Istraživanja seksualnog uznemiravanja ima relativno kratku povijest u psihologiji. Čak i oko jednoznačne definicije seksualnog uznemiravanja danas postoje nesuglasice. Sporenja treba li i na koji način seksualno uznemiravanje tretirati oblikom seksualnog nasilja. Zahvaljujući nizu globalnih pokreta žena koje posljednjih godina putem društvenih mreža sve češće iznose iskustva seksualnog uznemiravanja, u novije se vrijeme ono počinje i prepoznavati jednim od oblika seksualnog nasilja, pa tako i definirati njegovim najblažim oblikom. Oni su potaknuli i nekolicinu istraživanja o iskustvima djevojaka i žena o seksualnom uznemiravanju, pa se došlo do procjena da je svaka druga žena (od 45 do 55 posto) starija od 15 godina najmanje jednom u životu iskusila neki oblik seksualnog uznemiravanja. Nakon pokreta #NisamTražila, koji je lani poput Pandorine kutije zahvaljujući hrabrosti nekolicine djevojaka koje su tijekom školovanja i studiranja javno razotkrile kako su bile žrtve seksualnog nasilja, uslijedio je i val ispovijesti i prijava studentica hrvatskih sveučilišta, a što je potaknulo i nekolicinu istraživanja. Prema njihovim rezultatima doznajemo da je čak 30 posto studentica i studenata tijekom studiranja na hrvatskim fakultetima doživjelo seksualno uznemiravanje.
Posljedice seksualnog uznemiravanja
Na površinu su isplivale i emocionalne i psihološke posljedice koje žrtve seksualnog uznemiravanja trpe potom godinama. Pokazalo se kako izloženost seksualnom uznemiravanju može voditi pojavi depresivnih i anksioznih simptoma, nižem samopoštovanju i nepovoljnijoj percepciji tijela te nižem akademskom uspjehu. U slučajevima kada je žrtva seksualnom uznemiravanju izložena duže vrijeme dolazi do stanja kroničnog stresa, a taj akutni stres do simptoma karakterističnih za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
Seksualno uznemiravanje jedna je od velikih sivih zona kojom se i sociologija i psihologija tek ozbiljnije kroz znanstvena istraživanja temeljitije baviti. Seksualno uznemiravanje se kao oblik seksualnog nasilja prijavljuje vrlo rijetko, pa i zbog uvjerenja da je ono društveno i kulturološki prihvatljivo. Zbog izostanka svjesnosti da se uopće radi o obliku seksualnog nasilja žrtve najčešće iskustva seksualnog uznemiravanja potiskuju ili negiraju.
Istraživanje “Iskustva te stavovi o seksualnom uznemiravanju i njihov odnos s religioznošću”, koje je provela diplomantica psihologije Sveučilišta u Zadru Božica Kos svojim je rezultatima dala vrijedan doprinos razotkrivanju i te činjenice. Istraživanju je bio cilj ispitati razlike u iskustvu međuvršnjačkog seksualnog uznemiravanja, razlike u stavovima o seksualnom uznemiravanju kod studenata i studentica te ispitati odnos stavova o seksualnom uznemiravanju i religioznost. U istraživanju je sudjelovalo 427 studenata (28,1 posto studenata i 71, 9 posto studentica). Provedeno je putem online anketnog upitnika na različitim društvenim mrežnim i platformama.
30 posto studenata seksualno uznemiravanje tretira koketiranjem
Iskustvo seksualnog uznemiravanja u većem su broju doživjele studentice. U istraživanju navode da su bile mete neprimjerenih opaski seksualnog sadržaja, komentara temeljenih na stereotipnim i uvredljivim prikazom muškaraca ili žena, dobacivanju uvredljivih komentara vezanih uz izgled, odijevanje ili šminku te mete dodirivanja po neintimnim dijelovima tijela na način koji stvara neugodu.
Što se tiče stavova prema seksualnom uznemiravanju, istraživanje otkriva da većina studenata i studentica takvo ponašanje ne odobravaju. I ovdje se pokazuje da studentice seksualno uznemiravanje u većoj mjeri ne odobravaju, za razliku od studenata, koji ponašanja sa seksualnom konotacijom češće smatraju primjerenima te ih više opravdavaju. Točnije, više ga smatraju vrstom koketiranja, pa i zavođenja. Ukupno gotovo 30 posto studenata odobrava seksualno uznemiravanje. Zabrinjavajući je podatak i da ga odobrava više od 20 posto studentica.
