U novije vrijeme, a zahvaljujući kampanjama protiv seksualnog nasilja nad djecom, sve češće čujemo izraz ‘tjelesna autonomija’. Radi se o pojmu čije značenje valja osvijestiti, jer on opisuje naš ljudski integritet i našu samosvjest.
Tjelesna autonomija je pravo svake osobe da odlučuje o onome što se događa s njezinim tijelom bez utjecaja drugih ljudi ili prisile. Poimanje koncepta pojma tjelesna autonomija posebice je važno za djecu i adolescente koji se susreću sa seksualnim potrebama, a nerijetko za njih nisu i emocionalno spremni. Djeca koja su svjesna da samo ona imaju pravo odlučivati što rade sa svojim tijelom teže će postati žrtve neke vrste seksualnog nasilja, a u slučaju nasilja lakše će prijaviti i nasilje i počinitelja.
Tjelesna autonomija kao prevencija seksualnog nasilja
Poimanje koncepta pojma tjelesna autonomija trebalo bi se dogoditi tijekom odrastanja, koje je zbunjujuća pojava za svakog pojedinca. Promjene se događaju na tjelesnoj i emocionalnoj razini, kod svakoga različitom brzinom i intenzitetom. Zato je bitno razumjeti promjene koje se događaju na tijelu te razumjeti svoje tjelesne i emocionalne potrebe. To nije lak zadatak. U tom zbunjenom razdoblju u kojem se tinejdžeri prvi put susreću s vlastitim seksualnim potrebama iznimno je bitno razumjeti pojam tjelesne autonomije.
U prvim seksualnim iskustvima, ali i u odraslom životu, bitno je razumjeti da NE uvijek znači NE i da uvijek imamo pravo tražiti od partnera ili partnerice da prestane s dodirima (ili seksualnim odnosom) ako se ne osjećamo ugodno. U redu je reći NE čak i ako smo na prvu rekli DA. Ponekad mislimo da nešto želimo ili da smo spremni na nešto, da bismo, tek kada krenemo to raditi, shvatili da nam se to ipak ne sviđa i da nismo spremni.
Svaka osoba ima pravo razlučiti koji su joj dodiri prihvatljivi i u kojem trenutku, a koji nisu. Osvijestiti vlastitu tjelesnu autonomiju najbolja je prevencija prepoznavanja i zaustavljanja seksualnog nasilja.
Naučit ćeš kad odrasteš
Iako je pojam tijelesne autonomije na prvi pogled bitan tek na pragu adolescencije kada se i događaju prva seksualna iskustva, bitno ga je početi usvajati od malih nogu, tijekom cijelog razdoblja odrastanja. To i jest jedna od težih roditeljskih zadaća, s kojom se najčešće roditelji još uvijek ne suočavaju na pravi način, nego linijom manjeg otpora izbjegavaju svojoj djeci odgovarati na pitanja vezana za seksualnost, pa im odgovore: ‘Naučit ćeš kad odrasteš!’
Slično nesnalaženje imamo i s nazivima intimnih dijelova tijela, kojima se najčešće tepa, pa se za spolne organe smišljaju razna imena kao da dolaze iz crtanih filmova. To ne bi bio problem da to roditelji čine zbog kreiranja bogatstva jezičnih naziva. No, to se čini zbog stida, jer druga je opcija za izreći ime spolovilima “ono dolje” ili “tamo dolje”. Hrvatski jezik je jako štur kad je riječ o nazivima za spolne organe i oni se gotovo ne upotrebljavaju. Nitko ne kaže ud za muški, niti stidnica za ženski. Taj naziv, uzgred, asocira na osjećaj stida te je i bolje da se izbjegava u komunikaciji s djecom.
Nitko nema pravo pipkati
Nisu rijetke situacije da majke, kad trogodišnjaci otkrivaju kako im se spolovilo ukrućuje, što ih i zbuni i možda naljuti, jer zapišaju sve oko sebe, podrže tu ljutnju riječima “fuj” ili “sram te bilo”. Stručnjaci savjetuju sasvim suprotno – da se tada djeci jednostavno objasni kako su sve to normalne pojave, da se to događa i velikima i malima i da to znači da su zdravi ljudi.
