Pravilna ishrana, tjelovježba, redovan san, ne korištenje alkohola i cigareta najbolji su put do zdravlja. Koliko često slijedimo ovaj savjet? Rekli bi rijetko jer se u životu teško svaki dan posvetiti idealnoj prehrani, snu i tjelovježbi. Puno je sličnih savjeta koji nam se upućuju kao neki ideal u svim područjima života. Pa tako i u seksualnom. Koliko često djeca i mladi u svojoj seksualnoj edukaciji čuju poruku – apstinencija je najbolja prevencija. Vjerojatno često jer je ova tvrdnja, kao i prva, u potpunosti točna. Međutim iza ovih tvrdnji gotovo uvijek slijedi veliko ALI. Je li moguće držati se ovakvih pravila.
Iako obrazovni sustav u Hrvatskoj nije službeno usredotočen na apstinenciju kao seksualnu edukaciju, nije zapravo odmakao puno dalje od toga. Sveobuhvatne seksualne edukacije nema, a vjeronauka u školama ima. Štoviše, upravo se na vjeronauku najviše djecu podučava o ljudskoj seksualnosti, točnije, zagovara se apstinencija kao rješenje svih problema: neželjene trudnoće, zaštite od spolnih bolesti… Nije problematično što se na vjeronauku djeci koja ga pohađaju prenose vrijednosti koje taj nauk uči. Ono što je problematično je činjenica da djeci i mladima nije ponuđeno sveobuhvatno seksualno obrazovanje utemeljeno na znanstvenim činjenicama, pa je tako zagovaranje apstinencije najčešće ono jedino što o ovoj važnoj temi djeca i mladi dobiju od odraslih.
A kako apstinencija funkcionira u stvarnom životu? Istraživanja koja su na tu temu rađena, te statistike koje o toj temi mogu puno toga reći, govore kako je broj mladih ljudi koji uistinu apstiniraju, ne ulaze u seksualne odnose do braka – jako mali.
Seksualna edukacija u Americi zapela na apstinenciji
Kako edukacija zasnovana na apstinenciji funkcionira u Americi u kojoj je taj vid seksualne edukacije na snazi u većini američkih saveznih država? Znanstveni radovi objavljeni u Journal of Adolescent Health navode kako edukacijski programi zasnovani na apstinenciji nisu djelotvorni jer ne odgađaju ulazak adolescenata u seksualne odnose te ne smanjuju seksualno rizično ponašanje. Prema istraživačima koji su govorili za Columbia Public Health, ovi programi također krše i ljudska prava adolescenata uskraćujući im medicinski točne informacije, stigmatiziraju ili isključuju mnoge mlade, jačaju štetne rodne stereotipe i podrivaju programe javnog zdravstva. Programi seksualne edukacije koji se baziraju na apstinenciji ili suzdržavanju do braka zapravo su vrlo slični hrvatskom, jer sustavne edukacije o seksualnosti nema, a na vjeronauku se zagovara apstinencija do braka.
Što kažu istraživanja, što statistike, funkcionira li među mladima apstinencija do braka?
U SAD-u od prvog spolnog odnosa i stupanja u brak za žene protekne prosječno 8,7 godina, a za muškarce 11,7 godina. Istraživanja pokazuju i da mladi Amerikanci u heteroseksualnim vezama prvi vaginalni penetrativni seks imaju sa 16,9 godina, a prosječna dob za prvi seksualni odnos mladih Amerikanki je 17,2 godine.
Oralni seks najčešće prethodi odluci o penetrativnom
Prema statistici iz 2018. žene u Hrvatskoj su u prosjeku stupale u brak s 28,7, a muškarci s 31,3 godina, a prema istraživanju iz 2009. mladi u Hrvatskoj stupaju u seksualne odnose u prosjeku sa 17.3 godine. U obje zemlje možemo vidjeti da je razlika između dobi stupanja u prve seksualne odnose i dobi stupanja u brak oko deset godina.
