Biti sretna i ushićena ili jadna i nesretna? Govoriti ili šutjeti? Sakriti ili pokazati? Tko sam sada? Djevojčica, djevojka, žena? Zašto sam u tome sama? – samo su neka od pitanja koja se počnu vrzmati u glavi svake djevojčice, adolescentice, kad se dogodi menarha – prva menstruacija, prvo menstrualno krvarenje ili prvi menstrualni ciklus. Obično u dobi između deset i 16 godina, a najčešće u 12-toj. Najčešće dođe bez upozorenja, nerijetko uz bol, grčeve, kakve do tada djevojčica nikada nije osjetila.
Iako se prvo menstrualno krvarenje iz perspektive datosti biologije žene unaprijed treba očekivati i na njega djevojčicu pripremiti i educirati, u percepciji kultura gotovo svih društava u svijetu taj se središnji događaj ženskog puberteta skriva i stigmatizira.
Pa čak i velika većina onih, naoko svijetlih, primjera običaja javne proslave prve menstruacije kod djevojčica, koje u svijetu njeguju pojedine države ili zajednice, slavljenje menarhe pretvaraju u praksu socijalnog isključivanja adolescentica koje su tek ušle u pubertet uz poruke da su u vrijeme menstruiranja nečiste. Poput običaja koji njeguju na jugu Indije gdje djevojčicu koja prvi puta menstruira javno pretvaraju u ‘božicu’, zajednica slavi njezin ulazak u plodnost, a djevojčicu na sedam dana, izoliraju u sobu, zabranjuju doticaj s muškim članovima obitelji, posebice doticaj s hranom, kuhinjom, da je ne bi onečistili. Da bi je, tek kad krvarenje prođe obasipali darovima jer je menarha označila njezin ulazak u plodnost i spremnost za udaju i rađanje djece. O menstruaciji, dok se menarha nije dogodila, djevojke nisu za nju pripremljene, nisu educirane niti poticane brinuti se u budućnosti o svom menstrualnom zdravlju kao ni o svom budućem seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Ne moramo do Indije, da bi sablažnjavanje nad menstruacijom opisali. Ono se događa, stalno i svakodnevno, i u našoj kulturi. Istraživanje riječke udruge PaRiter, prvo takve vrste provedeno u Hrvatskoj, još je prije dvije godine pokazalo da oko menstruacije vlada velika stigma. Da djevojke nerijetko kod prve menstruacije ne znaju kako svoje iskustvo i s kim podijeliti, na koji način o tome pričati da ne osjećaju sram te biološke datosti. Zbog nedostatka cjelovite seksualne edukacije u školi ni djevojke ni momci o menstruaciji ne uče, a trebali bi. Istraživanje je također pokazalo da zbog neznanja o menstruaciji i stigme kojom je ona patrijarhalno opterećena mnoge adolescentice u školi upravo kad menstruiraju doživljavaju ruganja, bullying. Zahvaljujući ovom istraživanju doznali smo da u zemlji postoji menstrualno siromaštvo. Da je trećina žena u Hrvatskoj prisiljena štedjeti na ulošcima, jer su im preskupi i da više od 10 posto građanki Hrvatske ni nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale, a deset posto ih si ne može uopće priuštiti!
Uvođenje, tada za mnoge potpuno nepoznatog, pojma menstrualnog siromaštva, izazvao je podsmjeh kod političara vladajuće stranke. I otvoreno ruganje na samu ideju otvaranja javne priče o menstruaciji, a sablazan na ideju da se PDV s 25 posto smanji na pet posto, kako bi menstrualne potrepštine osobama koje menstruiraju bile dostupnije. Nakon dvije godine zagovaranja PaRiter je uz progresivniju grupu saborskih zastupnica uspio u kampanji smanjenja poreza. Doduše, vladajući HDZ je umjesto traženog smanjenja PDV-a na pet posto, izglasao smanjenje PDV-a na 13 posto.
Za PaRiter, naravno, ovdje priča nije stala, pokrenuli su organizaciju 1. Festivala menstruacije u Hrvatskoj, koji će se u Rijeci događati od 21. do 23. travnja. Ovaj prvi posvećen je upravo menarhi, prvom menstruiranju djevojčica. Točnije, započinjanje javnog razgovora o menstruaciji u našem društvu i njena destigmatizacija, pogotovo kod djevojčica koje tek počinju menstruirati te njihovih roditelja koji vode, ili će voditi, prve razgovore o menstruaciji i žele graditi zdrav odnos svoje djece prema vlastitom tijelu.
„Festivalom se također želi upozoriti na temu menstrualnog siromaštva te osnažiti žene i osobe koje menstruiraju, kroz brojne kreativne aktivnosti, razgovore i radionice. Ljudi se poprilično sablažnjavaju na menstruaciju. Jako ih ona muči, jer ništa ne razumiju, pa im nije ni jasno što ćemo mi na jednom takvom festivalu menstruacije raditi“, kaže Marija Trcol, izvršna koordinatorica riječke Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, organizatorica prvog hrvatskog Festivala menstruacije.
