Potpuno je nebitno je li studentica, policajka, menadžerica, službenica, učenica, putnica u javnom prijevozu ili jednostavno prolaznica. Sama činjenica da je ženskog roda dovoljna je da ju se slobodno hvata za dupe, poziva na sastanak iako je rekla da nije zainteresirana, da ju se pipka uz objašnjenje da je to potrebno iz nekih pedagoških razloga, da ju se ljubi iako ne želi, da ju se vreba u mraku i prisiljava na seks… Ali rekla je ne! Pa šta, ionako to nije ozbiljno mislila. Svako NE je skriveno DA. Uostalom, izazivala je ponašanjem, odjećom, vremenom izlaska, mjestom prolaska, izaziva samom svojom pojavom. A ON je pravi snažan zdrav muškarac, uz to moćniji od cilja njegova izazova jer joj je profesor, trener, šef ili je naprosto samo fizički snažniji.
To je otprilike mentalni sklop kojim se vode seksualni predatori i zlostavljači o čijim su nedjelima kroz nekoliko pokreta posljednjih godina napokon progovorile njihove žrtve, što budi nadu da bi se mogle dogoditi promjene. Posljednji od njih, pokret ‘Nisam tražila’, potaknut je optužbom beogradske glumice Milene Radulović koja je prijavila Miroslava Aleksića, učitelja glume i vlasnika glumačke škole da ju je silovao i seksualno zlostavljao. Pokrenuta je lavina koja se brzo zakotrljala cijelom regijom, a na Facebook stranici ‘Nisam tražila’ do sada se prikupilo više od tri tisuće ispovjesti i svjedočanstava žrtava seksualnog uznemiravanja i nasilja. Zagrebačka Akademija dramske umjetnosti, čija je dekanica odmah pokrenula akciju zaprimanja prijava, upravo je policiji, a ona DORH-u, isporučila 27 prijava za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje protiv osmero aktivnih te šestero umirovljenih profesora, nekoliko bivših vanjskih suradnika i jednog pokojnog profesora.
Više od 30 prijava u deset dana
S Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta jučer je udaljen jedan profesor kojega je devet bivših studentica optužilo za diskriminaciju na temelju spola, seksualno uznemiravanje, mobing, zlouporabu položaja te rad u pripitom ili pijanom stanju.
Bivša studentica zagrebačkog Filozofskog fakulteta prijavila je profesora koji “i dalje predaje, ima reputaciju ‘upucavanja’ studenticama te je javna ličnost, a njoj je, dok je studirala, slao seksualno aludirajuće poruke i selfije”. Ukupno je do sada na tom fakultetu zaprimljeno pet prijava protiv pet profesora.
Akademiji likovnih umjetnosti tri su studentice anonimno prijavile jednog profesora i jednog bivšeg zaposlenika Akademije.
Prijavama seksualnog uznemiravanja i seksualnih ucjena pridružila se i novinarka HRT-a koja, prema pisanju Nacionala, optužuje ravnatelja poslovanja Mislava Stipića za neprimjerene razgovore i seksualne sugestije ‘zapakirane’ u pomoć u napredovanju na poslu. Usto, proziva i urednicu Informativno medijskog servisa HTV-a Katarinu Perišu Čakarun da je diskriminira i omalovažava jer je u tri godine dva puta bila trudna. Odgovor javne televizije bio je brz i kratak: tvrdnje nisu osnovane!
Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje očito je svagdašnja i sveprisutna pojava o kojoj se godinama šutjelo dok atmosfera u društvu i akcije na društvenim mrežama nisu ohrabrile žrtve da progovore. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić procjenjuje da je samo u posljednjih desetak dana evidentirano više od 30 slučajeva spolnog uznemiravanja te policija ima pune ruke posla.
Počelo micanje zlostavljača u policijskim redovima
Eh, da, policija.
