Na Europskom atlasu kontracepcije, koji po nekoliko kriterija mjeri koliko je kontracepcija dostupna u svakoj europskoj zemlji, Hrvatska je pala za više od 20 posto i time ušla u crvenu zonu, gdje je sada u društvu sa Slovačkom, Grčkom, Crnom Gorom, Mađarskom, Bjelorusijom, Bosnom i Hercegovinom i Rusijom. Samo jednu stepenicu niže ostala je osamljena Poljska, koja je već godinama europska zemlja slučaj i izaziva glavobolju europskim institucijama zbog potpunog nepoštivanja seksualnih i reproduktivnih prava.
Za razliku od ovogodišnje pljuske, lani smo ipak bili u sredini ljestvice, zajedno sa zemljama poput Danske, Italije, Švicarske, Slovenije, Latvije…u čijem su društvu i ove godine ostali Srbija i Kosovo. Štoviše, Srbiji nedostaju samo 0,2 boda da se popne u još napredniji rang, gdje su Norveška, Slovenija, Španjolska, Finska, Danska, Austrija…
Autori Atlasa kontracepcije mjere tri glavna kriterija prema kojima ocjenjuju zemlje: pristup sredstvima kontracepcije, pristup savjetovanju o kontracepciji i raspoloživost online informacija. U pristupu sredstvima smo na dnu jer je nadoknada troška “manja nego kod drugih”, a besplatno ih ne mogu dobiti niti mladi niti druge ranjive skupine, kao što su nezaposleni i ljudi s niskim prihodima. Najbolje smo ocijenjeni u pristupu savjetovanju, no zato smo katastrofalno loši u online informacijama koje bi trebala nuditi država. Lista kontraceptivnih sredstava je slaba, nema informacija o cijeni niti gdje ih se može kupiti, nema informacija na jezicima nacionalnih manjina, ali smo zato dobri u dizajnu stranica!
U vrhu su zemlje koje daju besplatnu kontracepciju mladima
U ime Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava Atlas je u parlamentu predstavio hrvatskih zastupnik Predrag Fred Matić, koji je ukazao da se i u ovom, petom izdanju Atlasa, jasno vidi podjela u pristupu kontracepciji između istoka i zapada Europe. Štoviše, zemlje istoka pokazuju silazne trendove, dok su države na vrhu ljestvice to mjesto izborile i, među ostalim, zbog besplatne kontracepcije za sve mlađe od 25 godina.
“Žalosti me vidjeti da je Hrvatska gotovo u svim područjima seksualnog i reproduktivnog zdravlja sve gora, a što je situacija i s kontracepcijom. Što više podataka prikupimo i analiziramo – to je situacija alarmantnija. Moramo biti svjesni važnosti kontracepcije i zdravlja, a u Hrvatskoj je ona mnogima preskupa. Problem je i da nema dostupnih ni stručnih savjeta o planiranju obitelji. Podsjećam da je i UN, kao i Europski parlament kroz Rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, tražio da kontracepcija bude besplatna i široko dostupna. Govorimo o pravu na zdravlje, nužno je što hitnije reagirati”, napisao je Matić u priopćenju za hrvatske medije.
U čemu je sve Hrvatska sve gora i koji još podaci pokazuju alarmantno stanje? Za Reci.hr Matić je odgovorio da se to odnosi na prepreke u pristupu pobačaju podsjetivši na gorući problem priziva savjesti, na lošu skrb za trudnice i rodilje, koja je posebno došla do izražaja u pandemiji te ponekad čak prerastala u tzv. opstetricijsko nasilje. Brine ga i rast rodno uvjetovanog nasilja i femicida kojega bi trebalo uvrstiti u Kazneni zakon, što je Klub socijaldemokrata i tražio, ali je Vlada odbila. Situacija se hitno može popraviti omogućavanjem dobivanja kontracepcije bez recepta i davanjem besplatne kontracepcije mladima.
