Posljednja statistika Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o pobačajima u 2020. godini dokazuje da mnogi u ovoj zemlji još ne žive u skladu s dostignućima 21. stoljeća. Jer, i pored toliko različitih metoda kontracepcije, 87,7 posto legalno induciranih pobačaja, dakle onih na zahtjev žene, izazvano je činjenicom da par nije koristio kontracepciju pa je očekivana posljedica trudnoća. Očito neželjena, jer je žena zatražila pobačaj.
Druga činjenica koja, najblaže rečeno, iznenađuje, jest da su i prošle godine najviše legalno induciranih pobačaja – gotovo 61 posto – zatražile žene koje imaju jedno, dvoje ili troje djece. Tridesetak je posto onih koje nemaju djecu, a ostatak do sto posto popunjavaju žene s više od troje djece. Među ženama s jednim ili više djece koje su zatražile pobačaj najviše je u dobi od 25 do 40 godina. Maloljetnice su lani zatražile i obavile 50 pobačaja, što je 1,9 posto od svih pobačaja na zahtjev.
Ukupna brojka pobačaja na zahtjev nije iznenađujuća: lani ih je obavljeno 2594, što je 109 manje nego 2019. godine. Statistika je još jednom potvrdila činjenicu da se u Hrvatskoj pobačaj često koristi kao metoda kontracepcije, dok se druge metode koriste rijetko. Potvrdila je i zaključke Odbora za ženska prava i ravnopravnost spolova (FEMM) Europskog parlamenta koji je u svojoj Studiji o seksualnom i reproduktivnom zdravlju konstatirao da Hrvatska ima nisku stopu registriranih pobačaja na zahtjev, no procjenjuje da se oko 40 posto pobačaja obavlja ilegalno.
Rast broja spontanih pobačaja
HZJZ je lani zabilježio ukupno 7485 svih pobačaja ili 202 manje nego 2019. Zabilježen je porast spontanih pobačaja, čiji je udio u ukupnom broju pobačaja gotovo 20 posto ili 1,2 postotna boda više nego 2019. Najviše je, kao i prethodnih godina, bilo pobačaja koji se vode u kategoriji “ostali” – 45,8 posto. U toj su kategoriji, među ostalima, izvanmaternične trudnoće i “ostali abnormalni produkti začeća”. Premda nema službenih podataka, javna je tajna da u nekim slučajevima ginekolozi pobačaj na zahtjev uvedu upravo u tu posljednju kategoriju kako ne bi imali problema s prizivačima savjesti.
Najviše dojenčadi umire na Malti jer je pobačaj zabranjen
Nekoliko dana nakon statistike o pobačajima HZJZ je izbacio i podatke o dojenačkim smrtima u 2020. U Hrvatskoj je lani umrlo 142 dojenčadi, jedno manje nego 2019. godine, pa stopa dojenačke smrtnosti na tisuću živorođene djece iznosi 3,96, isto kao i 2019. Za druge zemlje EU Eurostat još nema podataka za prošlu godinu, no ima za 2019., a ti podaci pokazuju vezu između pobačaja i dojenačkih smrti. I opet je statistika, kad već nije dovoljan zdrav razum, dokazala tu vezu, ali ne onako kako to tumače prolife pokreti, nego upravo obrnuto.
Najvišu stopu dojenačke smrtnosti među svim članicama EU zabilježila je Malta – 6,7 na tisuću živorođenih. Zašto? “Osnovni razlog je apsolutna zabrana prekida trudnoće pa i u slučaju malformacija nespojivih sa životom i ugroženosti života majke, po čemu se Malta razlikuje od svih drugih europskih država”, stoji u objašnjenju HZJZ-a. U tu crnu statistiku vjerojatno će narednih godina ući i Poljska, koja je svojim rigidnim zakonom također gotovo u potpunosti zabranila pobačaj, pa i u slučaju teških malformacija fetusa, što je 2019. u toj zemlji bilo navedeno kao razlog za pobačaj u 98 posto slučajeva.
Najniže stope dojenačke smrtnosti u EU-27 zabilježene su u Estoniji (1,6/1.000), slijede Finska, Švedska i Slovenija (2,1/1.000). Izvan EU-27 najniže zabilježene stope dojenačke smrtnosti su bile na Islandu (1,6/1000) i Norveškoj (2,1/1.000). U svim tim zemljama pobačaj na zahtjev je legalan i lako dostupan, a među vodećima su i na Europskom atlasu kontracepcije.
Smrtnost dojenčadi veća od EU prosjeka
Stopa smrtnosti dojenčadi u Hrvatskoj je i te, 2019. godine, bila viša od EU prosjeka, a nije se promijenila niti lani. Hrvatska stopa je 4 na tisuću živorođenih, dok je EU prosjek 3,4.
“Već dulji niz godina ukupna dojenačka smrtnost u Hrvatskoj je viša u odnosu na većinu gospodarski razvijenih članica EU-27, ali i nekih tranzicijskih zemalja koje su članice od 2004. godine”, stoji u izvještaju HZJZ-a. Najčešći uzroci dojenačke smrti su prijevremeni porod, komplikacije posteljice, pupkovine ili ovojnica, komplikacije višeplodnih trudnoća, prirođene srčane greške i tako dalje. Najviše dojenčadi umre u prvih šest dana života.
“Smanjenju ukupne dojenačke smrtnosti najviše bi doprinijelo preživljavanje u prvim danima života. Kako ishodi preranih poroda ne bi bili nepovoljni, što veći broj novorođenčadi vrlo niske porodne težine trebao bi se rađati u ustanovama koje imaju sve potrebne preduvjete za intenzivno neonatalno liječenje neposredno po porodu”, objašnjava HZJZ.