Spermarha? Nikad čuli, zar ne? Ime ili naziv za događaj, točnije, biološku pojavu kakvu trenutno doživljava više od milijardu dječaka u svijetu i oko 40 tisuća u Hrvatskoj. Svi oni dječaci u dobi između 12 i 14 godina. Riječ je o spermarhi (spermarche) – prvoj ejakulaciji kod muškaraca. Prvom tjelesnom lučenju muškog sjemena ili prvo izbacivanje sperme. Taj događaj se naziva i semenarha (semenarche). Dječaci najčešće spermarhu dožive u snu ili prilikom masturbacije i najčešće dolazi u dobi od 13 godina.
Često se spermarha smatra pandanom menarhe, prve menstruacije kod djevojčica. Ipak, krivo je pod znak jednakosti stavljati spermarhu i menarhu, iako se obje pojave vežu uz razvoj spolne zrelosti dječaka, odnosno djevojčica.
Za razliku od pojma spermarha, menarha je posljednjih par godina ušla u javni i medijski vokabular. Štoviše, zahvaljujući udruzi PaRiter, koja je lani pokrenula i Festival menstruacije, a prvi je festival bio posvećen upravo menarhi. Kako bi se počelo osvještavati koliko je važno dati priliku i mogućnosti roditeljima da se educiraju kako s kćerima pričati o njihovoj prvoj.
Pri tome spermarha se, bez obzira što je također riječ o fascinantnoj biološkoj pojavi, koja je znak tjelesne sposobnosti dječaka da će u budućnosti moći stvoriti novi život – drži u mraku neznanja.
O spermarhi se ne govori ni u kući ni u školi
Spermarha se, kao i bezbroj drugih stvari koje se tiču ljudske seksualnosti, naprosto prešućuje. Dječake se prepušta da sami otkrivaju što im se događa. S njima se ne razgovara ni kod kuće ni u školi. Nije posebna tema ni zdravstvenog odgoja, a na internetu se također može naći pregršt krivih podataka o toj prvoj ejakulaciji, koju se najčešće uspoređuje s noćnom polucijom kod muškaraca. Takozvani ‘mokri snovi’ ili nesvjesna ejakulacija u snu, postali su ujedno naziv i za spermarhu, događaj prve ejakulacije kod dječaka.
Istraživanja su toliko rijetka da smo zadnje, malo sveobuhvatnije na tu temu, našli iz 1985. godine. Osamdesetih nalazimo više istraživanja vezana uz spermarhu, što tumačimo tadašnjim interesom medicine u području humane reprodukcije, jer se u to vrijeme intenzivnije krenulo s ulaganjima u istraživanja radi unaprjeđenja tehnika potpomognute oplodnje, koja tada doživljava uspon. I spomenuto se istraživanje bavilo pitanjem u kojoj dobi dječaci spolno sazrijevaju, pa je ustanovljeno da se kod više od 65 posto ispitanih 13-godišnjaka sperma nalazi u mokraći.
Što govori o tome da se sjeme u testisima razvilo i prije spermarhe, pa su dječaci koji još nisu ejakulirali zapravo biološki spolno zreli postati roditelji. To je jako važan podatak s kojim o njihovom razvoju dječake valja upoznati i pripremiti na spoznaje da su, iako još djeca, sposobni tjelesno stvoriti novi život. Naravno, s tim u paketu ide edukacija i o odgovornosti prema sebi i svom tijelu, prihvaćanjem tih činjenica… Edukacija koju mi zovemo sveobuhvatno seksualno obrazovanje i koja bi trebala biti sastavni dio obrazovanja djece i mladih u školi kao što je obrazovanje iz matematike, povijesti, geografije…
Istraživanja su također ustvrdila da reakcije na spermarhu kod dječaka dotiču sve polove emocija, od šoka i straha da nešto nije u redu njihovim penisom, do uzbuđenja. Ponajviše jer prethodno o spermahi nisu imali prilike ništa čuti ni u kući ni u školi.
Tanja Jurin: Dječacima treba objasniti čemu služe testisi
S docenticom dr. sc. Tanjom Jurin, profesoricom psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, otvaramo ovu temu s pitanjima: Zašto se o spermarhi s dječacima ne razgovara? Kakve posljedice to ima na njihov tjelesni i psihički razvoj? Što sve tu valja mijenjati?
