Hoćemo li nakon pandemije koronavirusa, koja nas je dovela do spoznaja da nešto korjenito valja mijenjati u našim životima, kao društvo biti zreliji da u škole uvedemo zdravstveni odgoj kao zasebni predmet? I to bez bespotrebnih ideoloških i političkih prijepora, ako smo uistinu više nego ikad ranije kolektivno postali svjesniji da je zdravlje najvažnije na svijetu.
Zdravstveni odgoj u Hrvatskoj nikada nije bio poseban predmet i jedva da je prije osam godina uopće ušao u škole. Kurikulumom je tek definiran međupredmetnom temom. Ne postoje nastavnici i profesori zdravstvenog odgoja. Takvi se ne obrazuju na fakultetima. O zdravlju i kako ga imati i sačuvati učenicima se predaje na satovima tjelesnog odgoja, razredne nastave i satovima biologije. O ljudskoj reprodukciji i spolnosti na satovima biologije i vjeronauka.
Zdravstveni odgoj tek međupredmetna tema
Iz posljednje donesenog kurikuluma o zdravstvenom odgoju kao međupredmetnoj temi, donesen je prije godinu dana, nije jasno koji su to točno sadržaji iz područja zdravlja zadani nastavnicima i profesorima da bi ih kao znanja trebali prenijeti svojim učenicima.
Jesu li autori tog kurikuluma, primjerice, konzultirali smjernice Svjetske zdravstvene organizacije koja, pitanje zaraza, od spolno prenosivih bolesti pa sve do virusa, postavlja kao najvažnija pitanja i teme o kojima u današnje vrijeme valja učiti nove naraštaje. Zarazne i lako prenosive bolesti u globaliziranom svijetu mogu prouzročiti katastrofalne posljedice za ljudsko zdravlja i opstanak na planeti. Po svemu sudeći nisu.
O zdravlju kao i prije 50 godina
Zdravstveni se odgoj u hrvatskim školama podučava na razini otprije 50 godina. S tom razlikom da liječnici više ne ulaze u škole, kao što su to radili sedamdesetih i osamdesetih godina, kad je primarna zdravstvena zaštita bila umrežena s obrazovnim sustavom, pa su se u školama provodila redovita cijepljenja, pregledi ušiju, zuba i očiju, a usput je to bila prilika za poduke o higijeni i zdravstvenoj preventivi.
Unazad 15 godina nekoliko je bilo pokušaja da se u obrazovni sustav strukturirano uvedu i zdravstveni i seksualni odgoj za učenike osnovnih i srednjih škola. Uvijek bi se razbuktali ideološki prijepori, a rasprava o sadržaju, koja je trebala biti prepuštena struci, pretvarala se u kampanje za i protiv ideološki i vrijednosno suprotstavljenih društvenih grupa.
Donosimo pregled aktivnosti prosvjetnih vlasti vezano za uvođenje zdravstvenog odgoja u škole, a u razdoblju unazad gotovo 30 godina. U ovom smo se pregledu dobrim dijelom koristili podacima koje je istražila i analizirala Veronika Mesić, a objavljeni su kroz serijal tekstova na portalu Voxfeminae.
Zdravstveni i spolni odgoj plaća cijenu ideoloških sukoba
1995.
Teen STAR 1995. osniva hrvatski ogranak – cilj mu je ‘potaknuti mlade da se na osobnoj razini oduševe za pogled na ljudsku spolnost u svjetlu kršćanskih i općeljudskih vrednota i razvijaju se prema istinskoj zrelosti i sposobnosti za pravu ljubav’.
1997.
Program je dobio preporuku Nacionalnog katehetskog ureda Biskupske konferencije i suglasnost od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (tada na čelu s ministricom Ljiljom Vokić).
2002.
Udruga CESI potaknuta zbivanjima u obrazovnom sustavu u suradnji sa skupinom stručnjaka osniva Inicijativu za uvođenje seksualne edukacije u škole u okviru koje je izrađen prijedlog programa spolnog odgoja naziva Ljudska seksualnost i kvaliteta života, koji je zatim upućen Ministarstvu.
2003.
Zdravstveni program sa spolnim odgojem uvodi se kao izvannastavna aktivnost u osnovnim školama te izborni predmet u srednjim školama, ukupno u tridesetak, ali kao želja za modernizacijom obrazovnog sustava po preporukama Europske unije čiji je Hrvatska tada postala kandidat. Teen STAR je naime dobio preporuku tadašnjeg Zavoda za školstvo i još jedno pozitivno mišljenje Ministarstva obrazovanja (na čelu tada s SDP-ovim ministrom Vladimirom Strugarom), a zanemareni su alternativni prijedlozi programa, poput onog koji je uputila udruga CESI.
2004.
