Autor

Branka Stipić

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM: Šute jer se boje!

piše Branka Stipić 21/02/2020

Prema podacima MUP-a, lani je zabilježeno 838 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a kako se procjenjuje da je na jedan prijavljeni još 15 do 20 neprijavljenih slučajeva, potencijalna brojka seksualno zlostavljane djece penje se na 12.570 do 16.760! Uglavnom su zlostavljane djevojčice. Je li tako bilo i u slučaju četrnaestgodišnjakinje iz Piškorovca u Međimurju, gdje je prije nekoliko dana od uboda nožem preminula njena majka, koja je prije smrti optužila supruga za seksualno zlostavljanje kćeri, još nije poznato i tko zna hoće li ikada biti do kraja rasvijetljeno. No, činjenica jest da je majku jedanaestero djece, među kojima je i spomenuta četrnaestgodišnjakinja, ubio upravo otac djevojčice, nakon što ga je majka optužila za seksualno zlostavljanje kćeri.

Seksualno nasilje i posljedice

– Najčešći seksualni zlostavljači i jesu osobe bliske djetetu – upozorava Anamaria Drožđan-Kranjčec, voditeljica pravnog tima Ženske sobe, organizacije civilnog društva u čijem okviru djeluje Centar za žrtve seksualnog nasilja. gdje žrtvama pomažu savjetovanjem, terapijama, pripremaju ih za sudski proces, pomažu nakon završetka procesa…

Kad je riječ o seksualnom nasilju nad djecom, najveći je problem strah žrtve da prijavi zlostavljača i pritisak okoline da to ne učini.

– Djeci se često govori da ne smiju nikome ništa govoriti jer će, ako je zlostavljač otac, on otići u zatvor pa više neće imati tko brinuti o njima i o ostatku obitelji. Ili im se ne vjeruje, objašnjava im se da pretjeruju i slično – nastavlja Drožđan-Kranjčec.

Na taj se način i djetetu nabija krivnja za ono što mu se dogodilo, a isto doživljavaju i odrasle žrtve seksualnog nasilja, kojima se redovito pristupa kao da su i same djelomice odgovorne.
– Krivnja je u mentalitetu, društvu, partijarhalnom odgoju zbog čega okruženje traži suodgovornost žrtve. Često im se govori kako im se to ne bi dogodilo da nisu bile izazovno odjevene, da nisu hodale same po mraku, da nisu pile, da se nisu ponašale onako kako su se ponašale… Sve je to, naravno, besmislica, ali je naša stvarnost – zaključuje Drožđan-Kranjčec.

Koliko su ukorijenjene predrasude o tome što je seksualno nasilje i kako mu se suprotstaviti pokazali su razgovori u fokus grupama sa srednjoškolcima, koje su služile za razvoj SNEP programa. U raspravama je većina djevojaka izjavljivala kako je normalno da dečko koji im je platio večernji izlazak na kraju večeri očekuje seksualni odnos, kao što im je normalno da pristanu na seksualni odnos kad ih dečko pozove k sebi. Poznato je i da današnje tinejdžerice imaju blaže stavove prema šamaru u emotivnoj vezi od generacije njihovih majki. A od šamara do seksualnog nasilja s ozbiljnim posljedicama nije dalek put. Na to je ovih dana upozoravala Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, pitanjem zar netko stvarno vjeruje da žena trpi fizičko, psihičko, ekonomsko nasilje u obitelji koje provodi njen partner ili muž, a da pritom ne doživljava i seksualno nasilje?

Što je SNEP program
Aktivistkinje Ženske sobe jučer su s pravobraniteljicom za djecu obilježile početak Nacionalne kampanje protiv seksualnog nasilja nad i među djecom i mladima. Cilj je podići svijest mladih, stručne javnosti i građana o problematici seksualnog nasilja nad djecom te zagovaranje uvođenja SNEP programa (Seksualno nasilje – edukacijski i prevencijski program) u kurikulume srednjih škola.
SNEP financira Europska komisija, nositeljica projekta je Ženska soba – centar za seksualna prava, a partneri na projektu su Pravobraniteljica za djecu, Plavi telefon, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana Ogulin, Srednja škola Ivan Švear Ivanić grad, Medicinska škola Osijek, Obrtnička škola Osijek i Ekonomsko-turistička škola Daruvar.
Kampanja će obuhvatiti 31 srednju školu i 2500 učenika koji će kroz šest radionica učiti o seksualnom nasilju općenito, o nasilju u obitelji, elektroničkom seksualnom nasilju te onom u mladenačkim vezama.
Više informacija na web stranici Ženske sobe

