Reproduktivno zdravlje Archives

Kako bi se država kroz svoje pronatalitetne politike trebala postaviti u odnosu na visoku i rastuću neplodnost u Hrvatskoj, koja je kao i u većini zapadnoeuropskih zemalja ozbiljan problem, razgovarali smo s prof. dr. sc. Dinkom Pavičić Baldani, predsjednicom Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju Hrvatskog liječničkog zbora te članicom Nacionalnog povjerenstva za medicinski potpomognutu oplodnju i voditeljicom Odjela za medicinski potpomognutu oplodnju KBC-a Zagreb.

Što kažu brojke kad govorimo o neplodnosti, natalitetu i u konačnici demografskoj slici Hrvatske?

U Hrvatskoj je 80 do 100 tisuća parova neplodno. Godišnje se kod nas liječi oko 10 tisuća parova. Neplodnost je i prema zaključku Europskog parlamenta važan uzročnik demografskog urušavanja država. Nesklad fertilnosti, mortaliteta i migracija dovodi do depopulacije čime se stvara loša ekonomska perspektiva u Republici Hrvatskoj.

Može li medicinski potpomognuta oplodnja imati značajniju ulogu u okretanju trenova depopulacije stanovništva?

Važnost metoda potpomognute oplodnje iskazuje činjenica da se pomoću MPO metoda u Republici Hrvatskoj rodilo gotovo 30 tisuća djece, što čini jedan cijeli mali grad. Ta se djeca nikada ne bi rodila bez pomoći medicine. U zemlji kojoj prijeti demografsko urušavanje, kao što je Hrvatska, svako novo dijete predstavlja značajnu dobrobit. Medicini je prihvatljivo svako liječenje neplodnosti koje je uspješno, etično i niskorizično. Svako zdravo dijete, a koje se bez pomoći medicine ne bi rodilo, doprinos je obitelji i društvu.

Udio djece začete MPO se udvostručio

Koliko država ulaže u razvoj područja MPO?

Država uistinu dosta ulaže u područje MPO-a, ali kao i u svemu, ima i puno prostora za napredak. Tu prvenstveno ne mislim samo na državu, već i na ulaganje u osvješćivanje i stvaranje prave i dobre percepcije što to MPO postupci jesu i to od strane zdravstvenih djelatnika, ali i samih pacijenata.

Da li bi MPO trebao postati značajan dio pronatalitetne politike i na koji način?

Što se tiče države, mišljenja sam da bi MPO trebao biti značajnije naglašen kao pronatalitetna politika države. Jednostavno rečeno, prema Godišnjem izvješću Ministarstva zdravstva za 2017. godinu u Hrvatskoj je rođeno 1653 djece. Udio djece rođene iz MPO postupaka u ukupnom natalitetu Hrvatske čini 4,5 posto! Tu moram naglasiti da je taj udio u stalnom porastu, odnosno, da se udvostručio unazad pet godina.

Što bi država kroz svoje javne politike, prvenstveno demografske i pronatalitetne, trebala napraviti da se značajnije osjeti učinak MPO-a?

U Hrvatskoj je jako puno prostora za djelovanje u tom smjeru. Trebalo bi javnim politikama koje bi stvarale atmosferu prihvaćanja MPO postupaka u društvu poticati da se oni povećaju. Računa se da oko tri tisuće parova na milijun stanovnika treba pomoć pri zanošenju korištenjem MPO tehnologije (IVF, IVF/ICSI, sekundarni ICSI, FET). Od tog broja polovica nikada ne zatraži pomoć medicine. Ako se računa da svakom paru koji zatraži pomoć treba više od jednog ciklusa liječenja da zanese, stvarna potreba za IVF premašuje 2500 ciklusa na milijun stanovnika. Unutar Europe jedino Danska, Belgija i Island ostvaruju stvarne potrebe za ovim metodama, dok im se Skandinavske zemlje i Slovenija približavaju. Hrvatska ostvaruje oko 1200 IVF, IVF/ICSI, sekundarni ICSI, FET ciklusa na milijun stanovnika što je daleko ispod stvarne potrebe za liječenjem ovim metodama. Zemlje poput Slovenije i Češke koje su posljednjih godina povećale broj MPO ciklusa na milijun stanovnika povećale su i ukupnu stopu fertiliteta. Dakle u zemljama, poput naše, koje nisu dostigle puni potencijal MPO postupaka potrebne su dodatne mjere i investicije.

