Australski senat je prije manje od mjesec dana izglasao zabranu korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 16 godina, čime je Australija postala prva zemlja u svijetu s takvim zakonom koji ujedno predstavlja i jednu od najstrožih regulatornih mjera te vrste. Očekuje se da će provedba zakona započeti u siječnju, nakon čega će kompanije imati godinu dana vremena onemogućiti ili spriječiti otvaranje profila za djecu ispod 16 godina. Ako to ne učine suočit će se s kaznama do 49,5 milijuna australskih dolara, odnosno oko 30,5 milijuna eura. Zakon primorava tehnološke gigante poput Meta Platformi, odnosno vlasnika Instagrama i Facebooka, TikToka, X, a vjerojatno i YouTubea, spriječiti maloljetnike u otvaranju računa. Ovaj potez, koji se već naziva i povijesnim, izazvao je oštre kritike čelnika društvenih platformi.
Australski premijer Anthony Albanese pohvalio je zakon i istaknuo da će Australija u svijetu sada predvoditi u mjerama koje pružaju mladima sigurnost. Njegovi kritičari smatraju da je zakon donesen prebrzo i da bi mogao imati dalekosežne i negativne posljedice. Australija nije jedina koja ima zabrane, ali su one u drugim zemljama na razinama uredbi ili preporuka, a ne i novčanih sankcija. Tako u SAD-u za djecu mlađu od 13 godina roditelji moraju dati dopuštenje da tehnološke kompanije prikupljaju podataka, dok Europska unija ima zakon koji pruža veću zaštitu djeci na internetu, uključujući zabranu prikazivanja personaliziranih oglasa maloljetnicima.
“Neke stvari jednostavno nisu namijenjene djeci. Ne vodimo ih u kladionice, ne dopuštamo im da gledaju horor filmove pa ne bi trebali nekritički pristajati ni da budu sudionici digitalnog okruženja dizajniranog za odrasle korisnike. Umjesto traženja flastera za probleme pitajmo se zašto su djeca uopće tamo.”
Oni koji se zalažu za zabrane iznose argumente da su djeca ispod 16 godina premlada za sadržaje koji se nude na mrežama, jer su izloženi nerealnim slikama stvarnosti zbog čega imaju problema spoznavati realne slike sebe i drugih ljudi. Ukazuju na činjenice koje svjedoče o nasilju koje se i stvara i širi društvenim mrežama – od bullyinga do objava kompromitirajućih fotografija uglavnom mladih djevojaka. Dok mnogi pozdravljaju ovakvu odluku o zabrani, drugi ističu da će one amo pogoršati cijelu situaciju među mladima, odnosno onima mlađim od 16 godina. Zabrane su same po sebi loše, tvrde kritičari i ne vjeruju da će velike kompanije lako na njih pristati. Poznato je koliko je TikTok popularan među djecom i mladima pa se postavlja pitanje na koji način i kako će se zabrana na kraju stvarno provoditi i kontrolirati.
“Stavom ‘svi to koriste’ roditelji često opravdavaju loše odluke i popustljiv pristup društvenim mrežama i neprimjerenim igrama. U društvo je ušao pogrešan narativ, da će djeca biti izolirana ako nisu na društvenim mrežama i da su današnja djeca digitalni domoroci.”
Činjenica jest da je Australija u svakom slučaju ovom odlukom svog najvišeg zakonodavnog tijela pokrenula trend i može se pretpostaviti da će i druge države slijediti sličan primjer, što na kraju balade ne odgovara velikim tehnološkim kompanijama.
Roditelji se definitivno već dulje vrijeme nalaze u sendviču između interesa tehnoloških divova i zahtjeva koji se od njih očekuju kao odgojitelja da razvoj svoje djece pravilno usmjere. Državni sustavi, od obrazovnih, zdravstvenih do legislativnih, u tome su im slabi pomagači. Na ove teme, od najnovije zabrani društvenih mreža za mlađe od 16 godina pa sve do popularnih internetskih video igrica koje mogu stvoriti iskrivljeni doživljaj stvarnosti razgovaramo s Marijom Renić, osnivačicom platforme ‘Ekran i osmijeh‘, popularnom blogericom koja daje savjete roditeljima kako odgajati djecu u skladu s strelovitim razvojem digitalne tehnologije, ili kako ona sama naglašava ‘kako (pre)živjeti roditeljstvo u doba ekrana i zadržati osmijeh’.
Treba li i Hrvatska djeci uvesti ograničenja ili zabrane za upotrebu društvenih?
