Na pretpostavci kako ništa više neće biti isto nakon pandemije koronavirusa, koja je čovječanstvo još jednom osvijestila o važnosti zdravstvene preventive i edukacije posebice o zaraznim bolestima, Reci.hr kroz serijal tekstova postavlja pitanje: Ima li šanse da ovo iskustvo donese pozitivne pomake i u hrvatskoj obrazovnoj politici u smjeru uvođenja zdravstvenog, a posebice seksualnog odgoja u škole kao obveznog predmeta. Upravo su znanja vezana za zdravlje i seksualno odrastanje mladih ljudi, koja ih oni stječu kroz obrazovni sustav, od presudne važnosti za očuvanje zdravlja pojedinaca i cijelog društva. Pitanje uvođenja seksualnog odgoja u školi, podsjetimo, u Hrvatskoj je pitanje politizacije i najčešće ideoloških društvenih podjela, zbog čega već desetljećima u hrvatskim školama mladi nemaju prilike stjecati potrebna znanja iz područja ljudske seksualnosti. Tu smo temu otvorili i sa Sanjom Cesar, koordinatoricom Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI, nevladinom organizacijom koja se bori za uvođenje seksualnog odgoja u škole.
Hoće li prema vašem mišljenju, nakon ovog iskustva pandemije koronavirusa u Hrvatskoj politika biti otvorenija za uvođenje zdravstvenog i seksualnog odgoja u škole?
Moguće je da će se u školama veća pažnja pridavati nekim aspektima zaštite zdravlja. Međutim, unutar tog širokog područja pitanje sveobuhvatnog obrazovanja o seksualnosti će i dalje biti zanemareno. Novi kurikulum međupredmetne teme Zdravlje za osnovne i srednje škole koji se provodi od 2019. godine zanemaruje relevantne smjernice učinkovitih programa sveobuhvatne seksualne edukacije te na neadekvatan i krajnje zastarjeli način obrađuje temu seksualnosti.
Prevladava medikalizacija seksualnosti, a tema vezana uz važnost odgovornog spolnog ponašanja i upotrebu zaštite integrirana je, između ostaloga, u poučavanje vjeronauka. Opće je poznat crkveni stav o mehaničkim, hormonskim i kemijskim metodama i sredstvima kontracepcije, a često je satnica posvećena pitanju seksualnosti i reproduktivnog zdravlja najveća baš u okviru ovog predmeta. Rasprave koje su se vodile proteklih godina pokazuju da ideologija i svjetonazor dobivaju prevlast nad znanstvenim činjenicama kada govorimo o pitanju roda, seksualnosti i reprodukcije i ne vjerujem da će se to promijeniti. Škola za život je isključila sve one teme koje su bile “sporne” u kurikulumu Zdravstvenog odgoja i koje zbog toga u dijelu škola nisu provođene. Svjedočimo kako neke zemlje koriste trenutačnu situaciju i pandemiju kako bi uvele još restriktivnije zakone i politike. Tako Poljska predlaže kriminalizaciju seksualne edukacije u trenutku kada građani i građanke ne mogu demonstrirati i iskazati svoje neslaganje.
Promicati seksualno zdravlje mladih
Ima li CESI u planu kakve aktivnosti u smjeru ponovnog zagovaranja uvođenja seksualnog odgoja u škole?
Zbog pandemije morale smo odgoditi neke aktivnosti, između ostalog i trening za mlade koji žele svojim angažmanom doprinijeti ostvarenju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava, seminar za vršnjačke edukatorice i edukatori u području prevencije elektroničkog rodno uvjetovanog nasilja i kampanju promocije reproduktivnih prava. Neki naši programi provode se u suradnji sa školama, posebice oni vezani uz kvalitetne veze i prevenciju nasilja u mladenačkim vezama. Međutim već dulje vrijeme škole su zatvorene za teme odgovornog seksualnog ponašanja i zaštitu reproduktivnog zdravlja. Stoga smo usmjerene na informiranje mladih i kreiranje sadržaja o seksualnosti u digitalnom svijetu.
Redovno pratite tu problematiku i u svijetu, radite i sami istraživanja, kakva je situacija u drugim državama što se tiče edukacije o ljudskoj seksualnosti?
U brojnim državama mladima nije osigurana kvalitetna edukacija u okviru školskog sustava i oni traže informacije online. Dostupne su različite aplikacije, web stranice, edukacijske platforme i alati u području seksualne edukacije, ali i dalje postoji potreba stvaranja sigurnog i kvalitetnog sustava informiranja mladih o seksualnosti. To je smjer u kojem želimo ići na način da osiguravamo edukaciju i podršku mladim osobama koje će kreirati i promovirati ovakve sadržaje i alate. Međutim, postizanje i održavanje seksualnog zdravlja mladih zahtijeva razvijanje socijalnih, emotivnih i kognitivnih vještina, usvajanje pozitivnih stavova i vrijednosti, kritičko promišljanje medijskih sadržaja i poruka koje dobivaju i odgovorno ponašanje. Zato je potrebna sveobuhvatna rodno osjetljiva seksualna edukacija u školama i mi nastavljamo raditi na stvaranju novih savezništava, ali i efikasnijih inovativnih strategija zagovaranja.
Mlade prihvatiti kao seksualna bića
Kako biste ocijenili aktualni kurikulum po kojem je zdravstveni odgoj međupredmetna tema?
Kurikulum međupredmetne teme Zdravlje ograničen je na poučavanje o biološkim aspektima seksualnosti, a isključuje druge važne dimenzije seksualnosti kao što su sociokulturna ili psihološka. Teme koje su bile “sporne” u kurikulumu Zdravstvenog odgoja uvedenom 2012. godine su uklonjene, tako da se ne spominje rodna ravnopravnost, rodni stereotipi, LGBTIQ teme. Ključni sadržaji tog novog kurikuluma su: briga o reproduktivnom zdravlju, odgovorno spolno ponašanje i upotreba zaštite, planiranje obitelji, neplanirana trudnoća, kontracepcija, rizici spolno prenosivih bolesti, odgovorno roditeljstvo, vođenje menstrualnog kalendara i određivanje plodnih dana, važnost higijene za vrijeme menstruacije…
Zdravstveni odgoj je provođen kroz satove razredne nastave u opsegu do 12 sati godišnje i putem sadržaja koji već postoje u kurikulumu, međutim niti to nije provedeno. Izvještaj evaluacije pokazuje da su nastavnici/e najvećim problemom smatrali to što nije provedena sveobuhvatna izobrazba za provođenje zdravstvenog odgoja. Sukladno tome, nisu se osjećali kompetentnim za provedbu svih sadržaja zdravstvenog odgoja, te se za pomoć obraćaju kolegama/icama, stručnoj službi i vanjskim suradnicima/ama. Na satovima razredne nastave bavili su se drugim stvarima i nije bilo vremena za izvođenje većeg dijela radionica iz propisanih priručnika. Informacije koje smo mi dobivale ukazivale de se zdravstveni odgoj ne provodi, a pogotovo se izbjegavalo provođenje tema vezanih uz modul „Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“.
Koje danas snage u društvu vidite kao mogućnosti da se možda bez već proživljenih i poznatih ideoloških prijepora na jednoj drugoj razini otvori ova tema?
Raspravu trebaju voditi stručnjakinje i stručnjaci, argumentirano i utemeljeno na znanstvenim spoznajama uz podršku donositelja odluka. Provedene su brojne evaluacijske studije učinkovitih programa seksualne edukacije i objavljene međunarodno relevantne smjernice za razvoj i provođenje programa cjelovite seksualne edukacije i ti dokumenti mogu poslužiti kao osnova. Važno je mlade prihvatiti kao seksualna bića koja imaju pravo na informaciju, edukaciju, zdravstvene servise prilagođene njihovim potrebama, zaštitu i sudjelovanje u donošenju odluka.
Cjelovita zdravstvena i seksualna edukacija kao dio školskog kurikuluma
Treba li i zašto u škole uvesti zdravstveni odgoj i seksualni odgoj kao zasebni predmet ili predmete?
Zdravstveni i seksualni odgoj trebaju biti dio formalnog, sustavnog obrazovnog procesa i država ima obvezu informirati i obrazovati svu djecu. Sve osobe imaju pravo na točne informacije i edukaciju o seksualnosti prilagođenu dobi i stupnju psihosocijalnog razvoja. Prikupljeni i proučeni dokazi iz međunarodne prakse pokazuju da mladi ljudi kojima je pružena zadovoljavajuća informacija o seksualnim pitanjima naginju odgovornijem i sigurnijem ponašanju i vjerojatnost njihova izlaganja seksualnim rizicima bitno je manja nego kod seksualno needuciranih vršnjakinja i vršnjaka.
Iskustvo provođenja zdravstvenog odgoja kao međupredmetne teme pokazuje da program nije realiziran ili je realiziran parcijalno, a nadležne institucije nisu pružile odgovarajuću podršku nastavnicama i nastavnicima i ignorirale su činjenicu da se program ne provodi. Obrazovni sustav je pretrpan i teško se može naći prostora za novi predmet. Suvremeni programi seksualne edukacije nisu osmišljeni da se provode kao zaseban predmet. Stoga, teme trebaju biti uključene u različite predmete, uz definiranu godišnju satnicu, teme i metode poučavanja, a neophodna je politička volja i nedvosmislena podrška za uvođenje seksualne edukacije u škole.
Cjelovita seksualna edukacija trebala bi biti dio školskog kurikuluma i odvijati se kroz veći dio osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, što podrazumijeva dobno specifičan sadržaj nastavnih jedinica, obrazovnog materijala i nastavnih metoda. Cjelovita seksualna edukacija u pravilu uključuje tri komponente: pouzdane i znanstveno provjerene informacije, usvajanje vještina potrebnih za smanjivanje rizika u seksualnom ponašanju i promicanje pozitivnih stavova prema seksualnosti te promociju rodne ravnopravnosti. Izvođenje programa treba biti obvezno, a ne dobrovoljno kako bi se spriječila odgojno–obrazovna diskriminacija. Motivirani i educirani nastavnici/e, otvoreni za temu seksualnosti, ključni su za uspjeh programa. Za program treba biti osigurana primjerena satnica i to organizirana na način koji omogućuje interaktivno, iskustveno učenje putem radionica. Kako bi se osigurala djelotvornost programa seksualne edukacije, potrebno je kontinuirano nadgledati i redovito vrednovati kvalitetu provedbe programa i njegovu učinkovitost.