Harvardski psiholog i istraživač Rick Weissbourd godinama radi istraživanja i prikuplja podatke o ljubavnim i seksualnim navikama mladih. Čini to anketama, dubinskim intervjuima, a vrijedne podatke prikuplja i selektira i kroz neformalne razgovore s tinejdžerima te njima važnim osobama u životu, s roditeljima, braćom i sestrama, nastavnicima… Jedan od njegov najvažnijih zaključaka svih istraživanja Weissbourd je sročio u tvrdnju: “Za sve je ipak najvažnija stvar u životu koju radimo naučiti kako voljeti i biti voljeni.” Iz istraživanja koje je radio s adolescentima o njihovim odnosima, vezama i ljubavima i izvukao je i važnu poruku roditeljima: “Kao društvo ogromnu pažnju posvećujemo pomažući roditeljima da pripreme djecu za posao i školu, a ne radimo gotovo ništa da ih pripremimo za nježni, žilavi, suptilni, velikodušni, usmjereni posao na razvoju zrelih zdravih odnosa. To je ono što me muči.”
Rezultate pet godina intenzivnih istraživanja Weissbourd i njegov tim obradili su na način da pokušaju odgovoriti i na ona vječna pitanja koja postavljamo kad istražujemo ljubavne i seksualne odnose mladih ljudi: “Što mladi ljudi uistinu misle o seksu i ljubavi?” i pitanje za roditelje: “Kako bismo ih trebali na to pripremiti?” I otkrili su nevjerojatan niz mitova i predrasuda koji postoje kad se govori o ljubavnim i seksualnim navikama mladih, otkrili su i koliko je neznanja među mladima kad se radi o pitanjima seksualnog nasilja, kao i koliko toga malo znaju roditelji o svojoj djeci, a koliko su upravo oni važni za njihov kvalitetan seksualni odgoj.
Mit je da mladi preferiraju hookup umjesto predanih veza
Ustaljeno je mišljenje da mladi danas neardo ulaze u veze i da se umjesto toga zabavljaju u kratkotrajnom spajanju, najčešće putem aplikacija poput tindera, da potrebe za ljubavi, intimnosti i seksom raidje zadovoljavaju kroz samo osvajanje, seksu za jednu noć. Da svi lako i brzo završe sa svima. Ukratko, da kao milenijci svoj intimni i seksualni život pretežito vode u hookup kulturi, kako se i naziva način kratkotrajnih veza, spajanje za jedan seks, osvajanje radi osvajanja i pritom velika izmjena partnera. Je li to uistinu tako?
Rezultati istraživanja s Harvarda koje se bavilo upravo ovim pitanjem otkrilo je još 2008. godine zapanjujuću statistiku i predrasude koje su prisutne među mladima kad sami procjenjuje ljubavne navike u svojoj generaciji. Skupinu američkih studenata pitali su što misle koliki je postotak momaka u kampusu koji svaki vikend imaju novu partnericu za seksualne odnose. Studenti su pretpostaviti oko 80 posto. Međutim, u stvarnosti je samo pet posto studenata koji se tijekom vikend izlaska upušta u kratkoročni intimni odnos.
Weissbourd zaključuje kako do ovako pogrešnog dojma i percepcija dolazi stoga što se ti kratkotrajni tjelesni susreti često prepričavaju i podložni su ogovaranjima. O njima se naprosto priča pa se stvara percepcija da su takvi odnosi puno češći nego što zapravo jesu. Studija s Harvarda zapravo je utvrdila da je većina mladih puno zainteresiranija za seks u predanoj vezi ili za stvari koje uopće ne uključuju seks.
Što to znači za roditelje?
Odrasli igraju veliku ulogu u ovom sveprisutnom i štetnom mitu. Sa svakom novom generacijom dolaze i priče koliko su djeca seksualno izvan kontrole, kaže Weissbourd. Međutim istraživanja pokazuju da su to više priče, možemo reći, utkane u folklor, koje odrasli stvarno vole ispričati.
Radi se o jednom stereotipu koji nosi druge posljedice. Studija, naime, otkriva da mladi upravo zbog takvog stava odraslih rijeđe dolaze tražiti savjet ili razgovarati o seksu i vezama s roditeljima jer se mogu osjećati nesigurno ili neugodno upravo zbog manja, a ne viška seksualnog iskustva.
