Reci.hr

Piše: Inna Moore

Oscar je istog dana saznao tko je moja susjeda s kojom još nisam razmijenio ni riječi, samo tisuće pogleda, tako da sada znam njeno ime. Lucy Connell. 

Ona je vlasnica susjedne kuće, ali adresa joj je u Torontu i to blizu naše kuće. Toliko vremena mi je bila blizu. Tko zna, možda sam je nekada negdje i sreo. Ne mogu puno s tom informacijom, ali trebalo mi je njezino ime. Ponavljam ga svaki put tiho kad se ona pojavi na svom balkonu. 

Današnji dan započne loše. Jebena kiša! Živčan sam toliko da je i Oscar primijetio promjenu od jučer. Ne mogu se maknuti s balkona, zureći očajno u njezinu sobu. 

Tamo je, stoji na vratima balkona i gleda u mene. Dovlači svoj stolac pa nastavljamo zurenje. Zamisli koliko moraš biti lud da tako minutama gledaš u nekoga i poželiš da nikad ne skineš pogled s te osobe? Poželiš iščitati iz njenih očiju sve ono što skriva u sebi.

Ono što sada čitam toliko me oduševljava da mi mami osmijeh na lice. Ona igra igru. Zeza me, oponaša svaki moj pokret, a ja se odvažim i povisim ulog, pa je moj sljedeći pokret ruka na međunožju.

„Nemoj sada odustati, slatkišu.”

Nema šanse da odustane. Ona zavlači prste pod svoje gaćice i radi isto što i ja, dovodi sebe do vrhunca. Uzbudi me više nego dosad, tako da jedva hvatam zrak od pogleda na ono što ona sebi radi. Ruka joj polagano, lijeno i erotično masira, kladim se, skliske nabore, a moj jezik ima neku svoju volju da se nađe na mjestu njenih mokrih prstiju. Slika nje kako drži ruku zavučenu u gaćice dok trlja svoj klitoris i gleda u mene ostaje utisnuta u moj mozak dok jurim prema eksplozivnom vrhuncu.

Mala susjeda me oduševljava iz dana u dan!

I dalje leži u stolcu, opustošena nakon svog vrhunca. Sigurno je tako mokra… Što bih dao da je sada mogu probati. Totalno me osvojila! Iskrenim osmijehom dam joj do znanja koliko me fascinira, a da ni ne sluti koliko mi znači ovo što mi daje, što tako nesebično sudjeluje u ovome.

Sutradan je ugledam pokraj prozora, priča na mobitel. Čujem ton njenog glasa, ali ne mogu razaznati što točno govori. Dan je sunčan i nekako se nadam da će opet sjediti na stolcu, a ne na ležaljci. Tako je jako želim vidjeti mokru i zadovoljnu.

Kada dođe naše vrijeme, ona radi ono čemu sam se nadao. Sjeda na stolac i kreće s našom perverzijom. Prsti su joj u gaćicama, noge blago razmaknute, osmijeh na usnama. Ne mogu dočekati onaj trenutak kad joj se noge počnu tresti i kada počne stiskati bedra pred vrhuncem.

Toplina se razlijeva po mojoj ruci, a nešto puno jače razlijeva se u mojim prsima dok gledam u njezin osmijeh nakon našeg trenutka.

Upotpunjuje moje dane, upotpunjuje moj jadan život svojom pojavom. Daruje mi pogled u njene intimne trenutke, dijeli sa mnom nešto tako privatno, nešto što nas snažno veže, nešto što je naše, tajno i iskreno.

Ne uskraćuje mi ni jedan svoj dan, brojim svaki sat, svaku minutu koju mi dariva, svaki izraz blaženstva na njenom licu, svaki pokret prstiju po njenom središtu.

Ona je sve o čemu razmišljam.

Dan za danom obojen je samo njenim imenom, bojom njene kose, toplinom njezinih očiju. I kad pomislim da je osmi dan naše igre najbolji dosad jer mi je otkrio nešto više o njoj dok uvija kosu oko prstiju zavodeći me pogledom ispod trepavica, deveti bude još bolji jer mi pošalje poljubac utisnut na prste. Navečer me potpuno izludi jer sam siguran da stoji na prozoru svoje sobe u mraku i sluša moje pjesme, potpuno naga. Ona, gola, tu na dohvat moje ruke, a opet tako daleko… Činjenica je to koja mi pali krv i u isto me vrijeme ubija u pojam.