Još lani su načelnika postaje granične policije Gruda općine Konavle Matka Klarića četiri policajke prijavile za seksualno uznemiravanje unutarnjoj kontroli MUP-a i Uredu za ravnopravnost spolova. Iako je nakon prijave pokrenut istražni postupak, Klarića nitko nije micao s pozicije, pa je cijelo vrijeme bio šef policajkama koje su ga teretile za seksualno uznemiravanje. Tek kad je krenuo ovaj tzv balkanski #MeToo pokret postavilo se to pitanje, pa je u par dana Klarić dobio otkaz. U obrazloženju, među ostalim, stoje iste optužbe: lascivne poruke mladim kolegicama od kojih je zahtjevao da ga prate u noćnim patrolama. Odjeknula je i optužba da je policajke poslao da čiste samostan. Sada već bivšeg načelnika njegovi su bivši kolege okarakterizirali kao osobu koja diskriminira žene jer ih očito ne smatra jednako vrijednima.
Šefovi i seksualni predatori
Damir Škaro, sada već bivši predsjednik Autokluba Siget, volio je zaposlenice katkad pljusnuti po stražnjici, pa su one, kao obrambeni mehanizam, pazile da im odjeća ne bude previše izazovna. U jednom slučaju se nije zadržao samo na pljuskanju – zaposlenica je silovana! Škaro je još jedan od likova koji očito smatra da žene postoje kako bi bile na usluzi muškarcima, točnije njemu, pa je zaposlenice, uz seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, tretirao i kao pomoćnu radnu snagu za svoje privatne poslove, primjerice organizaciju čišćenja njegova stana.
Bernard Jakelić, također sada već bivši zamjenik direktora HUP-a, suočio se s prijavom petnaest zaposlenica HUP-a za seksualno uznemiravanje. Jedini je rezultat njegov odlazak iz HUP-a, po jednoj verziji uz otpremninu od 900 tisuća kuna, po drugoj bez te otpremnine. Na sudu nije završio jer su slučajevi otišli u zastaru! Naime, premda je DORH u prijavi pronašao elemente kaznenog djela, kaznenu prijavu protiv Jakelića je odbacio jer nije prijavljen u zakonskom roku od tri mjeseca od počinjenja djela. Jer, spolno uznemiravanje se, prema članku 156 Kaznenog zakona, “progoni po prijedlogu”, što znači samo na temelju privatne prijave, a rok za takvu prijavu su upravo spomenuta tri mjeseca. Da bi se ubuduće izbjegli takvi pravni apsurdi, ministar pravosuđa Ivan Malenica nedavno je najavio izmjene zakona kojima bi se dokinuo tako kratak rok zastare, a djela spolnog uznemiravanja bi se gonila po službenoj dužnosti, baš kao i teža kaznena djela protiv spolne slobode.
Valja se nadati da će ta djela i kad budu gonjena po službenoj dužnosti doživjeti i adekvatan pravosudni epilog jer, ako je sudeći po epilozima za ona teška kaznena djela, koja se i sada gone po službenoj dužnosti, to za sada nije čest slučaj.
Slučajevi i presude koje su šokirale Hrvatsku
Tako su Hrvatsku proteklih godinu dana šokirali neki slučajevi teških i težih kaznenih djela, točnije posljedice takvih djela za njihove počinitelje, jer o posljedicama koje ostavljaju na žrtve dovoljno govore psihijatri, a i svakom normalnom jasno je da su posljedice traumatične.
Slučaj prvi: počinitelj od 49 godina imao je seksualni odnos sa četrnaestogodišnjom djevojčicom koja je ostala trudna pa joj je, u dogovoru s njezinom majkom, napravljen abortus u stupnju trudnoće višem od deset tjedana. Pravosuđe ga je nagradilo sa samo šest mjeseci zatvora jer je “financijski zbrinuo” svoju žrtvu iako i sam teško živi budući da jedini prehranjuje obitelj – suprugu koja nema poslovnu sposobnost, staru i bolesnu majku te sina koji je u zatvoru.
Slučaj drugi: nakon 20 (slovima: dvadeset!) godina suđenja trojica silovatelja maloljetne djevojke oslobođeni su optužbe zbog proceduralne greške Državnog odvjetništva. Naime, u optužnici je stajalo da je silovana nemoćna osoba, a sud je zaključio da djevojka, koja ima cerebralnu paralizu zbog koje su joj djelomično oduzete noge, nije bila baš tako nemoćna protiv njih trojice.