„Imamo različitu djecu. Onu koja nikad nisu masturbirala i onda im odjednom nešto iscuri iz penisa. Pitamo li se kako je tada njima? Što misle, što osjećaju, kad ih to iznenadi. Kad se probude mokrih gaćica. Ima djece koja masturbiraju, dok su djeca ejakulacije nema. Ali ako za nju ne znaju, da će im se u toj dobi razvoja u pubertetu spermarha dogoditi, što mogu misliti? Koji je njihov psihološki efekt. Misle da su si nešto učinili, da su se povrijedili“, navodi profesorica Jurin i dodaje:
„Istina je da su dječaci i njihov razvoj ostali u sjeni. Očito je da nam dječaci nisu važni jer se smatra da se oni sa svim što ih snađe sami moraju i znati nositi. I da to dječacima nije problem. Dobar dio dječaka spermu vidi na pornografiji, ali o njoj nisu imali iskustvo. Međutim, pornografija nikako nije edukativni sadržaj i ne možemo biti mirni da s dječacima ne treba razgovarati o njihovom spolnom razvoju, jer će oni usput sami doći do odgovora na ta pitanja. Moramo biti svjesni da velika većina dječaka pornografski sadržaj na internetu konzumira već od osme godine. To govore istraživanja, a mi smo ih prepustili da uče iz pornografije. Mi kao društvo, kao odrasli ljudi, i mi kao roditelji, moramo normalizirati da djecu od rane dobi treba upoznavati s razvojnim fazama njihova tijela. Da im o tome treba otvoreno govoriti kako bi sama mogla prihvaćati sve faze svog razvoja. A ne da stalno budemo u situaciji kada im što reći, je li prerano ili prekasno. I da li uopće o tome razgovarati ili to će odraditi netko drugi.“
Samo dvije tri rečenice, kaže profesorica Jurin, mogu napraviti čuda. Samo treba otvoriti temu:
„Oni sami već s tri, četiri godine, kad otkrivaju penis i znaju da im on služi za mokrenje, znaju da imaju i jaja, testise. Iako u toj dobi neće i ne mogu direktno pitati, zanima ih čemu oni služe. U dobi od šest, sedam godina lako im se objasni da testisi služe za to da se u njima stvori bijela tekućina u kojoj se nalazi sperma. I kad im se kaže da će i sami kad malo narastu vidjeti kad masturbiraju da ta sperma izađe van. I kad se dogodi da se ujutro probude s mokrim gaćicama to znači da su imali ejakulaciju, da je sperma sama izašla van. I da je sperma sjeme, da kad postanu muškarci, odrasli ljudi, mogu postati roditelji. Takav razgovor s djecom nije težak. Ako im možemo lako objasniti čemu služi uho, čemu nos, čemu oko, i štošta drugo o čemu još nemaju iskustva kao djeca, možemo im objasniti i čemu služe njihovi spolni organi i pripremiti ih na vrijeme na promjene koje će se s njima događati kako rastu“, naglasila je Tanja Jurin.
I djevojčice i dječaci u pravilu pozitivno reagiraju na svoj razvoj. Posebice kad je on praćen pravovremenom i otvorenom edukacijom. I roditelji trebaju podršku da se educiraju kako sa svojim sinovima koji ulaze u pubertet o tim temama razgovarati. Kao što trebaju podršku za razgovor sa svojim kćerkama o menstruaciji i svemu drugom što se spolnog rasta tiče.
U sustavu zdravstva i obrazovanja takva im podrška izostaje. Nedostaje još jedna jako važna stvar u sustavu, a to je urologija za dječake kao dio primarne zdravstvene zaštite. Nema nikakvog razloga da ona ne postoji, kao što postoji ginekologija na koju su upućene i djevojčice kada ulaze u pubertet. Tu je naravno uvijek problem hoće li ih liječnici primarne uputiti na pregled, savjetovanje, hoće li ih roditelji odvesti. Urologija za dječake, i uroginekologija, teme su naših narednih članaka.
Spermarha i polucija
Spermarhu se najčešće izjednačava s polucijom, nesvjesnom ejakulacijom u snu. Za poluciju često nalazimo medijske napise, a jedni od drugih krivo prepisuju, kako je ona karakteristična u pubertetu. Odnosno, da se u odrasloj dobi muškarcu polucija ne javlja, ili se javlja jako rijetko. Sve su to teze koje i te kako treba znanstveno preispitati i istražiti.
I sama riječ polucija zapravo ima korijen vrlo negativnog značenja. Znači zagađenje, prljanje…, a kad se to stavi u kontekstu tradicionalnog i patrijarhalnog društva u kojem živimo, i u kojem se sve što je vezano za seksualne organe i seksualni razvoj i život stigmatizira, onda se i polucija izjednačava s nečim što je prljavo i sramotno. Ako spermarhu u značenju izjednačimo s polucijom to na psihološki razvoj dječaka u pubertetu također može negativno djelovati. Posebice ako izostanu edukacije i razgovori kod kuće i u školi o tome što se uistinu događa s tijelom u pubertetskom razvoju. Podsjetimo, za dječake je to dob od 9 do 16 godina. Za djevojčice prosječno od 8. do 15. godine.