„U ovoj se situaciji nismo smjeli naći! Nažalost, još u proljeće 2020., kad je pandemija krenula, predviđali smo zbog situacije na terenu da bi se crni scenariji mogli ostvariti ako zdravstveni sustav i Nacionalni stožer iz fokusa izostavi trudnice i rodilje. Upravo se to i dogodilo. Strukovne udruge i zdravstveni sustav nisu informirali trudnice i rodilje kako se postaviti po brojnim pitanjima koja su se otvarala tijekom pandemije i zaštiti, te o njihovoj zdravstvenoj skrbi koja im je pružana. Ne mogu volonteri raditi taj posao, a to se upravo dogodilo“, komentirala je Daniela Drandić, voditeljica programa Reproduktivna prava Udruge Roda vijest o smrti rodilje u zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević te činjenicu da su još tri rodilje oboljele od covida-19 u bolnicama u Zagrebu i Splitu na ECMO uređaju.
Istina. Vratimo li vrijeme godinu i pol unazad, kad je epidemija krenula, nikakvih informacija i protokola postupanja prema trudnicama i rodiljama nije bilo. S lockdownom se jedino oglasio prof. dr. sc. Ante Ćorušić kao predsjednik Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetriciju uputivši bolnicama uputu da se svaka trudnica zaražena covidom mora porađati carskim rezom. To je izazvalo proteste trudnica i rodilja, jer nikakvih znanstveno utemeljenih argumenata za porode carskim rezom kod covidom zaraženih trudnica nije bilo. Nacionalni stožer civilne zaštite, koji je tada i preuzeo palicu upravljanja covid krizom i zaštitom od širenja zaraze novim virusom, nije se oglašavao. Rodilišta su slijedila upute autoriteta Ćorušića, a mnoge su trudnice počele razmišljati o porodu kod kuće.
Od početka pandemije bez savjeta trudnicama – samo zabrane
S druge strane, kao što je uskoro bjelodano pokazalo istraživanje udruge Roda i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, a provedeno u srpnju 2020. među 1500 žena u okviru projekta „Dostupnost zdravstvene skrbi žena tijekom pandemije COVID-19” , pregledi trudnica postali su puno rjeđi. Mnoge su upućene u druge zdravstvene ustanove, deset posto trudnica je preskočio preporučene pretrage, a čak 68 posto u tom razdoblju prvog vala epidemije nije kontaktiralo patronažne sestre kod pripreme za postporođajno razdoblje, niti su znale za takvu uslugu. Pristup zdravstvenoj zaštiti otežala je i činjenica da su trudnice često morale same nabaviti zaštitnu opremu koja je bila uvjet za pristupanje pregledima (50 posto) i propusnice koje su morale ishoditi za trudničke preglede za ustanovu izvan mjesta stanovanja (34 posto).
Istodobno su rodilišta prestala pružati trudničke tečajeve, strukovna se udruženja ginekologa uopće nisu snašla da bi napravili online tečajeve, kakav su, recimo, isproducirale volonterke udruge Roda, koji su ujedno bili jedni od najposjećenijih online radionica u to vrijeme. Sve to samo govori i o velikoj potrebi za informiranjem, koje je izostalo od strane zdravstvenog sustava. Ono što su od sustava dobivale bile su samo zabrane: zabrana pratnje pri porodu, zabrana boravka uz dijete u bolnici, zabrana kretanja, odnosno, ležanje u krevetu za vrijeme trudova.
Jesu li se bebe covidom zarazile u bolnici, a ne od majke?
