Kako bi se država kroz svoje pronatalitetne politike trebala postaviti u odnosu na visoku i rastuću neplodnost u Hrvatskoj, koja je kao i u većini zapadnoeuropskih zemalja ozbiljan problem, razgovarali smo s prof. dr. sc. Dinkom Pavičić Baldani, predsjednicom Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju Hrvatskog liječničkog zbora te članicom Nacionalnog povjerenstva za medicinski potpomognutu oplodnju i voditeljicom Odjela za medicinski potpomognutu oplodnju KBC-a Zagreb.
Što kažu brojke kad govorimo o neplodnosti, natalitetu i u konačnici demografskoj slici Hrvatske?
U Hrvatskoj je 80 do 100 tisuća parova neplodno. Godišnje se kod nas liječi oko 10 tisuća parova. Neplodnost je i prema zaključku Europskog parlamenta važan uzročnik demografskog urušavanja država. Nesklad fertilnosti, mortaliteta i migracija dovodi do depopulacije čime se stvara loša ekonomska perspektiva u Republici Hrvatskoj.
Može li medicinski potpomognuta oplodnja imati značajniju ulogu u okretanju trenova depopulacije stanovništva?
Važnost metoda potpomognute oplodnje iskazuje činjenica da se pomoću MPO metoda u Republici Hrvatskoj rodilo gotovo 30 tisuća djece, što čini jedan cijeli mali grad. Ta se djeca nikada ne bi rodila bez pomoći medicine. U zemlji kojoj prijeti demografsko urušavanje, kao što je Hrvatska, svako novo dijete predstavlja značajnu dobrobit. Medicini je prihvatljivo svako liječenje neplodnosti koje je uspješno, etično i niskorizično. Svako zdravo dijete, a koje se bez pomoći medicine ne bi rodilo, doprinos je obitelji i društvu.
Udio djece začete MPO se udvostručio
Koliko država ulaže u razvoj područja MPO?
Država uistinu dosta ulaže u područje MPO-a, ali kao i u svemu, ima i puno prostora za napredak. Tu prvenstveno ne mislim samo na državu, već i na ulaganje u osvješćivanje i stvaranje prave i dobre percepcije što to MPO postupci jesu i to od strane zdravstvenih djelatnika, ali i samih pacijenata.
Da li bi MPO trebao postati značajan dio pronatalitetne politike i na koji način?
Što se tiče države, mišljenja sam da bi MPO trebao biti značajnije naglašen kao pronatalitetna politika države. Jednostavno rečeno, prema Godišnjem izvješću Ministarstva zdravstva za 2017. godinu u Hrvatskoj je rođeno 1653 djece. Udio djece rođene iz MPO postupaka u ukupnom natalitetu Hrvatske čini 4,5 posto! Tu moram naglasiti da je taj udio u stalnom porastu, odnosno, da se udvostručio unazad pet godina.
Što bi država kroz svoje javne politike, prvenstveno demografske i pronatalitetne, trebala napraviti da se značajnije osjeti učinak MPO-a?
U Hrvatskoj je jako puno prostora za djelovanje u tom smjeru. Trebalo bi javnim politikama koje bi stvarale atmosferu prihvaćanja MPO postupaka u društvu poticati da se oni povećaju. Računa se da oko tri tisuće parova na milijun stanovnika treba pomoć pri zanošenju korištenjem MPO tehnologije (IVF, IVF/ICSI, sekundarni ICSI, FET). Od tog broja polovica nikada ne zatraži pomoć medicine. Ako se računa da svakom paru koji zatraži pomoć treba više od jednog ciklusa liječenja da zanese, stvarna potreba za IVF premašuje 2500 ciklusa na milijun stanovnika. Unutar Europe jedino Danska, Belgija i Island ostvaruju stvarne potrebe za ovim metodama, dok im se Skandinavske zemlje i Slovenija približavaju. Hrvatska ostvaruje oko 1200 IVF, IVF/ICSI, sekundarni ICSI, FET ciklusa na milijun stanovnika što je daleko ispod stvarne potrebe za liječenjem ovim metodama. Zemlje poput Slovenije i Češke koje su posljednjih godina povećale broj MPO ciklusa na milijun stanovnika povećale su i ukupnu stopu fertiliteta. Dakle u zemljama, poput naše, koje nisu dostigle puni potencijal MPO postupaka potrebne su dodatne mjere i investicije.
Natalitet države ne smije biti projekt neplodnog para
Svi govore o važnosti ulaganja u pronatalitetne politike i to na način da to bude nacionalni prioritet. S obzirom da se promjene u tom smjeru ne događaju, tko ih koči?
Reprodukcija bi trebala postati nacionalni projekt, a ne projekt neplodnog para. Ono na čemu prvenstveno treba poraditi, i to zajedničkim djelovanjem države, zdravstvenih djelatnika i udruga pacijenata, je osvješćivanje problema neplodnosti, edukacija o njemu i promjena percepcije javnosti o MPO-u. Treba ukazivati da je neplodnost trajno rastući problem. Danas je u Hrvatskoj oko 17 posto parova neplodno, što je svakako i dodatni faktor pada nataliteta. Nažalost taj uzročnik demografskog urušavanja nije dovoljno prepoznat. Danas se u Hrvatskoj i zbog neplodnosti u prosjeku danas rađa tek 1,4 djeteta. Odgađanje rađanja prvog djeteta na 30-te godine života, te smanjena kvaliteta sjemena dva su danas glavna razloga neplodnosti. Zato je bitno upozoriti na problem odgađanja rađanja i vjerovanja da će MPO biti uspješan u starijoj reprodukcijskoj dobi. Dostupnost MPO-a nikako ne smije stvoriti lažnu percepciju da će uz pomoć medicine majkom moći postati u bilo kojoj životnoj dobi. Primjerice, u Hrvatskoj 31,5 posto poroda po transferima je u dobi žena do 34 godine, a 11.43 posto u dobi od 40 i više godina.
U Hrvatskoj nedostaje ginekologa. Imamo li ih dovoljno u području humane reprodukcije?
Trenutno ima dovoljno liječnika-subspecijalista humane reprodukcije i kliničkih embriologa. Međutim, ukoliko ubrzo ne budemo vodili računa o kadrovskom obnavljanju neće imati tko odrađivati broj MPO postupaka koji će se vremenom zasigurno povećati.