Proteklih dana, tijekom najave festivala, PaRiter je skupio ne samo brojne pozitivne komentare na organizaciju jednog tako važnog događanja, koje obećava postati i praksa po kojoj bi Hrvatska bila i jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja kroz takav festival razbija predrasude i stigmu na menstruaciju i omogućava pozitivna osvješćivanja o potrebnim znanjima o oboj biološkoj datosti ženama koju u budućnosti neće skrivati niti će je se sramiti. Štoviše, već su se prijavili roditelji koji će sa svojim kćerima doći na radionicu o prvoj menstruaciji, a na njoj će psihologinja roditeljima objašnjavati kako o toj temi razgovarati s djecom.
Festival počinje u petak, 21. travnja u 11 sati na Medicinkom fakultetu u Rijeci. Govorit će se o stanju po pitanju smanjenja menstrualnog siromaštva u Hrvatskoj dvije godine nakon PaRiterovog istraživanja, predstavit će društveni utjecaj istraživanja, promjene koje su nastale udruženim angažmanom brojnih dionika na različitim razinama te vizija daljnjeg djelovanja za dokidanje menstrualnog siromaštva i menstrualne stigme. Govornice na panel raspravi su Marinella Matejčić, Sabina Glasovac i Snježana Klarić uz moderaturu Marije Trcol.
Istog dana, u 17 sati, festival će simbolično početi na Korzu. Na štandu festivala moći će se dobiti informacije o svim programima, kušati aktivistički menstrualni keksići, podijeliti želje za naredna izdanja festivala ili iskustva o prvoj menstruaciji te čuti satirični tekst Glorie Steinem “Kad bi muškarci imali menstruaciju” iz 1978. godine koji kroz humor propituje seksističke društvene konstrukcije dominantnih zapadnjačkih stavova prema menstruaciji.
U prostorima uduge PaRiter u 18.30 sati počet će Geštalt psihološka radionica o emocionalnim procesima tijekom menstrualnog ciklusa nazvana ‘Mudrost ženskog tijela’, na kojoj će psihologinja Mia Rukavina nastojati stvoriti prostor za holistički pristup temi menstrualnog ciklusa i ženske seksualnosti kroz povezivanje s vlastitim tijelom i emocionalnim procesima.
Kroz iduća dva dana Festivala događat će se niz radionica, jedna od njih, interaktivna, namijenjena je srednjoškolkama i srednjoškolcima pod nazivom ‘Menstrualna pravda’, te radionica šivanja za djevojčice pod nazivom ‘Kapljica’.
O menstruaciji se ne može otvoreno razgovarati ako u nju nisu uključeni razgovori i o ženskoj seksualnosti i o klitorisu. Predavanje o klitorisu držat će Karla Horvat Crnogaj koja svojim pristupom ženama pruža znanje o tome što klitoris zapravo je, kako izgleda, kako je otkriven, koliko je dugo bio zataškavan, koliko dugo su se žene morale njega sramiti.
I dalje zagovaramo smanjenje PDV-a na 5 posto!
„I dalje zagovaramo smanjenje PDV-a na higijenske potrepštine. Važna je poruka da je menstruacija datost. Mi je nismo birale, ne možemo je ignorirati i nije u redu da plaćamo PDV na nešto bez čega ne možemo”, kaže Trcol te naglašava kako na osnovne menstrualne potrepštine žena u Hrvatskoj troši između 6 do 7,5 eura mjesečno u što nisu uračunate tablete za bolove. To je godišnje u Hrvatskoj oko 6 milijuna eura.„Prema našim procjenama oko pet posto žena u Hrvatskoj si ne može priuštiti ni najosnovnije higijenske potrepštine za menstruaciju nego se snalaze s krpama, gazama, toaletnim papirom… S druge strane, poslodavci nemaju dovoljno razumijevanja za svoje zaposlenice. Velik dio žena na poslu nema tople vode i pristup WC-u, na primjer radnice u dućanima u trgovačkim centrima koje ne smiju zatvoriti dućan, a same su u smjeni. Zamislite kako je policajki na terenu. U Španjolskoj žene imaju pravo na slobodne dane na poslu za vrijeme menstruacije.“
Istaknula je i problem nedostatka ginekologa, ali i njihova pristupa prema menstruaciji posebice prema adolescenticama, rodiljama i ženama u menopauzi: „Djevojčice bi nakon prve menstruacije trebale u pratnji roditelja otići kod ginekologa, ne na pregled nego na razgovor, da znaju na što trebaju obratiti pozornost, no gotovo nitko ne ide. Mnoge žene kad uđu u menopauzu više ne idu ginekologu. Znam i one koje nakon poroda nisu otišle tri ili četiri godine. Odgađamo odlazak liječniku dok ne gori.“