Deseti dan ove naše ludorije počne kucanjem na vratima moje sobe. Pomislim da je Oscar, kad ono, moja majka. Sranje, potpuno sam zaboravio da mi se najavila prije deset dana jer sam sve vrijeme okupiran susjedom.

„Jutro, sine! Jesam li te probudila?”

„Nisi, već sam budan. Uđi.” Sjedne na rub mog kreveta i uhvati me za ruku.

„Kako si? Dobro mi izgledaš.” Ne mogu da se ne nasmiješim na ovo, dobro se i osjećam.

„Vidim li ja to osmijeh? Što se događa s tobom? Čujem da si počeo svirati. Jedva sam uspjela iz Oscara izvući tu jednu informaciju.” Nadam se da joj nije spominjao Lucy. To ne treba nitko znati.

„Ma, ništa, došlo mi je da malo sviram. Moram si nekako skratiti dane.” Ne lažem, dajem joj samo polovične informacije.

„Zašto ne bi sa mnom malo pošao do doma? Sestre te jedva čekaju vidjeti.”

„Majko, ja sam ovdje doma. Ovdje mi je dobro. Ne želim tamo.” Namršti se, pa joj spomenem pregled kako bih je oraspoložio.

„Doći ću za nešto više od tri tjedna, imam zakazan pregled u klinici. Onda ću svratiti do kuće. Može? Ne želim doček, ne želim goste, samo sestre. Inače ne dolazim.”

„Ali, sine, toliko prijatelja bi te htjelo vidjeti.” Pogleda me s neodobravanjem.

„Ja ne želim nikoga vidjeti. Meni ti ljudi ne trebaju u životu. Niti oni trebaju mene. Čemu glumiti neko oduševljenje? Prošlo me to. Ne da mi se.” Ne raspravlja više sa mnom, ali vidim da je naumila nešto jer ima novi prijedlog.

„Hajde, mogli bismo se malo provozati. Znam da uopće ne izlaziš iz kuće. Oscar ti je jako odan, ali ipak znam kako iz njega izvući riječi. Malo na zrak, što kažeš?”

„A što raditi vani? Tu mi je dobro, otvorim prozor i uđe mi zrak. Pogledam dolje u vrt i vidim cvijeće. Pogledam gore i vidim nebo. Što mi još treba?”

U mislima mi odzvoni. Lucy.

„Dobro. Ali danas sam s tobom, pripremit ću ti ono što najviše voliš, moje lazanje i onaj kolač s limunom. Oscar već priprema namirnice, a ja idem to ispeći. Skupa ćemo ručati.” Majka ustane i poljubi me u kosu te ostavi samoga.

Nije mi po volji jer ću onda propustiti spoj sa susjedom. Čuj mene. Spoj. Možda da jednu večer postavim stol i svijeće, ja na svom balkonu, a ona na svom pa da konačno nešto napravimo kao normalni ljudi. Ma ne, nacerim se i sebi i njoj. Mi ne znamo biti kao normalni ljudi.

Živo me zanima ima li još ljudi koji rade ovo što radimo ona i ja, svaki dan iznova. Svaki put je sve bolje jer osjećam da je poznajem, osjećam kako postajem ovisan o njenoj pojavi tamo iza podne, ovisan o tom šutu koji će me držati dvadeset četiri sata do iduće doze.

Vrijeme odmiče. Hvata me nervoza jer majka upravo ulazi u moju sobu i donosi ručak. Podne je i nema šanse da ona ode za pola sata.

Ako Lucy bude na svom balkonu, a bit će sigurno, i ja se ne pojavim… Što će misliti? I ona meni treba toliko da sam živčan dok jedem ovo što je majka napravila. Ne mogu ni uživati u tome kao inače jer mi se želudac grči od pomisli da je ona tamo, a ja je ne vidim. Majka mi priča o svemu i svačemu, a ja je napola čujem.

Donosi mi nakon lazanja još i kolače, nema šanse da išta stavim u usta, dok me ona gleda i čeka da joj kažem jesu li kolači dobri. Putovala je iz daleka da me vidi, da mi skuha, pa pojedem barem jedan i pohvalim je. Odmah je zadovoljna. Međutim, kad mi pogled padne na mobitel i kad shvatim da sam prije petnaest minuta trebao biti na balkonu, na um mi pada bezobrazan plan.

„Majko, išao bih se okupati pa odspavati koji sat. Ti odi s Oscarom do grada, mogla bi mi kupiti neku novu odjeću, što kažeš?”