Dečki i cure ne uče niti razumiju što je sve seksualno zlostavljanje
“Postoji velik broj mladića koji misle da je silovanje jedina forma seksualnog zlostavljanja”, ističe Weissbourd: “Oni to i neće napraviti. Neće nekoga uvući u uličicu da bi silovali. Ono što je problem, a što mnogi od njih ne shvaćaju, je da seksualno zlostavljanje nije samo povući neku neznanku u grmlje i seksualno je napasti. Ne razumiju druga ponašanja koje su također seksualno zlostavljanje, a koja mogu biti štetna i opasna ponašanja poput nametljivog upucavanja na ulici, pritiska koji se radi na osobu, prisila, kontrola…. Ni dečki ni cure ne uče i ne razumije što je sve seksualno zlostavljanje.”
Navedena studija otkriva brojne slučajeve maltretiranja djevojčica u školi, koje su se žalile školskoj administraciji kako bi se riješio problem. Međutim, ti se problemi često stavljaju od tepih i ne rješavaju. Prisutan je naprosto stav “dečki su dečki”, kao to im je u prirodi i ne možemo mijenjati. Time se samo hrani kultura seksualnog nasilja koja je društveno izrazito štetna. Štoviše, istraživanje je također otkrilo kako se ovakvi stavovi mogu pretočiti u veze koje se pretvaraju u one u kojima žene pružaju usluge muškarcima.
Savjet roditeljima: Razgovarajte s djecom o važnosti pristanka!
“Zaista sam se iznenadio koliko roditelja nije razgovaralo s djecom o stvarima poput pristanka ili kako izbjeći seksualno uznemiravanje”, rekao je Weissbourd. “Mladima mora biti kristalno jasno koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije. Takođe, za one koji se ponašaju neprimjereno moraj postojati sankcija. To je jedini način na koji će se stvari promijeniti.
Tinejdžeri i mladi žele više smjernica nego što im odrasli daju
Weissbourdov izvještaj otkriva da mnogi roditelji često sa svojom djecom ne razgovaraju o ljubavi i vezama. Većina roditelja nije oduševljena idejom da bi s djecom trebali razgovarati o seksu, makar istodobno strepe za svoju djecu kad se o tome radi.
S druge strane 70 posto mladih punoljetnika izjavlčjuje da žele dobiti više informacija ili boljih smjernice o emocionalnim aspektima odnosa, kako od roditelja, tako i od učitelja illi zdravstvenih radnika koji dolaze držati sate seksualne edukacije
“Postotak mladih koji žele smjernice o romantičnim vezama je ohrabrujući. Djeca su iznimno zainteresirana razgovarati otvoreno o temama ljubavi, o tome što je ljubav i što ona znači. To je i iznenađujuće i uistinu ohrabrujuće”, naglasio je Weissbourd.
Što to znači za roditelje?
Kad završite s podučavanjem tinejdžera sve o sigurnom seksu i zaštiti od maloljetničke trudnoće, pobrinite se da razgovarate i o ljubavi i svakodnevnom trudu koji čovjek treba uložiti u izgradnju zdravih odnosa. Bitno je produbiti razgovor i ne završiti na bacanju floskula. Harvardski tim predlaže roditeljima da s djecom otvaraju sljedeća pitanja: Koja je razlika između privlačnosti, zaljubljenosti i ljubavi? Kako nas ljudi mogu više privlačiti što ih mi manje zanimamo? Zašto nas mogu privući ljudi koji su za nas nezdravi?
To su pitanja na koja ponekad možda ni sami nemamo odgovor, ali iskren razgovor s djecom važan je korak u odgoju, učenju i shvaćanju kako voljeti i biti voljeni.
Roditelji s djecom ne razgovaraju o pristanku ni kako izbjeći seksualno nasilje
70 posto mladih želi od svojih roditelja dobiti više informacija o nekom emocionalnom aspektu romantične veze
87 posto žena navelo da je barem jednom doživjelo da ih netko uznemirava telefonom, 55 posto dodiruje bez odobrenja, 41 posto naziva droljom,
47 posto muškaraca izjavilo da su ih seksualno vrijeđale žene, 61 posto doživjelo je seksualna dobacivanja od strane stranaca
76 posto ispitanika je izjavilo da nikada s roditeljima nisu razgovarali kako izbjeći seksualno uznemiravanje
32 posto muškaraca i 22 posto žena smatra da bi muškarci trebali biti dominantni u romantičnim vezama
58 posto ispitanika nikada nije razgovaralo s roditeljima o tome što znači biti brižan i poštovan seksualni partner
56 posto nikada s roditeljima nije razgovaralo o temi pristanka, pritiska na nekoga da se ima spolni odnos