Kad bi danas seksualni odgoj i bio uveden kao predmet u osnovne i srednje škole učitelji ne bi imali priručnika, tog važnog nastavnog pomagala koji bi ih vodio kroz organizaciju sadržaja nastave. Zadnji je napravljen i tiskan prije 57 godina. Točnije, 1963. godine kad je svjetlo dana ugledao prvi priručnik za podučavanje seksualnog odgoja istog naslova “Seksualni odgoj”, autora dr. Marijana Košičeka. Priručnik zagrebačkog neuropsihijatra izdala je EPOHA Zagreb i namjena mu je bila uvođenju seskualnog odgoja u sustav obrazovanja na prostorima cijele bivše Jugoslavije. Taj plan nikada nije do kraja proveden, jer seksualni odgoj nije bio uveden kao obavezni nastavni predmet, nego je svakoj školi prepuštena odluka hoće li svojim učenicima biti prenošena znanja o ljudskoj seksualnosti. Prema podacima iz tog vremena većina zagrebačkih osnovnih škola odlučila se svojim učenicima davati znanja iz područja seksualnosti u dobi kad su im ona i najpotrebnija. Recimo, prema anketi koja je provedena prilikom izdavanja priručnika, od 47 zagrebačkih škola samo njih deset nije imalo nikakav oblik seksualnog odgoja. Predavači su bili nastavnici biologije, u nešto manjoj mjeri razrednici, nastavnici tjelesnog odgoja, materinjeg jezika i domaćinstva te školski pedagozi i psiholozi. Uz njih, izvan redovne nastave seksualni su odgoj predavali i vanjski suradnici – liječnici i medicinske sestre. Svi su oni za pripremu nastave koristili priručnik dr. Košičeka, koji je u uvodnom poglavlju “Uloga škole u seksualnom odgoju” naglasio kako je ona važna.
Uzeli smo priručnik dr. Košičeka i usporedili ga s današnjim kurikulumom zdravstvenog odgoja koji je zapravo međupredmetna nastava i manjim dijelom nastavnici imaju obvezu predavati iz područja ljudske seksualnosti. Kurikulum je, podsjetimo, donesen krajem lanjske godine i njega nije pratilo izdavanje nikakvog priručnika za nastavnike. To se i pokazalo kao jedan od ključnih problema, jer nastavnici nisu dobili smjernice kako tu nastavu provoditi.
Preostali priručnici neuspjele cjelovite kurikuralne reforme
Možda se nastavnici koriste priručnicima koji su izdani 2013. godine, kada se radilo na pripremi uvođenja cjelovite kurikularne reforme, a shodno njoj i uvođenju zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole kao zasebnog predmeta, što naposljetku nije prošlo. Tada su stručnjaci izradili dva priručnika za nastavnike osnovnih škola i nastavnike srednjih škola te suradnike u predmetu zdravstveni odgoj, kojem je tek jedan od modula bio i seksualnI odgoj i to pod nazivom: Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje.
Djevojčicama o menstruaciji – dječacima o masturbaciji
Zanimljivo je usporediti kako se seksualnom odgoju pristupalo prije šezdeset godina, kada su ga u školi imali mnogi danas djedovi i bake današnjih tinejdžera. Seksualni odgoj počinjao je u petom razredu, a najviše je bio fokusiran na oplodnju i razvoj čovjeka, promjene u pubertetu, osobnu higijenu, dok su odnos dječaka i djevojčica te spolne bolesti bili slabo zastupljeni.
Vanjski suradnici govorili su o menstruaciji na satovima samo za djevojčice, a o onaniji, kako su tada zapravo nazivali masturbaciju, na satovima samo za dječake. Dakle, dječaci nisu trebali ništa čuti o menstruaciji, a djevojčice ništa o masturbaciji. Zajedno su slušali o higijeni, odnosu među spolovima, začeću i porodu, spolnosti kao prirodnoj potrebi, anatomiji spolnih organa…
Prema nama dostupnim informacijama danas se o mastrubaciji u okviru zdravstvenog odgoja kao međupredmetne nastave ni ne govori, ali menstruaciji na satovima biologije bude posvećeno nešto vremena i u razredu o njoj slušaju i djevojčice i dječaci.
