnih normi još očekuje da pruže skrb supružniku iako je nasilan. Jednako će se tako ‘zaštitnički’ odnositi i prema svojoj odrasloj djeci, koju za zanemarivanje, emocionalno, psihičko ili ekonomsko nasilje – neće prijavljivati.
Istraživanja potvrđuju i hipoteze da nasilje koje doživljavaju žene u starijoj životnoj dobi od partnera nije nastupilo s njihovim starenjem, nego je riječ o dugotrajnom, višegodišnjem nasilju, kojega trpe mnoge i desetljećima. Ova istraživanja otkrivaju i kako u starijoj dobi žene ojačavaju još veći sram i sklone su društvenoj izolaciji, točnije osamljivanju. Izoliraju se od kontakata sa susjedima i drugim članovima obitelji. Govore o beznađu i žaljenju. To su iskustva koja se često pojavljuju u istraživanjima o kojima starije žene govore, a nisu toliko izražena kao središnja iskustva mlađih žena koje su preživjele nasilje.
Nasilje je dodatni rizik smrti
Recentna istraživanja koja se bave utjecajem nasilja na zdravlje starijih osoba iznose tragične podatke. Jedno je takvo značajno istraživanje provedeno je 2002. godine u Americi na uzorku od gotovo tri milijuna starijih osoba iznad 75 godina starosti, a trajalo je devet godina. Otkriveno je da je 40 posto starijih, koji nisu bili izloženi zlostavljanju, nakon proteklih devet godina i završetka istraživanja bilo živo. Među onima koji su iskazali da zlostavljanje strpe, svega je 9 posto bilo živo deset godina nakon početka istraživanja. Istraživači su zaključili da zanemarivanje i zlostavljanje uzrokuje značajan interpersonalan stres koji se može smatrati dodatnim rizikom za smrt.
Hrvatska nasilje prema ženama starije dobi ne prepoznaje društvenim problemom
Zlostavljanje starijih osoba uopće nije nova pojava, iako se problematika istražuje tek posljednjih 30 godina, a zadnjih desetak o njemu se govori kao o društvenom problemu. Iako su politike na globalnoj razini, kojima bi se nasilje prema osobama starije životne dobi smanjilo i preveniralo, tek u povojima.
Hrvatska je tek u fazi osvješćivanja da je nasilje prema starijim osobama, posebice ženama koje ga najvećim dijelom doživljavaju u intimnim, partnerskim odnosima ili od djece ili članova obitelji – društveni problem. Tek ove godine u javnosti se počelo govoriti da je nasilje prema ženama starije životne dobi također rodno uvjetovano nasilje. Dosadašnja istraživanja, a riječ je o istraživanjima koja su rađena prije dvadesetak godina, bavila su se nasiljem prema starijim osobama, nisu detektirala da nasilje u puno većoj mjeri, i to svih oblika, od ekonomskog, preko zanemarivanja, tjelesnog, psihičkog i seksualnog – doživljavaju žene.
Tek unazad par godina pojedine lokalne uprave organiziraju za svoje sugrađane tribine na temu nasilja prema starijim osobama i mogućnosti njihove prevencije. Ekonomsko nasilje je, kad se otvara ova tema, ono o kojem se najviše priča, pa se iznose podaci koliko je umirovljenika na rubu egzistencije, koliko živi u siromaštvu, te kako valja mijenjati zakone koji su u prethodnim desetljećima omogućili da se kroz modele dosmrtnih i doživotnih ugovora o uzdržavanju i njihovih raznih varijacija, mnoge umirovljenike liši imovine. Uzme i ono malo što imaju, a da ugovorenu skrb ne dobiju, niti itko to kontrolira.
