Donosimo odlomak iz romana „Lukine žene“, kojega je prije mjesec dana izdala izdavačka kuća Beletra, a autor je poznati karikaturista Petar Pismestrović, koji se uz blistavu umjetničku karijeru sada vrlo uspješno okušao i kao romanopisac:
***
Voda u kadi počela se hladiti, pa je i pjena skoro potpuno nestala, ali su tijela zagrijana alkoholom postajala sve toplija.
– Stara, hoćeš mi oprati leđa – upitala je Maša i primaknuvši se okrenula u kadi. Koraljka je pokupila ostatak pjene i nježno je nanijela na Mašina leđa, blago ih masirajući i ne primjećujući ono što se u njoj odvijalo.
– Hoćeš da ja tebi operem leđa – upitala je Maša zagasitim glasom.
Koraljka se okrenula i zažmirila osjećajući kako joj niz leđa klize Mašini topli dlanovi. Lagani dodiri po mokroj koži stvarali su osjećaj ugode i opuštali. Na trenutak Koraljka je imala osjećaj da se nalazi u kadi s Adrijanom. On je često na sličan način započinjao ljubavnu igru. U takvim trenucima, opuštena i zagrijana, Koraljka je bila spremna na sve, čak i na ono što bi joj u normalnom stanju izgledalo kao ludost. Šteta da umjesto Maše on nije tu.
Javila joj se želja. Lagano pomućena od alkohola i dodira nježnih Mašinih ruku tonula je u stanje polusna.
Postoje te granice u ljudima, govorio je Adrijan kad bi razgovarali što je u seksu normalno, a što nije, koje se u određenim trenucima pređu, pa je čovjek zaista spreman na sve, čak i na ono što mu nikada ne bi palo na pamet.
Mašine ruke klizile su njenim tijelom, izazivajući sve veću vatru i neku do tada nepoznatu želju koja se borila s ostacima razuma. Kad su dodirnule njene bradavice i lagano ih pritisnule, Koraljki se zamračilo pred očima. Okrenula se prema usnama koje su je tražile i lijepile se za njena leđa i potiljak. Osjetivši jezik u svojim ustima u njoj je krenuo uragan. Možda ću se kasnije i kajati, pomislila je zadnjim ostacima svijesti, ali sad želim samo dodir. Umrla bi da prestane. Zaboravila je na obzire, na ono što je mislila o sebi i drugim ženama. Maša ju je ljubila strastveno, gotovo divljački stišćući njene dojke.
Voda iz kade je neprimjetno iscurila i Koraljka je među svojim bedrima primijetila Mašinu glavu, osjećajući kako joj njen jezik prolazi kroz zabranjenu zonu. Podigla je kukove uvijajući se i dopuštala da Maša plovi njenim dubinama. Dišući isprekidano, željela je osjetiti Adrijanov ud, ali umjesto njega u nju su prodirali Mašini prsti, šireći je i milujući najosjetljiviji dio, i sve bržim pokretima vodili ka vrhuncu. Uz krik njeno tijelo se zatreslo i zgrčilo nekoliko puta, pa se smirilo. Čuo se samo dah koji se spojio u dugi poljubac.
Kao da se budi iz dubokog sna. Koraljka je vidjela svoje ruke obavijene oko Maše, osjećajući istodobno njene oko svoga tijela. Ništa nije govorila. Previše je sve željela da bi joj bilo što predbacila.
– Idemo u krevet – pridigla se Maša i obavila sebe i Koraljku velikim ručnicima. Sanjam li ovo, pitala se Koraljka, ja koja sam mislila da se meni nikad ne bi moglo dogoditi da vodim ljubav sa ženom. Bože…
Umorna od nenadane strasti, Koraljka je legla pokraj Maše, skinuvši sa sebe vlažni ručnik i pokrila se laganim prekrivačem. Maša je ostala nepokrivena, pokazujući svoje nago tijelo. Male čvrste grudi i uzak struk, pomalo mišićave ruke s pojačanim žilama na podlakticama, zategnut trbuh bez grama sala, čvrsta gotovo sportska bedra s malo jačim listovima, odavali su tijelo osobe koja se redovito bavi sportom. Njena kratka, gotovo muška frizura bila je u suprotnosti s njenim ženskim tijelom.
– Nisam znala da si ti lez… tiho je započela.
– Pssst – stavila joj je Maša prst preko usana – ne volim tu riječ. Rekla sam ti da sam u Parizu imala različita iskustva, pa i ovakva. Ne, nisam lezbijka, ali se ne ustežem kad mi se prohtije ili kad mi se neka djevojka svidi. Sve je stvar trenutka. Naravno i meni su draži muškarci, ali kad njih nema, a meni zagusti… sve je bolje od samozadovoljavanja. Samo da znaš, tebe sam željela još dok smo kao klinke maštale o dečkima. Često sam sanjala da vodimo ljubav. Naravno, to sam vremenom potisnula, ali kad sam te opet srela, to mi je postalo opsesija.
– Meni je ovo prvi put. Ne mogu si to objasniti. Možda sam predugo bila bez seksa, ili me tvoje piće potpuno izbacilo iz ravnoteže.
– Svidjelo ti se? – upitala je Maša.
– Bio je to trenutak slabosti. Što je najgore, uživala sam u njemu. Samo da znaš, nemam namjere nastaviti s ovim. Eto, probala sam, pa sad znam kako je voljeti se s istim spolom.
– I kako je? Mislim, ja znam, samo me zanima što ti misliš.
– Mene to na duže ne bi moglo zadovoljiti. Trebam muškarca, da ga osjetim u sebi, razumiješ.
– Pa, ipak, doživjela si orgazam i bez njega.
– Jesam, zato što sam se jako uzbudila.
– Dobro, šeri, možeš i tako reći, samo ja mislim da smo mi ljudi spremni i na ono što svjesno odbijamo. Ja, vidiš, nisam sigurna da nam je ovo i zadnji put. Idem u kupaonicu pogasiti svijeće. Jesi li gladna?
– Jesam. Kao vuk.
– Dobro, donijet ću nešto iz kuhinje.
***
Koraljka je galeristica koja je iza sebe ostavila prošlost, ali strahuje od budućnosti u kojoj ostaje bez oslonca. Njezin Luka teško je bolestan i na samom kraju svoga života moli je da pozove četiri njemu važne žene koje bi još jednom želio vidjeti. Lukin poziv na okupljanje njegovih žena svojevrsna je ispovijed, ali i želja da Koraljka upozna dio njega o kojem nije ništa znala. Koraljka je mnogo mlađa od Luke, samouvjerena žena, koju Lukin poziv drugim ženama potrese više nego što je to sama sebi spremna priznati.
PETAR PISMESTROVIĆ
Živi i radi u Klagenfurtu u Austriji i u Zagrebu. Rođen je u Sremskoj Mitrovici, nakon završetka srednje škole studira na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Prvu je karikaturu objavio s 18 godina, a do sada je napisao ukupno šest romana, Lukine žene su prve koje je i objavio. Od 1972.godine radi kao profesionalni karikaturist, surađivao je sa stotinjak novina i časopisa, izlagao na brojnim izložbama samostalno i kolektivno. Idejni pokretač i jedan od osnivača Hrvatskog društva karikaturista (HDK). Pismestrović radi za Kleine Zeitung (Austrija) od 1992 i zagrebačku Kvizoramu. Organizirao je i sedam festivala karikatura. Piše i poeziju od svoje 22 godine, a prozu zadnjih petnaestak. Svoj roma prvijenac objavljuje s navršenih sedamdeset godina, a autor je i portreta na njegovim koricama.