Pred kraj prve pandemijske godine i drugog vala epidemije, unatoč već brojnim spoznajama o ponašanju i širenju virusa, trudnicama i rodiljama i nadalje se ne daju informacije. A pitanja je naravno puno više nego što ih imaju drugi građani, jer se ovdje radi o zdravlju i buduće majke i bebe. Jedno od ključnih je pitanje prenosi li se covid s trudnice na dijete? U svijetu su epidemiolozi odgovor na njega odmah počeli tražiti, da bi uskoro sve spoznaje i istraživanja govorila o tome kako se to događa iznimno rijetko. Puno je veća vjerojatnost da se novorođenče zarazi u bolnici. Da li se to dogodilo i prerano rođenim blizancima koji su bili zaraženi covidom i preminuli nakon poroda u osječkom KBC-u u svibnju ove godine nikada nećemo doznati, jer nikada nije otkriveno kako su se bebe zarazile. No, kad je ovog ljeta ustanovljeno koliko se puno zdravstvenih radnika odbija cijepiti, i koliko je među njima zaraženih, što se otkrilo kad im je uvedena obveza da na posao mogu tek s covid putovnicom ili negativnim testom – možemo samo sumnjati da se covid širio i u bolnicama. Odnosno, da se zdravstveni sustav u ovoj epidemiološkoj krizi od početka nije ustrojio na način da zaštiti upravo one najranjivije – bolesnike, trudnice, rodilje i novorođenčad.
Porazno je što se za odgovorima na ta pitanja, nakon tih nesretnih slučajeva, nije ni tragalo. Nacionalni stožer nas je na dnevnoj bazi uvjeravao kako naši epidemiolozi sustavno prate sve spoznaje do kojih struka na svjetskoj razini dolazi bilježeći, istražujući i analizirajući podatke o nuspojavama ili posljedicama koje zaraza virusom izaziva. Štoviše, uvjeravali su kako se slijede smjernice koje produciraju i redovito apdejtiraju relevantne svjetske zdravstvene institucije, istraživački centri i medicinska sveučilišta te Svjetska zdravstvena organizacija. Unatoč tome informacije, upute i postupanja zdravstvene skrbi prema trudnicama i rodiljama od hrvatskih oficijelnih institucija niti strukovnih udruženja ne dolaze. Taj posao rade udruge. Konkretno volonteri udruga poput Roda, entuzijasti i oni direktno zainteresirani, a među njima je i puno liječnika, uključeni su u grupe na društvenim mrežama gdje dijele sve do čega uspiju doći.
HZJZ ne daje odgovore na pitanja trudnica i dojilja
Prevode smjernice, znanstvene članke, dijele citate znanstvenika ili liječnika koje procijene da bi bili vjerodostojni i kompetentni savjetovati. Tako smo i mi u siječnju 2021., upravo tragajući za odgovorima na pitanja trudnica, da li se zaraza covidom prenosi s trudnice na bebu, došli do baze podataka i temeljem njih savjeta dr. Jima Thorntona, profesora opstetricije i ginekologije na britanskom Sveučilištu u Nottinghamu, koji od ožujka 2020. prikuplja primarne podatke vezane za covid-19 i trudnoću. Sve se pohranjuje na web stranici Ripe-tomato. Primijetio je i sam da su se medicinskim krugovima širile razne informacije, da je bilo mnogo mišljenja o utjecaju i posljedicama bolesti, a istodobno i jako malo činjenica koje bi takva mišljenja podupirale, a sve to dovodilo je do rasta nesigurnosti kod trudnica i rodilja. Od tada pa do danas njegovo je prikupljanje podataka preraslo u veliki projekt, a bazu podataka već su koristili znanstvenici u nekoliko preglednih radova. Čak se i Svjetska zdravstvena organizacija koristi njegovom bazom podataka kako bi usporedili podatke koje prikuplja. Sam Thornton je na temelju njih došao do zaključaka kako rizika od zaraze bebe u maternici nema: “Rizik za majku u trudnoći mnogo je manji kod zaraze covidom-19 nego kod prethodnih pandemija SARS-om i MERS-om. Smrtnost je manja od jedan posto, no ovo je i dalje opasna bolest. Rizik zaraze djeteta u maternici gotovo da ne postoji, nego je u većini slučajeva do zaraze došlo ubrzo nakon rođenja. Za sada ne postoje podaci koji ukazuju na to da rizik ovisi o metodi poroda. Također je zanimljivo da se rizik od infekcije vjerojatno smanjuje dojenjem.”
