I dok se ovih dana u Zagrebu provode antigenska testiranja učenika, kako bi se ustanovilo koliko njih ima asimptomatsku zaraženost covidom-19, te na osnovu toga donosile odluke hoće li nastava opet biti u potpunosti prebačena online, ili će škole i dalje raditi, stručnjaci upozoravaju kako škola na daljinu i osnovnoškolcima i srednjoškolcima, zbog nemogućnosti fizičkog kontakta s vršnjacima, jako teško pada. Da su djeca i mladi zapravo najugroženija skupina, odnosno, da će posljedice niza mjera zaštite od covida-19 upravo na njih ostaviti najveće posljedice pisali smo u nekoliko navrata. Psiholog Krešimir Prijatelj iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba govori s kojim ćemo se sve posljedicama zbog narušenog mentalnog zdravlja djece i mladih nositi i nakon pandemije, te kako ih kroz niz radionica i online savjetovanja i podrške nastoje ublažiti.
Jeste li zbog pandemije imali bilo više upita za podrškom mladih ili njihovih roditelja koji su tražili savjet i pomoć kako da se nose s ovom situacijom?
Mi već duže vrijeme radimo na način telefonskog i e-savjetovanja tako da su nam se roditelji djece i mladi u ovo vrijeme tim putem više i obraćali, a bilo je upita kojima su tražili pomoć i savjete zbog covida-19, jer su bili u samoizolaciji.
Koje su konkretno probleme iznosili?
Roditelji ili skrbnici su govorili kako su primijetili neka odstupanja u ponašanju svoje djece. Da se znaju povlačiti u sebe. Primijetili su bezvoljnost, smanjenu koncentraciju, potištenost, poteškoća s usnivanjem i spavanjem, pa nagle promjene raspoloženja, ali i više testiranja granica, veće frustracije i ljutnje. U vrijeme pandemije mi smo primijetili da se djeca i mladi više roditeljima i obraćaju za podršku ili pomoć, jer im je teško pada odvojenost od vršnjaka, češće su tužni i razdražljivi, a muči ih i nošenje maski, osjećaju se bespomoćno, napeti su i ne nose se najbolje s neizvjesnošću svakodnevnice koja traje već više od pola godine.
Što savjetujete?
Govorimo kako su to normalne reakcije na nenormalnu situaciju. Ono što se trudimo prenijeti djeci, mladima, ali i njihovim roditeljima je upravo to da je u situaciji ove zdravstvene krize sasvim u redu zatražiti psihološku pomoć, podršku ili savjet, naročito u situacijama kad nas prevladaju neugodne emocije. Roditeljima obraćamo pažnju na činjenicu da djeca i mladi tijekom pandemije više vremena provode i na elektroničkim uređajima zbog čega valja osvijestiti potencijalne opasnosti “online igrališta” i načine sigurnijeg korištenja digitalne tehnologije. Isto tako, s roditeljima razgovaramo o poticanju video poziva djece sa bakama i djedovima, ali i vršnjacima, kako bi zadržali i ojačali svoje obiteljske i vršnjačke socijalne odnose što se pokazalo i značajnom zaštitom mentalnog zdravlja tijekom ove zdravstvene krize. S djecom i mladima ponajviše radimo na prepoznavanju i normaliziranju osjećaja koji im se javljaju, uspostavljanju i održavanju nove fleksibilne rutine, ali i na jačanju emocionalne otpornosti koju pokušavamo metaforički dočarati kao mišić koji vježbanjem postaje sve jači i tako nam olakšava našu svakodnevnicu tijekom zdravstvene krize.
Jeste li kao Poliklinika organizirali neke posebne radionice i slično?
U jačanju emocionalne otpornosti pomažu nam razne kreativne tehnike o kojima se ponekad educiramo iz postojeće literature, a ponekad na temelju vlastitih znanja i sami stvaramo slične materijale. Na taj način su i nastale radne bilježnice Moj superjunak i ja ili Svakim danom sve hrabriji koje roditelji, skrbnici, ali i učitelji te odgajatelji mogu besplatno preuzeti s web stranice naše Poliklinike kako bi ih ispunjavali skupa s djecom.
