Već gotovo godinu dana život je obilježen globalnom pandemijom koja je osim kriznog stanja u zdravstvu prouzročila i ekonomsku i socijalnu krizu čije ćemo posljedice tek osjetiti. Tek kad pandemija prođe zbrajat će se štete, pa i znati, tko je uistinu u ovoj globalnoj zdravstvenoj krizi podnio najveću žrtvu. Odnosno, koje je skupine ona najviše pogodila. Danas se govori kako su starije osobe te koje su najrizičnija skupina. I jesu, ako govorimo samo o tome da su najosjetljiviji na dobivanje zaraze. Osobe koje su radno aktivne, dakle ljudi mlađe i srednje dobi, prepoznaju se također ugroženom skupinom, posebice žene, jer je već sada zamjetan gubitak radnih mjesta, a porast nezaposlenosti tek se predviđa da će nastupiti. U današnjem sabiranju koje štete pandemija radi i koje skupine u društvu najviše ugrožava najlakše se zaboravlja uvrstiti mlade ljude. Govorimo o tinejdžerima te onima u dobi do 24 godine. Upravo oni ti kojima je u ovoj godini uskraćeno sve ono što je krucijalno bitno za njihovo odrastanje, razvoj i obrazovanje. Mladi su kao skupina u riziku na području obrazovanja, ali i socialnih kontakata koji su za njihov razvoj iznimno bitni. To ih sve čini jednom od najugroženijih skupina po pitanju mentalnog zdravlja. Krešimir Prijatelj, psiholog iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ističe da je “Ono zbog čega treba biti naročito oprezan i zbog čega iz Poliklinike posebno naglašavaju važnost mentalnog zdravlja djece, mladih, ali i roditelja u vrijeme pandemije su iskustva iz ranijih zdravstvenih kriza. To su podaci da oko 30 posto djece i mladih riskira razviti posttraumatski stresni poremećaj zbog kumulativnih učinaka određenih aspekata zdravstvene krize poput izrazitog straha od zaraze, bolesti u obitelji, višestruke samoizolacije, gubitka člana obitelji, te drugih”.
Ugroženo mentalno zdravlje sa životom svedenim na online
U vrijeme pandemije covida-19 i mjera za sprečavanje širenja virusa mladi su značajno ograničeni u ispunjavanju brojnih osnovnih potreba. Obrazovanje se preselilo u on line domenu, kao i druženje. Stvaranje prijateljstva, ulazak u romantične veze, održavanje postojećih odnosa sa svakim novim valom pandemije, lockdownom ili pooštravanjem mjera zaštite, seli se u potpunosti na digitalne uređaje. I dok je postojanje opcije za virtualno druženje ipak bolje od potpune isključenosti, preseljenje u digitalni svijet nosi sa sobom brojne nove izazove.
Istraživanja provedena u Velikoj Britaniji pokazuju da dok je uz pomoć društvenih mreža društvena povezanost i dalje moguća, ne pomažu sve vrste digitalne komunikacije umanjiti učinke fizičkog distanciranja. Neka su istraživanja pokazala da aktivna upotreba društvenih medija, poput slanja poruka ili aktivnog objavljivanja i komentiranja izravno na profilu druge osobe povećavaju dobrobit i pomažu u održavanju društvenih odnosa. Međutim, istraživanja pokazuju kako pasivna uporaba društvenih medija, poput listanja kroz objave drugih ili listanja vijesti negativno utječe na mentalno zdravlje mladih. Posebice u ovakvom razdoblju, kada su još dodatno ranjiviji i izloženiji onim lošim utjecajima društvenih mreža, poput cyberbullyinga. Mnogi neuroznanstvenici naglašavaju kako smanjeni fizički kontakti mogu imati negativne posljedice na razvoj, ponašanje i mentalno zdravlje.
Problem i kad više od dvije milijardi mladih nema internet od kuće
Osim toga, postoji i problem koji je posebno istaknuo UNICEF, a to je činjenica da više od dvije milijardi mladih ljudi, točnije dvije trećine mladih u svijetu – nema pristup internetu od kuće! Time poentiraju još širi problem koji se pojačava implementacijom antivirusnih mjera. Najpogođenije su ranjive skupine, osobito djeca iz obitelji nižih primanja, kao i djeca u zdravstveno ugroženim skupinama koja su i prije pandemije bila u dispoziciji kako u obrazovnom i zdravstvenom sustavu tako i u socijalnim kontaktima.
U medijskim izvještavanjima o pandemiji kojima su mediji mjesecima preplavljeni, mladi se gotovo nigdje ne navode kao ugrožena skupina, već je sav naglasak na osobama starije životne dobi te osobama s kroničnim bolestima. Mlade se izostavlja i višestruko ih se upozorava na odgovorno ponašanje kako ne bi ugrozili zdravlje roditelja, baka i djedova. Takva atmosfera stvara dodatan pritisak na mlade osobe, osobito one koje žive s nekim tko je rizična skupina, kao i mladi koji su i sami rizična skupina.
Pritisak da budu inovativni dok su doma zatvoreni
Za vrijeme proljetnog lockdowna postojao je i dodatni pritisak stvoren na društvenim mrežama da vrijeme provedeno doma treba iskoristiti za nešto originalno i novo – poput naučiti novu vještinu ili napraviti nešto što dugo odgađamo. Uz nimalo motivirajući trenutak nesigurnosti u kojem su se svi našli, neki su uspjeli iznjedriti nešto novo i kreativno, ali neki nisu. I to je normalno. No, pritisak na one koji nisu, kojima je mentalno zdravlje već bilo narušeno mjerama pandemije, dodatno je ovo svojevrsno online natjecanje izložilo, a potpuno nepotrebno, negativnim usporedbama u virtualnom svijetu.
WHO: Mentalno zdravlje mladih prioritet još od 2005.
Životni zahtjevi i očekivanja koja se i inače pred mlade osobe u cijelom svijetu postavljaju, jako se i brzo mijenjaju. Stoga je i Svjetska zdravstvena organizacija puno prije pandemije, 2005. godine, proglasila mentalno zdravlje mladih (prema UN-u skupinu mladih čine svi u dobi od 15 do 24 godine) ključnim područjem brige na koje profesionalci i donositelji politika moraju usmjeriti svoju pažnju. Skupina mladih manje je homogena od skupine školske djece, a životna pitanja koja se postavljaju pred mlade danas također nisu tako predvidljiva niti homogena kao u prethodnim generacijama. Tranzicija u odraslu dob je razdoblje koje je određeno mnogim promjenama. Adolescenti i mladi odrasli su u ključnoj fazi uspostavljanja vlastitog identiteta, donose odluke o obrazovanju i struci koje će im utjecati na ostatak života. U tom periodu mladi stvaraju međuljudske odnose koji su ključni za život pojedinca, ali i društva općenito. U tom razdoblju, između ostalog, mladi ostvaruju prve romantične odnose i ispunjavaju jednu od primarnih ljudskih potreba. Sva ta iskustva imaju dugoročni utjecaj, a ne ispunjavanje tih potreba može imati posljedice na mentalno zdravlje i cjelokupnu dobrobit osobe. Mladi su posebno osjetljivi na socijalnu isključenost, a posebno u prijelaznoj fazi između obrazovanja i zapošljavanja.