Postoji li nešto mistično u našim spolnim organima? Zašto ih češće oslovljavamo s intimni, privatni, tamo dolje, one stvari…? Ili odemo u drugu krajnost te spolovilo nazivamo provokativnim imenima kojih je onoliko koliko maštoviti možemo biti. Doživljavamo li uistinu svoje vagine i penise isključivo kao nešto prosto?
Već kao djeca učimo da su naši spolni organi nešto o čemu je neprikladno govoriti pred drugim ljudima. Nazivamo ih raznim umanjenicama i vrlo rijetko o njima pričamo kao o neodvojivim dijelovima našeg tijela. Kao da se radi o nekom stranom tijelu koji je tek privremeno uz nas.
Spolovilo zvati pravim imenom
Što nas priječi da s djecom o spolovilima ne razgovaramo otvoreno, da koristimo razne nazive koji vrlo često nemaju veze s dijelom tijela koji želimo imenovati? Većinu roditelja muči kako o spolnosti pričati s malenom djecom, ali unatoč tome ta pitanja ne postavljaju seksolozima kako bi pronašli najbolji put komunikacije o intimnim dijelovima tijela. Samoinicijativno im dodjeljuju nazive vjerujući da to čine zbog prilagodbe djetetovim godinama.
Prilagođavanje razgovora djetetovoj dobi svakako je poželjno kako bi dijete razumjelo o čemu se razgovara. Međutim, korištenje isključivo eufemizama kada s djecom razgovaramo o njihovim spolovilima na kraju rezultira da oni kroz odrastanje na pravi način ne upoznaju svoje intimne dijelove tijela. A kako je to važno čak i u dječjoj predškolskoj dobi pojašnjava Kate Rohdenburg, poznata edukatorica za prevenciju seksualnog nasilja nad djecom: “Važno je da djeca nauče pravilne nazive i svrhu svojih spolovila ne samo zbog zdravog razvoja djeteta nego i smanjene mogućnosti seksualnog zlostavljanja među predškolskom djecom.”
Istraživanja provedena od strane liječničkih udruženja iznose podatke da su zlostavljanja među djecom puno češća kod djece koja ne znaju točno identificirati i imenovati svoja spolovila. Seksualni predatori usmjeravaju se na djecu koja svoje intimne dijelove nazivaju eufemizmima te osjećaju sram pričati o njima. Djeca koja sa svojim roditeljima otvoreno pričaju o svojim spolnim organima češće će u takvom razgovoru verbalizirati i zlostavljanje, ako ga je slučajno doživjelo.
Podatke istraživanja potvrđuje i Laura Palumbo, specijalistica za prevenciju seksualnog nasilja, američkog Nacionalnog centra za sprečavanje seksualnog nasilja – NSVRC. Rezultati njihovih istraživanja pokazuju da korištenje točnih naziva za dijelove tijela, uključujući i spolovila, promovira pozitivan stav prema vlastitom tijelu i samopouzdanje, potiče otvoren razgovor između roditelja i djeteta, a samim time obeshrabruje moguće seksualne predatore. Slučajevi zlostavljanja puno se brže otkrivaju kada djeca pravilno imenuju svoje spolovilo, u slučajevima gdje djeca ne osjećaju sram pričati s roditeljima o svojim intimnim dijelovima.
O intimi otvoreno
Korištenje pravilnog rječnika i poznavanje vlastitog tijela ne koristi samo maloj djeci, iznimno je važno u adolescenciji kada se događa spolno sazrijevanje. Važno je da adolescenti na svoja spolovila gledaju pozitivno i bez srama jer je to preduvjet za daljnji razgovor o seksualnosti. Tako mogu lakše razumjeti svoje seksualne potrebe, što znači autonomija nad vlastitim tijelom, koja je razlika u emocionalnom razvoju u odnosu na seksualni razvoj, ali i educirati se o prevenciji bolesti te planiranju obitelji. Iako su danas informacije o spolovilima, seksu i seksualnosti dostupnije nego ikad to ne znači da su adolescenti bolje obrazovani po pitanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja.
Upravo suprotno, dostupnost velike količine informacija rezultira gubljenjem točnih informacija u moru tema vezanih uz seks. Nedostatak seksualne edukacije te zatrpanost dezinformacijama može dovesti do iskrivljene slike vlastitog tijela i seksualnosti, manjka samopouzdanja, nerealnih očekivanja, lošeg partnerskog odnosa… Seksualno zdravlje u središtu je fizičke i psihičke dobrobiti svakog čovjeka. Stoga je osobito važno da se u vrijeme puberteta djeca razvijaju s točnim informacijama. Poznavanje vlastitog tijela preduvjet je za dobro spolno zdravlje i zadovoljstvo.
Spoznaje o vlastitom tijelu iz djetinjstva i adolescencije mogu obilježiti i naš odrasli život. Ako dobro poznajemo svoje tijelo brže primjetimo promjene koje na njemu nastaju, a rano zamjećivanje infekcijskih ili malignih promjena najbrži je put do oporavka. Kao i djeci, i odraslima je bitno poznavanje anatomije vlastitog tijela kao i točno imenovanje dijelova spolnog organa. Nepoznavanje terminologije povećava sram u razgovoru s liječnicima te otežava razgovor i identifikaciju zdravstvenog problema. Poznavanje vlastitog tijela nije nam od pomoći samo u razgovoru s liječnikom, već uvelike utječe i na postizanje seksualnog užitka.