„Odlična ideja. Odmori se”, razveseli se ni ne sluteći da je se time želim riješiti. Grozan sam, ali ne žalim zbog svoje sebičnosti.

Krećem u kupaonicu i stanem pod tuš. To malo potraje, a kad izađem, majka je još u sobi, lista moje papire, proučava moje pjesme, ali ništa ne govori. Kako da je sada potjeram? Prebacim se u krevet, samo u boksericama, još mokrog torza i pokrijem se samo plahtom. Namjestim se za, tobože, spavanje i pozdravim je. Još i zijevnem kao pravi glumac.

Čim majka zatvori vrata, konačno odahnem. Ima li smisla ići sad pred balkon, Lucy je sigurno vidjela da me nema i odustala, povukla se u sobu i tko zna što misli. Kvragu! Uspravim se na krevetu i posegnem za odjećom koju sam pripremio, kad začujem ozbiljan ženski glas.

„Zašto nisi na svome mjestu?”

Pričinjava li se meni ili što?

Polako okrenem glavu na lijevo, a tamo pokraj mojih balkonskih vrata, malo iza zavjese stoji… Ona.

Trepnem par puta da se uvjerim da zaista nisam potpuno poludio i umislio da je tu. Tu je i gleda me prilično ljutito i nezadovoljno.

„Ti si zaista gluh ili si gluhonijem. Dobro sam pretpostavila.”

„Lucy…”

Jedva sam u stanju izustiti barem njezino ime, a ona se trzne i namršti.

„Ipak nisi. Čuješ dobro. Onda ću ti ponoviti pitanje. Zašto nisi tu?” Prstom pokazuje na mjesto gdje inače sjedim na stolcu. „Čekala sam te.”

Potpuno sam nijem dok je gledam u svojoj sobi, tako blizu, a ona napravi jedan korak odmaknuvši se iza zavjese i zastane na mjestu.

Konačno imam priliku pobliže je pogledati: valovita kosa boje lješnjaka, predivne velike čokoladne oči, pune sočne usne stvorene za ljubljenje, mali prćasti nos koji se u ovom trenu mršti. Kao nestvarna je dok joj bijela haljina ljubi koljena i laska njezinoj figuri, a tanke naramenice otkrivaju vrat i ramena, na kojima se moje usne žele naći štujući njenu putenu kožu.

„Ne možeš samo tako nestati i prestati s ovim. Ti si možda započeo, a ja sam prihvatila. I sad kad mi to treba, ne možeš samo ti odlučiti da je gotovo.” Približi mi se za još jedan korak, držeći ruke iznervirano na struku i sijevajući očima prema meni.

Gleda me prilično izazvano, izgleda kao da se trudi držati se pod kontrolom, ali izdaju je oči i obrazi. Ljuta je, zaista je ljuta na mene.

„Imao sam društvo”, izgleda da ću se morati opravdavati.

„A, da, žensko društvo, rekla bih”, pomalo sarkastično odgovori.

„Da, moju majku.”

„Aha”, kao da je malo odahnula zbog mog odgovora. 

„Upravo je otišla, jedva sam je se uspio riješiti i taman sam htio doći na svoje mjesto.”

„Dobro onda. Da si se nacrtao tu, dok se vratim u svoju sobu”, naredi mi, samo ovaj put nešto pomirljivije.

„Kako si se popela ovdje?“

„Po stablu”, govori dok mi okreće leđa i hoda prema balkonu.

„Toliko si očajna?” Ne mogu si pomoći, imam potrebu da je zezam i zadržim tu, iako bi za nju bilo bolje da ode sad.

„Ti nisi?” Okreće se prema meni i pogleda me ispod obrva. „Ako si se riješio vlastite majke, rekla bih da si očajniji od mene.” Stoji tako na mjestu, gleda u mene i očigledno je da i sama razmišlja treba li otići ili nastaviti se prepucavati sa mnom.

Zadržim dah u trenu kada shvatim da se odlučila za drugu opciju jer približi se polagano, gotovo oprezno mom krevetu na par koraka i zagrize usnicu dok joj pogled pada na moja gola prsa. Potom klizne duž mog tijela pod ovom tankom plahtom. Naravno da je vidjela moju erekciju pod plahtom. Napalila me čim sam čuo njezin glas, čim sam ugledao nju, stvarnu ženu, moju opsesiju, u mojoj sobi.

