“Ured glavnog tužitelja Ukrajine dokumentirao je više od stotinu slučajeva seksualnog nasilja od početka ruske agresije na tu zemlju. Najmlađa žrtva ima četiri godine, najstarija 85!”
Ove šokantne podatke iznijela je prva dama Ukrajine Olena Zelenska na londonskoj konferenciji PSVI (Preventing Sexual Violence in Conflict Initiative) održanoj 28. i 29. studenoga, na kojoj su sudjelovali predstavnici četrdesetak zemalja. PSVI je organizacija britanske Vlade osnovana prije deset godina s ciljem da se bori protiv najgnjusnijeg ratnog oružja – silovanja, koje je perfidna ratna taktika za sijanje straha, stigmatizaciju i psihološki pritisak te poniženje “neprijatelja” i protjerivanje domicilnog stanovništva, a dječja, ženska i muška tijela postaju bojno polje na kojemu se ta taktika provodi.
U stvarnosti je broj seksualnih zlodjela koja su ruski vojnici počinili nad Ukrajinkama i Ukrajincima znatno veći od onoga koji je evidentiran u uredu ukrajinskog glavnog tužitelja, jer i UN u svojim dokumentima govori da na svaki prijavljeni slučaj ratnog silovanja još deset do dvadeset slučajeva ostaju neprijavljeni. Najčešći su razlozi strah i društvena stigma. Pa u hrvatski Centar za žrtve rata Rosa se još i danas, nakon trideset godina, javljaju žrtve silovane za vrijeme domovinskog rata.
Olena Zelenska je naglasila da seksualno nasilje Rusa u Ukrajini nije slučajnost ili privremena devijacija nego “vrsta oružja s kojim se bore protiv Ukrajine i našeg naroda. Kao što žrtve seksualnog nasilja moraju biti sigurne da će njihovi počinitelji odgovarati, tako i cijelo ukrajinsko društvo mora znati da će svi oni koji su davali zločinačke naredbe biti kažnjeni”.
Ratno seksualno nasilje proteglo se i izvan granica Ukrajine
Nakon ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, izvješća o seksualnom nasilju koje su počinili ruski vojnici nad civilima eskalirala su. Osim toga, procjene provedene u Moldaviji, Poljskoj i Rumunjskoj otkrile su visoke rizike od organizirane trgovine i seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja žena i djece, rečeno je na londonskoj konferenciji.
Naime, izraz “seksualno nasilje u konfliktima” ne podrazumijeva samo silovanje, nego i seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilu na trudnoću ili na pobačaj, prisilnu sterilizaciju, prisilni brak ili neki drugi oblik seksualnog nasilja povezan s ratnim sukobom. A upravo su sa svim tim Ukrajinke suočene i kad uspiju pobjeći s ratnog područja i prijeći granicu svoje, sad već duboko razorene zemlje. Umjesto u sigurnosti, mnoge završe u kandžama trgovaca ljudima pa se pakao samo nastavlja.
Upravo su o tome, istodobno kad je u Londonu održavana konferencija o seksualnom nasilju u konfliktima, raspravljali i europarlamentarci u Bruxellesu na zajedničkoj sjednici Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost te Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove posvećenoj traffickingu.
Trafficking je zločin koji se otkriva mjesecima
“Među žrtvama trgovine ljudima 65 posto je žena i djevojaka, a više od 90 posto tih žena i djevojaka su žrtve seksualne eksploatacije. Od početka agresije globalna potraga za escort servisima s Ukrajinkama porasla je za tristo posto, a online potraga za porno stranicama s Ukrajinkama porasla je za šesto posto.
Ti zahtjevi potaknuli su trgovce ljudima da regrutiraju i eksploatiraju žene. Veza između rata, traffickinga i seksualnog nasilja prepoznata je u mnogim međunarodnim dokumentima”, rekla je na početku sjednice dvaju odbora Jo-Anne Bishop, zamjenica regionalnog direktora UN Women za Europu i Središnju Aziju. O tome smo pisali još u ožujku, kad su prvi valovi ukrajinskih izbjeglica, uglavnom žena i djece, preplavili granične prijelaze susjednih im država.