Profesor Thornton je kroz svoj projekt krenuo, kako vidimo, i korak dalje, analizirao je i utjecaj covida na dojenje, pa shodno tome došao do rezultata da se rizik od same zaraze smanjuje s dojenjem. A majkama novorođenčadi su odgovori upravo na ta pitanja životno važni: Smijem li dojiti ako sam zaražena? Što se dogodi djetetu ako sam dojila i nisam znala da sam zaražena?
Odgovori na ta pitanja ne stižu od hrvatskih strukovnih udruženja, zdravstvenih vlasti ili Nacionalnog stožera, a nema ih niti na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Tu tek stoji jedan odgovor trudnicama i dojiljama da cjepiva protiv SARS-CoV-2 do sada nisu pokazala štetna djelovanja na trudnoću i plod. Nema detalja, nema preporuka, nema odgovora na niz potpitanja kojih trudnice i dojilje objektivno imaju jako puno. Recimo: Trebam li preskočiti dojiti taj dan, ili prvih dana od cijepljenja?
Ono kad Markotić savjetuje trudnicama da se ne cijepe
Štoviše, prošli tjedan smo imali primjer potpuno kontradiktornih informacija kad je tijekom konferencije za novinare profesorica Alemka Markotić na novinarsko pitanje u ime trudnica odgovorila da je bolje da se ne cijepe. Na to su se odmah oglasili mnogi ginekolozi koji svojim pacijenticama, slijedeći preporuke svjetskih strukovnih medicinskih institucija i fakulteta te Svjetske zdravstvene organizacije, preporučuju da se svakako cijepe. Štoviše, preporučuju im to učiniti u bilo kojem stadiju trudnoće, što je jedno od ključnih pitanja trudnice, jer se unazad godinu dana pokazalo kako je cjepivo zaštitilo mnoge trudnice, ali i njihove bebe, a istodobno se nisu pokazale nikakve drugačije nuspojave od onih koje ima i ostatak populacije, poput blago povišene temperature.
Za Reci.hr je to pitanje pojasnio prof.dr.sc. Ratko Matijević iz Klinike za ženske bolesti i porode KB Merkur: “Vodim se preporukama koje su objavile najjače medicinske i znanstvene institucije i fakulteti koji i sudjeluju u istraživanjima poput britanskih Royal College of Obstetricians & Gynaecologist, Royal College of Midwives ili MacDonald Obstetric Medicine Society. Kad budu neodlučne, znam ih upitati koje su opcije: čekati da dobiju više informacija pa riskirati zarazu covidom ili se pouzdati na informacije koje već imamo da su trudnice koje su se cijepile zaštićenije od zaraze i da je cijepljenje najbolji vid zaštite i za ženu i za dijete. Mnoge moje pacijentice su me poslušale i cijepile se.“
Stoga je potpuno je neshvatljivo da je jedna od vodećih osoba u donošenju zdravstvenih politika kod upravljanja pandemijskom krizom preporučila nešto sasvim suprotno. Potpuno je neshvatljivo da je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, kao središnja ustanova od koje se očekuje da pruža sve moguće informacije i spoznaje o virusu, zarazi i bolesti jednu tako osjetljivu i bitnu populaciju, kao što su trudnice, rodilje i novorođenčad potpuno ispustio iz svog fokusa interesa. Posebice kad znamo da u Europi nekoliko zemalja, poput Britanije i Irske, već tjednima izvještava o tome da je među teško oboljelima na respiratoru i ECMO uređaju svaka šesta i to necijepljena trudnica.
Organizirati dobro informiranje u kriznim situacijama jedno je od najjačih oružja kojim se vodi bitka i dobiva rat, ovaj puta protiv ove bolesti. Nikakvog opravdanja zdravstvene vlasti nemaju što nisu kvalitetno informirale posebice najosjetljivije skupine. Posebice kad znamo da je korona državni proračun do sada koštala vrtoglavih 40 milijardi kuna! A pružanje informacija, u konačnici, najmanje košta. Zašto su trudnice i rodilje ispale iz fokusa?