Dok danas već klasični zahvati estetske kirurgije, kao što su povećanje ili podizanje grudi i stražnjice, zatezanje lica i slično, stagniraju ili rastu sporim tempom, estetska kirurgija spustila se na područje genitalija gdje je u punom zamahu. Prema podacima Svjetskog udruženja plastičnih kirurga (ISAPS) 2018. godine u svijetu je obavljeno ukupno 10.607.227 plastičnih operacija ili 15 posto više nego 2014., dok je u tom istom razdoblju obavljeno 25 posto više zahvata labioplastike i pomlađivanja vagine. Tim brojkama treba dodati i himenoplastiku dok muškarci jure za dužim, debljim i ljepšim penisom.
Mediji, internet i jake marketinške kampanje pružatelja usluga estetskih zahvata na genitalijama stvorili su nove standarde ljepote i poželjnog izgleda intimnog područja, premda većina tih zahvata nije uvjetovana medicinski. Njihovi najglasniji protivnici su ginekolozi koji upozoravaju i na moguće negativne posljedice takvih operacija, čije tržište samo u SAD-u vrijedi više od 10 milijardi USD.
Reci.hr je kroz protekle tjedne u serijalu ‘Estetska kirurgija genitalija’ pisao o svim najčešćim zahvatima, a poznata ginekologinja dr. Jasenka Grujić otkriva kako bespotrebni, nemedicinski opravdani, zahvati na genitalijama mogu dovesti do oštećenja njihovih funkcija!
Kako tumačite nagli porast interesa za estetsku kirurgiju genitalija?
Ženska genitalna kozmetska kirurgija definira se kao kirurško mijenjanje vulvovaginalne anatomije u žena koje nemaju nikakvu strukturalnu ili funkcionalnu abnormalnost. Broj žena koje su se podvrgnule labioplastici je samo u SAD-u porastao za 50 posto od 2014. do 2018. godine. Smatra se da bi jedan od razloga porasta interesa za kozmetske zahvate moglo biti odstranjivanje stidnih dlaka kada goleme individualne razlike u strukturi spolovila postaju uočljivije. Pristup slikama spolovila na internetu i on-line pornografija također diktiraju jednoobrazni izgled spolovila poput neke sezonske mode. Napisi i internetski sadržaji koji promoviraju ženske genitalne kozmetske zahvate opisuju mnogobrojne varijacije izgleda ženskog spolovila kao nešto abnormalno, upućujući da svako odstupanje od zapravo predpubertetnog izgleda, kao što su nevidljive male usne i jako uzak vaginalni otvor – dovodi do patnje žene i seksualne disfunkcije.
U kojim slučajevima su opravdani zahvati plastične kirurgije na genitalijama?
Ginekološka kirurgija je uvijek rješavala probleme i promjene na spolovilu koji su prije svega posljedica ozljeda u porodu s posljedičnim bolovima i seksualnom disfunkcijom. Ženama koje su bile podvrgnute sakaćenju kao djevojčice estetsko-rekonstruktivni zahvat je nužan kao i osobama u tranziciji spola. Europske i američke, dakako i svjetske udruge ginekologa i opstetričara, smatraju da kirurški postupci i procedure koji mijenjaju izgled i funkciju ženskih spolnih organa, osim ukoliko je riječ o gore navedenim stanjima, nisu medicinski indicirani i predstavljaju rizik!
Žensko spolovilo je poput cvijeta
Žensko spolovilo usporedivo je s raznim vrstama i oblicima cvjetova. Svaki je cvijet lijep sam po sebi, bio on tratinčica ili božur. Ima muškaraca koji zbog svojih, u biti mizoginih preferencija, smatraju da je ljepše spolovilo s nevidljivim malim usnama, katkada i vrijeđajući žene koje imaju izraženije male usne. Velike usne, pak, prema tim standardima, moraju biti potpuno simetrične pa se u njih transplantira masno tkivo tkivo ili se injektira hijaluronska kiselina.
Postoji li veličina ili oblik malih usana zbog čega je kirurški zahvat medicinski induciran?