Iako naoko izgleda da se šezdesetih o seksualnom odgoju moglo govoriti s manje pritisaka nego danas i da roditelji uglavnom odobravaju takve sadržaje u školi dr. Košiček je svjedočio kako to i nije baš išlo glatko. Prije priručnika nastavnici su se žalili da ga nemaju i da zato taj predmet ne mogu predavati, a kad je priručnik objavljen tvrdili su da nisu dobro osposobljeni za taj posao te da bi seksualni odgoj trebali provoditi vanjski suradnici kao stručnjaci za seksualni odgoj. Bilo je struja koje se nisu slagali niti u pitanju treba li seksualni odgoj biti jedan predmet ili materija može biti raspoređena u više različitih predmeta. Ta je tema nerijetko aktualna i danas.
Odgoj za sretan spolni život
No, u konačnici su se složili s Košičekovim stavom da “mladi čovjek treba biti ODGOJEN za sretan spolni život, a ne samo POUČEN o njemu”. S tom idejom dat je i prijedlog kurikuluma (tada se zvao plan i program) seksualnog odgoja već od prvog razreda osnovne škole. Analiziramo koliko se razlikovao od današnjeg u kojemu je seksualni odgoj utopljen u međupredmetnu temu Zdravlje, a obrađen u domenama Tjelesno zdravlje te Mentalno i socijalno zdravlje?
Za najmlađe – od prvog to trećeg razreda, Košičekov je kurikulum predvidio poučavanje o reprodukciji: da djeca nauče kako su nastala od roditelja, razvijala se u majčinoj utrobi, rodila se kroz genitalne organe, kako je rađanje potomstva prirodni zakon te da do oplodnje dolazi spolnim odnosom, a slično nastaju i druga živa bića. U priči o obitelji trebala su naučiti kako je prisni tjelesni dodir među roditeljima izraz ljubavi, a dijete je plod ne samo biološkog nego i emocionalnog odnosa među roditeljima te da bračna ljubav podrazumijeva međusobno poštovanje i suradnju.
Današnji kurikulum, objavljen je lani, za prvi i drugi razred osnovne škole predviđa učenje djece o tjelesnim razlikama između dječaka i djevojčica te sadrži puno naputaka da se priča o nasilničkim oblicima ponašanja. Nastavnici trebaju procijeniti, ovisno o okolnostima, hoće li u taj sadržaj uvrstiti i priču o seksualnom nasilju kroz tumačenje prihvatljivog i neprihvatljivog dodira.
Učenici od 4. do 6. razreda u Košičekovom planu i programu učili bi o pojavi sekundarnih spolnih oznaka u pretpubertetu, kao što je rast dlačica, bujanje grudi kod djevojčica i mutacija glasa kod dječaka, potom o građi u funkciji genitalnih organa, menstruaciji, pojavi spolnog nagona, masturbaciji i noćnim ejakulacijama. U kurikulumu za današnju djecu te dobi također je navedena tema razvojnih promjena prije ulaska i s ulaskom u pubertet, bez detalja što sve sadrži. Razvoj ljudskog tijela od začeća do puberteta integriran je u predmete Priroda i društvo, Hrvatski jezik, Vjeronauk, Likovna kultura i sat razredne zajednice.
Učenje o spolnim razlikama važno 60-tih, nevažno danas
Četrnaestogodišnjaci i petnaestogodišnjaci bi u 7. i 8. razredu kod Košičeka učili o spolnom nagonu i seksualnim podražajima, oblicima spolnog zadovoljavanja, masturbaciji, planiranju obitelji i načelima kontracepcije, pobačaju i spolnim bolestima. I moderni kurikulum predviđa za tu dob učenje o spolnom i reproduktivnom zdravlju, ali adolescentima koji upravo spolno sazrijevaju ne daju se sve potrebne informacije što se s njihovim tijelom događa, što je to tjelesna autonomija, ne govori se o masturbaciji, koju su toj dobi učenici već otkrili…
Košiček završnim osnovcima predviđa i poučavanje o psihičkim razlikama među spolovima, zabludama i pravilnim stavovima o odnosu spolova, psihologiji spolnog odnosa, seksualnom moralu u društvu, osnovama sretnog obiteljskog života, a počinje i priču o istospolnoj naklonosti te njezinim uzrocima i manifestacijama. Moderni kurikulum, pak, posvećen je priči o rizicima i posljedicama preranog stupanja u spolne odnose te psihičkim promjenama u pubertetu.