Pučkoj pravobraniteljici u fokusu doživotni ugovori, ne i obiteljsko nasilje prema starijima
Tako par godina unazad Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter povodom Svjetskog dana svjesnosti o nasilju nad starijim osobama koji se obilježava 15. lipnja (od 2011. odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda) upozorava: „Hitno je potrebno unaprijediti prepoznavanje i suzbijanje nasilja nad starijima, i to ne samo od nasilja u obitelji, već i onog institucionalnog, primjerice u domovima za starije, kao i onog koje je posljedica zlouporaba ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.“
I treba, ali ne pritom zanemariti prepoznavanje i suzbijanje nasilja prema starijim osobama koje se događa u obitelji, a posebice je izraženo prema ženama. Pa i sama pučka pravobraniteljica Šimonović Einwalter već u sljedećoj rečenici u ovogodišnjoj objavi povodom ovog Svjetskog dana sama sebi skače u usta, jer navodi da je primjetan značajan porast broja starijih osoba koje su žrtave nasilja u obitelji. Takvih je prijava 2020. bilo 314, a godinu kasnije 2021. čak 834.
Možda ove brojke govore u prilog činjenici da je nastalo više prijava, da žrtve ne trpe, ne skrivaju, da prijavljuju. Odgovor na to pitanje nemamo, jer se nitko od institucija koje bi to trebale i raditi, nije uhvatio posla istraživanja uzroka ovog velikog trenda porasta nasilja prema starijima, da makar znamo o čemu govorimo!
I ne vjerujemo da je preko noći došlo do porasta svijesti. Sudeći prema rezultatima istraživanja koje gore navodimo, proveli smo ga u Zagrebu u prvoj polovici ove godine, i to na vrlo velikom uzorku, sudjelovalo je 1430 ispitanica i ispitanika starije životne dobi – nasilje je policiji prijavilo samo dva posto žrtava, a podsjetimo, svaka peta starija osoba u Zagrebu doživi nasilje, od čega je 90 posto žena.
Gospođe Anu i Miru nevidljivima su godinama činile institucije
U ispovijestima hrabrih žena koje su nam svoja iskustva proživljenog nasilja od supruga ispričale kako bi druge žene ohrabrile da nasilje prijave čim počne, jasno se vidi gdje su sve u njihovom slučaju zajednica, društvo, država i institucije potpuno zakazale. Gospođa Ana i gospođa Mira uopće nisu bile nevidljive. Društvo, država i njezinih institucije, koje jako skupo svi plaćamo, namjerno je te dvije gospođe, stavilo iza nevidljive zavjese.
- Policija na prijavu dolazi, ali nasilnika ne odvodi
- Zajednica, susjedstvo, šira obitelj – pravi se da ništa ne vidi, ne čuje, jer je masnica pod okom njezina privatna stvar
- Sklonište za ženu – nasilnika ne micati iz doma
- Kriv je alkohol, a ne nasilje nasilnika
- Kriva je žena što se za takvog pošla
Iza te zavjese društvenog ignoriranja trenutno se nalazi na stotine starijih žena koje trpe nasilje.
Prve kampanje osvješćivanja nasilja prema starijim osobama
Prvu sustavniju kampanju protiv nasilja prema ženama starije životne dobi lani je uz podršku Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pokrenula udruga B.a.B.e., a u partnerstvu s Gradom Zagrebom, Domom Duga Zagreb i Zakladom zajednički put. Riječ je o projektu puSHEd – Protect, Understand, Support: Help the Elderly, a cilj mu je podizanje svijesti o ovom problemu opće populacije kao i lokalnih uprava, zajednice da rodno uvjetovano nasilje trpe starije sugrađanke, da o tome šute, te je cilj potaknuti ih na prijave.
Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Zagreba jesenas je u okviru svog djelovanja najavilo donošenje mjera pomoći starijim sugrađanima, ponajviše ženama, a koje će u fokusu imati donošenje politika za pomoć žrtvama nasilja, ali i prevenciju nasilja u obitelji ili institucijama.
Članak je objavljen u okviru projekta “Nevidljive – priče o nasilju prema ženama starije životne dobi”, serijala koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija 01/22)
U idućem nastavku serijala “Nevidljive” o nasilju prema ženama starije životne dobi koje doživljavaju na radnim mjestima
Prethodni članci iz serijala Nevidljive:
Patronažne sestre prve spoznaju i razotkriju nasilje prema ženama starije dobi
Kako sam preživjela 20 godina sa suprugom nasilnikom – od uvreda do pokušaja ubojstva
Život s alkoholičarem u paklu psihičkog i ekonomskog nasilja
Lana Bobić: „Donesimo Zakon o femicidu i uistinu prevenirajmo nasilje i ubojstva žena!“