Labioplastika, koju žene najčešće traže radi umanjivanje malih usana, ujedno je i najčešći kozmetski genitalni kirurški zahvat, a postoje razne kirurške tehnike kojima se odstranjuje “suvišno” tkivo malih usana i potom ih se rekonstruira. Klasična indikacija za labioplastiku je hipertrofija malih usana uz posljedičnu nelagodu, čak i bolnost pri, primjerice, sjedenju. Smatra se da su hipertrofične one male usne koje od baze do vrha imaju više od četiri centimetara, pa kada se uzme u obzir i standardna devijacija, izgleda da se često hipetrofičnim smatraju male usne koje to nisu. Taj zahvat radim samo ukoliko je doista indicirano.
Spomenuli ste i redukciju prepucija klitorisa koja se, barem tako tvrde neki kirurzi, obavlja kako bi žena doživjela jači seksualni užitak. Ima li takav zahvat i negativnih posljedica?
Oštro se protivim uklanjanju prepucija ili kapuljače klitorisa jer prepucij štiti glans klitorisa, a to je tkivo s najviše živčanih završetaka. Zbog toga klitoris, ako nije zaštićen, može postati neugodno hipersenzitivan, uz moguću ozljedu glansa. Taj zahvat se obavlja da bi se omogućio bolji kontakt s klitorisom, zapravo podilazi se partnerima koji prečesto ne poznaju osnovnu žensku anatomiju i fiziologiju.
U želji za većim užitkom žene pribjegavaju i povećanju G točke…
G točka ne postoji! Dakle takav zahvat držim prijevarom. Bilo bi korisno za sve, i žene i muškarce, ali i liječnike, da se pozabave osnovnom anatomijom cijeneći raznolikosti i dajući, kada je riječ o seksualnom zadovoljstvu žene, prednost klitorisu, velikom i moćnom organu koji nam se pokazuje samo kao glans, a njegovi se krakovi protežu i u velike usne i rodnicu. Bespotrebni, neindicirani zahvati mogu samo oštetiti inervaciju i strukturu toga važnog organa. Nema znanstveno utemeljenih podataka koji govore da zahvati poput augmentacije G točke, sužavanja rodnice i drugi upućuju na bolju seksualnu funkciju.
Mnoge se žene podvrgavaju i sužavanju vagine jer su uvjerene da će im to poboljšati seksualni život. Prema vašem iskustvu, kakve su posljedice takvog sužavanja ili, kako se zahvat još naziva – pomlađivanja vagine?
Da bi se navodno uvećalo seksualno zadovoljstvo (čije?) kirurškim se putem može suziti rodnica. U žena u kojih je došlo, najčešće u porodu, do teških ozljeda može se učiniti i radi se rekonstrukcija međice s prednjom i stražnjom vaginoplastikom (sužavanje rodnice). Termin “rejuvenacija” odnosi se i na skupinu zahvata kojima se postiže suženje rodnice, ojača međica uz mogući utjecaj na seksualni užitak. Potpuno su kontroverzni zahvati koji koriste naprave temeljene na radiofrekvencijskoj ili na laserskoj tehnologiji. Ove naprave američka FDA nije odobrila, štoviše izdala je jasno upozorenje o posljedicama njihova korištenja.
Sadomazohistička pozadina himenoplastike
Himenoplastika ili rekonstrukcija himena ima društvene, a ne estetske motive. Premda su međunarodne organizacije osudile takve zahvate, djevojke im se i dalje podvrgavaju, neke i više puta. Kakav je vaš stav o tome?
Himenoplastika ili himenorafija je nepotreban, neetičan, zapravo vrlo licemjeran zahvat koji ima kulturološke korijene kako bi se rekonstrurao himen tj. omogućilo predbračno djevičanstvo. Žene koje se na to odlučuju u modernom društvu morale bi preispitati neke psihološke aspekte vlastite osobnosti a ukoliko i partnera veseli partnerici zadavati bol, sadomazohistička pozadina je evidentna. Posebno je zastrašujuća praksa genitalne mutilacije malih djevojčica, praksa koja se smatra rodno uvjetovanim nasiljem, a himenoplastika kao i bilo kakav zahvat na spolovilu žene mlađe od 18 godina su u mnogim zemljama kriminalizirani.