Prijedlog programa CESI-ija ‘Ljudska seksualnost i kvaliteta života’ Ministarstvo obrazovanja (na čelu mu je ministar Dragan Primorac) vraća na doradu, a istodobno daje pozitivno mišljenje o Teen STAR-ovom prijedlogu osnivanja školskih klubova Teen STAR koji bi obuhvaćali učenike, nastavnike i roditelje učenika koji polaze njihov fakultativni program. To izaziva burne reakcije velikog djela društva koje ukazuje kako Ministarstvo ide suprotno smjernicama EU te time odgađa proces integracije u Europu u kojoj je seksualni odgoj standard. Progresivne snage u društvu ukazuju na još veći problem, na činjenicu da još jedan naraštaj neće steći potrebna znanja neophodna za njihovo zdravo spolno odrastanje.
2005.
Izvješće pravobraniteljice za 2004. godinu u kojem se navodi kako su uočene brojne neusklađenosti pojedinih dijelova programa Teen STAR s nekim odredbama Konvencije o pravima djeteta i pojedinim odredbama drugih važećih propisa u Republici Hrvatskoj.
Osnovano je Povjerenstvo za prosudbu spolnog odgoja po nalogu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (ministar je Dragan Primorac), čija je zadaća bila kreirati nacionalni program spolnog odgoja, a na čelo je postavljen zagrebački psihijatar Vladimir Gruden (u nekoliko je navrata izjavljivao kako je homoseksualnost bolest koju treba spriječiti i liječiti, zbog čega je zaradio i prijavu Liječničkoj komori koja se od njegovih izjava ogradila). Međutim, ministar Dragan Primorac donosi odluku da se spolni odgoj predaje u okviru zdravstvenog odgoja, te tako odgađa objavu natječaja za programe, ali i praktički izbacuje Teen STAR iz škola, koji od tada počinje djelovati u okviru udruge Grozd.
2006.
Problem s prijašnjim natječajem nalazio se u tome što se članovi/ice povjerenstva nisu mogli usuglasiti oko programa. Jedna od dvije sukobljene radne skupine unutar povjerenstva predložila je da se uvede poseban predmet Zdravstveni odgoj i obrazovanje unutar koje bi bio i spolni odgoj. Mnogi su sukob unutar povjerenstva tumačili kao sukob konzervativne i liberalne struje. Ministarstvo raspisuje natječaj 23. veljače 2006., a u svibnju izlazi sa priopćenjem u kojem tumači da je natječaj raspisan za zdravstveni odgoj i obrazovanje, a ne za spolni odgoj. Iz priopćenja je vidljivo da su mediji i javnost zdravstveni odgoj shvatili tek kao novi naziv za spolni odgoj. Novi je natječaj zahtijevao da dostavljeni programi obuhvaćaju teme: očuvanje zdravlja i kvalitete života, ljudska spolnost, prevencija ovisnosti, kultura društvene komunikacije te prevencija nasilničkog ponašanja. Predviđeno je bilo da se zdravstveni odgoj uklopi u sadržaj ostalih predmeta. CESI i tada ukazuje kako se time program izlaže na volju nastavnica/ika, koji bi satove razredne zajednice (na kojima se zdravstveni odgoj trebao provoditi) inače iskoristili drugačije, budući da ti satovi imaju svoju namjenu te da je očito kako edukacija nastavnika izostaje, posebice u području seksualne edukacije, pa shodno tome traže da takva edukacija bude uključena i u redovni dodiplomski studij.
Na natječaj su pristigla 24 programa – 11 za osnovne škole, osam za četverogodišnje srednje škole i pet za strukovne, a među predlagačima su se našle udruge Forum za slobodu odgoja, Romi za Rome, Centar za razvoj ljudskih potencijala Olimp, Hrvatski crveni križ i udruga Grozd. U prosincu su objavljeni rezultati natječaja po kojima je za osnovne škole Povjerenstvo najboljim programom ocijenilo program Udruge GROZD, a za četverogodišnje i trogodišnje srednje škole programe Udruge GROZD i Foruma za slobodu odgoja. Udruga GROZD proizašla je iz udruge Teen STAR, a koja je već provodila svoj program u osnovnim i srednjim školama.
Nakon objave rezultata natječaja, odabrani programi poslani su na odobrenje Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, kojem je tada na čelu Neven Ljubičić. Početkom 2007. godine Ministarstvo zdravstva je primilo mišljenje Pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić u kojem preporučuje da se niti jedan predloženi program ne prihvati, i to iz dva glavna razloga – manjka kadrovske i evaluacijske razrade uočene u svim predloženim programima te manjka znanstvene utemeljenosti, sukladnosti s Obiteljskim zakonom te principom tretiranja djece kao subjekta, a ne objekta odgoja i obrazovanja, uočene u modulima o ljudskoj spolnosti koje je predložila udruga GROZD.
2008.
Od programa se odustaje s obrazloženjem da su nakon provedbe eksperimentalne faze, rezultati evaluacije pokazali da nema nikakvih pomaka u znanju učenika o ovim temama (evaluacija je rađena na temelju upitnika koje su učenici/e popunjavali nakon odslušanog polugodišta). Valja napomenuti kako su se oba programa mogla slušati samo uz pisanu dozvolu roditelja, a zanimljivo je da je upravo dopuštenje roditelja nešto za što će se GROZD kasnije uvelike zalagati.