Oblici seksualnog nasilja

Svjetska zdravstvena organizacija definira seksualno nasilje kao bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog usmjeren protiv osobe i njene seksualnosti. Karakterizira ga upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje dobrobiti i/ili života same žrtve ili njoj bliskih osoba. Oblici seksualnog nasilja su:

Uznemiravanje/napastovanje: neželjena spolna ponašanja koja ne uključuju nužno fizički dodir, a osobu dovode u neugodan i ponižavajući položaj te izazivaju osjećaj srama.

Zlostavljanje (prisilne spolne radnje): uključuje prisilni fizički dodir s nasilnikom, seksualne aktivnosti izmanipulirane lažima, prijetnjama, pritiskom, prisiljavanje na masturbaciju ili na gledanje masturbacije.

Silovanje: vaginalna, analna ili oralna penetracija penisom i/ili objektima. Prema počinitelju ili počiniteljima, dijeli se na silovanje u braku, silovanje u vezama, silovanje od nepoznate osobe, grupno silovanje i silovanje u oružanim sukobima i ratu.

Trgovanje ljudima zbog seksualne eksploatacije: najčešće su žrtve žene i djeca koje su namamljene ili prisiljene na prostituciju.

Seksualna ubojstva: namjerna su ili usputna posljedica seksualnog nasilja ako je žrtva pružala prejak otpor ili može strpati nasilnika u zatvor.

Genitalno sakaćenje: odstranjivanje vanjskih dijelova ženskih genitalija zbog kulturnih ili drugih neterapijskih razloga.

Ubojstva zbog časti: praksa prema kojoj muškarci ubijaju svoje srodnice u ime obiteljske časti zbog seksualnih odnosa izvan braka, uključujući silovanje ili sumnju na bračnu nevjeru.

Nasilna provjera djevičanstva: prisila na ginekološki pregled kako bi se utvrdilo je li himen razderan kao rezultat seksualnog odnosa i kada se to dogodilo.

Ugovoreni dječji brakovi: djevojčice stare od 10 do 17 godina ulaze u brak s puno starijim muškarcima te su osuđene na trpljenje nasilnih seksualnih odnosa.

21/02/2020

Reproduktivno zdravlje

KONTRACEPCIJA:
Po korištenju zaštite Hrvatska među nerazvijenim zemljama

piše Branka Stipić 12/02/2020

Prema istraživanju o zdravstvenom ponašanju učenika, koje se svake četiri godine provodi u Hrvatskoj, i u drugim europskim zemljama, upotreba kondoma pri spolnom odnosu je kod anketiranih dječaka od 2002. do 2014. pala za deset posto, a kod djevojčica za čak 20 posto! Hrvatski petnaestogodišnjaci su među svojim europskim vršnjacima tako pali na donju polovicu ljestvice odgovornosti u spolnom ponašanju.

Samo devet posto žena koristi kontracepciju

Istodobno, u Hrvatskoj se posljednjeg desetljeća bilježi pad korištenja oralne kontracepcije! Parovi se u zaštiti od trudnoće više oslanjaju na brojanje plodnih i neplodnih dana, na prekinuti odnos i pilulu za dan poslije. Kontracepcijska sredstva, ona koju liječnici zovu učinkovitima (pilule i spirala) koristi tek devet posto građana. Tu nije uračunata upotreba kondoma.

Nadalje, premda ukupni broj abortusa pada, i dalje ih najviše zatraže i obave žene od 30 do 39 godina koje imaju dvoje ili više djece i za koje bi se, obzirom na životno i seksualno iskustvo, očekivalo da su dobro upućene u metode kontracepcije i da se znaju čuvati. A većina njih, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, zatrudnila je jer nisu koristile nikakvu kontracepciju. I inače su podaci o korištenju danas posvuda dostupne kontracepcije za Hrvatsku porazni: ne koristi je više od 40 posto žena u fertilnoj dobi! To je dvostruko više od europskog prosjeka čime se Hrvatska svrstala u grupu nerazvijenih zemalja.