Slučaj treći: sedmorka iz okolice Zadra optužena je da je silovala i seksualnim snimkama ucjenjivala maloljetnicu, a kad su napokon privedeni, brzo su i pušteni na slobodu. U njihovu zaštitu stala je njihova obitelj i neki poznanici koji su protestirali zbog privođenja jer “nije bilo silovanja”. Tek su naknadno završili u pritvoru, a tek u prosincu potvrđena je optužnica.
Slučaj četvrti: lezbijka P. Sabalić jedanaest godina čekala je na pravdu, a dočekala ju je tek od Europskog suda za ljudska prava. Naime, prije jedanaest godina brutalno je pretučena na izlasku iz noćnog kluba jer nije prihvatila ‘nabacivanje’ muškarca kojemu je jasno rekla da je lezbijka. Hrvatski ga je sud prekršajno kaznio sa 300 kuna za remećenje javnog reda i mira. Europski je sud premlaćivanje identificirao kao zločin iz mržnje, a Hrvatska žrtvi mora isplatiti deset tisuća eura odštete te platiti 5200 eura sudskih troškova.
Šamar nije nasilje, a žena sama kriva ako je silovana
Svi ovi primjeri dokaz su patrijarhalnog mentaliteta koji je još uvijek prevladavajući u svim porama hrvatskog društva. Jednostavno ga je svojedobno definirao Danijel Antunović, psiholog i predsjednik Udruge za zaštitu obitelji Rijeka – U.Z.O.R., voditelj Županijskog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji Primorsko-goranske županije, koji radi s počiniteljima seksualnog nasilja.
“Muškarci su nasilnici jer su patrijarhalni i misle da imaju pravo na to, imaju lošu samokontrolu, nisu naučili kvalitetno rješavati sukobe, ali su u našem društvu naučili da, barem u početku, neće snositi posljedice svog nasilničkog ponašanja”, kazao je Antunović. Njegove riječi najbolje potvrđuju navedeni primjeri sudskih presuda.
S druge strane, mnogi danas uopće ne prepoznaju granice seksualnog nasilja i uznemiravanja. Tako prema istraživanju više od 15 posto hrvatskih srednjoškolaca u dobi od 14 do 18 godina šamar ne smatra nasiljem, ne bi prijavilo nasilje u vezi, a isto toliko ih smatra i da je provokativno odjevena žena kriva za silovanje. Svaki deseti se u tom istraživanju izjasnio da je nasilje privatna stvar partnera, a svaki treći da žrtva nekad traži nasilje!
Rješenje se krije u uvođenju sveobuhvatnog seksualnog odgoja u škole i to kao obveznog nastavnog predmeta!
Razloge za njegovo uvođenje odlično je u svom nastupu na N1 televiziji sažela Jelena Veljača, glumica, producentica i scenaristica te osnivačica inicijative SpasiMe: “Dječaci i djevojčice u Hrvatskoj ne znaju što je seksualno nasilje”. O tome što je seksualno nasilje, zlostavljanje i uznemiravanje i kako to izbjeći treba ih podučiti škola jer je ona mjesto na kojemu djeca dobivaju znanja iz različitih područja. Zanimljivo je da nikome ne treba objašnjavati zašto uče zemljopis ili strane jezike, ali redovno se pokrenu ostrašćene rasprave zašto bi trebali učiti o vlastitom tijelu i kako se zaštititi.
UN: 35 posto žena doživjelo je seksualno nasilje
Prema podacima UN-a, 137 žena svakog dana ubije član obitelji ili trenutni ili bivši partner, 35 posto žena iskusilo je fizičko i/ili seksualno nasilje, a čak 70 posto žena bilo je izvrgnuto seksualnom uznemiravanju. Svaka deseta žena u Europskoj uniji je od svoje petnaeste godine doživjela seksualno uznemiravanje preko interneta. U pet regija svijeta, 82 posto parlamentarki izjavilo je da su u vrijeme svog mandata doživjele psihološko nasilje kao što su primjedbe, geste i slike seksističke ili ponižavajuće seksualne prirode, prijetnje i mobing, a čak 44 posto primilo je prijetnje smrću, silovanjem, napadom ili otmicom sebe osobno ili članova svoje obitelji. Dvije trećine njih doživljavale su seksističke primjedbe svojih muških kolega u parlamentu.