Zadnjih godina često možemo čitati o pozitivnom utjecaju uvođenja (progresivne) seksualne edukacije u škole u raznim europskim zemljama, gdje se seksualni odgoj prilagođen uzrastu uvodi već kao i dio edukacije djece predškolske dobi. Suprotno popularnim argumentima protiv takvog tipa edukacije, od onih da će tinejdžeri sve ranije stupati u seksualne odnose do onih da će doći do porasta seksualno prenosivih bolesti, istraživanja pokazuju upravo suprotno. Države s uhodanom seksualnom edukacijom koja ne ovisi o jednom usputnom satu školskog kurikuluma imaju tinejdžere koji stupaju u seksualne odnose kasnije, kao i najniže stope seksualno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće među tinejdžerima, ali i drugim dobnim skupinama.
Zašto u prvoj rečenici naglašavam “progresivne”? Zato što će se kod nas naići na argumente postojanja seksualne edukacije u okviru predmeta biologije u osnovnim i srednjim školama. Iako argumenti protiv seksualne edukacije na našim prostorima zapravo, manje ili više pametno, pokušavaju prikriti prave razloge zašto se određene skupine ljudi protive takvim programima, bilo da je to strah od stupanja mladih u spolne odnose prije braka ili neprihvaćanja postojanja LGBTQ+ zajednica, ono što je zajedničko takvim protivnicima jednostavno je nedovoljna informiranost po pitanju davno znanstveno prihvaćenih činjenica. Od toga da se edukacijom o (i prihvaćanjem) LGBTQ+ zajednice neće mijenjati seksualnost pojedinca (da ne spominjemo i kako je to legitimna seksualna orijentacija), do toga da se seksualnom edukacijom koja je isključivo naglasak apstinencije ne postiže manja stopa stupanje tinejdžera u seksualne odnose.
Podučiti djecu da spolni organi nisu sramotni
Neki roditelji odabiru odraditi pozitivnu seksualnu edukaciju svoje djece od malih nogu, koja uključuje i pozitivan stav prema istraživanju vlastitog tijela trogodišnje i četverogodišnje djece, učenje naziva spolnih organa i dopuštanje djeci da ne poljube i zagrle članove obitelji kada to ne žele. Samim time djeca od malih nogu uče da spolni organi nisu sramotni, što im omogućava da se kasnije kroz odrastanje osjećaju sigurno kada žele pitati roditelje o onome što ih zanima vezanim uz seksualnost, kao i da je edukacija o tom području bitna za zdrave odnose sa svojim partnerima. Još jedna bitna stvar je učenje granica, a to je da ne moraju dopustiti svima poljupce i dodire kada to ne žele, kao i to da moraju poštivati tuđe granice (suprotno našem dobrom starom vrtićkom odgoju “tko se tuče taj se voli”).
Nemoguće je očekivati edukaciju o spolnosti na satu biologije
Nažalost, u našem društvu to su i dalje rijetke obitelji, jer kod nas i dalje postoji određena doza nelagode vezane uz seksualan odgoj koji se prepušta satu biologije. Tako da ionako već prenatrpani školski kurikulum ovisi o pojedinim profesoricama i profesorima biologije. Nemoguće je očekivati detaljniju edukaciju o spolnosti na jednom satu biologije koji je predviđen ljudskoj fiziologiji i osnovama seksualnih odnosa, tako da su posvećeni profesori i profesorice primorani organizirati i dodatan sat edukacije u suradnji s raznim udrugama kroz vikend (kakav je bio slučaj u V. gimnaziji dok sam još tamo prije desetak godina pohađala srednju školu) gdje bi se učilo detaljnije o kontracepciji, odnosima i spolno prenosivim bolestima. Broj učenika koji bi pohađali dodatne sate bio je tada izrazito malen – ponovno radi stigme oko edukacije o seksualnom odgoju i uvriježenom mišljenju kako je tako nešto nepotrebno u srednjim školama. Teret edukacije o toliko bitnoj temi koja zalazi u sve aspekte života, a ne staje samo na seksualnom odnosu, tako spada na jedan sat, a učenici su prepušteni daljnjem učenju o tome kroz druge aspekte, od filmova do pornografije, u kojima je prikaz romantičnih i seksualnih odnosa u najboljem slučaju prikazan površno, a u najgorem na izrazito jednostran i/ili nasilan način.
Seksualna edukacija u svojim temeljima uključuje jednakost i uvažavanje različitosti
Sama problematika seksualne edukacije na jednom satu biologije koja obuhvaća uloge reproduktivnih organa i hormonalnih promjena nije vezana isključivo uz ove (za naše prostore) “progresivne” teme vezane uz seks koji nije heteronormativan, isključivo penetrativan ili vezan samo uz prokreaciju. Daleko od toga, seksualna edukacija u svojim temeljima uključuje i obrazovanje o pristanku, granicama, komunikaciji s partnericom/partnerom te razbijanje dvostrukih standarda dijametralno suprotno kreiranih za različite spolove. Izostankom tih osnovnih modela mogućnosti odbijanja neželjenih dodira i udvaranja (primjer: uobičajeno forsiranih od strane muškarca prema ženi, jer “normalno” je da žena govori “ne” dok ne popusti i ne kaže “da”) od malih nogu uči nas kako je za muškarce seksualno ganjanje žena poželjno, dok je za žene izrazito bitno odbiti što više udvarača, ali popustiti svim željama onog “pravog”.
Osnove ljudske fiziologije nisu jedine teme seksualne edukacije
Edukacija o odnosima, seksualnosti i vlastitim granicama ne stane u jedan sat biologije, koji niti nije predviđen za tako široku i važnu životnu temu. Osnove ljudske fiziologije su tema koju takav sat može i mora pokriti, dok bi kompleksnost seksualne edukacije trebala uključiti stručnjake s interdisciplinarnih područja biologije, psihologije i sociologije kao zaseban program životne edukacije, kojom bi se pozitivno utjecalo na razvoj mladih osoba i spriječilo probleme s kojima se još uvijek moraju suočavati iza zatvorenih vrata svojih tinejdžerskih soba, jer je i dalje riječ o tabu temama.