Prema izjavama ginekologa s kojima smo razgovarali, na pregled i razgovor o kontracepciji djevojke dolaze iznimno neupućene. Znaju za hormonsku pilulu, no često je odbijaju zbog straha od debljanja i drugih nuspojava, a često ih u njihovo ime odbijaju majke koje su ih dopratile na pregled jer strahuju za buduću reproduktivnu sposobnost svoje kćeri. Istodobno, iste majke rado same uzimaju sve moguće hormonske preparate, nadomjesna hormonska terapiju, kako bi što dulje zadržale mladenački izgled. Uzalud stručnjaci objašnjavaju da su nuspojave korištenja kontracepcijskih pilula danas znatno blaže i rjeđe jer je u njima znatno smanjena količina hormona.

Kondom je kao metoda kontracepcije star nekoliko tisuća godina. Prvi su bili napravljeni od životinjskog crijeva, kasnije su ih radili od tkanine umočene u posebnu otopinu i potom osušene. Prvi gumeni kondomi lansirani su sredinom 19. stoljeća, a 20. su obilježili kondomi od lateksa i drugih materijala za one alergične na lateks. Godišnje se u svijetu potroši više od 10 milijardi kondoma.

Antibiotici širokog spektra koji utječu na crijevnu mikrofloru mogu utjecati na apsorpciju hormona iz kontracepcijskih pilula, čime im smanjuju djelotvornost i povećavaju rizik od trudnoće, posebno ako ti antibiotici izazovu proljev i povraćanje.

Kontracepcijska tableta ili pilula u upotrebi je od 1960. godine, a 2009. proglašena je najvećim farmaceutskim izumom u posljednjih 150 godina.

Pilula poslije kao kontracepcija

Zanimljivo je ginekolozima i da ih pacijentice pitaju isključivo o efikasnosti zaštite, ali ne i o spolno prenosivim bolestima te zaštiti od njih, premda se na sve strane trubi o HPV-u koji je najrašireniji te o drugim spolno prenosivim infekcijama koje vrebaju u nezaštićenim odnosima.

Ginekolozi su primijetili da je stav mladih o kontracepciji postao puno ležerniji od kad je dostupna pilula za dan poslije. Upozoravaju da to nisu bomboni kao što ih neki tretiraju i konzumiraju. Te su pilule pune hormona i stoga ih nije preporučljivo često uzimati.

Za razliku od Hrvatske, u kojoj je situacija, sudeći prema statistikama i izjavama ginekologa, sve lošija, svijet je u primjeni kontracepcije otišao znatno dalje. Dok se u Hrvatskoj kontracepcija svodi na prirodne metode, kondome, pilule i spirale, u svijetu se uvelike koriste nove metode. Koriste se hormonski implantati, injekcije s tromjesečnim učinkom, tromjesečne ili šestomjesečne pilule, te one koje reduciraju broj menstruacija na četiri ili na samo jednu godišnje.

A statistike su pri tome vrlo jasne: što je razvijenija svijest o kontracepciji i što je više žena koristi manji je broj namjernih pobačaja. Stoga je logičan zaključak da u Hrvatskoj silno nedostaje kampanja osvješćivanja i da je hitno treba provesti.

Spermicidno sredstvo prije farmaceutskih spermicida bio je limun. Žene su lijevale u vaginu limunov sok ili bi stavile komad vune natopljen limunom, a nerijetko su stavljale cijelu polovicu limuna, što je preteča dijafragme. Ako to ne bi upalilo, abortus se poticao konzumacijom pića ili hrane kojoj je dodana živa.

Mit je da žena može zatrudnjeti samo u pet dana u jednom ciklusu. Ovulacija se može protegnuti i na sedam dana, a spermatozoidi mogu živjeti do 72 sata. Dakle, ako je žena imala nezaštićeni odnos tri dana prije ovulacije, a nekoliko spermatozoida je preživjelo do početka ovulacije, može i tada ostati trudna. Stoga je metoda sigurnih dana nedovoljno pouzdana ili te dane treba računati znatno rigidnije.

12/02/2020

Treća dob Vruće teme

SEKS U STAROSTI:
“Sad to radim opuštenije!”

piše Branka Stipić 12/02/2020

Jesmo li ikada prestari za seks? Naravno da ne, tvrde godinama brojni stručnjaci, a Aleksandra Funes to je i dokazala u svom diplomskom radu “Seksualni život u trećoj dobi”, kojeg je obranila na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod mentorstvom prof. dr. sc. Aleksandra Štulhofera. Rad je baziran na istraživanju koji je provela metodom intervjua. Razgovarala je s 30 starijih osoba u Gradu Zagrebu, konkretno, s 15 žena i s 15 muškaraca. Prosječna dob intervjuiranih žena je 65, a muškaraca 73 godine.

Svima njima ljubav je u njihovim godinama bitna, ali se, tvrde, mijenja i prerasta u snažnu privrženost, pažnju i prijateljstvo. Seks je također važan većini ispitanika, no nisu svi seksualno aktivni iz jednostavnog razloga – nemaju partnera ili partnericu. Želje i snovi ne prestaju s godinama, no mogućnosti su ograničene, ustvrdila je autorica u svom istraživanju.

Oskarovka Helen Mirren nedavno je izjavila kako tek sada, u svojim poznijim godinama, uživa u seksu. Što na tu temu govori vaše istraživanje? Uživaju li uistinu više u seksu ljudi u šezdesetim godinama, nego što su to ranije?

– To je točno. U toj se dobi javlja više nježnosti i pažnje, a i u seksu su ljudi puno opušteniji. Ženama je prošla fertilna dob, ne mogu zatrudniti i puno su slobodnije. No, postoji i druga strana medalje. Istraživanje je također pokazalo da se žene odlučuju na razvod braka nakon 65. godine. Dojadi im podjela uloga lovac – kućanica. Dok su djeca još u kući, sve se vrti oko vrtića, škole, faksa… Kad djeca odu, ženama opet ostane kuhaj, peri, peglaj, a bez nježnosti i pažnje. Ženama tada pukne film. I kad nakon razvoda pronađu novog partnera, nisu sklone udaji i životu s nekim u istom kućanstvu. Draža su im povremena druženja.

Jesu li seksualno aktivniji u starijoj dobi oni koji više drže do svog izgleda, koji vježbaju, oblače se modernije, a žene paze na make-up i frizuru?

– Moji ispitanici su svi dobro izgledali. Mislim da jesu više držali do svog izgleda. Valja reći da žene nisu išle na botox, nisu pokušavale izgledati mlađe. Mogu zaključiti da to, da bi bile seksualno aktivne, i nije bitno.

Seks u starosti bez predrasuda

Uobičajeno je da mladi i ljudi u srednjoj dobi ne vole ni zamišljati da su ljudi treće dobi seksualno aktivni. Što mislite, zašto je to tako?

– Često pomisao na seks u starijoj dobi izaziva neku vrstu gađenja. Uvriježeno je da je seks za mlade, zdrave i uvjetno rečeno potentne. Takvoj percepciji doprinijela je popularna kultura koja izjednačava seksualnu privlačnost s karakteristikama mladenačkog izgleda kao što je čvrsto tijelo i glatka koža. I mediji nas bombardiraju s obiljem seksualnih slika i to uglavnom mladih i energičnih ljudi. Drugi faktor utjecaja na negativne stavove o seksu među starijim osobama dolazi od naglaska na reprodukciji kada se ona vidi kao primarna svrha seksualne intimnosti. Pri tome se smatra neprikladnim da žena nakon menopauze nastavi sa seksualnom aktivnošću. I mnoge starije osobe vjeruju da je seks samo za mlade i prekrasne što na koncu dovodi do toga da se mnoge starije žene i muškarci osjećaju aseksualno. Prestaju imati seksualne odnose zbog predrasuda koje im donosi društvo te koje često i oni sami podržavaju.

Kakva je razlika u stavovima o seksualnom životu žena i muškaraca u toj dobi?

– Od mojih 15 sugovornica pet ih je izjavilo da imaju partnere i seksualne odnose – tri su u braku, a dvije imaju izvanbračnog partnera. Dvije udate uživaju u partnerskom odnosu sa suprugom i kažu da sada ona i suprug otkrivaju novu mladost. Treća je u braku u kojem su odnosi dugo narušeni pa su joj i rijetki seksualni odnosi više mučenje nego užitak. One koje imaju izvanbračne partnere uživaju u slobodi koju sada napokon imaju. Muški ispitanici su uglavnom izjavili da im je seks važan jer im poboljšava zdravlje, opušta ih i relaksira. Jedan od njih, star 73 godine, ima znatno mlađu suprugu i istodobno dugogodišnju ljubavnicu koja je starija od supruge. Kako sam kaže “suprugu voli, a ovu drugu ljubi”.

Biserka (63), udata: Činimo to kad smo odmoreni, uglavnom preko vikenda, s godinama se to prorijedilo, no i dalje sam zadovoljna.