Imate li saznanja da se tijekom pandemije i mjera izolacije povećao broj slučajeva nasilja u obitelji čega su djeci i mladi žrtve?
Da, sve se više susrećemo s djecom koja su tijekom trajanja pandemije doživjela neki oblik zlostavljanja, zanemarivanja ili svjedočenja nasilju u obitelji. Zato apeliramo da ne okrećemo glavu od nasilja koje čujemo ili vidimo u našoj blizini, bilo da se radi o susjedu, poznaniku ili prolazniku na ulici. Dogodilo se da su brojne organizacije i službe za prevenciju zlostavljanja i nasilja u obitelji bile primorane ograničiti svoje usluge uslijed mjera nadležnih institucija s ciljem sprječavanja daljnjeg širenja pandemije, pa se bilježi tzv. umjetni pad stope zlostavljanja. To je zapravo pad prijava zlostavljanja i zanemarivanja djece. U Hrvatskoj je tako broj prijava spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece za razdoblje od siječnja do ožujka ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine bio je 31 posto manji. Ministarstva unutarnjih poslova je do ožujka ove godine zabilježilo povećanje od 35 posto registriranog broja djece žrtava prekršajnih djela u obitelji. Također je zabilježen i porast od čak 43 posto kaznenih djela povrede djetetovih prava. Mi to zovemo „pandemijski paradoks“, jer je ova zdravstvena kriza prouzročila da se nasilje ne registrira, a tako izostaje i pomoć, zaštita žrtava. Zato smo skupa s MUP-om i agencijom Degordian još početkom travnja pokrenuli kampanju Iza ovih vrata živi Mia kojom smo htjeli naglasiti važnost prijavljivanja svake sumnje na bilo koji oblik nasilja, naročito ako se radi o nasilju nad djecom, a to možemo učiniti pozivom na MUP-ov broj telefona 192 ili na web stranici Red Button.
Koje sve posljedice na mentalno zdravlje mladih i djece možemo očekivati da će se pokazati nakon pandemije?
Ono zbog čega smo naročito oprezni i zbog čega pokušavamo posebno istaknuti važnost mentalnog zdravlja djece, ali i roditelja u vrijeme pandemije su iskustva iz ranijih zdravstvenih kriza, ali i podaci kako oko 30 posto djece može razviti posttraumatski stresni poremećaj zbog kumulativnih učinaka određenih aspekata zdravstvene krize poput izrazitog straha od zaraze, bolesti u obitelji, višestruke samoizolacije, gubitka člana obitelji, ali i drugih.
Poliklinika se uz svakodnevni psihodijagnostički, tretmanski i savjetodavni rad s djecom, roditeljima i skrbnicima trudi educirati stručnjake, ali i širu javnost o potencijalnim učincima i mogućim posljedicama pandemije po mentalno zdravlje djece, mladih, kao i roditelja, ali i prevenciji istih. Tako smo u proteklom periodu organizirali i nekoliko uspješnih online edukacija s oko tisuću sudionika preko platforme Zoom koje su bile usmjerene na razmjenu postojećeg znanja i iskustava o radu s djecom i mladima u kontekstu pandemije COVID-19.
Istraživanjem Poliklinike iz travnja ove godine, dobiveni su podaci kako oko 30 posto odraslih doživljava povišene razine depresivnosti, oko 40 posto povišene razine anksioznosti, a 55 posto sudionika doživljava povišene razine stresa što nas je motiviralo da organiziramo i online podršku za roditelje djece predškolske, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Upravo radimo prvi ciklus online podrške za roditelje djece osnovnoškolske dobi, a u narednom razdoblju planiramo organizirati slične radionice i za roditelje čija djeca pohađaju vrtić i roditelje srednjoškolaca. Ovim putem pozivamo sve roditelje da nam se obrate ukoliko su zainteresirani za sudjelovanje u nekoj od navedenih grupa online podrške.