Od 1923 prijave pojedinačnih povreda prava djece, koliko je prošle godine primila Pravobraniteljica za djecu, 26 posto odnosilo se na kršenje obrazovnih prava, točnije 492 prijave, stotinu više nego 2019. Nije ni čudo. Prošla je godina svoj djeci u Hrvatskoj obilježila život pandemijom covida-19, a mnogima od njih i potresima u Zagrebu i na Baniji. Stariji učenici su od Pravobraniteljice i osobno tražili pomoć, zabrinuti kako će se organizacija nastave tijekom epidemije odraziti na polaganje državne mature, kako će se upisivati na fakultet, žalili su se na nepravedno ocjenjivanje i neprofesionalno ponašanje nastavnika…
Na početku pandemije, dok su škole bile otvorene za sve, roditelji “antimaskeri” su svojoj djeci zabranili nošenje maske u školi, o čemu su dostavljali i pisane izjave, a pritužbe su stigle Pravobraniteljici i od škola jer učenik ne poštuje školska pravila i od roditelja jer škola tjera njihovo dijete da poštuje pravila s kojima se oni ne slažu.
Ugrožavanje zdravlja i sigurnosti učenika
Zbog uputa koje su stizale od Stožera civilne zaštite i Ministarstva znanosti i obrazovanja, a koje su u školama različito tumačili, neki su se učenici na nastavi “kuhali”, a drugi smrzavali. Naime, kako je bilo obavezno nošenje maski za vrijeme nastave, a nastavnici nisu dopustili otvaranje prozora, djeca su se preznojavala u pregrijanim učionicama zbog čega su doživljavala i napade panike. U dvije srednje škole učenici su se danima smrzavali jer se popravljalo grijanje, a nastavnici su, doslovno se držeći uputa, držali otvorene prozore jer se prostorije trebaju provjetravati. Oba slučaja Pravobraniteljica je ocijenila kao ugrožavanje zdravlja i sigurnosti učenika.
Školama je propisan razmak od dva metra između učenika na nastavi. Učenik jedne osnovne škole je mobitelom snimio kako se to u njegovom razredu ne poštuje, a nastavnica ga je u tome pokušala spriječiti. Slučaj je završio kod Pravobraniteljice koja je upozorila da djecu treba “poučavati da se ponašaju u skladu s pravilima, ali i poticati da reagiraju na uočene nepravilnosti koje se tiču njihovih prava i dobrobiti”.
Djeca i roditelji suočavali su se i s drugim problemima, kao što su ukidanje cjelodnevnog boravka, toplih obroka, natjecanja, vanškolskih aktivnosti… a dodatno je teško bilo djeci s teškoćama u razvoju jer ih je zatvaranje škola izbacilo iz rutine koja je za njih osobito važna.
Vjerski sadržaji da, građanski i zdravlje ne!
Pravobraniteljica je dobila pritužbe roditelja zbog nametanja vjerskih sadržaja djeci koja ne idu na vjeronauk, kao što su molitva i blagoslov na početku školske godine, blagoslov u povodu Dana kruha i slično. U nekim su školama zaboravili da su dužni uvesti alternativne sadržaje za djecu koja ne pohađaju vjeronauk. Istodobno, ukinuta su sva pravna uporišta za građanski odgoj i obrazovanje kao obavezni, izborni ili fakultativni predmet pa je tako građanski odgoj prognan u međupredmetnu provedbu, što nije u skladu s preporukama UN-ovog Odbora za prava djeteta o nužnosti jačanja obrazovanja o ljudskim pravima. Pravobraniteljica je ukazala i na nedostatak sadržaja o ljudskim pravima na fakultetima koji obrazuju buduće nastavnike. Niti zdravstveni odgoj se u 2020. nije provodio cjelovito.
Djeca stavljena “na čekanje”
Duga je lista prava djece koja su u pandemiji prekršena zbog medicinskih razloga, ali često i zbog nesnalaženja i neorganiziranosti na svim razinama. Stoga je UN-ov odbor za prava djeteta preporučio državama da istraže alternativna i kreativna rješenja kako bi djeca mogla uživati svoja prava na odmor, zabavu, rekreaciju te kulturne i umjetničke aktivnosti. Kao što je poznato, Hrvatska se u toj preporuci nije osobito istaknula. Ne samo da djeca nisu imala pristup tim dodatnim sadržajima, mnoga nisu imala pristupa niti online nastavi jer žive u područjima bez interneta, nemaju računalo, roditelji im ne znaju pomoći… Od svih tih slučajeva, na stol Pravobraniteljice stiglo je 186 pojedinačnih pisanih pritužbi o povredama prava djece na obrazovanje tijekom epidemije.
