O TRENDU URUŠAVANJA SUSTAVA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ŽENA U HRVATSKOJ I SLOVENIJI
Što se to proteklih desetljeća dogodilo državama poput Hrvatske i Slovenije, koje su gotovo do jučer u svijetu bile jedinstvene po tome što su svim djevojkama i ženama omogućile besplatan pristup specijalistima ginekologije i porodništva na primarnoj razini?
Danas u Hrvatskoj čak 400 tisuća žena nema odabranog ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a u Sloveniji čak 200 tisuća. Istodobno, u Sloveniji nedostaje 50 ginekoloških timova da bi pokrili potrebe pružanja redovnih i preventivnih pregleda, a u Hrvatskoj prema zadnjim podacima Hrvatskog liječničkog zbora nedostaje 104 ginekologa. Kad govorimo o timovima, čak ih 46 hrvatskih nema stalno zaposlenog specijalista ginekologije, nego ga posuđuju. Ovo porazno stanje dodatno ilustrira podatak kako 58 timova primarne zdravstvene zaštite ginekologa uopće nema ugovoreno ni na koji način. Goleme rupe nepokrivenosti mreže primarne zdravstvene zaštite imaju dalmatinski otoci, velika područja Slavonije, Like, Brodsko-posavske i Bjelovarsko-bilogorske županije.
Ovi podaci samo ilustriraju posljedice sustavnog snižavanja standarda osiguranja seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena, a koje trpe dvije susjedne države čiji je zdravstveni sustav u tom segmentu do prije samo par desetljeća bio uzor mnogim državama i puno jačih ekonomija.
O stanju i problemima koji se odnose na seksualno i reproduktivno zdravlje žena i pitanjima mogu li se ti negativni trendovi očitog urušavanja tekovina dosegnutih prava žena na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu preokrenuti, bila je tema emisije Intelekta radijskog podcasta RTV Slovenije koju vodi novinarka i urednica Urška Henigman. U razgovoru na temu “Primarna ginekologija visi na niti” među slovenskim je stručnjakinjama kao sugovornica sudjelovala glavna urednica Reci.hr Renata Ivanović.
Nema ginekologa, umiru rodilje i bebe, smanjuju se preventivni pregledi
Vruće su se teme otvorile tijekom emisije u kojoj je sudjelovao i Reci.hr kao portal koji sustavno prati, otkriva probleme i postavlja pitanja o funkcioniranju sustava zdravstva u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, ali i prava žena. Pomanjkanje ginekologa i liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao sustavu koji kada funkcionira omogućava prevenciju i sprječava nastanak težih i po život opasnih oboljenja bile su samo neke od njih. I Slovenija i Hrvatska posljednjih mjeseci bilježe smrti rodilja i beba što se godinama nije događalo. Obje države za stotine tisuća žena nemaju evidencije stanja njihova spolnog i reproduktivnog zdravlja, jer se i tu počela događati polarizacija, teorije urote, oprečna mišljenja, kao i po pitanju cijepljenja protiv covida 19.
Zbog nepovjerenja u zdravstvo u obje se države događa trend pada broja kontrolnih pregleda. Samo prema evidenciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 2020. je u odnosu na 2019. zabilježeno po sto tisuća manje ginekoloških redovnih pregleda, mamografije, papa testa, na spolne bolesti… Taj je broj zasigurno pospješila i pandemije, te izbjegavanje odlazaka liječnicima zbog zaštite od zaraze covidom 19. No, u tim podacima krije se i uzrok rastućeg nepovjerenja u liječnike i zdravstveni sustav. Otuda i predviđanja kako će tek nakon pandemije značajno porasti i broj novootkrivenih oboljenja od karcinoma, te strah da će oni biti u uznapredovaloj fazi, što znači i manjoj šansi preživljavanja.
“Važno je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti sačuvati mogućnost redovitih kontrola kako bismo spriječili razvoj karcinoma koji odmah otkrivaju upale i druge bolesti. Važno je to i za seksualno zdravlje žena, jer na to zdravlje omogućuje da uživamo u seksu, a ne samo da ga nudimo. Užasno je važno da možemo funkcionirati u društvu”, napomenula je profesorica Vesna Leskošek apelirajući kako se države, poput Slovenije i Hrvatske, koje su imale visoke standarde i dostignuća u pružanju zdravstvenih usluga u području seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena trebaju trgnuti i učiniti sve da se taj sustav ne uruši do kraja. Štoviše, da ga se krene unaprjeđivati.
Polarizacija zbog nepovjerenja – prirodne metode liječenja istiskuju medicinske
Sve je više žena koje gaje uvjerenja da je kemija loša, a priroda dobra. Sve više onih koje se umjesto redovnim pregledima i terapijama okreću tzv. prirodnim pripravcima. Tako se odbija uzimati hormonalna kontracepcija, pa shodno tome i hormonalna nadomjesna terapija u menopauzi, sve do primjene planiranja obitelji brojanjem plodnih i neplodnih dana ili prekinutim snošajem, metode koje su se primjenjivale sredinom prošlog stoljeća kada je bilo i najveći broj neželjenih i maloljetničkih trudnoća i visok broj spolno prenosivih bolesti.
“Žene bi željele koristiti prirodne metode za reguliranje rađanja, a to im savjetuju i njihovi partneri: ne morate jesti ovu kemiju, zašto se s tim zamarati,” opisala je zorno ginekologinja, opstetričarka, sociologinja i seksologinja dr. Gabrijela Simetinger.