“Kod takvih pitanja ja upitam roditelje što žele za svoju djecu. Ako žele da djeca imaju osjećaj zadovoljstva svojim tijelom, onda im svojim primjerom i riječima trebaju pokazati da mi volimo svoje dijelove tijela, da za njih imamo nazive i da niti jedan dio tijela nije bolji ili lošiji od drugog. Naravno, postoje neka pravila ponašanja u društvu. Jedno od osnovnih jest da se spolni organi ne pokazuju i da se neke funkcije našeg tijela, poput nužde, obavljaju nasamo. Međutim, obavljanje tih funkcija u samoći nikako ne bi smjelo dovesti do toga da se dijete srami intimnih dijelova svoga tijela”, rekao je prim. dr. sc. Goran Arbanas, psihijatar i seksualni terapeut koji iz bogatog iskustva rada s pacijentima sa seksualnim smetnjama naglašava kako iz takvih, pogrešnih pristupa dječjim pitanjima kasnije mogu nastati ozbiljni problemi.
“U zreloj dobi ljudi mogu prepoznati kako su neki njihovi seksualni problemi posljedica njihova seksualnog odrastanja. Znaju reći da su odrasli u obitelji u kojoj se o seksualnosti nikad nije govorilo, u kojoj je sve vezano uz seksualnost bilo sramno i nedopušteno te se stvarao duboki osjećaj nelagode. Takvi pacijenti sami zaključe kako zbog toga niti sada, kao odrasli ljudi, ne mogu uživati u svojoj seksualnosti”, istaknuo je doktor Goran Arbanas.
“U zreloj dobi ljudi mogu prepoznati kako su neki njihovi seksualni problemi posljedica njihova seksualnog odrastanja. Znaju reći da su odrasli u obitelji u kojoj se o seksualnosti nikad nije govorilo, u kojoj je sve vezano uz seksualnost bilo sramno i nedopušteno te se stvarao duboki osjećaj nelagode. Takvi pacijenti sami zaključe kako zbog toga niti sada, kao odrasli ljudi, ne mogu uživati u svojoj seksualnosti”, istaknuo je doktor Izbjegavaju li roditelji odgovore na pitanja o seksualnosti, dijete će zaključiti kako to mama i tata ne znaju pa će odgovor potražiti negdje drugdje, a taj će odgovor često biti pogrešan. Takvi pogrešni odgovori mogu osobu pretvoriti i u potencijalnu žrtvu seksualnog nasilja, a sve zbog nedostatka edukacije o spolnosti i seksualnosti čime se osvještava poimanje tjelesne autonomije.
“Dijete u ranoj dobi treba naučiti da su njegovi intimni dijelovi tijela jednostavno njegovi privatni i da ih po tim dijelovima nitko ne smije dirati. Niti njihovi roditelji. Lako je djeci objasniti što su to “privatna” područja. To su područja kupaćeg kostima, koja pokrivaju ne zato što ih se srame, nego zato što su to njihovi intimni dijelovi tijela koji su tu za njih”, podvukao je doktor Arbanas.
SEDAM SAVJETA ZA RODITELJE
Djecu učite anatomski ispravim nazivima genitalija. Djeca se ne trebaju sramiti razgovarati s vama ili doktorom o penisu i vulvi jer su to točni nazivi dijelova tijela koji ispunjavaju tjelesne funkcije. Pravilni nazivi su jednoznačni i razumljivi te bitni za prijavu neželjenih dodira.
Na pitanja kako nastaju djeca, zašto se spolovilo odjednom ukrutilo, zašto ja ne piškim kao braco i slična valja odgovarati jednostavno kao da se radi o pitanju kako leti avion. Malo roditelja zna kako leti avion, a ipak spontano odgovore da ih pokreće motor na krilima. Istom lakoćom se može odgovoriti na svako dječje pitanje, jer roditelji su tu da svoja znanja prenesu djeci.
Naučite djecu da je u redu reći ne neželjenim dodirima, pa čak i ako su to zagrljaji tete koju nisu vidjeli mjesecima. Percepcija strane osobe za djecu je drugačija nego za vas. Teta koju dugo nisu vidjeli za njih može biti stranac i ne treba ih učiti prihvaćati neželjene dodire od stranaca.
Učite djecu da pitaju prije nego drugima dijele zagrljaje i poljupce. Neka djeca su tome više sklona, a neka manje. Na taj način djeca uče da njihovi iskazi osjećaja prema drugima nekada nisu dobrodošli te uče prihvatiti odbijanje.
Naučite djecu razliku između dopuštenih i nedopuštenih dodira.
Naučite djecu da postoji razlika između dobrih tajni (što će kupiti seki za rođendan) i loših tajni (tajenje osjećaja ili neželjenih dodira).
Vjerujte djeci ako vam kažu da im se nešto dogodilo.
Uznemiravanje/napastovanje:
