Nedostatak seksualnog odgoja u školi jedan je od pokazatelja manjkavosti obrazovnog sustava. Unatoč reformi obrazovanja seksualni odgoj se u školskom kurikulumu opet nije našao. Kako bi učenici dobili informacije iz tog važnog područja života, posebice u vrijeme kad odrastaju i sami se seksualno razvijaju, na scenu dolaze udruge koje nastoje pokriti tu veliku rupu u obrazovnom sustavu i to informacijama utemeljenim na znanstvenim činjenicama. Treba li im seksualni odgoj u školi i koje su to teme o kojima bi željeli dobivati znanja tijekom svog obrazovanja razgovarali smo s Tihanom Naglić iz Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter iz Rijeke. U partnerstvu s udrugama TDM 2000 iz Italije i Adalet iz Španjolske pokrenuli su projekt INCORE – Informed, conscientious & responsible, transnacionalnu inicijativu mladih financiranog od strane ERASMUS+ programa, a s ciljem edukacije mladih o temama iz područja seksualnosti. Osim ovog međunarodnog projekta udruga PaRiter na području seksualne edukacije mladih djeluje dulje vrijeme i putem web stranice Hopacupa.org, koja objavljuje informacije iz ovog područja, a iz pera i savjete stručnjaka i liječnika.
Koji je cilj transnacionalne inicijative mladih INCORE?
Kroz inicijativu želimo mladima pružiti podršku da budu pokretači pozitivnih društvenih promjena. Format transnacionalne inicijative je odličan za povezivanje mladih, jer im omogućuje mobilnost i povezivanje s mladima iz drugih zemalja te učenje o kontekstu određene kulture i zajedničko djelovanje u rješavanju problema. U inicijativi sudjeluju grupe po četvero mladih iz svake zemlje, a svaka grupa ima mentora koji pomaže u provedbi aktivnosti. Polaznici/ice su prvo sudjelovali/e na treningu u Rijeci na kojem su učili/e o temama koje obuhvaća cjelovita seksualna edukacija. Pohađali/e su niz online edukacija koje su bile usmjerene na istraživanje i izradu infografika. Nakon edukacija svaki je tim u svojoj zemlji proveo istraživanje ‘Cjelovita seksualna edukacija i mladi’, a dobiveni rezultati sada služe kao polazna točka informiranja mladih putem društvenih mreža o stanju u tom području u njihovim zemljama. Kroz inicijativu su se povezali/e i detektirali/e stanje i koje su im informacije potrebne te sada o tome informiraju svoje vršnjake. Svaka grupa će na kraju organizirati javni događaj kako bi predstavili što su radili/e i kako bi potaknuli javnu debatu o ovoj temi.
Kako sve tri zemlje koje sudjeluju u Inicijativi INCORE nemaju seksualnu edukaciju u školama u okviru inicijative proveli ste istraživanje koliko su mladi informirani o seksualnosti? Koji su rezultati?
Željele smo dobiti uvid u informacije koje mladi u dobi od 15 do 25 godina imaju u području cjelovite seksualne edukacije te koje su to informacije koje im nedostaju i koje im trebaju. Najnovije istraživanje je provedeno online anketom i dobile smo podatke koji govore što mladi misle o cjelovitoj seksualnoj edukaciji u njihovim zemljama. Rezultati istraživanja pokazuju da su sve tri zemlje u sličnoj situaciji kada govorimo o cjelovitoj seksualnoj edukaciji u školama. Mladi se susreću s nekim oblikom učenja o seksualnosti, ali sustavno provođenje cjelovite edukacije zapravo ne postoji i mnoštvo tema iz područja seksualnosti o kojima bi se trebalo učiti nisu obuhvaćene. U Hrvatskoj se 74 posto mladih nije susrelo s cjelovitom seksualnom edukacijom u obrazovnom sustavu, 86 posto u Italiji i 65 posto u Španjolskoj. S druge strane postotak mladih koji smatra da je važno uključiti cjelovitu seksualnu edukaciju i edukaciju o reproduktivnim pravima u škole za sve tri zemlje prelazi 90 posto. Većina mladih o seksualnosti najviše razgovara s prijateljima, dok s roditeljima i stručnim osobama komunicira vrlo mali postotak, iako većina njih smatra da je važno da mladi upravo s njima komuniciraju o toj temi.
Koje bi teme iz područja edukacije o seksualnosti mladi otvarali, koje ih najviše zanimaju?