2012.
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović najavljuje uvođenje zdravstvenog odgoja koji će se predavati međupredmetno (na satovima razrednika i biologije), a kreće sa školskom godinom 2012./2013. Program je izrađen i objavljen mjesec dana nakon što je najavljen, a iznimno je problematično što program nije ocijenilo nikakvo stručno povjerenstvo niti je postojala javna rasprava te je školama ostavljeno jako malo vremena da izmjene nastavni program. Bilo je to izrazito ishitreno, očito se ministar bojao upliva GROZD-a i sličnih udruga. Nastavnici nisu dobro pripremljeni, dobili su tek jednodnevnu edukaciju i pisani priručnik.
Spornim se pokazao, kako se i očekivalo, 4. modul koji govori o spolnosti, a početkom prosinca u crkvama se dijeli pamflet naslova Potop zdravog razuma koji sadržava citate iz jedne od preporučenih knjiga u programu zdravstvenog odgoja, a roditelje dramatično pita ‘Je li vam svejedno to što će vaše dijete učiti o homoseksualnom činu kao jednako prirodnom i vrijednom kao heteroseksualni?’, a isto se pitanje postavlja za masturbaciju, pornografiju, pobačaj, kontracepciju i spolni čin kojem primarna svrha nije prokreacija.
2013.
Sljedeći korak bio je zahtjev Ustavnom sudu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zdravstvenog odgoja s Ustavom. Uz nekoliko privatnih osoba zahtjev potpisuju GROZD, Hrvatska stranka prava 1861., Udruga za promicanje etike, morala, obiteljskih vrijednosti i ljudskih prava.
Ustavni sud 22. svibnja 2013. godine utvrđuje da je Odluka o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama neustavna jer se s njom nije ispoštovala “demokratičnost procedure u okviru koje se odvija društveni dijalog o pitanjima od općeg interesa“ te zahtjeva da se provede javna rasprava i ostale procedure koje su obvezne prije donošenja takvog zakona. Javna rasprava koju je zahtijevao Ustavni sud provedena je u razdoblju od 1. lipnja do 12. srpnja 2013. godine, a krajem kolovoza donesen je Nastavni plan i program Zdravstvenog odgoja za osnovnu i srednju školu. Zdravstveni odgoj nije ukinut unatoč promjeni vlasti, a da program u provedbi nije dobar nerijetko kroz niz istraživanja iskazuju i učenici i nastavnici.
2019.
U okviru tzv. Škole za život Ministarstvo znanosti i obrazovanja na čelu s ministricom Blaženkom Divjak donosi odluku o uvođenju međupredmetnih tema, a jedna od njih je i zdravstveni odgoj.
Prvi udžbenici za spolni odgoj
Prvi udžbenik za seksualni odgoj tiskan je u Jugoslaviji 1965. godine, a 1973. godine objavljen je i priručnik za nastavnike. Kasnih 60-ih uveden je i spolni odgoj, eksperimentalno u neke zagrebačke osnovne škole i provodio se jedan sat tjedno. U prvom razredu osnovne škole obrađivala se samo jedna tema: Rodila me majka. U drugom i trećem razredu na redu su bile teme Razlika između žene i muškarca i Začeće, a u četvrtom Menstruacija te Rast i razvoj tijela. U petom razredu nastavna tema je Psihomatske karakteristike puberteta, u šestom Položaj djeteta u porodici. Sedmi razred slušao je tako dvije teme, Zadovoljenje nagona te Biološke i socijalne potrebe čovjeka, dok su se u osmom predavale Ljubav između osoba suprotnog spola, Sretan brak i porodica, Trudnoća i porod te Naličje spolnog života s posebnim osvrtom na spolne bolesti i kontracepciju.
Predviđena nastavna sredstva uključivala su dijapozitive za teme Rodila me majka, Menstruacija, Trudnoća i porod, dva kratkometražna filma o porođaju i začeću, te magnetofonske trake svih pet tema za prva četiri razreda osnovne škole. Unatoč velikom interesu učenika i učenica te mnogim pokušajima uvođenja u sve jugoslavenske škole, spolni odgoj je na kraju ipak reduciran i uklopljen u nastavni sadržaj ostalih predmeta, na sličan način kao što se danas tretira pod nazivom međupredmetna tema. O zdravstvenom i spolnom odgoju u školama se kod nas ponovno razgovara tek za 30 godina.
HPV ne čini samo jedan virus
Zaraziti se može i pri prvom spolnom odnosu
Ne zna se sa sigurnošću tko nosi HPV
HPV ne uzrokuje uvijek probleme
Cjepivo protiv HPV-a
Kondom je kao metoda kontracepcije star nekoliko tisuća godina. Prvi su bili napravljeni od životinjskog crijeva, kasnije su ih radili od tkanine umočene u posebnu otopinu i potom osušene. Prvi gumeni kondomi lansirani su sredinom 19. stoljeća, a 20. su obilježili kondomi od lateksa i drugih materijala za one alergične na lateks. Godišnje se u svijetu potroši više od 10 milijardi kondoma.