Natalitet države ne smije biti projekt neplodnog para

Svi govore o važnosti ulaganja u pronatalitetne politike i to na način da to bude nacionalni prioritet. S obzirom da se promjene u tom smjeru ne događaju, tko ih koči?

Reprodukcija bi trebala postati nacionalni projekt, a ne projekt neplodnog para. Ono na čemu prvenstveno treba poraditi, i to zajedničkim djelovanjem države, zdravstvenih djelatnika i udruga pacijenata, je osvješćivanje problema neplodnosti, edukacija o njemu i promjena percepcije javnosti o MPO-u. Treba ukazivati da je neplodnost trajno rastući problem. Danas je u Hrvatskoj oko 17 posto parova neplodno, što je svakako i dodatni faktor pada nataliteta. Nažalost taj uzročnik demografskog urušavanja nije dovoljno prepoznat. Danas se u Hrvatskoj i zbog neplodnosti u prosjeku danas rađa tek 1,4 djeteta. Odgađanje rađanja prvog djeteta na 30-te godine života, te smanjena kvaliteta sjemena dva su danas glavna razloga neplodnosti. Zato je bitno upozoriti na problem odgađanja rađanja i vjerovanja da će MPO biti uspješan u starijoj reprodukcijskoj dobi. Dostupnost MPO-a nikako ne smije stvoriti lažnu percepciju da će uz pomoć medicine majkom moći postati u bilo kojoj životnoj dobi. Primjerice, u Hrvatskoj 31,5 posto poroda po transferima je u dobi žena do 34 godine, a 11.43 posto u dobi od 40 i više godina.

U Hrvatskoj nedostaje ginekologa. Imamo li ih dovoljno u području humane reprodukcije?

Trenutno ima dovoljno liječnika-subspecijalista humane reprodukcije i kliničkih embriologa. Međutim, ukoliko ubrzo ne budemo vodili računa o kadrovskom obnavljanju neće imati tko odrađivati broj MPO postupaka koji će se vremenom zasigurno povećati.

Samo devet posto žena koristi kontracepciju

Istodobno, u Hrvatskoj se posljednjeg desetljeća bilježi pad korištenja oralne kontracepcije! Parovi se u zaštiti od trudnoće više oslanjaju na brojanje plodnih i neplodnih dana, na prekinuti odnos i pilulu za dan poslije. Kontracepcijska sredstva, ona koju liječnici zovu učinkovitima (pilule i spirala) koristi tek devet posto građana. Tu nije uračunata upotreba kondoma.

Nadalje, premda ukupni broj abortusa pada, i dalje ih najviše zatraže i obave žene od 30 do 39 godina koje imaju dvoje ili više djece i za koje bi se, obzirom na životno i seksualno iskustvo, očekivalo da su dobro upućene u metode kontracepcije i da se znaju čuvati. A većina njih, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, zatrudnila je jer nisu koristile nikakvu kontracepciju. I inače su podaci o korištenju danas posvuda dostupne kontracepcije za Hrvatsku porazni: ne koristi je više od 40 posto žena u fertilnoj dobi! To je dvostruko više od europskog prosjeka čime se Hrvatska svrstala u grupu nerazvijenih zemalja.

