Piše: Norolina
Studentski apartmančić na Montmartreu ispunili su njihovi uzdasi dok su ruke i usne mapirale svaki centimetar onog drugog, jednako uzbuđenog i oznojenog tijela, da ga zauvijek upamte i obilježe. Utiskivali su jedno u drugo svoje misli, svoje osjećaje, svoju strast i svoju ljubav. Bila je to luda ljubav između dvoje ljudi koji su se tek nedavno sreli, a osjećali su kao da se znaju kroz stoljeća. One večeri kad ju je upoznao u galeriji čekao ju je da zatvori, krenuli su u šetnju i spontano došli do njenog apartmana. Zajedno su ušli, kao da tako rade već godinama. Pili su vino, pričali, ljubili se, ljubili se, ljubili… i otad se nisu razdvajali. Ona je uzela kratki odmor, on je markirao s predavanja, ionako je bio pri kraju s oba fakulteta, a diplomiranje je za njega bilo samo formalnost. Ionako zadnja dva tjedna nije mislio na faks, misli mu je potpuno okupirala ta mala slikarica medene kose, bistrih plavih očiju i nevjerojatno glatke kože koju nije mogao prestati maziti i ljubiti. Da se njega pitalo, vječno bi ostali ovdje, u ovom apartmančiću, goli i zadihani.
– Idemo pod tuš – promrmljala je Dora između poljubaca.
Mmmmm, uzvratio je Lev jer ništa suvislije od toga nije bio u stanju izgovoriti. S njom je bio pogubljen.
– Ajmo, moram na izložbu.
Lev je zatreptao.
– Izložbu? Čiju?
– Moj prijatelj Jacopo ima svoju prvu izložbu, moram se pojaviti.
– Prijatelj? Kakav prijatelj? – da je onaj normalni Lev bio budan sad bi se smijao ovom ludo zaljubljenom Levu na njegovoj ljubomori. Bio mu je to potpuno nepoznat osjećaj. Baš kao i ljubav.
– Ostanimo tu, imam bolju ideju – šaptao joj je u vrat koji je pokrivao poljupcima.
– Leeeev, moram na tu izložbu. Jacopo i ekipa će me se odreći ako se ne pojavim. Molim te, ajmo.
– Pozvan sam i ja? – teško je uzdahnuo.
– Kud ja tu i ti – uzvratila mu je i izmigoljila iz zagrljaja te u sekundi nestala iza vrata kupaonice.
Pola sata kasnije dvoje zaljubljenih su se isprepletenih prstiju penjali strmim uličicama Montmartrea do galerijice u koju je Jacopo jedva uspio smjestiti svoje slike. Bio je sklon velikim platnima, kojima je trebao velik prostor da bi se uopće mogla pogledati, no potpuno nepoznatog slikara niti jedna veća galerija nije prihvatila. Pa je Jacopo prihvatio ono što mu se nudilo – zidove suvenir shopa koji je povremeno glumio galeriju mladim slikarima da bi imali gdje pokazati svoje radove. Njima je trebalo pokazivanje, suvenirnici reklama. Unutra je bilo svega nekoliko ljudi koji su gledali Jacopova platna, većina se gurala ispred na trotoaru gdje su na dva visoka stolića, posuđena iz susjednog kafića, stajale već poluprazne boce žestice, plastične čaše i neke grickalice. Oni koji su bili tu došli su podržati Jacopa, njegove su slike ionako vidjeli, a kupiti ih nisu mogli. Uostalom, imali su dosta vlastitih.
– Doraaaa, ljubaviiii – rastegao je supijani Jacopo kad ju je ugledao. Nije uopće obraćao pažnju na visokog dečka pored nje koji ga je mrko gledao, Jacopo je bio tip koji je svijet doživljavao selektivno, vidio je i čuo ono što je htio vidjeti i čuti, ostalo nije postojalo. Na faksu su ga znali zezati da će jednog dana uokviriti prazno platno jer neće ništa željeti vidjeti, a on bi im odgovarao da će to biti njegova najbolja slika.
– Jacopo, čestitam – Dora mu je uzvratila zagrljaj. – Da te upoznam…
– A ne, ne, nemoj me upoznavati. Večeras je ispunjena kvota upoznavanja. Gospodine, ako želite kupiti sliku, tamo je moj menadžer – zaljuljao se i pokazao na kolegu s godine. – Doraaaa, pa gdje si ti nestala? – isturio je donju slinavu usnu kao klinac koji se duri.
– Otkrila sam ljubav, Jacopo – Dora mu je zaigrano uzvratila.
– Ljubav, ah ljubav, to ti je za pjesnike. Mi smo slikari, nema za nas ljubavi. Samo boje. Samo kistovi i boje.
