U obrazovanju mladih su podučavanja u svim područjima života jednako bitna. Zato nije jasno da seksualni odgoj koji dotiče najcjelovitije područje realizacije ljudskog bića i tiče se seksualnog i reproduktivnog zdravlja čovjeka, nikada nije postao dio obrazovnog sustava. Kroz proteklih više od pola stoljeća postojala su nastojanja da se uvede u osnovne i srednje škole kao nastavni predmet (područje zdravstvenog i seksualnog odgoja), ali su mu na putu stajale kojekakve ideološke podjele i politizacija i to bez obzira koja je politička opcija bila na vlasti. Generacije mladih ljudi tako u najosjetljivijoj dobi odrastanja i spolnog razvoja bivaju uskraćene kroz obrazovni sustav učiti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i ljudskoj seksualnosti. Bivaju uskraćene o tome i slobodno misliti i govoriti.
Donosimo pet osnovnih i najvažnijih razloga zbog čega škole trebaju imati seksualni odgoj kao nastavni predmet, koju značajnu ulogu on igra u obrazovanju mladih kako bi ono tek tada uistinu bila prava, potpuna, kvalitetna i cjelovita škola za život.
ZBOG razumijevanja sebe kao seksualnih bića
Upoznati i razumjeti sebe kao seksualno biće jedno je od najvažnijih stepenica koje prolazimo kroz vlastito odrastanje. Razumijevanje sebe kao seksualnog bića dolazi u ranoj dobi, prve lekcije o ljudskim odnosima, prikladnom dodirivanju i intimnosti djeca trebaju dobiti od četvrte godine života. Ako obrazovni sustav u svom nastavnom planu i programu nema i program za seksualno obrazovanje, razumijevanje sebe kao seksualnih bića djeca će često prolaziti pod okriljem zastrašivanja, nerijetko i stigmatizacije i učenja da je seks sramotan čin, što će se negativno odraziti na zdravlje i sreću pojedinaca i društva u cjelini.
Države koje su shvatile kako je važno u školu uvesti seksualno obrazovanje od nižih razreda osnovne škole danas bilježe vrlo niske brojke maloljetničkih trudnoća, niske stope spolno prenosivih bolesti i HIV-a te pozitivna prva seksualna iskustva.
Jedna od država koja seksualni i reproduktivni razvoj svojih mladih nije prepustila slučaju je Nizozemska, u kojoj su svi osnovnoškolci po zakonu obvezni dobiti neki oblik seksualnog obrazovanja. Iako škole i učitelji imaju određeni stupanj autonomije u načinu predaje gradiva, svi se moraju pridržavati temeljnog kurikuluma koji uključuje seksualni razvoj, seksualnu raznolikost i seksualno samopouzdanje. Sedmogodišnjaci uče pravilna imena različitih dijelova tijela, osmogodišnjaci raspravljaju o rodnim stereotipima, a sa svojih 11 godina života nizozemski učenici trebaju moći razgovarati o reprodukciji, sigurnijem seksu i seksualnom zlostavljanju. Nizozemski pristup seksualnom obrazovanju daje izvrsne rezultate: u prosjeku tinejdžeri nemaju seks u ranijoj dobi, mladi obično imaju pozitivna prva seksualna iskustva, među najboljim su u korištenju tableta za kontracepciju, a devet od deset koristilo je kontracepcijske sredstava prvi put kada su imali seksualni odnos. Nizozemska ima najnižu stopu trudnoće tinejdžera na svijetu, vrlo nisku stopu HIV-a i drugih SPI. Nizozemska je jedina zemlja koja unutar seksualne edukacije govori i o zadovoljstvu.
ZBOG odgovornog seksualnog ponašanja i smanjenja zaraze SPI
Što su spolno prenosive infekcije (SPI), koje su spolno prenosive bolesti (SPB), postoje li cjepiva, kako se prenose, kako se čuvati, kako prepoznati moguću infekciju kako i gdje liječiti… – samo su neka od brojnih pitanja svih tinejdžera koji ulaze u situacije eksperimentiranja i prvih seksualnih iskustava. Odgovore na njih traže putem Googla, na društvenim mrežama, kod influensera tinejdžera, a tek na posljednjem mjestu pitajući roditelje ili liječnika. Škola, gdje seksualni odgoj kao nastavni predmet ne postoji, u očima mladih ljudi nije percipirana mjestom na kojem bi se o tim pitanjima i temama govorilo.
Prema posljednjim istraživanjima o seksualnim navikama mladih 21 posto dječaka i šest posto djevojčica imalo je seksualne odnose u dobi od 15 i manje godina. Sudeći prema istim istraživanjima trend je i smanjenja korištenja kontracepcije među mladima, gotovo 50 posto ih prilikom zadnjem odnosa nije koristilo zaštitu. Samo 20 posto mladih redovno koristi kontracepciju prilikom seksualnog odnosa. Usporedbe radi, nedavno istraživanje provedeno u Nizozemskoj pokazalo je da 95 posto 15-godišnjaka, koji stupaju u seksualne odnose, koriste kontracepciju.
Godišnje se u Hrvatskoj bilježi oko 300 zaraza klamidijom i u stalnom je porastu, 120 hepatitisom, 40 sifilisom, 20 gonorejom… Testiranja se rade u tek osam gradova na ukupno 16 mjesta.
Testiranja se rade na uputnicu liječnika, a testiraju se oni kad se u infekciju ili bolest već posumnja. Preventivno testiranje kao način života i odgovornog seksualnog ponašanja ne postoji. U školama se za tako nešto mlade ne podučava. Zato je važno imati seksualni odgoj kao nastavni predmet.
ZBOG razvijanja zdravih obrazaca ponašanja u seksualnim, emotivnim i međuljudskim odnosima i razumijevanje pristanka
Prema posljednjem međunarodnom istraživanju (Berne i Huberman) provedenom u državama koje grade pozitivne i otvorene javne politike u području ljudske seksualnosti, pristupu adolescentskom seksualnom ponašanju te provode kampanje osvješćivanja i seksualne odgovornosti zabilježen je manji broj zdravstvenih problema povezanih sa seksualnošću, manji broj neželjenih trudnoća i spolno prenosivih infekcija i bolesti. U tim državama poput Nizozemske, Njemačke i Francuske adolescenti također kasnije ulaze u seksualne odnose.
Sa nekim od seksualnih poremećaja barem se jednom u životu u Hrvatskoj suoči najmanje 20 posto ljudi. Da bi ih riješili većina bi trebala potražiti pomoć seksualnih terapeuta, a kako raste svijest o važnosti zdravog seksualnog života na termin za terapiju čeka se i po nekoliko mjeseci. Prim. dr. sc. Goran Arbanas, seksualni terapeut, psihijatar i predsjednik Hrvatskog društva seksualnih terapeuta smatra da u škole treba uvesti seksualnu edukaciju kroz koju bi mladi dobili potrebna znanja i naučili kako spriječiti ili nositi se s problemima u emocionalnim i seksualnim odnosima: “Ljudi s više znanja imaju manje seksualnih problema jer znaju kako si pomoći i znaju gdje na vrijeme potražiti pomoć. Dobro je da mladići i djevojke znaju što se od njih očekuje kroz spolno sazrijevanje i da se znaju na to pripremiti. Ako ne žele ući u seksualni odnos moraju znati kako izbjeći te situacije ili, ako žele, kako se zaštititi. Većina europskih zemalja ima zakonski određenu tzv. dob pristanka, dakle vrijeme kad se može dati pristanak na seksualni odnos. Kod nas je to 15 godina. Mlađe dijete ne može dati pristanak i seksualni odnos s njim je kazneno djelo. No, to znači da do svoje petnaeste godine osoba mora biti osposobljena da se zna nositi s tim situacijama”, smatra doktor Arbanas.
ZBOG smanjenja seksualnog nasilja i rodno uvjetovanog nasilja
Edukacija o seksualnosti može pružiti odgovarajući okvir i kontekst za edukaciju učenika o seksualnom zlostavljanju. Na primjer, razlikovanje “dobrog” i “lošeg” dodira, učenje izražavanja osjećaja, odupiranje pritisku i traženje pomoći ako je pritisak prepoznat – ključni su aspekti seksualnog obrazovanja, a odnose se na sprečavanje seksualnog zlostavljanja.
