Paula Brečak je seksualna edukatorica! O temama iz područja seksualnosti educira svoje vršnjake, a njoj je 21 godina. Studira sociologiju na “New York University” u Abu Dhabiju koji ima razvijen program studija seksualnosti gdje je stekla prva znanja o ljudskoj seksualnosti iz perspektive društvenih znanosti i shvatila, kako kaže, da je način na koji se odnosimo prema seksualnosti u našem današnjem društvu izuzetno problematičan. Bio je to okidač kojem se okrenula i pridružila svijetu Sex Ed blogera i YouTubera, što svojim sadržajima, pristupačnošću i otvorenošću danas privlače sve veći broj mladih ljudi željnih odgovora na pitanja iz područja ljudske seksualnosti. Nedostatak strukturiranog obrazovanja iz tog područja u školama i društvu je širom otvorio vrata mladim ljudima, koji su kao influenseri ušli u područje tema seksualnosti, a mnogi od njih uspjeli su izgraditi karijere stručnjaka na tim poljima. Da mladi svoja saznanja o seksualnosti, seksualnom zdravlju i spolnosti crpe upravo od vršnjaka, ponajviše i zato što su u tom polju zakazali obrazovni sustavi brojnih zemalja, shvatili su i UNESCO-u, koji je nedavno u Istambulu organizirao veliku konferenciju mladih upravo na tu temu pod nazivom “Switched On”. Konferenciju su nosili svojim predavaljima i prezentacijama upravo suvremeni mladi “sex education influenseri”, suvremeni mladi kreatori edukativnih sadržaja iz područja seksualnosti, kojima obrazuju svoje vršnjake i nove gerenacije.
Seksualnih edukatora koji putem društvenih mreža i blogova educiraju ljude o brojnim pitanjima iz područja ljudske seksualnosti i intimnih odnosa nema još u svijetu puno, a iz Hrvatske ih se doslovno može nabrojati na prste jedne ruke. Sex Ed blogerica Paula Brečak jedna je od vodećih.
Nedavno su mladi influenseri na konferenciji ‘Switched On’ govorili o digitalnom obrazovanju mladih u temama seksualnosti. Kako si i gdje ti prikupljala svoja znanja o tim temama?
Studiram na sveučilištu koje ima kvalitetan i razvijen program rodnih studija i studija seksualnosti pa sam se kroz studiranje sociologije dobrim dijelom fokusirala upravo na to područje. Tako sam stekla znanje o ljudskoj seksualnosti iz perspektive društvenih znanosti i shvatila da je način na koji se odnosimo prema seksualnosti u našem današnjem društvu izuzetno problematičan. U hrvatskom obrazovanju nikada nisam imala seksualnu edukaciju, dok sam na američkom fakultetu imala prilike sudjelovati u radionicama o ženskom spolnom zdravlju, na seminarima o seksualnom uznemiravanju, nasilju i pristanku te sličnim obrazovnim događanjima. Ubrzo sam otkrila i da postoje seksualne edukatorice i edukatori na Instagramu pa sam ih počela pratiti. Neki su doktori znanosti koji rade u području ljudske seksualnosti, bilo kao psihologinje, sociolozi ili doktorice medicine, neki su seksualni radnici, a neke su jednostavno edukatorice koje se bave temama spolnog zdravlja. Dakle, spajanjem svih tih izvora, sa sveučilišta, interneta i iz života, obrazujem se o ljudskoj seksualnosti i intimnim odnosima te pokušavam neka znanja prenijeti i kroz svoje društvene mreže.
Što vidiš kao najteži zadatak u stvaranju sex-ed sadržaja?