Vidjela je da je Jacopo na rubu da se potpuno izgubi u svojem crnilu pojačanom alkoholom i požalila što je dolazila. Odlučila je iz pristojnosti brzinski pogledati izložene slike i nestati s Levom natrag u njihov mjehur ljubavi. Doslovno su protrčali kroz prostoriju, usput je Dora mahnula kolegama koji su je pozdravljali znatiželjno podignutih obrva dok su klimali prema Levu. Viknula im je da žuri, povukla Leva i krenula što dalje od ljudi s kojima je studirala, ali je odjednom osjećala da im više ne pripada. Pripadala je ovom visokom muškarcu koji ju je čvrsto stiskao uz sebe. Nije htjela vidjeti nikoga osim njega, nije htjela pričati ni sa kim drugim, svi su joj sada djelovali tako isprazno, tako dosadno…
– Hej, ovo nije put do tvog apartmana.
– Ne, idemo u atelje. Moram slikati – ispalila je i tajanstveno se nasmiješila.
Zaigrano je podigao obrve i požurio za njom. Dobro, umjetnicima dođe trenutak inspiracije, poštuje to, a i jako ju je želio vidjeti kad slika. Ma, želio ju je vidjeti u svim mogućim situacijama. I stalno. I zauvijek.
Kad su se popeli na prostrani svijetli tavan jedne stare zgrade, Dora se okrenula prema Levu i krenula mu mahnito skidati odjeću.
– Hej, hej, zar nećeš slikati?
– O daaa, moram slikati, ali trebam pripremiti platno – prošaptala je i povukla ga na strunjaču na podu. Shvatio je odmah, pa se ispružio, veličanstveno dug i mišićav, stavio ruke pod glavu i zagledao se u nju koja je stala iznad njega i počela se senzualno skidati. „And I just wanna make love to you”, pjevala je Etta James dok se Dora već potpuno gola spuštala na Leva i zajahala ga. Otvrdnuo je još dok ju je gledao kako se svlači, a sad je mislio da će eksplodirati. Dora se namjestila preko njegove tvrdoće i polaganim kretnjama kukova lagano razmazivala svoju vlažnost duž njegovog uzbuđenja. Sve teže je disala, ali se mučila zadržati kontrolu. Otvorila je dvije tubice boje i krenula slikati. Tamno zelenom potegnula je vijugavu liniju preko njegovih prsa, a onda ju je prstom razmazivala u cik-cak s jedne strane na drugu, preko jedne bradavice pa preko druge, dok su se malje opirale lijepljenju za kožu i stvarale dojam iglica jele…
– To je tvoja šuma, moj šumski čovječe. Tako lijepa i bogata…
Potom je iznad zelene potegnula svijetlo plavu i premazala ga njome.
– A ovo je tvoje nebo – šaputala je dok se spuštala prema njegovim usnama. Lev više nije mogao mirovati. Privukao ju je objema rukama i prilijepio uz sebe. – A moja šuma i moje nebo su sada i tvoji, moja ljubavi – strastveno ju je počeo ljubiti dok su se boje među njima razmazivale i pretapale, a nestrpljive ruke ih raznosile posvuda po užarenoj koži. Naglo ju je okrenuo, legao preko nje i počeo polako ulaziti u nju.
– Moje, moje, moje… – stenjao je dok je prodirao u njenu toplinu, u najljepše mjesto na svijetu, u kojemu je postojala samo ljubav. Veliki Lev je žestoko radio, žestoko čuvao, žestoko se borio i žestoko volio. Dok se grčila u dugom i žestokom orgazmu, Lev je u nju sa svojom spermom izlijevao i svu svoju ljubav. A ljubavi je ovaj veliki Rus imao mnogo. Samo za ovu ženu. Etta James je pjevala:
„I found a dream that I could speak to,
a dream that I can call my own”,
a Lev je tiho dodao: At last.
***
Probudila se teško dišući, vani je još bio mrak. Koža joj se naježila, svaki živac je titrao, a među nogama joj je kipio vulkan. Njegov jezik je stvarao onaj predivan osjećaj od kojega cijelo tijelo bukti, a kad je prste zario u nju eksplodirala je. Polako je usporavao pokrete, htio je da joj taj orgazam što duže potraje. Podigao je glavu.
– Lev? – još je drhturila.
– Reci ljubavi – nacerio se i polako popeo na nju, a onda se jednim snažnim pokretom zario duboko i počeo se lagano kretati, lagano, pa sve brže i brže dok opet nisu zajedno poletjeli tamo gdje nema ničega osim užitka. Podigao se na laktove da je ne gnječi i temeljito je poljubio. Njezin okus mu je još bio na usnama.
– Moram sad ići, ali vraćam se. Ne tuguj, brzo će proći ovih osam dana. A onda smo zauvijek zajedno.
Dora je lutala pogledom po tom licu na kojem je poznavala svaku poricu, svaku dlačicu, svaku jamicu, svaki mišić… Upijali su jedno drugo. Lev je prilijepio usne na njezino čelo i naglo se podigao.