„Kao da se zaboravlja, kao da više nismo svjesni da bi sudbine mnogih žena bile potpuno drugačije bez primjene sustavne i cjelovite zdravstvene zaštite žena. Jako je važno da zdravstvenom zaštitom budu pokrivene sve žene, umiru i one koje nisu, koje se ne usude ili se boje da je neće moći platiti” , naglasila je ginekologinja dr. Mateja Kožuh Novak, komentirajući trend odbijanja korištenja hormonalne kontracepcije zbog tzv. prirodnih načina ili rješenja u bioidentičnim hormonima, ali i zbog u društvu ukorijenjenog uvjerenja da žene ionako moraju trpjeti.
S druge strane ne događa se trend manje primjene testosterona od strane muškaraca koji ulaze u dob kada im se njegova razina značajnije smanjuje. Prema podacima slovenskih stručnjaka još od 80-tih muškarci nerijetko uzimaju testosterone kada prijeđu pedesete što smatraju ulaganjem u kvalitetu svojeg općeg zdravlja.
U Sloveniji 10 ginekologa ima priziv savjesti na pobačaj – u Hrvatskoj 186
Otvorilo se pitanje prava na pobačaj. Obje države zakonom ga imaju regulirano, ali pristup pobačaju ograničava prigovor savjesti. U Sloveniji je samo deset liječnika izrazilo prigovor savjesti na pobačaj, propisivanje kontracepcije i sudjelovanje u postupcima potpomognute oplodnje, većinom iz vjerskih uvjerenja. Tako precizne podatke Slovenija ima zahvaljujući javno dostupnom registru liječničkog zbora koji vodi takvu evidenciju. U Hrvatskoj je više od polovice ginekologa zaposlenih u bolnicama izjavilo priziv savjesti, od 322 pobačaj odbija obaviti 186 ginekologa. Uopće ih ne rade na zagrebačkom Svetom Duhu, u Našicama, Virovitici, Požegi i Vinkovcima. U tih pet bolnica radi 40 ginekologa i svi imaju priziv savjesti.
Virus priziva savjesti teško je zahvatio i KBC Zagreb. Od 45 ginekologa na Rebru, samo pet ih se ne poziva na priziv savjesti.
Oko 160 kilometara od Zagreba, u KBC-u Rijeka nitko nije osjetio izrazio priziv savjesti.
Što se tiče izvedenih pobačaja na zahtjev statistika je također porazna, jer 65 posto žena koje su napravile pobačaj imaju već djece, a trećina više od dvoje. Od njih je 35 posto žena u braku, u dobi od 30 i 39 godine života, a čak 87 posto žena koje su se odlučile na pobačaj nije koristio nikakvu kontracepciju.
Zaštita reproduktivnog zdravlja žena vraća se na početak 20. stoljeća
Ovi podaci koji govore o stupnju zdravstvene kulture i edukacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju kao da su preslikani s početka 20 stoljeća, kada su se pobačaji masovno radili, najveći broj ilegalno do 1947. kada je on i u Hrvatskoj i Sloveniji legaliziran.
Unatoč tome što je situacija s dostupnosti pobačaju na zahtjev u Sloveniji puno bolja, pa i mnoge žene iz Hrvatske odlaze u Sloveniju, njezini su stručnjaci u strahu da bi se radikalni pokreti i sateliti vjerskih organizacija koji zazivaju retradicionalizaciju društava iz nekih od zemlja EU mogli preliti u Sloveniju i stanje pogoršati.
„Kad se vrata jednom otvore, teško ih je zatvoriti. Još teže zaustaviti negativne posljedice. A to je opasnost od nelegalnih pobačaja i ugroze zdravlja žena. Svih smo proteklih desetljeća spriječili velik broj pobačaja sistematskim učenjem o kontracepciji, a ako ukinemo oba prava: na kontracepciju i pobačaj – vratit ćemo se u prvu polovicu 20. stoljeća kada su mnoge žene umirale ili ostajale invalidi zbog nelegalnih abortusa. I tada su pobačaj radile udate žene s velikim brojem djece. Hoćemo li unatoč sve boljoj kontracepciji ukidanjem prava i pribjegavanjem metodama koje nisu metode kontrole rađanja ili planiranja obitelji u ovom stoljeću unesrećiti naredne generacije?“, napomenula je profesorica Vesna Leskošek.
Samo je žena ta koja treba imati kontrolu nad svojom reprodukcijom
„Svi ovi trendovi idu u smjeru sistematične uspostave nadzora nad ženskim tijelom. Žene se mora spriječiti da nadziru vlastitu reprodukciju. U početku se to čini s nedostupnošću ili odgovaranjem od primjene kontracepcije, a potom ukidanjem prava na pobačaj. Kad se ženama uzme nadzor nad njezinim tijelom nisu u mogućnosti spriječiti neželjenu trudnoću. Ženino je pravo da planira roditi dijete koje će moći i preživjeti, kojega će moći othraniti. No, crkvenoj ekonomiji to nije u interesu. Kroz povijest je crkva držala nadzor nad ženskom reprodukcijom kako bi razvijala svoju ekonomiju. Trudnice samice su bile zatvorene u posebne institucije, cvala je industrija posvojenja djece… Kad se dogodilo pravo na kontracepciju i njezina dostupnost, kao i pravo pobačaja, poljuljana je velika ekonomska moć crkve. A takva politika nije u interesu niti jedne države. Zato je važno graditi sustav zdravstvene dostupnosti i unaprjeđenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena. Jednostavno bih rekla da je civilizacijsko dostignuće kad je omogućeno da žena nadzire svoje tijelo, jer je onda u stanju nadzirati svoj život. Tu smo razinu sustava imali, razvili, i taj nivo koji smo dosegli ne bi se nikada trebali ni smjeli odreći“, zaključila je profesorica Leskošek u emisiji Intelekta radio podcasta RTV Slovenije pod nazivom „Primarna ginekologija visi na niti“ koju u cijelosti možete poslušati OVDJE.