Standardi ljepote, slika tijela i estetska kirurgija nisu pojmovi koje trebamo povezivati samo sa ženama i ženskim tijelom. Društvena očekivanja i trendovi u jednakoj mjeri utječu i na muškarce. Bilo to očekivanje za ‘muževnim’ ponašanjem, snagom, ne pokazivanjem emocija ili određenim izgledom. Istraživanja pokazuju da su muškarci u sve većoj mjeri nezadovoljni izgledom svoga tijela, što pokazuje i statistika prema kojoj je broj izvedenih estetskih zahvata na muškarcima od 1997. godine porastao za čak 325 posto. Istraživanja govore kako su tri najčešće brige muškaraca u pogledu na njihovo tijelo; težina, visina i veličina penisa. Osjećaj nezadovoljstva fizičkim izgledom i kod muškaraca i kod žena sve je češći, pa tako i osjećaj nezadovoljstva izgledom intimnih dijelova tijela. Danas je moguće zahvatima estetske kirurgije i to mijenjati, pa žene to čine labioplastikom i vaginoplastikom o čemu smo već pisali, a muškarci povećanjem i podebljanjem penisa te obrezivanjem čemu posvećujemo ovaj tekst našeg serijala.
Kroz povijest penis je definirao muževnost te bio simbol plodnosti. Međutim, njegova dužina, opseg i funkcija bili su slavljeni na potpuno različite načine. Tako je kod starih Grka naglasak bio na manjem penisu, dok je veći smatran grotesknim. U knjizi Postanka Starog zavjeta naglasak je na obrezanom penisu, a sa seksualnom revolucijom, a potom i s porno industrijom veći penis postaje neki ideal ljepote.
Od tradicijskih do estetskih razloga
Prve operacije produljena penisa radile su se već u 19. stoljeću, dok je obrezivanje izvođeno još puno ranije kao dio religijske prakse i obilježja. Povijesni razlog obrezivanja (cirkumcizije) bio je vjerski kod Židovai i Muslimana te pojedinih afričkih plemenskih zajednica. Dansko udruženje liječnika (Danish Medical Association) predlaže ukidanje prakse obrezivanja dječaka, jer se radi o trajnoj promjeni tijela i trebala bi podrazumijevati informirani pristanak koji ovisi o njima, a mogu ga dati tek kao punoljetne osobe. U Njemačkoj je 2012. godine ritualno obrezivanje proglašeno kažnjivom povredom osnovnih prava djeteta na tjelesni integritet. Obrezivanje može biti izvedeno i zbog medicinskih razloga (fimoza – nemogućnost prevlačenja kožice preko glansa) te higijenskih i estetskih razloga. Takav zahvat izvodi se pod anestezijom. Nakon aplikacije anestetika kirurški se odstranjuje višak kožice, zaustavlja se krvarenje i rana se šiva topivim koncem kako se kasnije ne bi morao vaditi. Danas je obrezivanje (osobito u Americi) popularan estetski zahvat koji često nema veze s aktivnim pripadanjem religiji nego je uvriježen kao svojevrsna kulturna norma iz estetskih i tradicijskih razloga (židovska tradicija).
Operacija elongacije (produljenja) spolovila također se provodi pod anestezijom, na korijenu penisa napravi se rez koji se zašije nakon presijecanja suspenzornog ligamenta penisa. Ožiljak je skriven u dlačicama prekrivenom području. Operacijom se postiže produljenje penisa od dva do tri centimetra. Zahvat podebljanja penisa najčešće je lipofiling, to jest punjenje ovojnice penisa vlastitim masnim tkivom. S obzirom na to da tijelo prepoznaje genetski svoju mast, dio se resorbira, ali dio ostaje, stoga se najčešće nakon tri do četiri mjeseca radi nadopunjavanje, čime se postiže dugotrajan rezultat. Spolovilo se može podebljati za četiri do pet milimetara u polumjeru. Brojne su nuspojave operacija produženja, a one uključuju infekcije, oštećenje živaca, smanjenu osjetljivost i poteškoće u postizanju erekcije. Nuspojave kod podebljanja penisa mogu biti neugodne upale, ali i nejednak (kvrgav) penis.
