„Naučila sam da u Hrvatskoj živi 18 tisuća Roma, da kod nas govore jezikom koji dolazi iz starorumunjskog jezika i zove se bajaški, da inače Romi imaju svoj jezik koji se zove romani ćhib, a sličan je indijskom jer im je Indija pradomovina i da ima puno poznatih pjevača i umjetnika koji su Romi, a to ništa prije nisam znala“, sažela je u jednoj rečenici 13-godišnja učenica iz Slavonije koja je sa svojim razredom došla u Zagreb i sudjelovala u programu ‘Dođi u REKC!’. Toliko novih saznanja djevojčica je skupila u samo dva sata i to kroz edukativne igre koje se provode za učenike osnovnih škola u prostorima Saveza romskih udruga RH ‘Kali Sara’. U manje od dvije godine, koliko se provodi ovaj jedinstveni program edukacije osnovnoškolaca, u njemu je sudjelovalo već 1400 učenika iz gotovo cijele Hrvatske.
Riječ je o konceptu učenja kroz igru u ukupno pet tema, od povijesti, preko književnosti do umjetnosti, tijekom koje učenici u međusobnoj interakciji, a pod vodstvom pet edukatora, rješavaju zadatke. Kao vrhunac ove edukacije temeljene na igri je kviz u kojem se natječu usvojenim znanjima i osvajaju medalje, penju se na pobjednička postolja, baš kao da su na olimpijadi znanja. Sa stečenim se spoznajama i znanjima, usvojenima kroz druženje, zabavu i igru, vraćaju u svoje škole u kojima se najčešće na takav način uopće ne uči.
Za ovu je godinu već popunjen kalendar ubilježenih škola koje su najavile svoj dolazak u Zagreb, u Romski edukativni i kulturni centar Saveza ‘Kali Sara’, a koji je i nositelj ovih edukativnih programa. Skupine školaraca koje dolaze sudjelovati u edukativnim radionicama ‘Dođi u REKC’ znaju brojati i 80 đaka u istom danu!
Ovaj je model učenja, utemeljen na igri i namijenjen svoj djeci bez obzira na nacionalnost, prije godinu dana dobio svoju novu inačicu. Novi program pod nazivom ‘Escape Rom’, koncipiran poput, među mladima vrlo popularne, igre ‘Escape room’, a u njemu sudjeluju učenici osmog razreda i srednjoškolci.
Kako su programi nastali, zašto im se učenici koji su ih prošli opet žele vratiti i iduće godine, te što je to potpuno drukčije i reformski od načina edukacije u školama i zašto učitelji i nastavnici sve većeg broja škola zakazuju svoj posjet Zagrebu i romskom Savezu ‘Kali Sara’, da bi svojim učenicima priuštili potpuno novo iskustvo učenja i proširili im spoznaje i znanja na način kakve im trenutno nastavni kurikulum ne omogućava, razgovarali smo s voditeljicama i edukatoricama, Majom Grubišić koja je sukreirala i vodi program ‘Dođi u REKC’ i Anesom Šabani, voditeljicom programa ‘Escape Rom’.
„Dođi u REKC“ – edukacija temeljena na igri za učenike osnovnih škola
„Kad smo početkom 2022. otvorili Romski edukacijsko-kulturni centar (REKC) s prostorima za edukacije, a tu koristimo i knjižnicu i galerijski prostor, želja nam je bila da unutar njega djeci i mladimo omogućimo da nauče ponešto o romskom narodu. O njegovom jeziku, tradiciji, da upoznaju velike ljude koji su Romi ili su romskog porijekla koji su dali doprinose svjetskoj kulturi, glazbi, umjetnosti, znanosti, sportu, pa čak i politici. Edukacije koje su namijenjene i Romima i učenicima koji nisu Romi. Širenje znanja je najbolji način da se stereotipi i predrasude koje postoje o Romima razbijaju i da djeca sama steknu samopouzdanje koje je temeljeno na znanju o sebi, o svojim precima, o povijesti. To nam je bila temeljna motivacija i razradili smo jedan edukacijski program za djecu osnovnih škola koji se zove ‘Dođi u Rekc’, odnosno ‘Dođi u Romski edukacijsko-kulturni centar’. Kontaktirali smo osnovne škole, pogotovo one koje imaju i romsku i neromsku djecu, ali i sve druge osnovne škole, da dođu i da kod nas sudjeluju u toj radionici. Nju smo prijavili na natječaj Ministarstva znanosti i za obrazovanja za sufinanciranje njihovih edukacijskih programa i kad je projekt prošao pokrenuli smo radionice“, govori Maja Grubišić o počecima realizacije ideje da se djeci i mladima na što pristupačniji način daju informacije o jednom narodu koji nema svoju državu, a ima brojne vrijednosti i postignuća s kojima su i sami Romi nedovoljno upoznati.