Velik broj mladih u Americi prije stupanja u prve penetrativne odnose ulazi u druge oblike seksualnih odnosa, poput međusobnog zadovoljavanja rukama ili oralnog seksa. Dostupni podaci opet se odnose na heteroseksualne adolescente. Podaci iz istraživanja pokazuju da neki tinejdžeri imaju oralni seks kako bi odgodili seksualne odnose ili barem odgodili prvi odnos. Žene koje su prvi vaginalni penetrativni seks imale kao tinejdžerice češće su imale vaginalni odnos prije oralnog seksa. Mlade osobe koje su kasnije imale vaginalni penetrativni seks češće su prvo imale oralni seks. Podaci studije govore i da mladi ljudi koji odgađaju vaginalni odnos oralnim seksom ipak ne čekaju dugo da s oralnog seksa pređu na vaginalni. Također treba napomenuti da je skupina ispitanika bila u rasponu od 16 do 24 godine što je i dalje mlađe od prosječne dobi ulaska u brak.
Programi zasnovani na apstinenciji do sklapanja braka ostavljaju sve mlade ljude nespremnima, a posebno su štetni za mlade ljude koji su seksualno aktivni, koji su LGBTQ kao i za mlade koji su doživjeli neku vrstu seksualnog zlostavljanja.
Problem koji se javlja u edukaciji koja zagovara apstinenciju je ignoriranje ljudske seksualnosti kao izvora užitka. Seksualni odnos u edukaciji koja ga svodi na apstinenciju često je orijentiran na aspekt reprodukcije, pa tako mladi iz poruka o apstinenciji izvlače ono što im odgovara.
Apstinencija ne znači svima istu stvar
Istraživanja u Americi pokazuju da brojni tinejđeri prakticiraju druge seksualne aktivnosti, a izbjegavaju vaginalni penetrativni seks kako ne bi riskirali trudnoću, a nisu ni svjesni da i dalje riskiraju zaraziti se spolno prenosivim bolestima. O toj praksi popularno zvanoj Outercourse upozoravaju na američkoj najpoznatijoj sex ed stranici Planned Parenthood.
Definicija apstinencije je suzdržavanje od seksualnih odnosa, točnije neimanje seksualnih odnosa, a pojam Outercourse označava ne penetrativne seksualne aktivnosti, točnije označava sve osim vaginalnog penetrativnog seksa. Apstinencija i Outercourse različitim ljudima mogu značiti različite stvari.
Ljudi su apstinentni iz puno različitih razloga. Ponekad ljudi koriste apstinenciju isključivo kao kako bi izbjegli trudnoću, ponekad da bi živjeli u skladu s religijskim vrijednostima ili iz nekog njima osobnog razloga. Pa tako apstinencija može značiti različite stvari, ovisno o tome koga se pita.
Većina ljudi pod apstinencijom podrazumijeva ne činiti bilo koju stvar seksualne naravi s drugom osobom, uključujući vaginalni, oralni i analni seks. Međutim, neki ljudi pojam apstinencije vide isključivo kao prevenciju trudnoće pa se od seksualnih odnosa suzdržavaju u dane kada je žena plodna. Iako to zapravo nije apstinencija već praćenje plodnih i neplodnih dana, na pitanje apstiniraju li neki ljudi odgovorit će pozitivno jer nemaju seksualne odnose u vrijeme ovulacije.
Za neke ljude apstinencija znači da nemaju vaginalni penetrativni seks jer on dovodi do trudnoće, ali smatraju da su druge seksualne aktivnosti dopuštene. Mnogi parovi žele biti seksualno aktivni međusobno, ali bez vaginalnog seksa i riskiranja trudnoće pa prakticiraju ono što nazivaju Outercourse: ljubljenje, masažu, međusobnu masturbaciju, međusobno korištenje seksualnih igračaka, trljanje, ali i oralni i analni seks.