Mirjana (65), udata: Kad si mlad bojiš se da ćeš zatrudnjeti, a kasnije ti je, bez tog opterećenja, seks slobodniji, može biti ležernije.

Marta (65), udovica: Sad to radim opuštenije, ono prije, u braku napraviš to koliko puta kad ti se uopće neće i to me uvijek najviše mučilo.

Srame se priznati da masturbiraju

Kakvi su im stavovi o masturbaciji? Prakticiraju li je?

– Čini se da je to pitanje više tabuizirano od teme seksualnih odnosa u starijoj dobi. Žene u svojim odgovorima nisu negativno govorile o masturbaciji, ali su samo tri od njih 15 rekle da ponekad masturbiraju. Neke su same priznale da to ne rade zbog konzervativnog odgoja koji im je nametnuo osjećaj da je to grijeh ili pak da starost isključuje seks pa onda i masturbaciju. Većina muških sugovornika nema negativan stav o masturbaciji, a neki od njih su izjavili da je ponekad prakticiraju.

Zanimljivo je da stariji ljudi prestaju imati seksualne odnose zbog predrasuda koje im nameće društvo, iako su zdravstveno sposobni za njih i imaju partnera. Kako se to može promijeniti?

– Mnogi autori sličnih istraživanja koja su rađena u drugim državama sugeriraju razvijanje programa za obogaćivanje bračnog i seksualnog života starijih osoba u kojima bi se kroz informiranje o seksualnosti razvijali pozitivni stavovi o seksualnosti u toj dobi. Svrha tih programa bila bi ukazivati na to da se seksualnost može razvijati i održavati uprkos transformacijama koje prate starenje. Jednostavno, potrebni su nam seksualni terapeuti specijalizirani za starije osobe. Činjenica jest da cijela zapadna civilizacija stari, što potvrđuje i demografska slika Hrvatske, u kojoj, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, živi 607.313 žena i 424.059 muškaraca starijih od 60 godina, što je ukupno više od milijun ljudi ili četvrtina ukupnog stanovništva.

Mirko (73), razveden: Ne mogu sad izdržati kao kad sam imao dvadeset ili trideset, ali još uvijek mogu ženu zadovoljiti svaki drugi dan. Sad kad imam partnericu ne masturbiram, ali sam čitao da je masturbacija zdrava, to se mora prazniti.

Luka (71), razveden: U posljednje vrijeme odnose imam jedan put na tjedan. Masturbiram jedan put u desetak dana i smatram to dobrim za zdravlje prostate.

Ernest (71), razveden: Sklon sam seksu s dominantnim ženama kao rob, pa sam tu imao telefonske kontakte. Telefonski seks prakticiram i sad jedan ili dva puta na tjedan. Jako sam sklon samozadovoljavanju, tjedno 4 do 5 puta.

Ljubavi u domovima umirovljenika

Britanci su se počeli ozbiljnije baviti segmentom seksa u mirovnim domovima. Imate li informacija što je s tim u hrvatskim mirovnim domovima i kakav je odnos osoblja prema seksu njihovih štićenika?

– Socijalni radnici i ravnatelji domova imaju za to sluha. Sve kreće od druženja, prijateljstva i pažnje, pa kad se dogodi ljubav i ljudi žele u istu sobu nastoje im to omogućiti. Međutim, zanimljivo je da veze koje se stvore u toj dobi najviše pokušavaju zakočiti djeca. Pretpostavljam da je to zbog predrasuda, ali i straha od gubitka imovine. Boje se da im se majka ili otac ne vjenčaju s nekim pa će oni tako ostati bez nekretnine.

Ja bih na kraju parafrazirala jednu izreku i rekla da se prema starosti treba odnositi kao prema izazovu, a ne kao prema hendikepu. Slažete li se s tim?

– Apsolutno. Uostalom, granica ulaska u treću dob se pomiče s produžetkom životnog vijeka pa se danas smatra da treća dob počinje od 75. godine života. Ljudi su poslije odlaska u mirovinu još i te kako sposobni za aktivan život, što uključuje i seksualnu aktivnost, samo na nešto drugačiji način nego u mladosti.

Aleksandra Funes autorica je i urednica emisije Treća dob na Hrvatskom radiju već dvadeset i dvije godine. Njeno istraživanje o seksualnosti u trećoj dobi prvo je takvo istraživanje u Hrvatskoj.

12/02/2020