Penilni dismorfni poremećaj
Ponekad muškarci percipiraju svoj penis manjim nego je on u stvarnosti. Takva iskrivljena percepcija naziva se penilni dismorfni poremećaj (PDD) i uzrokuje seksualne probleme i tjeskobe. Muškarci s PDD-om imaju penis normalne veličine, ali to ne vide tako jer je PDD vrsta tjelesnog dismorfnog poremećaja (BDD) u koju se svrstavaju anoreksija i bulimija. Stručnjaci procjenjuju da između jedan i tri posto muškaraca ima PDD.
Nerealni standardi
Razlozi podvrgavanja ovakvim zahvatima mogu se pronaći u tome što seksualno zadovoljstvo muškaraca može biti narušeno nezadovoljstvom izgledom ili veličinom spolovila. Vrlo često je viđenje vlastitih genitalija povezano s cjelokupnom percepcijom tijela kao i spolnim zdravljem. Zabrinutost veličinom genitalija najčešće se javlja u vrijeme adolescencije, a raste s uspoređivanjem s drugima te sa strahom od nemogućnosti zadovoljavanja partnera ili partnerice. Iskrivljena slika izgleda spolnih organa često dolazi i iz porno filmova, čiji su se akteri nerijetko i sami podvrgnuli različitim estetskim operacijama genitalija. Konzumenti porno sadržaja toga nisu svjesni i ta nerealna slika tuđih genitalija još više povećava njihovu nesigurnost.
Osim vječnih rasprava što se smatra prosječnom veličinom te pritiska okoline za postizanjem nerealnih standarda, nesigurnost dodatno povećavaju i izjave poput onih da ‘koji centimetar dužine nikad nije na odmet’ koje nerijetko dolaze i iz usta stručnjaka.
Istraživanje provedeno od 2012. do 2014. na 355 muškaraca u jednoj estetskoj poliklinici u Milanu govori da je nelagoda prema ženama koju povezuju s velčičinom svog penisa posebice pojačana komentarom koji bi dobili na račun veličine tijekom intimnosti. Jedan od čestih razloga odluke o operaciji je osjećaj da im veličina penisa nije u skladu s proporcijama tijela. Ispitanici su naveli da su zahvat povećanja penisa tražili i zbog želje da njime mogu zadiviti partnera ili partnericu, pa i povećati im seksualno zadovoljstvo. Povećanje penisa radi povećanja poslovnih prilika često bude razlog onima koji rade u porno industriji.
Dugotrajno nezadovoljstvo izgledom vlastitih genitalija može utjecati na cijelokupno seksualno zadovoljstvo kao i seksualnu funkciju što pojedince dodatno gura u traženje rješenja u genitalnoj estetskoj kirurgiji. Kada je riječ o estetskim zahvatima na penisu, Društvo za proučavanje impotencije (The Society for the Study of Impotence) smatra da se operacija podebljanja i povećanja penisa može tretirati samo eksperimentalnim zahvatom jer još uvijek ne postoje recenzirane studije nezavisnih stručnjaka. Društvo za proučavanje impotencije apelira na državna tijela koja reguliraju medicinsku praksu i zakonodavstvo da zabrane oglašavanje takvih estetskih kirurških zahvata kao medicinski opravdanih zahvata.
Nemedicinske metode produženja penisa koje mogu biti opasne
Pumpa za penis je cilindar s pumpom koja se stavlja preko penisa te se pumpanjem iz cilindra izvlači zrak te stvara vakum. Pumpanjem se iz cilindra izbacuje zrak (snižavate tlak) te stvara vakum čime se vuče krv u penis i time širi tkivo kako bi se kompenzirala razlika u tlaku. Penis napunjen krvlju natiče. Često više od proporcija koje postiže u prirodnoj erekciji. Taj efekt je privremen, a korištenje pumpe duže od 20 do 30 minuta može prouzrokovati oštećenje tkiva.
Utezi i vježbe istezanja za povećanje penisa rade se vješanjem utega na opušteni penis. Utege se tako nosi svakodnevno, pa čak i po šest mjeseci. Ovakvim vježbama s utezima osobe riskiraju kidanje tkiva, puknuće krvnih žila i druge probleme.
Osim ova dva često reklamirana načina produženja postoje i razne tablete, suplementi, masti i kreme za produljenje za koje, također, ne postoji niti jedan medicinski dokaz da djeluju, a mogu prouzrokovati dugotrajna oštećenja penisa.