Generacije žena nikad nisu vidjele kako izgleda njihova vulva, a još manje kako izgleda vulva neke druge žene. Izgled ženskih intimnih dijelova stoljećima je bio potpuno nebitan, jer je jedino važna bila njihova funkcionalnost. No, onda je depilacija pubisa postala “must have” i pitanje higijene, a ne samo kozmetike, što je vulvu izložilo pogledu same žene i njezinih partnera. Pa je stigla pornografija koja je preferirala lijepa i mlada tijela, pravilan, simetričan izgled ženskih usmina i njihovu ružičastu boju. Odjednom su mnoge žene poželjele izgledati baš tako, a plastična je kirurgija bila spremna ispuniti im želje i sebi osigurati unosno tržište.
U serijalu estetska kirurgija genitalija obradili smo različite aspekte tog trenda kojemu, prema podacima Svjetskog udruženja plastičnih kirurga (ISAPS), nije odoljelo gotovo jedanaest milijuna žena u svijetu. Operiraju svoje stidne usne da bi bile bliže njihovom idealu lijepoga, pomlađuju vaginu, zatežu međicu, obrezuju klitoris da bi bio osjetljiviji, izbjeljuju vulvu i anus, rekonstruiraju svoj himen… Muškarci pak obrezuju, produžuju i podebljavaju svoje penise, a ponegdje ih i izbjeljuju.
Većinom pacijenti traže zahvate zbog vraćanja spolnog užitka ili poboljšanja seksualnog života, a rjeđe je razlog neki medicinski problem, poput blage inkontinencije zbog slabljenja vaginalnih mišića, hipertrofije malih usana koja stvara nelagodu pri sjedenju i uobičajenim aktivnostima, rekonstrukcija klitorisa kod žena koje su bile podvrgnute genitalnom sakaćenju, rješavanje problema izazvanih ozljedama nastalima pri porodu… Ginekolozi te kirurzi koji obavljaju zahvate na penisu često upozoravaju da su operacije bez stvarnih medicinskih razloga potpuno nepotrebne, a mogu biti i opasne jer se moguće komplikacije ne mogu do kraja isključiti. Ginekolozi podsjećaju da je svaka vulva različita i da se ta različitost ne može tretirati kao “abnormalnost”, a njen pretpubertetski izgled, koji podrazumijeva nevidljive male usne i uzak vaginalni otvor, nametnuli su internet i pornografija.
Seksualni užitak ne ovisi o izgledu genitalija
Brojna stručna udruženja ginekologa, opstetričara, kirurga, psihologa i psihoterapeuta trude se educirati ljude da je ljepota u različitosti te da osobno zadovoljstvo, sreća pa i seksualni užitak ne ovise o izgledu genitalija. Uostalom, moderni trendovi promoviraju zdraviji i prirodniji izgled, slavne osobe objavljuju svoje fotografije na kojima pokazuju kako izgledaju bez šminke, modeli svih tipova tijela šeću modnim pistama…, a sve to potvrđuje da jača svijest o potrebi prihvaćanja tijela onakvog kakvo jest, a ne kakvo bi trebalo biti prema standardima modne ili filmske industrije. Ili pak pornografije i interneta.
Stoga je osobito važan seksualni odgoj koji će mlade educirati kako stvarno izgledaju ljudska spolovila i što je normalno i prihvatljivo.
Žensko spolovilo usporedivo je s raznim vrstama i oblicima cvjetova. Svaki je cvijet lijep sam po sebi, bio on tratinčica ili božur”, slikovito objašnjava ginekologinja Jasenka Grujić.
Ovu usporedbu ponavlja i seksualna psihoterapeutkinja Tanja Jurin te nastavlja: “Svaka vagina ima pravo doživjeti seksualni užitak bez obzira kakvog je izgleda. Problemi koji nastaju u seksualnom životu nisu uzrokovani izgledom spolovila, pa se ne mogu ni rješavati mijenjanjem njihova izgleda kroz kirurške i estetske zahvate. Za seksualnost je izuzetno važan odnos prema vlastitom tijelu u cijelosti. Ljudi koji su nezadovoljni izgledom spolovila vrlo vjerojatno su nezadovoljni i drugim aspektima vlastitog izgleda, ali i sa doživljajem sebe općenito. Takvi pojedinci nesigurniji su i strahuju od mogućnosti da se partneru ili partnerici njihovo tijelo ne svidi, da ne budu odbačeni, ostavljeni ili osramoćeni.”
Dok s jedne strane liječnici upozoravaju kako je genitalna kirurgija, osim u izuzetnim slučajevima, potpuno nepotrebna te da je izvor seksualnih problema u našoj psihi, a ne u izgledu genitalija, brojni plastični kirurzi, uz pomoć medija i jakih marketinških kampanja, šire svoje tržište. Njihovo je objašnjenje da svatko ima pravo odlučivati o izgledu svog tijela te da je opravdano sve što može pomoći, potaknuti i poboljšati nečiji seksualni užitak.
Kirurg ljubavi ostao bez licence
Premda su labioplastika i ostali oblici estetske genitalne kirurgije svoj uzlet doživjeli u ovom stoljeću, u kojemu je i plastična kirurgija općenito sve prihvaćenija, pa čak i poželjnija, njihovi korijeni sežu otprije gotovo pola stoljeća. Rodonačelnikom ženske genitalne kirurgije smatra se dr. James Burt, kirurg iz Ohia, SAD, koji je 1975. objavio knjigu “Kirurgija ljubavi” u kojoj je opisao postupke vaginoplastike i uklanjanja prepucija klitorisa. Razlog za te operacije dr. Burtu bilo je uvjerenje kako je vagina “strukturno neodgovarajuća za spolni odnos”. Četrnaest godina kasnije dr. Burt je izgubio liječničku licencu nakon što ga je skupina žena tužila da im je izmijenio vulve bez njihovog informiranog pristanka.