Trećina sve djece na svijetu ne ide u školu zbog pandemije covida 19, dva milijuna više djece je umrlo zbog nemogućnosti da na vrijeme dobiju pomoć ili zato što nisu imali dovoljno hrane, a broj djece koja nemaju pristup obrazovanju, zdravstvu, stanovanju, prehrani, sanitarnim uvjetima ili vodi porastao je za 15 posto. Dodatnih 6 do 7 milijuna djece mlađe od 5 godina patit će od akutne pothranjenosti, a njih deset tisuća mjesečno umire ili će umirati zbog toga.
S ovakvim brojkama svijet je dočekao ovogodišnji Svjetski dan djeteta, jedan od najstarijih međunarodnih dana koji se obilježava još od 1954. godine, a od 1990. datum obilježavanja tog dana prebačen je na 20. studenoga, jer je toga dana 1959. godine Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila Deklaraciju o pravima djeteta. Stoga je UNICEF sa svojim partnerima u povodu Dana djeteta 2020. godine pozvao vlade da usvoje plan od šest točaka za zaštitu djece.
Obaveze iz Lanzarote konvencije
Prva točka tog plana je – osigurajte da sva djeca uče! U ostalim su točkama liječenje, hrana, čista voda, zaštita mentalnog zdravlja, zaštita od zlostavljanja i slično. Djeca u Hrvatskoj uče ili u školama ili na online nastavi, ovisno o jačini pandemije u njihovom mjestu, no unatoč svim međunarodnim konvencijama i deklaracijama čiji je potpisnik i Hrvatska i dalje ne uče o jednom jako važnom i cijelom području života – o ljudskoj seksualnosti.
Nemaju zdravstveni i seksualni odgoj, premda je on jasno propisan u Lanzarote konvenciji, koju je Hrvatska ratificirala 2011. godine. A članak 6. Konvencije glasi: “Svaka će stranka usvojiti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurala da djeca, tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja, dobiju informacije o rizicima seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, kao i o načinima da se zaštite, prilagođeno njihovim razvojnim sposobnostima. Te će informacije, koje se pružaju u suradnji s roditeljima, biti predstavljene u okviru općenitijeg konteksta informacija o spolnosti te će se posebna pozornost posvetiti riziku, osobito rizicima koje nosi upotreba novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija.”
Hrvatska već dobila ukor zbog ograničavanja seksualne edukacije
Hrvatska je 2009. već dobila ukor od Europskog odbora za socijalna prava (ECSR), koji prati usklađenost državnih politika i programa s Europskom socijalnom poveljom, i koji je utvrdio da tadašnji hrvatski kurikulum, koji ograničeno pokriva seksualnu edukaciju, diskriminira osobe na osnovi seksualne orijentacije. Prvi puta je jedno međunarodno tijelo za ljudska prava razmatralo pritužbu o pitanju seksualne edukacije u školama i artikuliralo detaljne standarde o obvezi zemalja da osiguraju točnu i znanstveno i utemeljenu seksualnu edukaciju. Podsjetimo, tada je program seksualnog obrazovanja provodila udruga TeenStar, a država financirala iako je kršio osnovna prava mladih ljudi na zdravlje i nediskriminaciju. Primjerice, TeenStar-ov kurikulum je bio utemeljen na apstinenciji i učio kako kondomi ne sprječavaju HIV i druge spolno prenosive infekcije, da su homoseksualne veze ‘devijantne’ i da je nezaposlenost majke važan faktor u prevenciji rizičnih seksualnih ponašanja mladih.
Pritužba je također upućena zbog nedostatka sveobuhvatnog obaveznog kurikuluma seksualne edukacije, kao što se zahtijeva u Članku 11 Europske socijalne povelje.
U svojoj odluci Odbor je izjavio kako su vlade koje su potpisale Europsku socijalnu povelju obavezne osigurati mladima seksualnu edukaciju koja je znanstveno utemeljena i nediskriminirajuća, edukaciju koja ne uključuje cenzuru, uskraćivanje ili namjerno iskrivljavanje informacija kao, primjerice, onih o kontracepciji. Odbor je preporučio da takvo obrazovanje bude osigurano tijekom cijelog školovanja. Naglasio je kako obrazovanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju djece i mladih treba biti usmjereno na razvijanje sposobnosti razumijevanja bioloških i kulturalnih dimenzija vlastite seksualnosti i treba im omogućiti donošenje odgovornih odluka vezanih uz seksualno ponašanje i zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja.
Upravo je to područje ljudskoga života, o kojemu djecu treba učiti od malena kako bi izrasla u zdrave ljude, izazvalo žestoke osude Poljske kad je prošle godine doslovno kriminalizirala seksualno obrazovanje. Europski parlament joj je odgovorio Rezolucijom u kojoj, među ostalim, naglašava da je obrazovanje temeljno ljudsko pravo, da nedostatak informacija i obrazovanja o seksualnosti ne doprinosi zaštiti mladih nego upravo obrnuto – ugrožava njihovu sigurnost jer postaju ranjiviji i manje sposobni za prepoznavanje seksualnog iskorištavanja, zlostavljanja i nasilja, kako onog u obitelji tako i onog na internetu. Pri tome se europarlamentarci pozivaju na sve moguće međunarodne konvencije, deklaracije, povelje… koje su potpisale sve zemlje članice EU.
Seksualni se odgoj i njegovo uvođenje sprečava pod krinkom sprečavanja pedofilije, no i o tome su europski parlamentarci jasni: alarmantno je, pogrešno i štetno izjednačavati pružanje sveobuhvatnog spolnog odgoja za mlade s promicanjem pedofilije! Jasno je to svakome s imalo zdravog razuma, međutim protivnici takvog obrazovanja niti se ne pozivaju na razum, nego se oslanjaju na ideološka ili vjerska uvjerenja te ljude zastrašuju.