– Moram ići – uzdahnuo je i nestao u kupaonici. Deset minuta kasnije više ga nije bilo, a Dora je grčevito zagrlila jastuk na kojemu je spavao ono malo vremena koje su poklonili snu. Ostatak te noći jedno drugom su još jednom dali sve što su mogli. Bila je to noć kakvu većina ne doživi nikada, no i njihova je ljubav bila toliko jaka da je većina ne doživi nikada. Pa sve je bilo jasno još one prve večeri. Dora inače nije bila tip koji će samo tako otići s nekim u krevet, nikad nije iskusila seks na jednu noć s nekim nepoznatim tipom niti je imala želju za nečim takvim. Sa svim svojim dečkima prvo se upoznala, izlazila, zabavljala i tek onda bi se poševili, ako bi uopće došli do te faze. Ali Lev je bio munja, a njezina energija ju je još drmala.
Protegnula se, zatreptala, posegnula da dohvati mobitel i šokirano se zagledala u brojke: bilo je dva popodne. Uopće se nije sjećala kad je zaspala, zna samo da je dugo nakon njegovog odlaska grlila taj jastuk na kojemu je bilo toliko njegovih tragova. A da, bili su i na njoj i u njoj, najradije se ne bi tuširala da ga što dulje osjeća na sebi, ali znala je da mora. Utisnut će joj nove čim se vrati.
Brzinski tuš i brzinsko oblačenje pa još brže silaženje niz stubište te stare zgrade i začas je bila na ulici koja je vrištala životom. Silno je voljela Montmartre, to joj je bilo najdraže mjesto na svijetu, prepuno otkačenih mladih umjetnika poput nje, slatkih malih radnji sa svim i svačim, trotoara zakrčenih ponudom slika, nakita, suvenira… I žamor začinjen mirisom kave koji se upijao posvuda. Iako je u ostatku Pariza radni dan već debelo odmaknuo, na umjetničkom Montmartreu još je bilo jutro. Na sve strane se pila kava i grickali se kroasani. Ova atmosfera će joj pomoći da preživi do njegovog povratka. Danas je prvi dan. Još sedam!
Sjela je za svoj omiljeni stol u uglu svog omiljenog kafića, a njezina omiljena Monique joj je već nosila veliku šalicu duplog espressa, s puno mlijeka i šećera. Monique je pogledala svoju stalnu mušteriju i zabavljeno podigla obrve: – Vruća noć, ha?
Doru je u početku zbunjivala ta otvorenost Francuza prema seksu, slobodno su pričali o njemu i postavljali nimalo diskretna pitanja. No, navikla je, nisu oni bili neotesani, samo su bili veliki hedonisti i nisu to skrivali. Užitak je užitak, nema u njemu ničeg sramotnog. Nasmiješila se i klimnula glavom. Posegnula je za šalicom svog jutarnjeg dopinga, srknula prvi dragocjeni gutljaj i zbunjeno pogledala Monique koja je još stajala kod njezinog stola.
– Si vidjela vijesti?
– Ne, sad sam ustala. Šta se dogodilo?
– Srušio se avion – Monique je bila pasionirani gutač crne kronike, redovito je pratila sve takve vijesti i prepričavala ih svojim gostima. Oni ionako nisu pretjerano pratili što se događa u svijetu, imali su svoje vlastite svjetove, pa si je Monique zadala misiju da ih drži koliko-toliko informiranima.
– Žao mi je – Dora je promrmljala, ne znajući šta bi više rekla na to.
– Da, četvero mrtvih.
– Znači, privatni let? – jedva se koncentrirala na razgovor, još joj kofein nije prokolao žilama.
– Da, poletio je jutros za Moskvu i srušio se negdje iznad Alpa.
Dori je u tom trenutku zadrhtala ruka, kava je završila po stolu i u njenom krilu, zapeklo je ali nije primijetila.
– Dora? – Monique je priskočila s krpom. – Doraaa! – počela je dozivati šokiranu djevojku i tresti je za ramena.
– Jel se zna… – Dora je progutala knedlu. – Jel se zna tko su poginuli?
– Nisu objavili imena, samo su rekli pilot, kopilot, nekakav mladi bogati Rus i njegov čuvar.
Dora se onesvijestila.
Priča je priređena od dijelova četvrtog nastavka serijala Koncern kojeg autorica objavljuje na Wattpadu. Autorica obožava trilere, pa su i njene priče trileri začinjeni ljubavlju… i erotikom.
Iz škola u Hrvatskoj je seksualni odgoj prognan očito na duže vrijeme, a mladi se o seksu educiraju putem YouTuba.
MIT: Žena ne može zatrudnjeti ako je već trudna.
MIT: Penis se može povećati pilulama i nekim biljnim preparatima.
MIT: Dva kondoma su sigurnija nego jedan.
MIT: Za vrijeme menstruacije se ne može zatrudnjeti.
MIT: Dojenje je sigurna zaštita od trudnoće.
MIT: Neću zatrudniti od samo jednog seksa bez zaštite.
MIT: Pilule štite od trudnoće samo dok ih pijemo.
MIT: Glavobolja će se pogoršati seksom
MIT: Visoki muškarac s velikim stopalima ima duži penis.
MIT: Seks je najbolji u mladosti