Prema izjavama ginekologa s kojima smo razgovarali, na pregled i razgovor o kontracepciji djevojke dolaze iznimno neupućene. Znaju za hormonsku pilulu, no često je odbijaju zbog straha od debljanja i drugih nuspojava, a često ih u njihovo ime odbijaju majke koje su ih dopratile na pregled jer strahuju za buduću reproduktivnu sposobnost svoje kćeri. Istodobno, iste majke rado same uzimaju sve moguće hormonske preparate, nadomjesna hormonska terapiju, kako bi što dulje zadržale mladenački izgled. Uzalud stručnjaci objašnjavaju da su nuspojave korištenja kontracepcijskih pilula danas znatno blaže i rjeđe jer je u njima znatno smanjena količina hormona.

Kondom je kao metoda kontracepcije star nekoliko tisuća godina. Prvi su bili napravljeni od životinjskog crijeva, kasnije su ih radili od tkanine umočene u posebnu otopinu i potom osušene. Prvi gumeni kondomi lansirani su sredinom 19. stoljeća, a 20. su obilježili kondomi od lateksa i drugih materijala za one alergične na lateks. Godišnje se u svijetu potroši više od 10 milijardi kondoma.

Antibiotici širokog spektra koji utječu na crijevnu mikrofloru mogu utjecati na apsorpciju hormona iz kontracepcijskih pilula, čime im smanjuju djelotvornost i povećavaju rizik od trudnoće, posebno ako ti antibiotici izazovu proljev i povraćanje.

Kontracepcijska tableta ili pilula u upotrebi je od 1960. godine, a 2009. proglašena je najvećim farmaceutskim izumom u posljednjih 150 godina.

Pilula poslije kao kontracepcija

Zanimljivo je ginekolozima i da ih pacijentice pitaju isključivo o efikasnosti zaštite, ali ne i o spolno prenosivim bolestima te zaštiti od njih, premda se na sve strane trubi o HPV-u koji je najrašireniji te o drugim spolno prenosivim infekcijama koje vrebaju u nezaštićenim odnosima.

Ginekolozi su primijetili da je stav mladih o kontracepciji postao puno ležerniji od kad je dostupna pilula za dan poslije. Upozoravaju da to nisu bomboni kao što ih neki tretiraju i konzumiraju. Te su pilule pune hormona i stoga ih nije preporučljivo često uzimati.

Za razliku od Hrvatske, u kojoj je situacija, sudeći prema statistikama i izjavama ginekologa, sve lošija, svijet je u primjeni kontracepcije otišao znatno dalje. Dok se u Hrvatskoj kontracepcija svodi na prirodne metode, kondome, pilule i spirale, u svijetu se uvelike koriste nove metode. Koriste se hormonski implantati, injekcije s tromjesečnim učinkom, tromjesečne ili šestomjesečne pilule, te one koje reduciraju broj menstruacija na četiri ili na samo jednu godišnje.

A statistike su pri tome vrlo jasne: što je razvijenija svijest o kontracepciji i što je više žena koristi manji je broj namjernih pobačaja. Stoga je logičan zaključak da u Hrvatskoj silno nedostaje kampanja osvješćivanja i da je hitno treba provesti.

Spermicidno sredstvo prije farmaceutskih spermicida bio je limun. Žene su lijevale u vaginu limunov sok ili bi stavile komad vune natopljen limunom, a nerijetko su stavljale cijelu polovicu limuna, što je preteča dijafragme. Ako to ne bi upalilo, abortus se poticao konzumacijom pića ili hrane kojoj je dodana živa.

Mit je da žena može zatrudnjeti samo u pet dana u jednom ciklusu. Ovulacija se može protegnuti i na sedam dana, a spermatozoidi mogu živjeti do 72 sata. Dakle, ako je žena imala nezaštićeni odnos tri dana prije ovulacije, a nekoliko spermatozoida je preživjelo do početka ovulacije, može i tada ostati trudna. Stoga je metoda sigurnih dana nedovoljno pouzdana ili te dane treba računati znatno rigidnije.