Hrvatskoj bi, prije svega, dobro došli prvi konkretni koraci i prve praktične mjere. Primjerice, Ministarstvo obrazovanja bi se trebalo očitovati o zabranama mobitela u školama i donijeti nacionalni propis, kao što su to učinile Francuska, Mađarska, Italija, Grčka, Nizozemska, Danska i Švedska. Osim toga, željela bih vidjeti javnozdravstvene kampanje o zabrani ekrana za djecu do druge godine života, u skladu s preporukama vodećih pedijatrijskih udruženja i Svjetske zdravstvene organizacije. Također, potrebne su jasne smjernice Hrvatskog društva pedijatara koje bi potaknule naše pedijatre da već od prvog pregleda bebe s roditeljima povedu razgovor o upotrebi ekrana u obitelji.
Kako smanjiti štetan sadržaj i uvesti bolju kontrolu i filtriranje sadržaja do kojih djeca vrlo lako dođu na raznim društvenim mrežama?
Količina sadržaja na društvenim mrežama je golema – svake minute na YouTubeu se objavi više od 500 sati videa, na Instagramu 66.000 slika i videa, a na TikToku se pregleda 625 milijuna videa. Kompanije koje stoje iza platformi društvenih mreža uvijek ističu da je nemoguće toliku količinu sadržaja unaprijed filtrirati, pa se kontrola provodi nakon objave, što u mnogim slučajevima može biti prekasno za djecu i mlade jer su tom sadržaju već bili izloženi. Roditelji su prepušteni sami sebi kada je riječ o zaštiti svoje djece od potencijalno štetnih sadržaja. Takav masovno dostupan, neograničen i nereguliran proizvod nije siguran za djecu i mlade. Smatram neprihvatljivim da se rizik prebacuje na obitelji, dok platforme zarađuju na pažnji i podacima korisnika. Kako zaštititi djecu? Moj savjet je jednostavan: Ne puštajte ih na društvene mreže! One nisu zamišljene kao proizvod za djecu, a njihova arhitektura i algoritmi često rade suprotno od dobrobiti korisnika, posebno mlađih generacija.
Kako procjenjujete trenutnu situaciju u vezi s kontrolom sadržaja i dobi korisnika na društvenim mrežama?
Pod pritiskom država poput SAD-a, Australije i zemalja EU-a, platforme su počele uvoditi promjene. Primjerice, YouTube ograničava tinejdžerima dostupnost sadržaja s tematikom fitnessa jer je utvrđeno da takvi sadržaji utječu na iskrivljenu percepciju svojeg tijela. TikTok smanjuje dostupnost filtera za uljepšavanje zbog njihovog negativnog utjecaja na sliku o sebi kod mladih korisnika. Instagram je nedavno predstavio ‘Teen’ opciju za korisnike dobne skupine 13 do 17 godina. Iako su to pozitivni pomaci, jasno je da su potaknuti regulacijama i pritiscima, a ne proaktivnim djelovanjem platformi. Mislim da su velike tehnološke kompanije svjesne da vrijeme nereguliranog Divljeg zapada na internetu završava te da su promjene prema odgovornijem poslovanju neminovne.
“Neprihvatljivo je da se rizik prebacuje na obitelji dok platforme zarađuju na djeci. Kako ih zaštititi? Ne puštajte ih na društvene mreže! Arhitektura društvenih mreža i njihovi algoritmi često rade protiv dobrobiti djece.”
Koje bi promjene u regulaciji i odgovornosti platformi predložili kako bi se osiguralo sigurnije digitalno okruženje za djecu?
Platforme nisu izvorno osmišljene kao sigurno digitalno okruženje za djecu. Kada su nastajale ciljana su skupina bile odrasle osobe. Danas znamo da ih koriste i djeca, trećina njihovih korisnika su djeca, što otvara pitanje njihove prilagodbe mlađim korisnicima. No, možemo li uistinu očekivati da društvene mreže postanu sigurne za djecu? Moj odgovor je ne. Kako osigurati da se proizvod koji koristi 5,22 milijardi ljudi prilagodi djeci? Neke stvari jednostavno nisu namijenjene djeci. Ne vodimo ih u kladionice, ne dopuštamo im da gledaju horor filmove pa ne bi trebali ni nekritički pristajati da budu sudionici digitalnog okruženja dizajniranog za odrasle korisnike. Umjesto traženja flastera za probleme, trebamo se baviti osnovnim pitanjem: Zašto su djeca uopće tamo? Društvo mora ozbiljno razmotriti koliko je ovakav način interakcije s tehnologijom uopće prihvatljiv za djecu.
Smatrate li da moderna tehnologija nadmašuje sposobnost roditelja da kontroliraju sadržaj i vrijeme koje djeca provode na mrežama?