U Europskoj uniji seksualna eksploatacija je najčešći oblik eksploatacije čije su žrtve uglavnom žene i djevojke. Unatoč naporima policije, od početka agresije na Ukrajinu na području EU uhićeno je samo jedanaest trgovaca ljudima i identificirane su samo 44 žrtve. Potvrđeno je pet slučajeva traffickinga povezanih s Ukrajinom, a riječ je o seksualnoj eksploataciji i ilegalnom usvajanju.
“Trafficking je zločin koji se otkriva tjednima ili mjesecima, a mnoge žrtve nažalost ostaju neidentificirane. Nisu samo iz Ukrajine: više od pola identificiranih su građani EU. Primjerice, akcija u rujnu koordinirana s EUROPOLOM otkrila je organizaciju koje je ranjive žene iz Mađarske u Njemačkoj prisiljavala na prostituciju. Morale su dnevno zaraditi 150 do 300 eura, a ako bi makrou donijele manje zlostavljali su ih fizički i mentalno”, navela je Diane Schmitt, EU koordinatorica za borbu protiv trgovine ljudima.
Porast potražnje za seksualnim uslugama motivira trgovce ljudima
Od početka rata u Ukrajini na internet stranicama u Europi i Sjevernoj Americi pretraživanje pojmova “ukrajinski eskort”, “ukrajinske izbjeglice porno” i “Ukrajina ratno silovanje” poraslo je za dvjesto do šesto posto, a neke stranice nude muškarcima da tako “ožive svoja maštanja inspirirana ratom”.
“Riječ je o toksičnoj potražnji seksualnih usluga koja se temelji na ranjivosti drugih. Trgovina ljudima je financijski motiviran zločin, a porast potražnje je velik poticaj trgovcima da iskorištavaju ukrajinske žene. Dolazi zima, očekuje se novi izbjeglički val zbog hladnoće i razorene infrastrukture u Ukrajini, pa će i ponuda porasti, a iskorištavanja ukrajinskih izbjeglica će biti umnogostručena”, prognozirao je Valiant Richey, posebni predstavnik OESS-a i koordinator za borbu protiv trgovine ljudima.
Ruska agresija na Ukrajinu nije u ralje trgovaca ljudima gurnula samo Ukrajinke, nego i brojne Ruskinje, a u samoj Rusiji porastao je broj muškaraca koji rade u prostituciji. Ti su podaci rezultat ankete provedene na europskim ulicama, a objavila ih je Suzanne Hoff iz Platforme za međunarodnu suradnju o nedokumentiranim migrantima (PICUM).
‘Ne znamo što se događa na okupiranim područjima’
U Ukrajini se problematikom traffickinga bavi nevladina organizacija za ljudska prava “La Strada-Ukraine” čija je predsjednica Kateryna Cherepakha parlamentarcima govorila putem video linka. Upozorila je da trafficking prijeti i unutar granica zemlje jer su milijuni žena i djevojaka u pokretu, u potrazi za mirnijim mjestom na koje ne padaju neprijateljski projektili.
“Ne znamo što se događa na privremeno okupiranim teritorijima gdje žrtve seksualnog nasilja i iskorištavanja ne mogu tražiti pomoć i prijaviti kazneno djelo. Izazov je i kako odgovoriti na trgovinu ljudima jer službe koje se bore protiv nje teško pružaju usluge zbog uništene infrastrukture i manjka stručnjaka”, rekla je Cherepakha.
U dva europska grada – Londonu i Bruxellesu – paralelno se raspravljalo o posljedicama rata. Neovisno jedni od drugih složili su se da se treba, s jedne strane, posvetiti žrtvama i pomoći im da nekako prebrode traumu te, s druge strane, strogo kažnjavati one koji rat koriste da bi uništili ili zaradili na najranjivijima. Budući da je i trafficking ukrajinskih djevojaka i žena posljedica rata, i on se može proglasiti ratnim zločinom, kako seksualno nasilje u ratnim sukobima proglašavaju rezolucije UN-a koje je, među ostalima, potpisala i Rusija.
Zaključci londonske konferencije
Više od 50 zemalja potpisalo je deklaraciju o okončanju pošasti seksualnog nasilja u sukobima. Potpisnice su se složile poduzeti mjere za rješavanje okidača za seksualno nasilje u ratu kao što je rodna nejednakost, ukloniti stigmu s kojom se suočavaju žrtve i pobrinuti se da nacionalni zakoni budu na snazi za kazneni progon počinitelja.