Nema te osobe koja se ne osjeća nervozno, napeto, stresno, pa i frustrirajuće kad ide na prvi spoj. Bez obzira je li to onaj baš onaj prvi-prvi, ili prvi s nekom novom osobom. Savjeti stručnjaka za veze, da i to postoji, budu gotovo ultimativni: nemojte da se vidi nervoza, pripremite se zauzeti pozitivan stav prema svemu što osoba s kojom se nalazite iskazuje, izaberite najbolji mogući outfit, budite izravni, ali ne previše, ne pretjerujte u glasu, smijehu, komplimentima, u dodirima, budite pametni, ali ne i prepametni, budite duhoviti, budite dobar slušač ili slušačica, fokusirajte se na ono što je zajedničko…
Od samih savjeta kojima Internet vrvi zaboli glava i poraste razina stresa. Naposlijetku se postavljaju logična pitanje: Tko sam ja u svemu tome, kakvom osobom ću se predstaviti drugoj osobi, hoću li pogubiti samog sebe u tome, ima li iste more i osoba s kojom se nalazim pa sam na spoju s nekom osobom koja nije ona zbog koje sam u ovaj spoj sve uložio ili uložila. I što ako spoj uspije i dogovorimo drugi spoj, jesu li se njega dogovorile iste osobe koje su se našle na prvom. Ova konfuzija pitanja, emocija i dvojbi također je dio paketa upoznavanja i stvaranja odnosa između dvoje ljudi, jer tek predstoji istraživanje i spoznavanje i sebe i druge osobe. Najteže je kad se radi o prvom-prvom spoju, najčešće se događa u tinejdžersko doba, kad avantura skupljanja ovih životnih iskustava tek počinje.
Kako kroz pubertet preživjeti i taj problem, imati prvi spoj, kako ga dogovoriti i što činiti, kako premostiti barijere koje odjednom iskrsnu, moramo li ga uopće imati u teen dobi da bi nas smatralo zdravima u razvoju – govori Paula Brečak u novom izdanju Seks Ed by Reci.hr.
Da li svi u tinejdžerskim godinama moraju ulaziti u veze. Koja je to dob, koje su to godine kad se očekuje da bi bilo normalno imati prvi spoj? Znaju i roditelji tinejdžera biti zabrinuti ako njihovo dijete u dobi od 15, 16 godina, dok drugi izlaze, radije ostaje kod kuće, bude za kompjuterom, uči, svira, sluša glazbu, crta, ili štogod. Često se čuju savjeti tipa kako valja prakticirati što više spojeva u teen godinama jer je to sticanje iskustva koje će mladom čovjeku jamčiti da će u životu znati što hoće i znati odabrati osobu s kojom će željeti dijeliti život.
Je li uistinu tako? Odgovore na ta pitanja daju nam rezultati nekolicine istraživanja koja su rađena prije pandemije covida-19, a propitivala su jesu li romantične veze i prakticiranje spojeva među tinejdžerima u dobi od 15 do 17 godina utjecale da oni u kasnijoj dobi imaju bolje socijalne vještine i budu manje skloni depresiji.