Smatram da je tehnologija nadmašila roditeljsku sposobnost da drži korak s njenim utjecajem na djecu. Jednostavno rečeno, roditelji su iscrpljeni jer je borba protiv algoritama, koji su dizajnirani da maksimiziraju vrijeme provedeno na uređajima, dugačka, teška i svakodnevna. Djeca još uvijek razvijaju kognitivne sposobnosti i nemaju dovoljno samokontrole da se odupru ovisničkom dizajnu aplikacija. Kada im jednom date mobitel, svaki dan postaje sve teže uvoditi ograničenja bez izazivanja konflikta. Ekrani često postaju ‘digitalne dadilje’ koje privremeno roditeljima rješavaju problem, ali s vremenom izazivaju nove ovisnosti o uređajima do sukoba s djecom zbog nametanja pravila. U svemu tome roditelji ostaju sami i bez podrške. I bez jasnih signala iz društva da se nastave boriti za dobrobit svoje djece.
Koje konkretne korake smatrate da bi platforme trebale poduzeti kako bi osigurale kontrolu dobi korisnika?
Platforme tvrde da je to tehnološki izazovno, no vjerujem da će pod daljnjim pritiskom domisliti rješenja. Kontrola dobi nikada neće biti savršena, ali može funkcionirati poput regulacija za cigarete, alkohol i kockanje. To su proizvodi koji nisu za djecu i društvo je to prihvatilo.
Koje su, prema Vašem mišljenju, najvažnije psihološke i fizičke posljedice pretjeranog korištenja mobitela kod djece?
Puno se priča o štetnim posljedicama pretjeranog korištenja mobitela kod djece jer su one vidljive na gotovo svim razvojnim elementima djece. Manje se kreću i druže, imaju probleme s vidom i s kvalitetom sna. Logopedi upozoravaju na kašnjenje i probleme u govoru. Psiholozi upozoravaju na smanjenje socijalne inteligencije i samoregulacije. Neuroznanstvenici upozoravaju na promjene u strukturi mozga. Nutricionisti na razvoj loših prehrambenih navika. Edukatori na slabije rezultate u školi. Kakve će posljedice pojedino dijete imati zbog pretjeranog i preranog korištenja ekrana, ne možemo konkretno reći unaprijed. No, sigurno je da će ih imati. Roditeljima ostaje da, kako uočavaju posljedice, da se s njima bave i rješavaju ih.
Kako komentirate praksu mnogih roditelja koji instaliraju neprimjerene aplikacije na uređaje svoje djece, unatoč postavljenim dobnim granicama i EU regulativama? Primjerice, dopuštaju djeci da igraju Grand Theft Auto, gdje se igrač može okušati kao kriminalac koji se slobodno kreće gradom, može pljačkati banke, ubijati…?
Ovo je rezultat normalizacije određenih ponašanja u društvu. Stavom ‘svi to koriste’ roditelji često opravdavaju loše odluke i popustljiv pristup društvenim mrežama i neprimjerenim igrama. U društvo je ušao pogrešan narativ, da će djeca biti izolirana ako nisu na društvenim mrežama i da su današnja djeca digitalni domoroci. Takav je narativ pogrešno pridonio normalizaciji rizičnih odluka u roditeljstvu. Potreban je snažan signal cijelom društvu da je vrijeme da se ili promijene društvene mreže, u što sumnjam da će se dogoditi, ili način na koji ih djeca koriste. Također, potrebna je jasna poruka zakonodavca roditeljima da ustraju u ograničavanju upotrebe mobitela i ostalih ekrana, te da preuzmu svoj dio odgovornosti za taj aspekt odgoja.
“Od vlasti u Hrvatskoj kao roditelj očekujem da se Ministarstvo obrazovanja očituje o zabranama mobitela u školama i donese za to nacionalni propis. Željela bih vidjeti javnozdravstvene kampanje o zabrani ekrana za djecu do druge godine života, u skladu s preporukama vodećih pedijatrijskih udruženja i Svjetske zdravstvene organizacije.”
Kako na djecu utječu dizajnerske tehnike poput ‘beskonačni scroll’ i jesu li za djecu prikladne?
Beskonačni scroll je jedan od ovisničkih elementa koji se koristi u dizajnu aplikacija, osmišljen kako bi korisnik proveo što više vremena u aplikaciji. Sličan primjer ovisničkog elementa u dizajnu je i automatsko pokretanje sljedećeg sadržaja, takozvani autoplay. Nadodajte ovisničkim elementima algoritme čiji je zadatak dodatno pojačati taj efekt pronalazeći sadržaj koji zadržava pažnju. Ponekad je sadržaj koji zadržava pažnju neprimjeren i štetan za djecu i mlade. Takve platforme nisu osmišljene za djecu, niti je sadržaj na njima namijenjen djeci – jednostavno nisu prikladne za djecu.
Članak je objavljen u okviru projekta “Roditelji za školu djece budućnosti”, serijala koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija 02/24)
PRETHODNI ČLANCI SERIJALA: