Što sve čovjeku treba omogućiti za život na Marsu i kako bi on izgledao? Do odgovora na ova pitanja dolaze učenici osnovne škole. Tijekom nekoliko tjedana skupina od 10-15 učenika, recimo u dobi od 12 do 15 godina, radi na rješavanju ovakvog školskog zadatka. Istražuju od čega se Mars sastoji, koje sve resurse za život ima, a koji su ti osnovni potrebni za život čovjeka. Proučavaju knjige, služe se internetom i umjetnom inteligencijom, rade pokuse, iznose ideje koje testiraju. Osmišljavaju i gradnju kuća i naselja na Marsu, kako organizirati zajednicu i društveni život, zdravstvene usluge, oblike upravljanja i vlasti, kako organizirati prijevoz… A sve učeći i služeći se matematikom, fizikom, kemijom, biologijom, povijesti i geografijom, informatikom, psihologijom, povijesti, geografijom, sociologijom, političkim znanostima, pa sve do usvajanja znanja kojima se služi građevinarstvo, arhitektura, umjetnost…
Cijeli se proces rada i učenja odvija uz vodstvo i podršku učitelja i učiteljica, koji nisu u tradicionalnoj ulozi prenositelja znanja s katedre, nego su mentori. Svi zajedno iznose ideje, hipoteze, dokaze, argumente i protuargumente. Istražuju i uče. Ne postoje učionice s redovima klupa, ne postoji određeni školski sat u trajanju od 45 minuta.
Na kraju takve vrste obrazovanja dogode se i odgovori na brojna pitanja koja su se rojila na početku ovakvog školskog zadatka. Tijekom cijelog procesa koji je učenicima izuzetno zabavan i jedva čekaju novi dan i dolazak u školu, svi dođu do novih spoznaja, svladaju nova gradiva i znanja iz gotovo svih područja znanosti.
Dok se jedna skupina učenika bavi pitanjima života na Marsu, druge skupine učenika u istoj takvoj školi rješavaju druge zadatke i teme, a mnoge od njih direktno su povezane i sa stvarnim životom, zajednicom u kojoj žive. Dizajniraju novo igralište za školu, upravljaju vrtom kako bi pomogli prehraniti beskućnike, razvijaju novi izum od recikliranih materijala, stvaraju modernu školsku knjižnicu koja nadahnjuje i potiče vršnjake na čitanje, redizajniraju javni prijevoz u svom gradu, osmišljavaju novi program recikliranja za svoju školu, provode kampanju za prikupljanje novca ili robe za potrebite, osmišljavaju pravedan i sveobuhvatan sustav ocjenjivanja za svoju školu…
Ovakav inovativni koncept učenja koji se temelji na projektima zove se Project Based Learning ili skraćeno PBL, a u našem se prijevodu naziva projektno učenje. Riječ je o interdisciplinarnom pristupu obrazovanju, gdje učenici istražuju stvarne teme ili fenomene koji povezuju više tradicionalnih školskih predmeta. Cilj je razviti duboko razumijevanje, kritičko razmišljanje, kreativnost i praktične vještine potrebne za suvremeni svijet.
Što je PBL ili projektno učenje?
Ovako se uči u osnovnim i srednjim školama u Finskoj. I to unazad osam godina, od 2016. godine, nakon što je provedena jedna od najnovijih reformi u finskom obrazovnom sustavu čime je uvedeno projektno učenje u osnovne i srednje škole. Reformu su zajednički oblikovali Ministarstvo obrazovanja, nastavnici, istraživači i lokalne vlasti, a u cijeli proces uključeni su bili i roditelji.
Finski sustav PBL uveden je kao obavezni dio kurikuluma, ali nije implementiran na način da u potpunosti zamijeni tradicionalne metode podučavanja. Međutim, sve javne škole u Finskoj, ima oko 2300 osnovnih i srednjih škola, morale su uključiti barem dva interdisciplinarna projekta godišnje zasnovana na projektnom učenju. Ovi projekti omogućuju učenicima da proučavaju teme koje povezuju više predmeta, poput klimatskih promjena, urbanog razvoja ili digitalnih medija.
Škole i nastavnici imaju značajnu autonomiju u prilagodbi kurikuluma i odlučivanju kako će implementirati PBL. To znači da se stupanj primjene projektnog učenja razlikuje od škole do škole, ovisno o resursima, stručnosti nastavnika i lokalnim uvjetima. Projektno učenje nije zamijenilo sve predmete. Tradicionalni predmeti i dalje postoje, ali se PBL koristi kao dodatak kako bi učenici razvijali vještine poput suradnje, kritičkog razmišljanja i kreativnog rješavanja problema.
Bez tradicionalnih učionica i školskog sata
Neke škole su se istaknule u opsežnijoj primjeni PBL-a. Dvije koje su značajno integrirale PBL nalaze se u gradu Espoo, Viherlaakso škola i Saunalahti škola, koju zovu i školom budućnosti, postala je poznata i po svojoj inovativnoj arhitekturi i pedagoškim standardima. PBL u svoje nastavne metode implementirala je u velikoj mjeri i helsinška opća gimnazija Helsingin normaalilyseo, omogućujući učenicima da sudjeluju u projektima koji povezuju različite predmete i razvijaju kritičko razmišljanje.
Nova je zgrada Saunalahti škole projektirana i sagrađena upravo za primjenu PBL koncepta, a obrazovne se aktivnosti odvijaju izvan tradicionalne učionice čime se uistinu i primjenjuju novi načini učenja koji naglašavaju fleksibilnost, kreativnost i učenikov holistički razvoj. Saunalahti škola ima više od 800 učenika od 1. do 9. razreda, redovno obrazovanje i specijalno obrazovanje za učenike sa spektrom autizma.
