Pomalo ironično, najopasnija riječ u današnjoj dejting kulturi je VEZA, pa čak i ako je ta veza samo seksualna. Veza je obaveza, kugla oko noge. Protiv Veze se borimo različitim izrazima, a najjači je ONS, s tim da oni malo načitaniji koriste i FWB. Za one koji, nekim čudom, ne znaju što ove kratice znače, misli se na One Night Stand i Friends With Benefits.
U suštini su vrlo slični. Iz petnih žila se tu sad suzdržavam tvrditi da su muškarci ti koji češće inzistiraju na ONS/FWB kombinaciji i izbjegavaju vezu i emocionalno povezivanje. Ajmo reći da to sad nije tema.
Prvo ONS. Neću tu sad popovati o spolnim bolestima i nekakvom promiskuitetu (prezirem tu riječ btw). Zadržimo se na užicima i realnosti ovog fenomena. Dakle, ako ste za ONS, znači da imate fakat puno vremena ili se jako malo ševite. Zašto? E, pa za početak, zato što ONS iziskuje jako puno posla, ako čovjek hoće imati redoviti seks. Prvi korak je pronaći partnera za seks i taj je korak dosta zahtjevan, jer realno ne živimo u grupnjaku da su nam svi nadohvat ruke.
Nije to tako lako čak ni na dejting aplikacijama, ma koliko svi mislili da je to sodoma i gomora. Neki trud je potreban, pogotovo ako imamo i neke kriterije. Nakon prvog kontakta ide neko, kakvo-takvo upoznavanje, da se stekne bar minimum povjerenja potrebnog za seks, a kako svi nemamo istu dinamiku, netko će tu biti brži, netko sporiji. Ako uračunamo da uz to imamo i neki život, posao, društveni život, psa, dijete, šefa, glavobolju, poslovni put…do pravog seksa (seksting ne računam) u najboljem slučaju će proći tjedan, dva. Najčešće i tri, četiri. Ako sav trud ne propadne u vodu. Jednostavna matematika nam kaže da ćemo se u ONS formatu poševiti najviše 2 do 4 puta mjesečno. Ako radimo na nekoliko akvizicija odjednom, kako bi taj ONS bio češći, onda ćemo se fakat naraditi. Puno manje posla imamo ako se upustimo u nešto redovito s jednom osobom. I nemoj da mi netko kaže da je ONS samo izraz, i da to ne bude samo jednom. Bude.
E, onda imamo prijatelje s povlasticama (FWB). Za početak, to je totalno promašen naziv, jer nam to najčešće nisu ni prijatelji, a bogami i nisu neke povlastice. Danas to ne podrazumijeva da se već otprije znamo, i bili smo nešto poput prijatelja. Kako prijatelji razvijaju međusobno neke emocije, takav odnos bi prije izrastao u ljubavnu vezu umjesto u povremeno seksi druženje. Ako smo prijatelji, onda dijelimo i neke teme koje ne dijele ljubavnici, tipa s kim sutra imam date i tko mi se baš jako sviđa. Dakle prijatelji nismo. Ajmo na povlasticu, to bi bio seks. Iskustvo mnogih kaže da se to u ovakvim odnosima prakticira prilično rijetko (jer da je VEZA bilo bi češće), uz često “nemanje vremena”, jer te nam osobe definitivno nisu među prioritetima. Da jesu, bili bismo u vezi. A u vezi nikako ne želimo biti jer je “obaveza”.
Dakle, što je zajednički nazivnik ONS-a i FWB-a? Puno posla, puno masturbiranja i malo pravog, maštovitog, razigranog seksa. Tko voli, nek izvoli.
Tko ne voli…nema smisla tražiti nešto više od nekoga tko se odlučio za povremen hook up, i po tom pitanju je dosta jasan. Nije ni pošteno. On ili ona vrlo vjerojatno neće prilagoditi svoje potrebe zbog vas, jednako kao što vi ne biste da netko želi mijenjati vaše. Ma koliko vi neodoljivi bili, niste jedini. Ako se dogodi nešto više i ONS prijeđe u nešto trajnije, ok, ali s tim ne treba računati.
A zašto je veza obaveza? To ostavljam za idući put…
Naslovna fotografija: Jovica Drobnjak