„Nisam se popeo u tvoju sobu i zahtijevao da se pojaviš na svom mjestu”, ponovno je zadirkujem, a cijelo tijelo kao da mi neznatno drhti dok je tu, svega tri metra do mene. Blizina njezina tijela stvara neopisivu navalu topline u svakoj mojoj stanici dok mi omogućava da je promatram s ove male udaljenosti.

Kriste, opčinjen sam njenim licem! Lijepa je, napaljena i požudno me odmjerava.

„Želiš li reći da sam ja očajnija od tebe?”

Šutim i samo podignem obrve kao potvrdu. Oči su joj sužene dok me skenira i približava se polako za cijela dva koraka. Napnem se cijeli, uočivši kako joj se prsa podižu ubrzano kao da je spremna na napad.

„Onda se ne bi trebao iznenaditi ako bih iskoristila ovu situaciju i napravila… Ovo?”

Za još dva koraka smanji udaljenost između nas, koljenom stane na krevet i opkorači me. Ruke mi automatski polete na njezin struk, a oči zastanu na njenima. Kao da se soba smanjila, kao da je zrak otežao. Gledamo se bez riječi dok se ona smješta na meni, ruke polaže na moja ramena, a usne približava mojima. Nemam pojma do kud namjerava ići sa mnom, ali pustit ću je da radi što god želi.

Požuda i strast iz njezinih očiju su nemjerljive, jače nego ijednom dosad, uočavam to dok mi je u rukama jer je konačno osjećam pod prstima. Pokušavam i dalje shvatiti da je ovo stvarnost, da ne sanjam. Stisnem je jače u struku, samo da je moji prsti još bolje osjete. Ovo je bolje od ikakvog sna. Udahnem malo njenog mirisa, božanstvenog mirisa proljetnog vrta.

„Da prekinem ili idemo do kraja?” Pita me glasom koji puca od potrebe i želje. Ne bih mogao sada prekinuti, ne sada kad je tu, skoro na mojim usnama. Danas će biti moja, makar mi to bilo zadnje. Iskoristit ću ovu priliku dok ništa nije shvatila. Udahnem zrak za kojim moja pluća vape jer ona mi krade dah, krade mi razum i, bojim se, dušu, dok me gleda ovako, gotovo kao da me treba, i više nego ja nju.

„Do kraja.” Tek što prošapćem, ona mi zgrabi glavu i privuče u poljubac. Isuse dragi!

Nezaustavljiva je u svom napadu, gura mi svoj jezik, hara mojim usnama. Nemirna je od strasti koja struji kroz nju pa se neumorno trlja o mene tjerajući me da dišem duboko, da hvatam zrak jer mi ne pušta usne. Ostvaruje sve moje maštarije dok mi nestrpljivo grabi kosu i siše usnu požudno. Ruke miče s mojih ramena prekidajući naš kontakt, ali zato pomiče plahtu ispod sebe, tako da se nađe na meni.

Težak uzdah otme joj se iz grla kad je tanka granica između nas nestala. Ljubi me i dalje nezasitno dok rukama prelazim po njenim golim nogama pa ih podvlačim ispod njene haljine da dodirnem njene gaćice. Samo me taj mali komad tkanine sprječava da osjetim njenu vrelinu i vlažnost. Ona pod mojim prstima… Nema ničeg boljeg na svijetu u ovome trenu!

Kita mi trza od toga kao luda i boli od želje da se nađem u njoj.

„Da se nisi usudio svršiti još…”

Izgleda da je ona još bolnija od mene dok povlači svoje gaćice u stranu, a potom i moje bokserice niz moje bokove. Odigne se malo s mene dok to radi, pa pogledam gore u nju, u njeno lijepo lice, rumeno od želje dok se cereka slatko i grize usnicu kao da je oduševljena što radi nešto ovako grešno.

Primi moju kitu u svoju ruku i izmami mi još uzdaha. Njena ruka je na tom mjestu… Neću moći izdržati…

„Ne… Ne… Svršit ću ako me budeš dirala… Hoću odmah biti u tebi…”

Sjetim se jebenih kondoma. Morat ću Oscaru dati povišicu. Ne znam koji vrag mislim sad na to pa samo posegnem rukom do police iznad moje glave gdje sam bacio kondome.

Njoj se osmijeh još više raširi pa me bocne na račun kondoma.

„Izgleda da si se pripremao za mene.” Nemam strpljenja, otvaram kondom brzo, odignem je opet sa sebe da ga navučem pa primim rukom njezinu bradu.

„Hajde, pokaži mi koliko si očajna… Koliko ovo želiš.” Šapnem joj željno na usne.