Kako ste zamislili to učenje i zašto kroz igru?
Maja Grubišić
Željeli smo da to svakako bude učenje kroz igru. Program smo razradili za dvije dobne skupine – od prvog do četvrtog razreda i od petog do sedmog – imajući u vidu i školski program kako bi edukaciju prilagodili dobi. Napravili smo pet različitih igara kroz koje provlačimo sadržaj o romskoj povijesti, učimo pojedine romske riječ poput brojeva do 10, učimo o nacionalnim obilježjima Roma, o jeziku i porijeklu Roma, ulozi Roma u svjetskoj kulturi i slavnim Romima. Učenici su podijeljeni po skupinama, voditelji ili edukatori nastoje grupe sastaviti učenicima koji se međusobno i ne poznaju, da nisu svi iz istoga razreda, da se dodatno ne grupiraju i da svi mogu surađivati. Također je dobro, kaže Grubišić, da u skupinama bude i romske i neromske djece. Skupine se rotiraju kroz pet igara, tematski po različitim edukativnim područjima, a svaka igra za pojedinu skupinu traje pet minuta. Sve skupa traje dva i pol sata uključujući uvodni dio kada se svim učenicima koji su došli u REKC predstavi što će se raditi i kako.
Onda imamo kviz koji traje jedno 10 minuta, malo crtanja, malo razgovora i na kraju proglašenje pobjednika. Imamo postolje i proglašavamo pobjednike prvog, drugog i trećeg mjesta, dijelimo medalje i svi dobe darove. U tom se kvizu najbolje vidi da su đaci kroz igru puno zapamtili i naučili, jer su rezultati kviza jako dobri.
Koje teme obrađujete s učenicima viših razreda?
Osmoškolci viših razreda obrađuju teme kao što su stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu, jer ga tada i obrađuju u školi. U okviru povijesti govorimo i o progonu Roma za vrijeme Habsburgovaca. Učenici doznaju i osnovne podatke o Prvom kongresu Roma, gdje su Romi sami zaključili da žele taj naziv za sebe, da on znači čovjek, ili u množini ljudi. Govorimo i o proglašenje službenog romskog jezika, identitetskim obilježjima Roma i njihovim značenjima. Zadnji su dio velikani, pa đaci nerijetko prvi puta imaju priliku doznati da su među svjetskim velikanima iz različitih područja života i brojni Romi, poput danskog nobelovca za medicinu Schacka Augusta Steenberga Krogha. Iznenade se kad doznaju da među slavnim rokerima, glumcima, sportašima…, ima glazbenika Roma, kao što je Robert Plant iz grupe Led Zeppelin ili Ronnie Wood iz Rolling Stonesa ili slavni redatelji glumac Charlie Chaplin ili pak slavni boksač Tyson Fury. Ta im saznanja posebno prošire vidike i imaju velik utjecaj na spoznaje, zaključke, pa i donošenje odluka u odnosima prema drugim ljudima. Imaju utjecaj i na učenike Rome i na one koji su drugih nacionalnosti. Da bi neki narod stvarno poznavao potrebno je obogatiti sebe znanjima. To je i svrha ovih edukacija. Da djeca koja dođu uistinu steknu neka znanja na temelju kojih će, kad odrastu, moći donositi svoje odluke u životu, a ne se povoditi za onim što većina misli.