Žao mi je što jedan dio ljudi takve teme ne shvaća ozbiljno. Automatski ih odbacuju kao nešto što njima samima, niti društvu, ne treba. Znaju izražavati neodobravanje ismijavanjem, vrijeđanjem, izmišljanjem priča… Nije lako čitati takve komentare o sebi. Oni uistinu znaju biti odvratni, ali to samo pokazuje koliko je seksualno obrazovanje našem društvu jako potrebno. Teško je uz to zadržati distancu i prihvatiti da se ne radi o meni osobno, već o većim kolektivnim potrebama i problemima.
dav
Što misliš o seksualnoj edukaciji u školama, njezinom nedostatku u obrazovnom programu?
Mislim da je katastrofa da se o seksualnoj edukaciji u školama još uvijek mora okolišati pod premisom da ona vrijeđa vrijednosti jednog dijela hrvatskog stanovništva. To nije točno. Klasičan kurikulum seksualne edukacije nikome ne nameće da seks prakticiraju, niti im isto zabranjuje. Seksualno obrazovanje jednostavno poučava o zdravoj i sigurnoj seksualnosti. To uključuje spolnu anatomiju, siguran seks, reprodukciju i reproduktivna prava, tjelesnu autonomiju, emocionalne i intimne odnose, apstinenciju, obrazovanje o seksualnom maltretiranju, nasilju i pristanku te poštivanje različitih rodnosti i seksualnosti uopće. Edukacija koja promovira poštovanje, informiranost i vlastiti izbor ne bi trebala nikoga vrijeđati.
Jesi li u svom radu s mladima primijetila da li su više zainteresirani za neke određene teme? Koje bi to bile?
Mladi su najviše zainteresirani upravo za teme koje bi trebale biti obrađene u najosnovnijem kurikulumu seksualnog obrazovanja. Za sada smo puno pričali o prvim seksualnim iskustvima i što očekivati od njih. O sigurnom seksu, ženskom spolnom zdravlju i alternativnim menstruacijskim pomagalima kao što su menstrualna čašica i platneni ulošci. Sasvim očekivana pitanja i teme koje bi trebale biti dostupne svima bez stigme i srama.
Jesi li primjetila neku razliku u tome što zanima mlađu, a što starije populaciju? I kako o tim temama razgovaraju?
Putem društvenih mreža i SexEd Dijaloga komuniciram s ljudima između 15 i 45 godina, tako da ne mogu govoriti za generacije van tog okvira. Dobila sam dojam da su mladi puno otvoreniji, nemaju još ustaljeno razmišljanje o seksualnosti i dopuštaju si da o njoj razmišljaju s manje srama nego neke starije osobe.Uistinu ih zanima, čak i onda kada se ne slažu – što ja imam za reći.
Negativne komentare uglavnom dobivam od ljudi koji su prešli 30. Nekada ih jako uvrijedi to o čemu pričam. Možda se ne slaže s njihovim iskustvima, a možda je jednostavno piknulo neku bolnu točku. Te, “starije” generacije većinom postavljaju pitanja o komunikaciji pa ih zanima kako razgovarati s partneromicom ili partnerom o seksu, kako predložiti nešto novo, kako reći što vole, a što ne vole…
Puno i putuješ, jesi li primijetila razlike u otvorenosti za razgovor o temama seksualnosti u zemljama gdje se o seksu govori u školama, od onih u kojima nema spolnog odgoja?
Svakako, društvo je to koje gradi našu percepciju o seksu. Ako postoji primjerena seksualna edukacija od najranije dobi, i u obrazovnim institucijama i doma, ljudi će odrasti shvaćajući seksualnost kao normalan dio ljudskog života. Kada se nad seksualnosti i odgovarajućim obrazovanjem vrši presija od državnih i religijskih institucija, to mora rezultirati brojnim problemima i u privatnom i u javnom životu. Ljudi koji su imali pristup seksualnom obrazovanju kroz odrastanje manje će diskriminirati prema drugačijim seksualnim praksama i seksualnostima od onih koji takvo obrazovanje nisu imali. Isto tako, bit će otvoreniji za razgovor, čak i kada možda ne živimo istim životnim i seksualnim stilom i kada nam se vrijednosti nužno ne slažu.
