Prije radionice o seksualnom nasilju djeca su kao nasilje prepoznavala neželjeni seksualni odnos i slične oblike nasilja koje su vidjeli u medijima, filmovima i serijama. Izjavljivali su da nisu doživjeli seksualno nasilje, ali jesu neželjene komentare o svom izgledu, neželjene dodire, dobili su neželjene sadržaje putem interneta i elektroničke poruke. Nakon radionice shvatili su da je i to oblik seksualnog nasilja.
Što su naučili najbolje je saželo pismo jedne djevojčice osnovne škole Okučani nakon edukacije o seksualnom nasilju: “Svako ponašanje koje ti je čudno, znaj da nešto nije u redu”.
Spomenute radionice dio su Nacionalne kampanje protiv seksualnog nasilja nad djecom s kojom je danas startala Ženska soba, jedina organizaciju u Hrvatskoj koja pruža podršku žrtvama seksualnog nasilja, a nakon uspješne implementacije programa u ukupno 34 osnovnih škola diljem Hrvatske. Djeca često doživljavaju, ali rijetko govore o tome, pa i onda kada ga seksualno nasilje prepoznaju. Kampanja je dio europskog projekta SNEP 2 – Junior, a cilj joj je podučiti učenike od petog do osmog razreda osnovnih škola što je seksualno nasilje i kako se od njega zaštititi.
Otkrije se samo 18 posto slučajeva seksualnog nasilja nad djecom
“Seksualno nasilje je pitanje moći i kontrole, a rezultat je neravnopravnosti žena i muškaraca, diskriminacije i mizoginije. Okruženo je brojnim predrasudama, kao što su minimaliziranje posljedica seksualnog nasilja, skidanje odgovornosti sa počinitelja i prebacivanje na žrtvu. Djeca ne znaju koji su oblici seksualnog nasilja, socijalizacijom upijaju predrasude, a rezultat je da se nikome neće obratiti za pomoć. Procjene su da 55 do 69 posto osoba koje su u djetinjstvu doživjele seksualno nasilje to nikome nisu povjerile, a mnoge ne progovore niti cijeloga života. Otkrije se svega 18 posto slučajeva, brojna istraživanja su pokazala da će 75 posto djece progovoriti o seksualnom nasilju nakon pet i više godina, a neki autori kažu da je prosjek čak 16 godina. Ako se i odluče povjeriti, to neće biti odraslim osobama, nego svojim prijateljicama i prijateljima, što neće dovesti do procesuiranja seksualnog nasilja. Najviše zabrinjava da će, kad se povjere, u čak 73 posto slučajeva djeca doživjeti negativnu reakciju – nepovjerenje, minimaliziranje, odbacivanje, optužbe da pretjeruje i izmišlja”, ispričala je dr. sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, na predstavljanju projekta, naglasivši da su počinitelji seksualnog nasilja nad djecom najčešće njima poznate osobe.
Fokus grupe koje su provedene prije izrade programa SNEP 2 Junior pokazale su da djeca ne znaju dovoljno o seksualnom nasilju, da vjeruju u brojne predrasude, a oni koji doživljavaju seksualno nasilje ne znaju kome se obratiti za pomoć i podršku.
Kristina Mihaljević, voditeljica preventivnih programa Ženske sobe, iznijela je zabrinjavajuće podatke ispitivanja nakon prve faze programa. “Prema istraživanju među 2600 učenica i učenica jedno od četvero djece proživjelo je neki oblik seksualnog nasilja, što je više od procjene EU prema kojoj je to doživjelo svako peto dijete. Najveći broj žrtava nije razgovarao o tome sa svojim roditeljima i nisu bili ni na kakvim radionicama koje se bave temom nasilja”, rekla je Kristina Mihaljević.
Za pravosuđe su neki oblici seksualnog nasilja “beznačajni”
Premda je seksualno nasilje sveprisutno, vlast za to kao da nije briga. Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu, podsjetila je da još 2014. Odbor UN-a za prava djeteta preporučio Hrvatskoj da jača i razvija programe osvještavanja s ciljem prevencije i odgovora na seksualno nasilje, iskorištavanje i zlostavljanje za roditelje, djecu i članove zajednice, a 2022. je preporučio da svi adolescenti imaju pristup sveobuhvatnoj, dobi primjerenoj, znanstveno utemeljenoj i besplatnoj edukaciji o rodnim stereotipima te o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima. I konvencije Vijeća Europe nalažu državama članicama da poduzmu mjere prevencije i zaštite djece od seksualnog nasilja, no sustavne i kontinuirane edukacije i dalje nema.
