Želja za potomstvom jedna je od najjačih ljudskih želja, a traganje za njezinim ispunjenjem za mnoge nema granica. U potrazi za potomstvom ljudi koji imaju problem s neplodnosti okrenut će doslovno zemaljsku kuglu da dođu do djeteta. Treba li itko to dovoditi u pitanje?
Posebice danas kad su dostignuća medicine i reproduktivne biologije omogućila da kroz postupke potpomognute oplodnje bude rođeno sve više djece. U Hrvatskoj je udio živorođene djece iz MPO postupaka na godišnjoj razini veći od pet posto i neprestano raste. Drugim riječima, oko 1500 djece rodi se zahvaljujući MPO postupcima. Kroz proteklih 40-tak godina, otkako se postupci potpomognute oplodnje u Hrvatskoj i rade, rođeno je više od 30 tisuća djece, a mnogi od njih su danas roditelji vlastite djece. U većini europskih zemalja koje imaju puno manje zakonskih restrikcija i veću dostupnost MPO postupcima, udio djece rođene iz MPO postupaka iznosi deset posto. Dakle, dvostruko više nego u Hrvatskoj. Značajno povećanje ulaganja u humanu reprodukciju i poticanje dostupnosti svima koji žele neplodnost liječiti MPO postupcima jedna je od glavnih okosnica demografskih politika danas većine zemalja Europske unije. Neplodnost je, i prema zaključku Europskog parlamenta, važan uzročnik demografskog urušavanja država. Nesklad fertilnosti, mortaliteta i migracija dovodi do depopulacije čime se stvara loša ekonomska perspektiva. Hrvatska, čije stanovništvo rapidno stari, nije izuzeta od tzv. bijele kuge, a istodobno ključne alate u borbi protiv toga niti jedna dosadašnja vlast nije na pravi način uzela u svoje ruke.
MPO postupcima protiv starenja nacije
Kad sam se prije dvadesetak godina intenzivnije počela baviti temama iz područja humane reprodukcije statistika uspješnosti MPO postupaka iznosila je najviše 25 posto. I parovima koji nakon niza postupaka nisu uspijevali doći do začeća djeteta liječnici su upravo taj postotak uspješnosti navodili kao neku granicu, uz isprike kako više od toga ne mogu napraviti. Kako mi je jednom prilikom izjavila Tatjana Kniewald: „Mi napravimo sve što možemo i sve izgleda kako će uspjeti. Ali ne uspije svima, jer mi ne možemo udahnuti život. To je ono što ostaje i dalje na prirodi, Bogu, kako god hoćete to nazvati. Zato u tim postupcima i nema ništa umjetno, kako ih ljudi vole zvati. Sve je to prirodno!“
Unazad 20 godina medicina i reproduktivna biologija su još više napredovale, što pokazuju sve bolji rezultati tzv. uspješnih transfera. Sve je više živorođene djece iz MPO postupaka. Prema podacima godišnjih izvješća o MPO postupcima u Hrvatskoj pojedine klinike imaju i više od 40 posto uspješnosti u IVF/ICSI postupcima, a neke i oko 60 posto uspješnosti u transferima smrznutih embrija, FET postupcima. Nema nikakvog razloga da takve rezultate ne postižu svi. Ali, nažalost nije tako, jer, kao što sam navela ranije, demografska politika u ovoj državi medicinski potpomognutu oplodnju nije uzela kao jedan od važnih alata u borbi protiv demografskog starenja stanovništva.
U Hrvatskoj se računa da je oko 100 tisuća parova neplodno, a neplodnost kroz postupke medicinski potpomognute oplodnje godišnje liječi oko 10 tisuća parova. Bilo bi ih daleko više da to u ovoj zemlji prepunoj patrijarhalnih predrasuda još uvijek nije tretirano sramotom.
Posljednjih godina, zahvaljujući društvenim mrežama, sve je više mladih ljudi koji savjete o MPO postupcima traže na online grupama i forumima. No, još je jako velik broj ljudi koji i od svojih najmilijih kriju da su krenuli liječiti neplodnost, jer se boje da će ih okolina stigmatizirati.
„Nije me briga za mene, ali me panika hvata za dijete. Hoće li moje dijete jednog dana zbog stigmatiziranja MPO postupaka drugi gledati drukčijim. Znam, suludo je, ali zbog toga mislim da svom djetetu nećemo reći da je začeto MPO postupcima. Užas. A zahvaljujući njima na svijet smo donijeli jedno krasno biće“, rekla mi je jedna od majki kad smo pričali upravo o tome, hoće li reći ili ne djetetu kako je začeto i zašto se ljudi koji liječe neplodnost o tome stide pričati, a mnogi i taje.
Hoće li doktor Richter odbijati liječiti djecu iz MPO postupaka?
Pokušali smo puno puta naći odgovore na pitanje zašto se to koči, zašto se ljudima koji su ionako spremni okrenuti zemaljsku kuglu da dođu do potomstva ne omogući da postanu roditelji kroz postupke liječenja neplodnosti? Zašto samo deset tisuća parova liječi neplodnost, a s tim se problemom suočava sto tisuća?
Jedan od odgovora na ta pitanja su i stajališta koja javno promoviraju liječnici poput prim. dr. sc. Darka Richtera, kojega je Upravno vijeće upravo imenovalo novim ravnateljem Dječje bolnice Srebrnjak. Primarijus Richter umirovljeni je pedijatar s užom specijalnošću pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije i nerijetko se svojim stavovima oglašava u vjerskim časopisima, pa je tako prije šest godina, a ranije prije deset godina, u intervjuima portalu Benediktova opcija te Glasu Koncila iznosio stajališta protiv postupaka medicinski potpomognute oplodnje s argumentacijom da to nije naum Boga, jer je to ‘silovanje u epruveti’.
Što će primarijus Richter s takvim stajalištima činiti kao ravnatelj Dječje bolnice. Hoće li u nju primati djecu rođenu iz MPO postupaka, za koje tvrdi da su začeti na neljudski i nasilan način?
Naravno da izbor takvog čovjeka s takvim stavovima na čelo jedne zdravstvene ustanove u kojoj se liječe djeca – straši! Zato valja stvari nazivati pravim imenima, pa tako i medicinu i njezina dostignuća koja su, kao i sva ostala u drugim područjima čovjekova života, tu da budu u službi čovjeka. Tako da bude i u službi liječenja neplodnosti u ostvarenju one najveće i najprirodnije ljudske želje za potomstvom.