Posljednje takvo istraživanje napravljeno je 2019. godine na Sveučilištu Georgia koje je krenulo od pretpostavke da se smatra kako je zabavljanje, posebice tijekom tinejdžerskih godina, važan način života za mlade ljude kroz koji oni grade svoj identitet, razvijaju socijalne vještine, nauče puno o drugima i emocionalno rastu. Istraživanje koje je objavljeno u studiji pod nazivom „Društvena neprikladnost ili normalan razvoj? Utvrdilo je da tinejdžeri koji tijekom svoje srednje škole nisu imali romantične veze niti su imali spojeve, nisu postali neugodni usamljenici. Štoviše, imaju vrlo dobre socijalne vještine i nisku razinu depresije. Zabavljanje i stupanje u romantične veze je jednako koristan jednako koristan izbor za tinejdžere i većina je doživjela neku vrstu romantičnog iskustva u dobi od 15 do 17 godina ili srednjoj adolescenciji, navodi Brooke Douglas, vodeća autorica studije: „Visoka učestalost zabave i romantičnih veza u tinejdžerskoj dobi navela neke istraživače da sugeriraju da je zabavljanje tijekom tinejdžerskih godina normativno ponašanje. Odnosno, adolescenti koji imaju romantičnu vezu se smatraju da su u svom psihološkom razvoju počeli ‘na vrijeme’. ”
Tinejdžeri trebaju imati slobodu izbora hoće li ulaziti u veze
Za potrebe istraživanja Brooke Douglas i koautorica studije Pamela Orpinas anketirali su 594 učenika u dobi od 16 godina koji su imali malo ili uopće nisu imali romantičnih veza. Njihove odgovore na pitanja koja su se odnosila na socijalne vještine, adaptivne i emocionalne vještine usporedili su s anketiranim vršnjacima koji jesu imali romantičnih veza. Douglas i Oprinas otkrivaju da učenici koji nemaju romantičnih veza imaju slične ili bolje međuljudske vještine od svojih vršnjaka koji češće izlaze. Zanimljivi su nalazi istraživanja među anketiranim učiteljima, koji su iskazivali koji učenici imaju dobre socijalne vještine, pa je ispalo da su znatno više ocjene dobili učenici koji nisu izlazili. Istodobno, znatno je manje u toj skupini bilo učenika koji bi iskazivali da su tužni ili beznadni. Međutim, prema studiji se suicidalne ideje nisu razlikovale između dviju skupina.
“Ukratko, otkrili smo da učenicima koji nisu izlazili ide dobro. Oni jednostavno slijede drugačiju i jednako zdravu putanju razvoja nego njihovi vršnjaci “, komentirala je Orpinas, profesorica promocije zdravlja i ponašanja.
Autorice studije su naglasile da valja mijenjati uvriježene predrasude o zdravom razvoju tinejdžera koji podrazumijeva da se oni u toj dobi moraju upuštati u romantične veze i izlaziti s vršnjacima, sa stajalištima da adolescenti imaju individualnu slobodu izbora žele li hodati ili ne, te da je i jedna i druga opcija prihvatljiva i zdrava.
Djeca počinju izlaziti s 12 godina
Prema istraživanju američke Akademije za pedijatriju sve je više djece koja ne čekaju ulazak u tinejdžersku dob da bi dogovarali prvi spoj s nekim tko im se sviđa. Prema njihovim nalazima djeca počinju izlaziti u prosjeku s 12 i pol godina za djevojčice i 13 i pol za dječake. Roditelji najčešće toga nisu svjesni, zato stručnjaci vole ponavljati savjet da sa svojom djecom započnu razgovore na tu temu, temu prvog spoja, makar im se činilo da je za to prerano.
Kad se govori o izlascima 12-godišnjaka to najčešće znači slanje poruka, grupni izlasci vršnjaka, izleti s prijateljima među kojima je simpatija… Mlađi tinejdžeri imaju veću vjerojatnost da će se sastajati u skupini, a ne jedan na jedan. To je dio prirodnog prijelaza iz istospolnih društvenih skupina u coed grupe i na kraju na upoznavanje jedan na jedan. Zajedničke skupine dopuštaju djeci da eksperimentiraju s ponašanjem zabavljanja u sigurnijim uvjetima i s manje pritiska.
Prvi spoj i pandemija
Od kada je pandemija covida-19 ušla u drugu godinu raznih razina lockdowna kroz koje se najviše ograničavaju socijalni kontakti, stručnjaci su počeli otvarati pitanja posljedica globalne pandemije na mentalno zdravlje mladih, posebice tinejdžera. Tek kad pandemija prođe zbrajat će se štete, pa i znati, tko je uistinu u ovoj globalnoj zdravstvenoj krizi podnio najveću žrtvu. Mladi su kao skupina u riziku na području obrazovanja, ali i socijalnih kontakata koji su za njihov razvoj iznimno bitni. To ih čini jednom od najugroženijih skupina po pitanju mentalnog zdravlja. Krešimir Prijatelj, psiholog iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba iznio je podatke da oko 30 posto djece i mladih riskira razviti posttraumatski stresni poremećaj zbog kumulativnih učinaka određenih aspekata zdravstvene krize poput izrazitog straha od zaraze, bolesti u obitelji, višestruke samoizolacije, gubitka člana obitelji, te drugih. Još uvijek ne možemo znati je li i koliki utjecaj imala činjenica da mladi nisu mogli imati spojeve i ostvarivati romantične veze, ali to je definitivno tema koju će valjati istraživati.