Imate li povratnih informacija kako su ta nova saznanja, koja u školi nisu imali prilike dobiti te kako su na njih utjecala?
Imamo grupe koje par godina zaredom žele ponovo doći. Njima je taj dan poseban jer je prepun novih iskustava. Prvo uče izvan svoje učionice, dolaze u drugi grad i novu sredinu, imaju dodir sa stvarnim životom, moraju ponašanje korigirati prema prostoru gdje su došli, a puno je toga za njih nepoznato i izazovno. Mi kao ljudi, ako želimo napredovati, moramo stalno pomicati granice iz komforne zone, a to čine i djeca i njima je to jako zanimljivo. Tako da neke razrede, učenike, pratimo par godina zaredom kroz njihovo školovanje. Za te grupe promijenimo sadržaj, da ne bi ponavljali iste tematike kroz koju su već prošli. I kad završimo opet pitaju mogu li i sutra doći! Možemo reći da ta djeca stvarno znaju puno. Ne samo o Romima i romskom narodu. Ona znaju da smo svi socijalna bića i da ne možemo suditi o drugima bez da ga poznajemo te da možemo tog nekog drugog povrijediti. Isto tako znaju da kad čitaju neke informacije moraju razmišljati što su pročitali, jer imamo i edukaciju o medijima. Spoznaju da ne mora nužno biti sve kako piše u medijima i da moraju razviti svoj kritički stav prema informacijama koje ih okružuju. Nauče da je potrebna suradnja i da učenje nije trka za ocjenom. Da bi uopće došli do kraja našeg programa oni nužno moraju surađivati, jer zadatke kroz igru zajednički rješavaju. I tu se nerijetko događa da oni učenici koji imaju i lošije ocjene, a možda i lošiji položaj u razredu, pokažu najbolje rezultate.
Ne bi li moderna škola i suvremeno obrazovanje trebalo biti slično koncipirano? Da postoji učenje kroz igru kako bi se djeca s radosti i bez stresa upustila u istraživanje novih spoznaja i znanja.
Slažem se. Djeca više nisu ista i okruženja u kojima odrastaju jako su se promijenila, pa je i izvor informacija puno veći i ona su u mogućnosti puno toga primiti. Ali ih moramo naučiti, s druge strane, kako da te informacije i filtriraju. Jer ono što se dogodilo je da pažnju mogu zadržati puno kraće. Nisu skloni čitanju dugih tekstova, nisu djeca kojima možete tražiti da dugo vremena budu mirna, a bez toga da im ne ponudite nešto što je njima interesantno. Ne možete tražiti da vas slušaju bez pitanja, prekidanja. Takav pristup obrazovanja više ne prolazi. Njima je takav način učenja i dosadan i demotivirajući, a pored toga je nedovoljan da bi pobudio njihovu maštu. Kad postanemo ljudi ili nacija bez mašte to je dezintegracija i propast društva. Da bi kreativno stvarali moramo njegovati maštu, tako da bi taj cijeli koncept obrazovanja trebalo mijenjati. Mi im ne možemo nuditi repetitivne obrasce iz dana u dan i onda očekivati neku kreativnost. Zato program edukacije koji se provodi kroz igru ima pozitivne učinke. Mi se cijelo vrijeme ovdje veselimo, igramo i natječemo se.
Jeste li se i kako i sami educirali kad ste krenuli koncipirati ovaj program edukacije kroz igru?
