U Osijeku je priveden i optužen 53-godišnjak zbog spolnog zlostavljanja i iskorištavanja sedmogodišnjeg djeteta. U Istri je policija otkrila 32-godišnjaka koji je iskorištavao djecu za pornografiju. U Bjelovaru je 48-godišnjak optužen zbog spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina. Sve su ovo vijesti samo iz posljednjih tjedan dana. Državne su institucije u ovim slučajevima seksualnog zlostavljanja djece obavile svoj posao i detektirale počinitelje.
A što je s njihovim žrtvama?
O tome su, u okviru 14. Tjedna psihologije koji se održava pod sloganom “Čuvajmo mentalno zdravlje”, govorile doktorica Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te doktorica Bruna Profaca, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja. U svom virtualnom predavanju #JesuLiSama? posvetile su se problematici podrške seksualno zlostavljanoj djeci nakon razotkrivanja zlostavljanja i pitanju njihova oporavka.
“Zlostavljana djeca nisu žrtve nego survivori (preživjeli)”, naglasila je dr. Buljan Flander te podsjetila kako je u 20 godina broj prijava zlostavljanja djece dosegao gotovo deset tisuća.
“Stručnjaci koji provode terapiju s djetetom dužni prijaviti zlostavljanje djeteta jer im u protivnom prijeti do tri godine zatvora. Ako ne reagiramo i mi smo sudionici u zločinu”, rekla je Buljan Flander.
Doktorica Profaca podsjeća da bi mjesta povjerenja trebala biti škola i obitelj te da su od velike važnosti seksualni i građanski odgoj koji bi djecu učili njihovim pravima i prevenciji.
“Dijete treba podršku i strpljenje i znati da nije krivo za ono što mu se dogodilo”, upozorila je Profaca.
U liječenju traume nastale zlostavljanjem važnu ulogu ima pravosuđe koje je još jednom prozvano zbog neefikasnosti koja se ponajprije očituje u dugotrajnosti sudskih postupaka, kao i načinu vođenja tih postupaka.
Predavačice su za to iznijele i primjere. Jedno osmogodišnje dijete seksualno je zlostavljao majčin partner. Tijekom postupka, dijete je moralo odgovarati na pitanja o seksualnosti i opisivati kako se zlostavljanje dogodilo, a zlostavljač je bio u sudnici. Desetogodišnjakinju je zlostavljao otac, sudski proces dugo je trajao, a za to vrijeme otac je bio na slobodi i svakog tjedna posjećivao obitelj. Djevojčica koja je godinu dana bila seksualno zlostavljana je za vrijeme davanja iskaza na sudu svog zlostavljača susrela u čekaonici. Proces je trajao devet godina, a optuženi je na kraju oslobođen. Jedna žrtva davala je iskaz čak jedanaest puta.
Primjera je mnogo, a nakon svega ne čudi da djeca povuku svoj iskaz, postupak dožive kao pouku da se ništa nije promijenilo, nerijetko ih okolina osuđuje… Nestaje povjerenje da će im priznanje što im se dogodilo donijeti nešto dobro pa radije šute.