Dva je tjedna prošlo od ubojstva sjekirom jedno i pol godišnjeg djeteta i pokušaja ubojstva njegove majke u Zagrebu. Dovoljno da se javnost više ne bavi slučajem prvog ovogodišnjeg femicida u pokušaju i ubojstvom djeteta, a koji je u večernjim satima 4. siječnja 2023. godine potresao zemlju. Ubojica je iste večeri presudio i sam sebi. Bacio se pod kamion, čime je doprinio da i ovo umorstvo i nasilništvo ubrzo izblijedi iz fokusa, što prije zaboravi i nestane.
Kao i nakon svih dosadašnjih slučajeva femicida, a koji posljednjih godina u Hrvatskoj eskaliraju i ovaj najnoviji zagrebački u pokušaju ulazi tek u statistiku samo još jedne tragedije narušenih partnerskih odnosa, u ovom slučaju s posljedicom gubitka života jednog malog djeteta. Međutim, i ovaj slučaj, upozorava Dunja Bonacci Skenderović, stručnjakinja za suzbijanje nasilja nad ženama, kao i svi prethodni, zahtjeva dubinsku analizu, kako samostalnu tako i komparativnu u kontekstu svih slučajeva femicida i pokušaja femicida u intimnim partnerskim vezama koji su se dogodili u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina.
„Svaki put kada se dogodi femicid ili pokušaj femicida slijedi sljedeći scenarij: prvo se zgražamo, preneraženi smo, zatim nadležne institucije sazovu konferenciju za medije, pišu se priopćenja u kojima se oštro osuđuje čin, u međuvremenu novine pokušavaju iskopati sve najgnusnije detalje ubojstva i intimne podatke veze. Ponekad neki ministar sazove hitan sastanak institucija i nevladinih organizacija. Istovremeno se počinje prozivati institucije i pitati tko je kriv. Neke od njih se brane, neke šute i tako u krug do novog femicida. Samo reaktivne reakcije. Vijest ostaje interesantna maksimalno tri dana… Kada se novi femicid dogodi, ponovit će se čitav ovaj scenarij“, navodi u svojoj reakciji na događaj Dunja Bonacci prije par dana.
„I dok nam se ovaj scenarij odigrava pred očima kao da zaboravljamo da je tu negdje neka žena upravo prešla onu crvenu crtu i da je tek nekoliko mjeseci, dana ili sati dijeli od toga da ona postane glavna vijest na portalima. Ili da se upravo sada negdje nasilnik prijeti da će ubiti svoju bivšu ili sadašnju, a okolina ne vjeruje, iako se gotovo u svakom tom slučaju femicid može spriječiti. Zato je neopisivo važno analizirati slučajeve, kontekstualizirati ih i usporediti ih s prethodnima. Jedino dobra i dubinska analiza pokazuje sličnosti među slučajevima, kao i slabe točke sustava. Na međunarodnom nivou napravljen je niz istraživanja i napisano je niz radova koji jasno ukazuju na prediktore femicida u intimnim partnerskim vezama. UN-ov ured za kriminal i drogu (UNODC) je napravio statistički okvir za mjerenje femicida, a i sama sam napravila indikatore za analizu femicida kako bi mogla raditi na analizi slučajeva.
Dunja Bonacci Skenderović
Moja dosadašnja analiza slučajeva od 2016. godine do danas pokazala je da se jedan broj femicida, na žalost, nije mogao spriječiti. Razlog je jednostavan, žrtva nije institucijama prijavila prethodno zlostavljanje. Kao što je bio lanjski slučaj ubojstva 20-godišnje djevojke u Našicama, kojoj ubojica nije prijetio ubojstvom, ali ga je počinio 20. svibnja nakon višemjesečnog malteretiranja i uhođenja, jer se nije mogao pomiriti s tim da djevojka s njim više ne želi imati vezu. Ona nije ništa slutila pa nije ništa ni mogla prijaviti nadležnim institucijama. Kao i u slučajevima femicida u mjestu Koška kod Našica 2016. godine i u Zagrebu u studenom 2017. godine. Bez obzira što se ovi slučajevi nisu mogli spriječiti, njihova analiza je također važna jer postoje velike sličnosti između njih i onih koji su se mogli spriječiti. Drugim riječima, ako se detaljno promotre slučajevi intimnog partnerskog femicida kod većine njih je vidljiv sličan, ako ne isti obrazac.“
Obrazac ponašanja ‘prisilne kontrole’ proglasiti kaznenim djelom
Riječ je o obrascu prisilne kontrole, koja se kao kazneno djelo kod nas ne prepoznaje, a u sve više europskih zemalja se našlo u katalogu kaznenih djela kaznenih zakona.
„Taj obrazac opisuje Jane Monckton Smith u svojoj knjizi „In Control: Dangerous Relationships and How They End in Murder“. Obrazac je sastavljen od osam faza:
Prva faza – Povijest: počinitelj ima dosje ili prijave bivših partnerica za kontrolu, nasilje i/ili uhođenje. Žrtva često ne zna to ili ako zna ne vjeruje da je to istina.