Jesmo. Prvo smo kolegica i ja kontaktirale muzejske pedagoge, jer su slično koncipirani programi edukacije koje oni nude u muzejima. Zanimalo nas je kako su ih oni riješili, koliko je razvijeno didaktičkih pomagala, gdje bi mi to mogli i na koji način implementirati. Onda smo se godinu dana educirale. Proučavale smo danski odgoj djece, finski odgoj djece… Skandinavske zemlje su nam bile svojevrsni uzor, jer imaju programe za djecu koji stvaraju više sretne ljude. Sve statistike pokazuju da djeca jako dobro uče kad uče kroz igru. Da dobro uče kad se maknu iz prostora u kojem su stalno, jer se onda otvara i um za percepciju novih okruženja i novih informacija. Došle smo do tog jednog spoja i novih spoznaja. Da više nije održivo djecu tijekom školovanja stalno držati u izdvojenom, jednom prostoru, kao što je učionica. Mi smo kao društvo dužni prilagoditi se djeci i dobu u kojem oni odrastaju, kako bi usvajali znanja koja će njima trebati za budućnost. Oni će sutra nositi naše društvo i njima su potrebne neke druge vještine, jer će oni imati neka druga zanimanja nego smo mi imali. Ono što definitivno moramo zadržati je poštivanje ljudi i starijih. Taj odnos poštovanja koji i jedni i drugi u tom radu i zaslužuju.
‘Escape Rom’ – edukacijski program po konceptu popularne igre
U tom se kolopletu iskustava rada i edukacije osnovnoškolaca koji su pohađali program ‘Dođi u REKC’, kao i u traženju što srednjoškolcima ponuditi kao edukaciju o istim temama ali da njima bude isto kroz igru i isto zanimljivo. Rodio se edukacijski program ‘Escape Rom’ kojega je osmislila Anesa Šabani i jednini je takve vrste koji je proizašao iz koncepta igre, odnosno zabave, a nije samo zabava nego konkretan edukacijski program kroz koji sudionici koriste stečena znanja ali ih i stječu tijekom igre i u suradnji s drugima u timu da bi došli do rješenja, do cilja, pobjegli’ iz zatvorene sobe.
Anesa Šabani
„Sudjelovala sam sa svojim društvom u igri escape room i pomislila kako bi možda koncept igre bila dobra podloga za kreiranje edukativnog programa. Svoje sam misli podijelila s u Kali Sari, a onda smo svi kao kolektiv otišli se igrati u escape room da procijenimo bi li to moglo funkcionirati i na konkretnim sadržajima koje već imamo kao edukaciju, a trebali bi se implementirati u koncept igre. Složili smo se da je koncepcija odlična, pa smo krenuli umjesto tajnih agenata i izmišljene priče, implementirati konkretne sadržaje, definirati koja će biti tema, postavljati konkretne podatke, činjenice, kao tragove, osmišljavati likove iz likova iz života romskog naroda i njihovih vještina i djela konkretnih ljudi, da bismo zaokružili priču i definirali rješenja koja su ključ koji otvara vrata i omogućava ‘bijeg iz zaključane sobe’. A u svemu se tome rodio i naziv programa ‘Escape Rom’“, govori nam Anesa Šabani, koja danas i vodi ovaj program za koji srednjoškolci pokazuju velik interes, a grupe koje se prijavljuju znaju biti velike i do 50 sudionika.
„Sudionici su već sudjelovali na našim edukacijama, naučili su puno o Romima, a sada ta znanja koriste da u prostoru pronađu, primjerice, skrivene dijelove i povežu ih u u cjelinu. Prolaze kroz cijeli Savez, a da bi mogli iz jedne prostorije izaći, a u drugu ući moraju riješiti sve u toj prostoriji. U drugoj ih prostoriji čekaju drugi sadržaj, ali je sve povezano. Teme su isto umjetnost, jezik, povijest, obilježja Roma, stradanje Roma, medijska pismenost, romski velikani…“, pojasnila je Šabani i dodala kako su osim srednjoškolaca ovim programom oduševljeni i njihovi profesori: „Predložili su nam da se javimo Agenciji za obrazovanje kako bi ovaj program mogli i oni implementirati u nastavu, jer, recimo, posebice je odličan za matematiku, jer se toj igri stalno rješavate zagonetke.
Fotografije: Dejan Trkulja
Članak je objavljen u okviru projekta “Roditelji za školu djece budućnosti”, serijala koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija 02/24)
PRETHODNI ČLANCI SERIJALA: