Seksističko oglašavanje? Sudaramo se s njim na svakom koraku. Lijepe i obavezno mlade žene smiješe se s oglasa za suđe, kućanske aparate, automobile, garažna vrata, shopping centre…, a njihove seksi noge, stražnjice ili grudi tu su da privuku pažnju potencijalnih kupaca. Lijepe ženske noge na fotografiji koju objavljujemo trebale bi prodati nogare za stolove od kojih mnogi nose ženska imena.
Samo jedna od seksističkih reklama u Gradu Zagrebu
Takvom oglašavanju trebao bi doći kraj, barem u Zagrebu čija je Skupština sinoć donijela Rezoluciju o proglašenju Grada Zagreba sigurnim mjestom za žene, a koja u svojoj šestoj točki navodi da će Zagreb “primjenjivati politiku nulte tolerancije na seksističko oglašavanje, među ostalim na javnim mjestima i u javnom prijevozu, radi sprečavanja promicanja štetnih rodnih stereotipa”. Predlagatelj je Klub gradskih zastupnika SDP-a.
Rezolucija, naravno, ne znači da će glavni grad Hrvatske odmah postati mjesto u kojemu žene više ne diskriminiraju, zlostavljaju, uznemiravaju, tuku, siluju… ali je politička poruka kao što su, uostalom, to sve rezolucije, počevši od onih koje donosi Europski parlament.
Zagrebačka rezolucija u svojih jedanaest točaka spominje javne politike koje jamče sigurnost žena i osuđuju svaki oblik rodno uvjetovanog nasilja te izravan i neprekidan pristup uslugama potpore za žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Nadalje, obvezuje se na brzu reakciju nadležnih tijela u evidentiranju slučajeva rodno uvjetovanog nasilja te mjere za hitnu zaštitu žrtava i njihove djece. Predviđa i edukaciju o rodnoj ravnopravnosti policije, stručnih službi, osoblja specijaliziranih prihvatnih centara i drugih kojima je posao rad sa žrtvama nasilja te, s druge strane, edukacije u odgojnim i obrazovnim ustanovama kako bi djeca od najranije dobi učila što je to rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje te koje su mu posljedice. Najavljuje i rodni proračun koji uvažava sigurnost i potrebe žena, a to podrazumijeva javnu rasvjetu, javni prijevoz i slično. Predviđa i osvješćivanje javnosti o rodno uvjetovanom nasilju putem komunikacijskih kampanja koje će informirati žrtve što je sve nasilje i gdje potražiti pomoć.
Koje su to javne politike kojima se jamči sigurnost žena, a može ih uvesti Zagreb? Koje su to specijalizirane, sigurne i sveobuhvatne usluge potpore za žrtve? Kakva edukacija je planirana za ljude koji rade sa žrtvama i sa djecom od najranije dobi? Na ta i druga pitanja Rezolucija ne daje odgovor, no trebala bi poslužiti kao početna točka u razradi konkretnih mjera.