Nastava počinje u 9 sati, a dnevni je raspored potpuno drukčiji od tradicionalne škole: od 9 do 10.30 sati učenici rade na projektu, primjerice, istražuju utjecaj klimatskih promjena na svoju lokalnu zajednicu, potom je 15 minuta pauza na otvorenom uz fizičke aktivnosti, onda slijede radionice, recimo programiranja ili STEM aktivnosti, pa ručak u podne, koji je svim učenicima besplatan, a zadnji sat, do 13.30 je grupni rad na prezentaciji projekta.
Školovanje koje potiče suradnju i kreativnost
Posljednjih godina akronim PBL također se koristi za označavanje učenja temeljenog na fenomenima ili uranjanja učenika u misterij prirodnog svijeta i izazivanja da ga shvate. Učenje temeljeno na projektima poboljšava obrazovne rezultate uključivanjem učenika u proširene projekte koji učenju dodaju vrijednost i relevantnost. Učenici imaju “glas i izbor” u osmišljavanju i provedbi projekata koji rješavaju probleme iz stvarnog svijeta. PBL se često brka s problemskim učenjem koje se fokusira na studije slučaja i hipotetske situacije.
Ovaj koncept obrazovanja omogućava personalizaciju učenja na način da svaki učenik sudjeluje u kreiranju vlastitog plana učenja u suradnji s nastavnikom. Što se tehnologije tiče učenici koriste tablete i prijenosna računala za pristup digitalnim platformama, poput e-learning sustava kao i VR koji se koristi za interaktivno učenje, primjerice, virtualne posjete muzejima ili istraživanje znanstvenih fenomena.
Velik je fokus dat na suradnji i komunikaciji, pa učenici često rade u timovima kako bi razvili socijalne vještine i učili kroz suradnju, a grupe zajednički rješavaju probleme, razrađuju projekte i dijele rezultate pred razredom.
Nastavnici više nisu samo predavači, već su mentori i vodiči u učenju. Potiče se autonomija učenika, dok nastavnik pruža podršku, usmjerava ih i pomaže im razvijati kritičko razmišljanje. Učionice su fleksibilne, s pomičnim zidovima, otvorenim prostorima i raznovrsnim sjedalima. Učenici mogu birati gdje žele sjediti ili raditi, ovisno o zadatku ili vlastitim preferencijama. Velik se naglasak stavlja i na mentalno zdravlje i dobrobit učenika. Učenici imaju redovite pauze i tjelesne aktivnosti tijekom dana kako bi potaknuli koncentraciju i smanjili stres. Škola nudi sigurno i podržavajuće okruženje gdje se učenici osjećaju prihvaćeno. Umjetnost, glazba i praktične aktivnosti integriraju se u nastavni proces kako bi učenici razvili kreativne vještine. Primjerice, kod projekta o ekologiji učenici mogu izrađivati umjetničke instalacije od recikliranih materijala.
Finski koncept obrazovanja postao trend u svijetu
Iako nijedna zemlja nije u potpunosti implementirala PBL na način na koji to radi Finska, mnoge su države prepoznale prednosti ovog pristupa i integrirale elemente projektnog učenja u svoje obrazovne sustave. Tu se ističu Estonija, Singapur, Kanada, Švedska, Nizozemska i pojedine države SAD-a.
Estonija, koja je već prepoznata kao jedna od zemalja s najnaprednijim obrazovnim sustavima, uvela je sličan pristup PBL-u, temeljen na finskom modelu. Estonija je implementirala kurikulum koji potiče suradnju, istraživanje i praktične aktivnosti.
Iako Singapur tradicionalno slijedi strože obrazovne smjernice, posljednjih godina počeo je koristiti elemente PBL-a, posebice u srednjem obrazovanju. PBL u Singapuru obuhvaća područja poput tehnologije, znanosti i društvenih studija, uz integraciju različitih predmeta.
Kanada, koja je poznata po inkluzivnom obrazovanju, implementirala je niz obrazovnih reformi koje uključuju aspekte projektnog učenja, posebice one koji naglašava suradnju i praktične vještine.
Švedska je još jedna zemlja koja je inspirirana finskim obrazovnim sustavom. Iako nije implementirala PBL u punom opsegu, švedski obrazovni sustav integrira mnoge aspekte projektnog učenja. Škole koriste projektne zadatke koji povezuju teorijsko znanje s praktičnim iskustvom, potičući učenike na kreativnost i suradnju. Učenici rade na projektima koji se bave stvarnim životnim pitanjima, poput okoliša, tehnologije i socijalnih problema.Nizozemska je također počela koristiti interdisciplinarni pristup u obrazovanju, u kojem učenici istražuju teme kroz projekte koji povezuju različite predmete. Iako nisu potpuno usvojili PBL, mnoge škole u Nizozemskoj koriste pristup sličan finskom gdje učenici uče kroz istraživanje stvarnih problema i izazova.
U SAD-u je PBL postao popularan u mnogim školama, posebice u Kaliforniji i državi New York, u čijim se školama učenici bave projektima koji povezuju prirodne i društvene znanosti. Različite inicijative i udruge poput PBLWorks promiču projektno učenje i pomažu učiteljima u implementaciji PBL-a u različitim državama.
Članak je objavljen u okviru projekta “Roditelji za školu djece budućnosti”, serijala koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija 02/24)
PRETHODNI ČLANCI SERIJALA:
RODITELJI ZA ŠKOLU DJECE BUDUĆNOSTI (13): Seksualno obrazovanje i klempave uši