Religioznije studentice odobravaju seksualno uznemiravanje
Posljednji nalaz istraživanja odnosio se na utvrđivanje značajne povezanosti između religioznosti i stavova o seksualnom uznemiravanju, ali samo kod studentica, kod studenata nije utvrđena značajna povezanost. Naime, pokazalo se kako religioznije studentice više odobravaju seksualno uznemiravanje. Kako se ranija istraživanja nisu bavila isključivo proučavanjem religioznosti i odnosa religioznih osoba oprema seksualnom uznemiravanju, unatoč tome što je ovo istraživanje pokazalo visok stupanj korelacije odnosa odobravanja s odnosom prema vjeri, za sada je teško zaključivati da je to i pravilo. Moguće je kako rezultati provedenog istraživanja zaista ukazuju na ovakav specifičan obrazac odnosa stavova o seksualnom uznemiravanju i religioznosti s obzirom na sudionike konkretnog istraživanja.
S druge strane, moguće je kako se u odnosu stavova o seksualnom uznemiravanju i religioznosti radi o posredujućoj ulozi tradicionalnih rodnih uloga. Točnije, da su religioznost i prihvaćanje tradicionalne rodne uloge žene kao podređene muškarcu i u odnosu na njezinu seksualnu autonomiju na neki način istoznačnice. Naime, rezultati istraživanja Lin Zuo i suradnika (2018) o vršnjačkim vezama mladih pokazuju kako studenti generalno više odobravaju tradicionalnu rodnu ulogu u odnosu na studentice. Međutim, analizom rezultata za svaku česticu na upitniku psiholog istraživač Zuo dokazuje kako žene više odobravaju tradicionalno rodnu ulogu ženske podložnosti u seksualnim interakcijama. Usporedimo li njegove nalaze s ranim istraživanjima koje su provodili Baker i Terpstra 1986., zatim Jensen i Jensen 1993. I naposljetku Foulis i McCabe, 1997., a koja su pokazala da religiozne osobe gaje pozitivan stav prema tradicionalnoj ženskoj rodnoj ulozi u kojem se odobrava i seksualno uznemiravanje – moguće je i temeljem rezultata ovog istraživanja zaključivati o ženskoj podložnosti u seksualnim interakcijama. Odnosno, da je odobravanje tradicionalne rodne uloge žena u direknoj korelaciji s religioznosti i seksualnim uznemiravanjem. Religioznije žene više odobravaju tradicionalno rodnu ulogu ženske podložnosti u seksualnim interakcijama te time više odobravaju i seksualno uznemiravanje.
Što je seksualno uznemiravanje i njegove vrste
Seksualno uznemiravanje označava svako iskustvo neželjenog ponašanja seksualne prirode ili ponašanja utemeljena na rodu pojedine osobe koje vodi do narušavanja, poniženja i povrede njezinog dostojanstva. Razlikuju se tri vrste ili dimenzije seksualnog uznemiravanja:
Uznemiravanje na temelju roda: odnosi se na grubo seksualno verbalno i neverbalno djelovanje kojima se iznose stavovi o spolu, rodnom identitetu ili seksualnoj orijentaciji na uvredljiv, neprijateljski i ponižavajući način.
Neželjena seksualna pažnja: uključuje slanje poruka i komentara o izgledu osobe te dobacivanje, širenja glasina ili fotografija sa seksualnom konotacijom, bez obzira bile te poruke pozitivne ili negativne, kao i stajanje drugoj osobi na put ili slijeđenje te osobe, konstantni pokušaji druge osobe za poljupcem, pozivom na izlazak ili seksom, iako je već nekoliko puta odbila poziv.
Prisila vezana uz seksualne usluge: prisutna u slučajevima kada se od osobe zahtijeva seksualni kontakt ili usluga kako bi se zauzvrat dobila nagrada ili neka pogodnost (dobijanje posla ili napredovanje, bolja ocjena…)