„Reci mi svoje ime. Moram znati čije ime zazivam dok svršavam.” Uništava me dok mi ovo govori, dok me njeni dodiri pale kroz kožu.

„Ryan.”

Istog časa spušta se na mene, njena toplina širi se po mojoj kiti dok ona zatvara oči i počinje se pomicati na meni.

Koji jebeno savršeni osjećaj!

Grabim je u poljubac, ne mogu se zasititi ove ljepote, ove vatre, dok mi krv huči u ušima i želja udara u trbuhu, dok se ona steže oko mene, ispunjavajući moju sobu slatkim jecajima. Položim jednu ruku na njezina prsa, želim osjetiti svaki centimetar njenog tijela. Drugom rukom povlačim njenu glavu prema sebi jer joj želim vidjeti oči dok se raspada na meni.

Pomiče se na meni u ritmu, klizi gore-dolje stežući me svojom nutrinom dok se rukama drži za moja ramena. Stenje sve jače i tim slatkim zvukovima gurne me bliže ekstazi pa zabije svoju glavu u moj vrat izluđujući me dodirom svojih usana na mojoj koži. Uvučem prste ponovno u njenu kosu da je vratim na svoje usne i kad ugledam galopirajuću strast na samom rubu u njenim očima, svjestan sam da me sekunde dijele od vrhunca dok mi ona dahće u usne. Osjetim da se počela nabijati i stiskati me jače, i ona je blizu.

„Još malo… Blizu sam…” Izgovorim joj tiho, kao obećanje, a ona se na te riječi pusti i krene prema svom oslobođenju. Stišće me prstima jako dok ruke drži omotane oko mojih ramena, pa se krene sve žešće nabijati. Čujem njeno obećanje, ona mrmlja moje ime i to zvuči tako jebeno dobro!

Dok joj sve još pulsira od ekstaze, sa njenim zadnjim pokretima na meni i ja se puštam i svršim u nju. Letim prema raju udišući njen miris, miris našega spajanja, osjećajući vrelinu njene kože pod mojim jagodicama, a na jeziku njezinu aromu.

Sad mogu umrijeti, sad mi više ništa nije važno, samo ovo što mi je dala, samo ovaj raj, ova naša ludost, ova nemjerljiva strast i privlačnost, to samo mi možemo razumjeti i željeti i dalje.

Krene se dizati s mene nakon nekog vremena, kad su nam se disanja ujednačila, a ja je privučem bliže na svoja prsa jer ne želim da se makne s mene. Ne želim prekinuti dodir s njezinom kožom, a prekinut će ga ona sama onog trena kad sve shvati i više nikad je neću osjetiti.

Stišćem oči, nešto me peče, dok je držim na svojim prsima, jer predosjećam da ću je izgubiti samo sekundama nakon što sam je dobio. Moj predosjećaj krene prema ostvarenju kad ona ustane s mene, sa smiješkom pruži ruku da uzme iskorišteni kondom iz moje ruke, kako bi ga bacila u koš. Osvrne se oko sebe, dok meni u grudima tutnji, ovaj put ne od sreće jer ona upravo ulazi u kupaonicu, i točno znam što će tamo ugledati, ono što će je navesti na sumnju. Prepoznajem to na njezinom lijepom licu dok se vraća k meni, a ja još ležim na istom mjestu, nije da imam puno mogućnosti da se pomaknem.

„Nećeš se obući?“ Upita me, gledajući me širom otvorenih očiju. Nisam sposoban išta odgovoriti, znam da je vrijeme da ona konačno shvati, nakon deset dana naše igrice i mojeg sjedenja u stolici pred balkonom. Uvijek u stolici. Stoga bez riječi posegnem preko kreveta desno i povučem majicu i hlače, time joj razjasnim sve do kraja.

„„Ryane… Ti… Ti ne možeš hodati?” Invalidska kolica sad su joj pred očima, kao prilično jak dokaz mom stanju. Do neki dan samo sam disao, a onda je došla ona, učinila me živim, učinila me muškarcem. No, i dalje nisam potpun čovjek.

„Ne, ne mogu hodati.“

Inna Moore jedna je od hrvatskih najčitanijih autorica ljubavnih i erotskih romana. Priča koju je ustupila za objavu Reci.hr je dio njezina romana ‘Voajer’. Do sada je izdala deset romana, a u knjižarama prodavači rado naglase kako je u svom žanru Inna Moore jedna od najprodavanijih autora.