“Dobra je vijest da organizacije civilnog društva nadomještaju taj nedostatak i sustavno se uključuju u prevenciju. Loše vijesti dolaze iz pravosuđa koje nema isti pristup prema svim oblicima seksualnog zlostavljanja, pa u nekim izvješćima čak nailazimo na termin “beznačajno”. Samoosnaživanje djece da se usprotive neugodnim i neželjenim ponašanjima i zatraže zaštitu neće imati učinka ako ne slijedi reakcija protiv počinitelja, a često su to dugotrajni postupci i blage kazne. U četiri godine zabilježili smo četrdesetak slučajeva u kojima su nastavnici ili drugi djelatnici škole seksualno uznemiravali djecu, što nije završilo nikakvim pravosudnim ishodom niti pokretanjem pravosudnih postupaka”, otkrila je Maja Gabelica Šupljika.
Pedagoginja osnovne škole Okučani Marina Bujas, u kojoj je proveden SNEP 2 – Junior program, rekla je kako su učenici iz programa naučili biti empatični prema žrtvi, da joj budu podrška i da je potaknu da prijavi nasilje, da preživljeno nasilje nikad ne smije biti tajna, da je uvijek kriv samo počinitelj i, što je jako važno, da se žrtva može oporaviti.
Nositeljica projekta SNEP 2 – Junior je Ženska soba, a partneri na projektu su Pravobraniteljica za djecu, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež, te osnovne škole “Dragutina Tadijanovića” Petrinja, “Kantrida” Rijeka, Bedekovčina, “Slava Raškaj” Ozalj, “Antun Mihanović” Slavonski Brod, “Veruda” Pula, “Matka Laginje” Zagreb, Rape Crisis Network Ireland i Change Attitude iz Švedske. Hrvatskoj je kampanji glavna poruka: “Ne. Ovo nije film. Ovo je moja priča”.
Nema političke volje niti hrabrosti za uvođenje seksualnog obrazovanja
Nemamo sveobuhvatnu seksualnu edukaciju u školama unatoč višedesetljenim zagovaračkim naporima da se ona uvede, podsjetila je Nataša Bijelić iz CESI-ja, a upravo je takva edukacija ključna za prevenciju seksualnog nasilja.
“Nasilju doprinose predrasude kao što su mizogina uvjerenja, rodno stereotipni stavovi, homofobija i transfobija. U zemljama gdje postoji seksualna edukacija u školama dokazano je da kroz takvu edukaciju djeca dobivaju informacije, usvajaju pozitivne stavove, interpersonalne vještine i odgovorno ponašanje. Nažalost, osvjedočili smo se da u Hrvatskoj ne postoji niti politička volja niti politička hrabrost da se uvede sveobuhvatno seksualno obrazovanje, iako je za njegovo uvođenje visoka podrška roditelja, nastavnika i javnosti”, rekla je Nataša Bijelić.
Što mislite, zašto postoji višedesetljetni otpor uvođenju seksualnog obrazovanja u škole, pitali smo dr. sc. Dubravku Brezak Stamać, ravnateljicu Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je odgovorila da to treba pitati Ministarstvo obrazovanja, a Agencija je tu da osnažuje projekte poput SNAP-a.
Međutim, SNAP je projekt nevladine organizacije koja očito radi posao države. Maja Mamula kazala je da nije problem u tome nego u odnosu prema nevladinim organizacijama. Dok u Austriji ili Njemačkoj država subvencionira organizacije koje imaju kapaciteta za rad, u Hrvatskoj nevladine organizacije same traže sredstva, a EU projekti su im jedini način da nešto učine. I kad dobiju neki EU projekt, moraju sami stvoriti 20 posto novca jer je upravo ideja EU da država subvencionira njihov rad. U Hrvatskoj nevladine organizacije taj posao države obavljaju bez njenog značajnijeg sudjelovanja.