Na vjeronauku djecu uče samo apstinenciji
Kad obrazovni sustav neke države ne pruža sveobuhvatno seksualno obrazovanja djece i mladih ta država čini teška kršenja dječjih prava na dobivanje pouzdanih, znanstveno utemeljenih i sveobuhvatnih informacija o području ljudske seksualnosti! Hrvatska to dječje pravo uzastopno krši, edukacija o ljudskoj seksualnosti u hrvatskom obrazovnom sustavu ne postoji, a svaki pokušaj da se uvede u škole bude osujećen od strane kojekakvih pokreta protivnika seksualnog odgoja, koji time nanose veliku štetu generacijama mladih ljudi, kao i svojoj vlastitoj djeci.
U Hrvatskoj postoji kurikulum zdravstvenog odgoja kao jedna vrlo hibridno osmišljena međupredmetna nastava unutar koje je predviđeno par školskih sati izdvojiti i za poučavanje učenika o spolnosti. Iz prakse znamo da se to najčešće niti ne provodi. Tamo gdje se nastavnici uhvate tih tema, one se svedu na predavanja u domeni biologije i biološke reprodukcije. Vrlo rijetko će se u školi nastavnici ohrabriti i u školu pozvati stručnjake koji bi održali predavanje o kontracepciji, o spolnim bolestima, o menstruaciji, o pristanku i tjelesnoj autonomiji, o tjelesnoj pozitivnosti, o masturbaciji, o sextingu, dobnoj granici… Satovi vjeronauka najčešće su oni na kojima se otvaraju teme spolnih odnosa, a vjeroučitelji podučavaju apstinenciju kao jedino ispravno spolno odgovorno ponašanje.
Spolnost je sastavni dio ljudskog života
Odbijanje uvođenja seksualnog odgoja potpuno ignorira temeljnu činjenicu, koju je u jednom od svojih otvorenih pisama i javnih obraćanja izrekla Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe: “Spolnost je sastavni dio ljudskog života. Djeca i mladi imaju pravo dobiti pouzdane, znanstveno utemeljene i sveobuhvatne informacije.” Kako im se to u Hrvatskoj još ne onemogućava, te informacije prikupljaju iz drugih izvora i stvaraju nepotpunu ili pogrešnu sliku o vlastitom spolnom zdravlju i seksualnosti.
Iz sveobuhvatnog seksualnog odgoja, utemeljenog na znanstvenim činjenicama, djeca bi dobila ne samo informacije o biologiji i reprodukciji, nego ih takav odgoj podučava i o njihovim pravima, rodnoj ravnopravnosti i zdravim odnosima. UNESCO je jasno definirao ciljeve seksualnog obrazovanja kao “podučavanje i učenje o kognitivnim, emocionalnim, fizičkim i socijalnim aspektima seksualnosti. Cilj mu je opremiti djecu i mlade znanjem, vještinama, stavovima i vrijednostima koje će ih osposobiti da ostvare svoje zdravlje, dobrobit i dostojanstvo; razvijati socijalne i seksualne odnose s poštovanjem; razmotriti kako njihovi izbori utječu na vlastitu dobrobit i dobrobit drugih; i razumiju i osiguraju zaštitu svojih prava tijekom svog života.”
Sedam razloga za seksualno obrazovanje
U Europi je seksualni odgoj prvi puta u školske programe uveden prije točno 50 godina. I te 1970. su roditelji, vjerski vođe i političari često su i vrlo polarizirano raspravljali koliko i što treba učiti i u kojoj dobi. Tijekom posljednjih desetljeća mnoge su europske države postigle značajan napredak u pružanju takve edukacije i poboljšanju njezinog sadržaja koji nadilazi biologiju i reprodukciju i djecu istinski opskrbljuje znanjem o njihovim tijelima i pravima te ih informira o ravnopravnosti spolova, što je seksualna orijentacija, rodni identitet i zdravi odnosi. Takav se pristup naziva sveobuhvatnim seksualnim obrazovanjem. Koji su mu bitni benefiti?
Sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti moćan je alat u borbi protiv nasilja, zlostavljanja i diskriminacije i promicanje poštovanja različitosti
Školsko okruženje posebno je prikladno informirati o raširenom problemu seksualnog zlostavljanja djece u obiteljskim okvirima ili u njihovom „krugu povjerenja“
Za prevenciju internetskog zavođenja, seksualnog iznuđivanja, zlostavljanja ili drugih vrsta seksualnog iskorištavanja koje je danas omogućeno informacijskim i komunikacijskim tehnologijama
Seksualno obrazovanje je ključno za sprječavanje rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije nad ženama, promicanju ravnopravnosti žena i muškaraca, promicanju nestereotipnih rodnih uloga, educiranju o međusobnom poštovanju, pristanku na seksualne odnose, nenasilnom rješavanju sukoba u međuljudskim odnosima i poštovanju osobnog integriteta
Seksualno obrazovanje je također idealan kontekst za podizanje svijesti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena, uključujući pristup modernoj kontracepciji i sigurnom pobačaju
Značajno se smanjuje broj maloljetničkih trudnoća
Pomaže razumjeti seksualnu orijentaciju i rodni identitet te ublažava uobičajene mitove i stereotipe o LGBTI osobama i prevenira stigmatizaciju te može pomoći spasiti živote, pridonijeti borbi protiv homofobije i transfobije u školi te stvoriti sigurnije i inkluzivnije okruženje za učenje