I Atlas je dokaz poraznog stanja hrvatskog zdravstva i obrazovanja
Ovaj posljednji prijedlog svakako bi popravio tragičnu statistiku prema kojoj gotovo polovica tinejdžera ne koristi kontracepciju, a samo dvadeset posto je koristi dosljedno. Manje od deset posto žena koristi hormonalnu kontracepciju, točnije pilule.
Kontracepcija ulazi u područje planiranja obitelji, a ovi poražavajući podaci koje donosi najnoviji Europski atlas kontracepcije samo dokazuju već poznatu činjenicu kako je hrvatski zdravstveni i obrazovni sustav po pitanju reproduktivnog zdravlja njezinih stanovnika potpuno zakazao!
Posljednja statistika Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o pobačajima u 2020. godini dokazuje da mnogi u ovoj zemlji još ne žive u skladu s dostignućima 21. stoljeća. Jer, i pored toliko različitih metoda kontracepcije, 87,7 posto legalno induciranih pobačaja, dakle onih na zahtjev žene, izazvano je činjenicom da par nije koristio kontracepciju pa je očekivana posljedica trudnoća. Očito neželjena, jer je žena zatražila pobačaj. Da se planiranje trudnoće korištenjem kontracepcije kroz zdravstveni sustav ne promovira dokazuje i činjenica da najviše pobačaja – gotovo 61 posto – traže žene koje imaju jedno, dvoje ili troje djece. Tridesetak je posto onih koje nemaju djecu, a ostatak do sto posto popunjavaju žene s više od troje djece. Među ženama s jednim ili više djece koje su zatražile pobačaj najviše je u dobi od 25 do 40 godina. Maloljetnice su lani zatražile i obavile 50 pobačaja, što je 1,9 posto od svih pobačaja na zahtjev.
Zašto zakazuje i obrazovni sustav? Zato jer je obrazovanje o seksualnom zdravlju mladih, u što ulaze i teme iz područja planiranja obitelji, pa tako i korištenje i dostupnost kontracepcije, nezaobilazno. U hrvatskim školama ne postoji sveobuhvatno seksualno obrazovanje. Štoviše, učenike se uopće ne podučava o inače brojnim temama iz područja ljudske seksualnosti. Da smo seksualna bića mladi kroz svoje obrazovanje uče tek na razini nužnih medicinskih, bioloških činjenica, pa se te teme obrađuju na satovima biologije u vrlo malom broju nastavnih sati na razini fakata iz područja reprodukcije ili pojedini nastavnici odvoje kojih 45 minuta da bi svojim učenicima koji ulaze u pubertet kazali štogod o menstruaciji ili poluciji. Istodobno, ne postoje centri za savjetovanje mladih za ta pitanja, a ginekolozi nemaju nikakvih obveza podučavati djevojke i žene o zaštiti od trudnoće, pa mnogi to i ne čine, kako nam u brojnim pričama potvrđuju naše čitateljice.
Posao države rade nevladine organizacije
Službena internetska stranica putem koje bi djeca, ali i odrasli, mogli dobiti točne i pravovremene informacije vezane uz seksualno i reproduktivno zdravlje i prava – ne postoji. Ni Ministarstvo obrazovanja i znanosti ni Ministarstvo zdravstva, niti jedno drugo državno tijelo ili ustanova, ne smatraju važnim novac iz državnog ili zdravstveno proračuna uložiti u izradu i održavanje jedne internetske stranice na kojoj bi se plasirale bitne informacije, činjenice i znanstveno utemeljeni podaci iz područja ljudske seksualnosti.
Tu ogromnu rupu u zdravstvenom i obrazovnom sustavu popunjavaju nevladine organizacije koje, kako smo već pisali, rade posao države. Točnije, svih proteklih godina rade posao za koji su na puno načina bili plaćeni državni dužnosnici. Bez rada aktivista i brojnih volontera udruga te informacija koje oni pravovremeno građanima pružaju o spolnom zdravlju, testiranjima, medicinskim dostignućima, kontracepciji… Hrvatska bi bila još puno niže rangirana na europskim ljestvicama koje prikazuju na koji način neka država skrbi o zdravlju svojih građana kroz informiranje i preventivu.