Druga faza – Početak veze: veza se veoma brzo razvija, počinitelj brzo izjavljuje ljubav, te jednako brzo postaje posesivan i ljubomoran.
Treća faza – Veza: počinitelj uspostavlja prisilnu kontrolu nad žrtvom. Prisilna kontrola postaje glavno obilježje veze.
Četvrta faza – Okidač: dolazi do nekog događaja u vezi koji prijeti da će počinitelj izgubiti kontrolu nad žrtvom, najčešće najava partnerice ili supruge da prekida vezu ili odlazak iz veze. Autorica Smith navodi kako joj se u analizi slučajeva femicida pokazalo da je najava prekida veze ili braka ili odlazak žene iz zajedničkog domaćinstva bio glavni okidač nakon kojeg je uslijedio femicid u roku između 24 sata do 5 mjeseci od okidača.
Peta faza – Eskalacija: intenzitet i učestalost različitih oblika kontrole se pojačava, počinitelj prijeti da će počiniti samoubojstvo, moli bivšu partnericu ili suprugu da mu se vrati, nasilan je, uhodi je, maltretira je.
Šeta faza – Promjene u mišljenju: počinitelj iz želje za osvetom, zbog osjećaja poniženja ili vlastitog shvaćanja nepravde želi riješiti stvar i da se osveti bivšoj partnerici ili supruzi na način da je ubije.
Sedma faza – Planiranje – može uključivati nabavku oružja, zahtijevanje od bivše partnerice ili supruge da se nađe na samo s njom, uhođenje, prijetnje.
Osma faza – Ubojstvo: izvršavanje prijetnje, smrt može biti veoma brutalna, ali može uključivati i nestanak osobe, kao i višestruke žrtve, djecu ili bližu obitelj žrtve.
Femicida će biti sve dok obiteljsko nasilje tretiramo incidentom
I sada, kada već imamo sve studije i istraživanja te je uspostavljen obrazac po kojem se femicid događa, postavlja se pitanje za većinu dosadašnjih slučajeva koji su mogli biti spriječeni, dakle oni slučajevi gdje je netko od institucija imao saznanja o prethodnom obiteljskom nasilju, prijavama policiji, nadzoru centra za socijalnu skrb, u čemu je problem?
Zašto se femicid nije spriječio?“, postavlja pitanja Dunja Bonacci Skenderović te reda odgovore:
„Zato jer se na obiteljsko nasilje gleda kao na incident ili na situacijsko nasilje. Incident koji se dogodilo samo jednom i to onda kada je žena nazvala policiju i prijavila taj konkretan događaj. A percepcija situacijskog nasilja, koja je također jako uvriježena, polazi iz stavova da ga podjednako čine i muškarac i žena te da u njemu nema žrtve i počinitelja. Međutim, upitno je događa li se uopće situacijsko nasilje, jer za situacijsko nasilje treba biti zadovoljena bitna pretpostavka – da u odnosu postoji jednaka raspodjela moći. U stvarnosti nije tako. Poznato je da se nasilje u intimnim vezama događa zbog postojanja neravnopravnog odnosa moći u vezi ili braku. Nikako se ne može smatrati da je premlaćivanje partnerice ili supruge isto što kada žena opsuje partneru ili suprugu ili da udari u samoobrani, a to su vrlo često slučajevi „situacijskog“ nasilja.
Nadalje, ne razumije se dinamika obiteljskog nasilja u kojem je sve više prisutna prisilna kontrola. Ne postoji razumijevanje da se obiteljsko nasilje događa u kontinuumu te da ono ne počinje šamarom. Naprotiv, kod prisilne kontrole žrtva ne mora uopće biti fizički zlostavljana. Jednake je težine emocionalno, psihološko i ekonomsko zlostavljanje, koju kombinaciju prolaze najčešće sve žrtve partnerskog nasilja. Nadalje, zato jer nema razumijevanja kroz što žrtve prolaze i u kakvoj horor priči žive, nema ni shvaćanja zašto žrtve ne prijavljuju ili povlače prijave. Usto, tu je već spomenuti nedostatak dobre i dubinske analize slučajeva femicida, ali i nevoljkost da se uči iz grešaka. Sve nas to dovodi do novog femicida“, navodi Bonacci Skenderović i dodaje: „Kada svi oni koji dolaze u stalni kontakt sa žrtvama počnu razumijevati sve gore rečeno, kada se napravi dobra analiza femicida, kada se počne raditi na onim dijelovima koji su se pokazali najslabiji, možda ćemo se onda izvući iz začaranog kruga zgražanja, priopćenja, hitnih sastanaka, optuživanja i bombastičnih vijesti koje sadrže sve odvratne detalje i koje traju par dana. Moramo napokon prestati djelovati reaktivno. Dok ne postanemo proaktivni svi slučajevi femicida koji su mogli biti spriječeni će se, na žalost, dogoditi.
U proteklih šest godina ubijeno 87 žena!
U Hrvatskoj se od 2016. do kraja 2022. godine dogodilo 50 femicida u intimnim partnerskim vezama. Kada se ovome broju pribroji i broj femicida koje su počinile žrtvi bliske osobe, sin, bliski rođak, unuk, prijatelj…, u proteklih šest godina ubijeno je 87 žena!