Osvijestiti djecu, roditelje, nastavnike, policiju i lokalne zajednice na prirodu i opseg seksualnog nasilja i rasprava o njemu od ključne su važnosti u rješavanju tog problema.
Pokazalo se da sveobuhvatni programi seksualnog obrazovanja smanjuju visoko rizično seksualno ponašanje, što se odražava i na smanjenje seksualnog nasilja. U Nizozemskoj, nastavni programi seksualnog odgoja pokušavaju usaditi poznate preventivne čimbenike poput empatije i obzirnosti za to kako neke akcije utječu na druge.
Inkluzivno seksualno obrazovanje i nastavni planovi koji također posvećuju pozornost LGBTQ osobama i problemima s kojima se susreću omogućuju učenicima i nastavnicima da uče i razgovaraju o stereotipima i iskustvima LGBTQ vršnjaka (Poteat i dr. 2014). Istraživanje je potvrdilo da takvi nastavni programi daju i sigurnije školsko okruženje za LGBTQ učenike i studente. Znanstvenici su primjetili da nastavni plan i program koji uključuje LGBTQ pitanja također umanjuje stereotipe i potiče međusobno prihvaćanje.
je još 2009. godine dao smjernice i argumentaciju zašto je obrazovanje o seksualnosti važno i zašto ga zato valja uvrstiti u nastavni plan škola:
- povećava znanja i razumijevanja zakona i ljudskih prava, osvještava prepoznavanje prirode seksualnog zlostavljanja i daje upute što sve valja u vezi s tim poduzeti
- istražuje i razjašnjava osjećaje, vrijednosne sudove pojedinaca i stavove, razvija samopoštovanje, samopouzdanje i osjećaj ponosa na svoje tijelo
- razvija vještine odupiranja pritiscima, nauči izreći “ne”
- škole ujedno učenicima postaju i mjesta na kojem će u slučaju ugroze potražiti pomoć
ZBOG smanjenja broja neželjenih trudnoća
Budući je obrazovanje o seksualnosti Nizozemska počela uvoditi još od šezdesetih kao dio pragmatičnog pristupa seksualnom zdravlju s kontracepcijom i pobačajem, te kao neodvojivi dio zdravstvenog odgoja, na iskustvima te države najlakše je dokazati koliku je pozitivnu ulogu seksualno obrazovanje u školama odigralo na smanjenje broja tinejdžerskih i neželjenih trudnoća. Kad je seksualnoo obrazovanje kao obvavezan i zaseban predmet uveden krajem sedamdesetih, Nizozemska je uspjela postići najnižu stopu tinejdžerske trudnoće u Europi. Kad su prije par godina zaključili da su njihovi tinejdžeri jako dobro educirani, u nekoj mjeri štednje u obrazovanju, odlučili su ukinuti seksualnu edukaciju. Nakon dvije godine su shvatili kako je broj neželjenih adolescentskih trudnoća odmah porastao. Brzo su nakon toga u škole opet vratili seksualni odgoj kao zaseban predmet.
Istraživanja pokazuju kako adolescenti u Nizozemskoj, Austriji, Belgiji i Švicarskoj (zemljama koje imaju zakonom propisane kurikulume za seksualni odgoj u školi) najviše koriste kontracepciju, osim kondoma koriste i pilule. Ujedno su to sve zemlje s najnižom stopom adolescentskih trudnoća.
Svjetska zdravstvena organizacija o seksualnom zdravlju
Seksualno zdravlje je stanje fizičkog, emocionalnog, mentalnog i društvenog blagostanja u odnosu na seksualnost. To nije samo odsutnost bolesti, disfunkcije ili nemoći. Seksualno zdravlje zahtijeva pozitivan i poštovan pristup seksualnosti i seksualnim odnosima, kao i mogućnost ugodnih i sigurnih seksualnih iskustava, bez prisile, diskriminacije i nasilja. Da bi se seksualno zdravlje moglo postići i održavati, spolna prava svih osoba moraju se poštivati i štititi.