Slične priče će se vjerojatno protegnuti i u izvještaj za 2021. jer su zbog pandemije i dalje zatvorene škole u nekim županijama i gradovima, a vrhunac trećeg vala se tek najavljuje, što znači da opet dolazi pred kraj školske godine. Prava na obrazovanje i dalje će biti kršena zbog zaštite prava na zdravlje, a ravnotežu u ostvarivanju tih prava nikako ne dostižemo. Posljedice? Najbolje su sažete u zaključku godišnjeg izvješća:
“Djeca su, poput strpljivih korisnika društvenih usluga, gotovo devet mjeseci 2020. godine bila na čekanju. Čekala su informacije o tome kad će se otvoriti njihove škole i vrtići i pod kojim uvjetima, čekala su da im dođe u dom internet i računalo pomoću kojeg mogu pratiti školu na daljinu, čekala su informacije o polaganju mature, čekala su na preglede i terapije, čekala su na roditelje u bolnicama i domovima za djecu, čekala su da se vrate u svoje potresom razorene domove, da dođe pomoć i zaštita od obiteljskog nasilja, da izađu van u park i na igrališta, da se druže s prijateljima, da krenu na svoju omiljenu aktivnost… Razvoj svakog ljudskog bića najintenzivniji je u dječjoj dobi pa potrebe djece koje se stave na čekanje donose dugotrajne posljedice, čiji se trendovi već sada naziru. Rastuća pretilost, manjak fizičke aktivnosti, anksioznost i depresija, samo su neki trendovi koji već sada pozivaju na hitan odgovor.”
Kršenja prava djece u…
…vrtićima
* Zatvaranje zbog epidemije: roditelji male djece koji nisu mogli raditi od kuće našli su se pred nerješivim problemima
* Kriterij mjesta prebivališta: neki vrtići traže da oba roditelja žive na području jedinice lokalne samouprave gdje je vrtić, što nije uvijek slučaj jer su neki razvedeni, žive na različitim adresama zbog posla, ne odgovara im radno vrijeme vrtića…
* Nemogućnost upisa u sredini pedagoške godine: ako je dijete rođeno, recimo, u prosincu, nakon prvog rođendana ne može se upisati u vrtić, a roditelju istječe porodiljski dopust. Mogu ga pozvati ako se oslobodi mjesto, no mjesta u vrtićima nema dovoljno i tako se krši pravo djeteta na predškolski odgoj
…osnovnim školama
* Nemogućnost upisa u željenu školu: roditelji bi upisali dijete u školu koja im je najbliža mjestu stanovanja ili mjestu rada, ili pak u školu u kojoj je organiziran produženi boravak, no nekad su im zahtjevi odbijeni pa je dijete prisiljeno upisati se u školu koja mu ne odgovara kako bi ta škola zadržala dovoljan broj upisanih, da se ne bi morali ukidati razredi i davati otkazi nastavnicima
* Problem prijevoza do škole: od 82.760 učenika koji trebaju organizirani prijevoz do škole, neki su se suočavali s iznenadnim ukidanjem besplatnog prijevoza ili porastom njegove cijene
* Produženi boravak i topli obrok: u cjelodnevnu nastavu uključeno je više od 20 tisuća učenika, no ne dobivaju svi i topli obrok dok su u školi, premda bi to trebao biti standard za svu djecu, a i tamo gdje ga dobivaju, cijene su različite – negdje je besplatan, a negdje roditelji sufinanciraju. Apsurd je i da ima škola koje imaju školsku kuhinju, ali iz nje ne izlaze topli obroci
…srednjim školama
* Nemogućnost pohađanja zbog pandemije, odgođena maturalna putovanja, problem državne mature…
* Prelazak iz jedne škole u drugu: omogućen je najkasnije do početka drugog polugodišta premda zakon dopušta promjenu obrazovanja tijekom školovanja
* Sufinanciranje prijevoza: u jednom slučaju grad je sufinancirao 75 posto mjesečnog pokaza za učenike koji su u drugoj, trećoj i četvrtoj zoni prijevoza, no onima iz prve zone to nije omogućio, pa je prijevoz u prvoj zoni bio dvostruko skuplji