Za srednjoškolce je Košičekov program raznovrstan, a kreće se od povijesnih odnosa žena i muškaraca te razvoja obitelji, priče o religiji i moralu, stupanja u spolni odnos, uloge spolnosti u životu, a ne zaboravlja ni temu o prostituciji. Završni razredi srednje škole učili bi o upoznavanju i izboru seksualnog partnera, o homoseksualnosti, ljubomori, održavanju modernog braka, planiranju obitelji, fiziologiji porođaja, pravilnom odgoju djece i posljedicama pogrešaka u odgoju. Za današnje srednjoškolce su kurikulumom predviđene teme o odgovornom spolnom ponašanju, upotrebi zaštite, rizicima od spolno prenosivih bolesti, planiranoj i neplaniranoj trudnoći, kontracepciji i pobačaju te o apstinenciji u seksualnim odnosima.
Košičekov spolni odgoj kao slavljenje ljubavi i čovjeka
Temeljna razlika u pristupu seksualnom odgoju prije 60 godina i današnjoj obradi takvih tema u kurikulumu jest percepcija međuspolnih, međuljudskih i obiteljskih odnosa. Košičekov je naglasak na podučavanju razlika među spolovima i kako ih prevladati, na potrebi za razvijanjem dubokih i toplih odnosa jer su oni uvjeti za sretan život i sretnu obitelj te na oslobađanju od strahova pri gradnji odnosa sa suprotnim spolom. Njegov je stav najbolje sažet u sljedećim rečenicama: “Spolni odnos je za čovjeka najsavršeniji oblik spolne aktivnosti. Snošaj omogućuje partnerima da stupe u najprisniji međusobni kontakt koji je među ljudima uopće moguć. … Za potpun uspjeh spolnog odnosa nije dovoljno samo to da dvoje ljudi stupe u intimni fizički dodir, potrebno je da u taj kontakt unesu čitave sebe sa svim uzajamnim emocijama: tok spolnog odnosa, intenzitet međusobnog nadraživanja, brzina postizanja orgazma i trajanje snošaja ovise o osjećajnom odnosu među partnerima”.
Nasuprot tome, moderni je kurikulum ponajviše usmjeren na poučavanje o opasnostima od bolesti i neželjene trudnoće, od nasilja te općenito od svih vrsta neodgovornog ponašanja. Nema tu prostora za podučavanje mladih ljudi o njihovim seksualnim pravima, o tjelesnoj autonomiji, o uvažavanju različitosti… Poruka je da sa svih strana vrebaju opasnosti i da je potreban stalni oprez u bilo kakvoj interakciji s drugima.
MARIJAN KOŠIČEK: Pionir seksualnog odgoja u školama
Zagrebački neuropsihijatar i seksolog Marijan Košiček (1923. – 2003.) je od 1961. vodio Centralni dispanzer za higijenu, kasnije preimenovan u Službu za sprečavanje i suzbijanje živčanih i duševnih bolesti, gdje je osnovao prvo bračno savjetovalište u Hrvatskoj. Prvi se sustavno bavio seksologijom te je sa suprugom psihologinjom Teom objavio više knjiga o psihologiji ljubavi, braku, seksualnim odnosima, spolnoj jednakosti, homoseksualnosti, impotenciji, frigidnosti, odgoju djece, problemima roditeljstva… Početkom sedamdesetih izradio je sustavni program spolnog odgoja u školama, no inicijativa je propala zbog nedovoljnog interesa. U časopisu Start vodio je prvu seksološku rubriku u Hrvatskoj. Prva knjiga iz područja seksologije mu je Spol, ljubav i brak, objavljena 1960., a temom ljubavi i braka bavio se i u mnogim kasnijim djelima, u kojima je koautor njegova supruga. U svojim knjigama Košiček je obrađivao spolnost i seksualne odnose svih generacija.