Osim što im nedostaje cjelovita edukacija o seksualnosti u školama smatraju da teme o seksualnom nasilju, slobodnom i informiranom pristanku, o pobačaju, o rodno uvjetovanom nasilju, rodnom identitetu i seksualnoj orijentaciji nisu dobro pokrivene. Tu su također seksualna i reproduktivna prava te komunikacija o seksu i seksualnosti. U školama se najčešće govori o spolno prenosivim bolestima i kontracepciji, što mladima nije dovoljno. Smatraju da bi kroz obrazovanje trebali obrađivati teme iz područja seksualnih i reproduktivnih prava i rodne ravnopravnosti, a time bi škola bila mjesto gdje će se razbijati rodni stereotipi i prevenirati rodno uvjetovano nasilje. Istraživanje je pokazalo da mladi imaju veliki interes za navedene teme i smatraju da je važno učiti o njima. Nažalost, prepušteni su sami sebi što je i opasno jer je Internet jedan od najčešćih izvora koji koriste za edukaciju, a tu se nalazi mnoštvo netočnih informacija. Izostankom cjelovite seksualne edukacije krše se seksualna prava mladih, a pogotovo pravo na pristup znanstveno utemeljenim informacijama.
Gotovo 30 posto mladih izjavljuje da u školi imaju cjelovitu seksualnu edukaciju? Kako to tumačite?
Trenutni školski kurikulum nema cjelovit pristup seksualnosti temeljen na ljudskim pravima pa su prethodno spomenute teme o kojima bi mladi željeli učiti izostavljene, a fokus je na spolno prenosivim bolestima i kontracepciji. I to je loše, jer to nije dovoljno. To samo dokazuje kako mladima nije pružena podrška koja im je potrebna kako bi gradili zdrav odnos prema seksualnosti. To nam pokazuje da se seksualnost promatra kroz biološku i reproduktivnu dimenziju, dok su emocionalna dimenzija seksualnosti, ljudska prava i rodna ravnopravnost izostavljeni, a upravo je to ono što seksualnu edukaciju čini cjelovitom.
Bavite se i pitanjima prekida trudnoće, pokrenuli ste u tom smjeru i znajznanje.org. Kakav je stav mladih na tu temu?
Primijetile smo veliki polaritet mišljenja i stavova o toj temi što oslikava i stanje u našem društvu. S jedne strane imamo mlade koji su izuzetno informirani i otvoreni za različite teme i razumiju koncept tjelesne autonomije, a s druge strane mlade koji nešto teže prihvaćaju koncepte ljudskih prava u suvremenom društvu.
Ne razmišljaju toliko o prekidu trudnoće kao takvom i tema im nije toliko zanimljiva, kada ih se priupita o kontracepciji i zaštiti isto ne pokazuju veći interes. To pripisujemo nedostatku cjelovite seksualne edukacije u obrazovnom sustavu. Primjerice, kad mladima koji su prema tim temama nezainteresirani i nepovjerljivi ukažemo na informacije koje imamo na sajtu hopacupa.org, oni se zainteresiraju i uđu u teme. To je vjerojatno posljedica stigmatizacije seksualnosti u društvu što je prirodna pojava koje se ne trebamo plašiti, već dozvoliti mladima da u sigurnim uvjetima, uz točne i znanstveno utemeljene informacije, istraže vlastitu seksualnost i uče o vlastitoj i tuđoj tjelesnoj autonomiji i granicama.
O seksu uče na Internetu!
U okviru projekta “Cjelokupna seksualna edukacija u praksi” provedeno je istraživanje link ovdje 2017. godine u kojem je sudjelovalo 330 učenika/ca dobi od 14 do 17 godina. Na pitanje uče li o školi o seksualnosti, 43 posto učenika/ca odgovorilo je potvrdno, dok 17 posto nije bilo sigurno. Da školski program ne pokriva ono što žele znati o seksualnosti reklo je 80 posto učenika/ca, a 65 posto da im informacije o seksualnosti koje dobiju u školi nisu dovoljne kako bi donijeli odgovorne odluke. Mogućnost informiranja o seksualnosti putem izvannastavnih i/ili izvanškolskih programa voljelo bi imati 43 posto učenika/ca. O seksu se informiraju na različitim Internet portalima (27 posto), zatim u školi (14 posto) i kod roditelja (13 posto), a čak 12 posto učenika/ca kaže kako se ne informira nigdje. O seksu najviše razgovaraju s prijateljima/cama (42 posto) i roditeljima (23 posto), a manje s partnerom ili partnericom (7 posto), profesorima/cama (6 posto) ili nekim drugim osobama (8 posto). Ni s kim ne priča o seksu 14 posto učenika/ca.