Samo je 21 posto rodilja tijekom mjera zaštite od COVID-a 19 imalo pratnju na porodu, a čak 31 posto je tijekom poroda moralo imati zaštitnu masku na licu. Niti jedna niti druga mjera nisu propisane od strane struke kao one koje su trebale biti obvezno uvedene radi zaštite od zaraze koranavirusom. Ove poražavajuće brojke uskrate prava trudnicama, rodiljama, babinjačama, roditeljima čija su djeca završila u bolnici, te parovima koji su upravo bili u postupcima medicinski potpomognute oplodnje (MPO), samo su dio pokazatelja uskrate zdravstvene skrbi i prava od strane zdravstvenih vlasti koje su različite mjere postupanja i zabrana donosile bez znanstvenih i zdravstvenih utemeljenja.
Do ovih je podataka kroz istraživanje provedeno anketiranjem 1500 žena i parova došla Udruga Roda, a u okviru projekta „Dostupnost zdravstvene skrbi žena tijekom pandemije COVID-19” koji je proveden tijekom srpnja, a u suradnji s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova.
Pogledajte intervju s Brankom Mrzić Jagatić, koordinatoricom programa Roda o rezultatima istraživanja
47 dana bez ijednog MPO postupka
Istraživanje se odnosi na razdoblje potpune izolacije koje je trajalo od 19. ožujka do 22. svibnja te na razdoblje neposredno nakon toga. Obuhvaćeni su i parovi koji su bili u MPO postupcima, koji su s proglašenjem mjera odmah prekinuti, da bi se dogodila ukupno 47 dana bez ijednog postupka u zemlji, a u nekim klinikama postupci se nisu radili i puno duže. Procjenjuje se da će se zbog toga u 2020. godini roditi 400 djece manje koja bi bila začeta u MPO postupcima, a prema statistici i trendovima živorođene djece iz medicinski potpomognutih postupaka proteklih godina.
Zahvaljujući ovom istraživanju doznajemo kako je značajno smanjena zdravstvena skrbi prema trudnicama, babinjačama, a u konačnici i prema tek rođenim bebama. Čak 80 posto beba rođenih tijekom lockdowna nije s majkom bilo u kontaktu ‘koža na kožu’, jer su bebe neposredno nakon poroda micali od majki, umjesto da ih najmanje sat vremena daju u naručje. Izgubila se i do tada uvriježena praksa bolnica da bebe budu uz majke prvih dana tijekom boravka u bolnici, rodilištima. Čak 65 posto beba je odvajano od majki, što je utjecalo na pad broja dojene djece, jer ona koja imaju mogućnost biti uz majku od prvog dana, jer nisu odvajana, imaju veću šansu biti isključivo dojena.
68 posto trudnica bez kontakta s patronažnom sestrom
I pregledi trudnica bili su puno rjeđi nego inače, a mnoge su upućene u druge zdravstvene ustanove. Gotovo deset posto trudnica preskočio je preporučene preglede i pretrage, najčešće redoviti pregled ili pretragu.
Tijekom trudnoće njih 68 posto nije kontaktirala patronažna sestra, a nisu ni znale za takvu uslugu. Pristup zdravstvenoj zaštiti otežala je i činjenica da su trudnice često morale same nabaviti zaštitnu opremu koja je bila uvjet za pristupanje pregledima (50 posto) i propusnice koje su morale ishoditi za trudničke preglede za ustanovu izvan mjesta stanovanja (34 posto).
Rodilišta su uvela različita pravila za pratnju na porođaju i za vrijeme pandemije smanjio se desetogodišnji trend povećanja broja rodilja koje imaju pratnju, unatoč upozorenjima Svjetske zdravstvene organizacije i mnogih europskih stručnih društava da nema razloga za ukidanje pratnje. Prije epidemije bolesti Covid-19 pratnju na porodu imalo je 62 posto žena, a za vrijeme pandemije tek 21 posto.
Smanjila se i mogućnost kretanja, u vrijeme epidemije žene su uglavnom morale ležati u krevetu za vrijeme trudova, dok se prije pojave koronavirusa 78 posto žena moglo kretati.
BRANKA MRZIĆ JAGATIĆ: Treba nam nacionalni plan postupanja za zdravstvenu skrb u kriznim situacijama
Koordinatorica programa Udruge Roda Branka Mrzić Jagatić najavljuje i daljnje aktivnosti u okviru zagovaranja zdravstvene skrbi žena u ovakvim epidemijskim i sličnim uvjetima, a koja će biti utemeljena isključivo na znanstvenim dokazima i činjenicama te preporukama struke, što nije bio slučaj za vrijeme uspostave mjera zbog COVID-a 19, a čime su značajno narušena prava pacijentica, pa i neka temeljna ljudska prava. Podaci istraživanja pokazuju žurnu potrebu donošenja nacionalnog plana za ovakve situacije, kao i strategija i planova postupanja u kriznim situacijama koji će biti ujednačeni na području cijele Hrvatske, te pristup zdravstvenoj skrbi omogućen jednako u svim bolnicama, i na jednak način, bez obzira gdje se one u zemlji nalazile.