Femicid, kao najteži zločin nad ženom, neće biti uvršten u hrvatski Kazneni zakon. Vlada premijera Andreja Plenkovića odbila je prijedlog Kluba Socijaldemokrata da se taj pojam uvrsti u članak 87., stavak 21., koji definira zločine iz mržnje. Sadašnja definicija, koja zločin iz mržnje definira kao “kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovjesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe” je, po mišljenju Vlade, dovoljna jer je kazneno djelo počinjeno zbog spola druge osobe” ionako uvršteno u zločine iz mržnje.
Socijaldemokrati, pak, u svom prijedlogu kojeg su 1. prosinca prošle godine podnijeli Saboru, upozoravaju da Kazneni zakon ne poznaje pojam femicida kao “rodno uvjetovanog zločina iz mržnje”, motiviranog mizoginijom. Takve zločine počine muškarci koji smatraju da je žena njihovo vlasništvo i da “imaju pravo raspolaganja njezinim tijelom, životnim odlukama i pravom na život”, obrazlažu Socijaldemokrati svoj prijedlog. Motivirali su ih podaci Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova da Hrvatska od 2018. bilježi značajan porast broja ubijenih žena koje su ubili sadašnji ili bivši partneri. U 2020. su ubijene 23 žene, a devet njih ubile su bliske osobe. U prvih 11 mjeseci prošle godine je, prema riječima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, ubijeno 12 žena, od kojih je osam ubila bliska osoba. Stoga tvrde da bi uvrštenje femicida kao ubojstva povezanog sa zločinom iz mržnje prema ženama omogućilo sudovima da takvu kvalifikaciju uzimaju kao otegotnu okolnost u slučaju kada Kaznenim zakonom nije propisano teže kažnjavanje. Vođeni su i ocjenom Pravobraniteljice da policija, sudovi i državna odvjetništva nisu dovoljno educirani za rodno osjetljiv pristup u procesuiranju obiteljskog nasilja.
Međutim, Vlada u svom obrazloženju zašto odbija prijedlog izmjene zakona iskazuje potpuno povjerenje u hrvatsko sudstvo da će “cijeniti činjenicu da je počinitelj postupao motiviran mržnjom na temelju spola kao otegotnu okolnost”. Analize presuda obiteljskim nasilnicima i seksualnim predatorima pokazuju suprotno – sudovi su im itekako skloni pronalaziti olakotne okolnosti, koje često idu do apsurda, poput “bio je ljubomoran”, “ugledan je čovjek” i slično.
Uvjetne kazne za obiteljsko nasilje
Misli li na one rigorozne kazne kada se nasilnicima propišu novčane kaznu s 50 posto popusta ako plate odmah?
Možda rigorozne poput one bivšem HDZ-ovcu Alojzu Tomaševiću koji je zbog obiteljskog nasilja nad suprugom Marom dobio dvije godine uvjetno? Uvjetno! Valja napomenuti i da je riječ o bivšem HDZ-ovcu samo zato što je bivši župan sam istupio iz stranke zbog sudskog procesa iako je tada ostao župan. Nije Plenkoviću tada palo na pamet rigorozno onemogućiti nasilnicima obnašanje dužnosti nositelja izvršne vlasti ili barem izbaciti nasilnika iz stranke.
Istodobno, premijer je u prosincu nakon stravičnog ubojstva žene u splitskom dućanu gdje ju je nožem usmrtio bivši partner, femicid osudio i izjavio kako primitivce, divljake i kretene ne može spriječiti da rade kaznena djela, ali može pooštriti Kazneni zakon i sve druge zakone da kazne budu rigorozne. A manje od mjesec dana kasnije njegova Vlada odbila je prijedlog izmjene Kaznenog zakona i uvršavanje femicida u katalog kaznenih djela!
Zašto bi Andrej Plenković posegnuo za tako rigoroznim mjerama kada znamo da je on za suzbijanje nasilja nad ženama i, kako sam tvrdi, zaslužan za ratifikaciju Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama? To što ista nije implementirana manje je važno od njegove deklarativne posvećenosti suzbijanju nasilja nad ženama.
Karakteristike femicida
Vesna Nađ, saborska zastupnica Socijaldemokrata, koja će u Saboru braniti prijedlog, na pitanje zašto su uopće predložili uvrštenje femicida kao posebno teškog kaznenog djela, kad već u zakonu postoji zločin iz mržnje zbog spola, odgovara: “Uvrštenje femicida omogućilo bi da se provedu ciljane edukacije i uvedu protokoli u postupanju kod takvog kaznenog djela. Mi smo patrijarhalno društvo u kojemu muškarci nerijetko pokazuju svoju moć nad ženom, a u krajnjem slučaju to pokažu njenim ubojstvom. O tome se onda priča nekoliko dana i potom se sve zaboravi”, kaže Vesna Nađ.
Vesna Nađ
Suprotno hrvatskoj Vladi, koja tvrdi da je femicid već uvršten u Kazneni zakon, samo pod drugim imenom, Europska unija uvrstila je upravo pojam femicida u svoje ključne dokumente, kao što je Akcijski plan za rodnu ravnopravnost za razdoblje od 2021. do 2025. godine, a pododbor Europskog parlamenta za ljudska prava u studenome prošle godine objavio je istraživanje o femicidu kojega definira kao povredu “temeljnih ljudskih prava na život, slobodu i osobnu sigurnost, kao i prepreku društvenom i gospodarskom razvoju”. Femicid je, tvrde autori istraživanja, često posljednji čin u nasilnoj vezi i stoga je uključen u sveobuhvatnu kategoriju nasilja nad ženama.
Tri su osnovne karakteristike femicida: žene nesrazmjerno ubijaju muškarci (oni čine 90 posto ubojica žena), žrtve su prethodno doživjele nesmrtonosno nasilje i stopa takvih ubojstava je stabilna tijekom vremena. Štoviše, vjeruje se da je posljednje dvije godine porasla zbog pandemije COVID-a 19. Pokretači nasilja nad ženama i femicida su društvena ugroženost žena, zakonska nejednakost i slab pristup obrazovanju, što rezultira stereotipima i društvenom diskriminacijom.
Ubojstva potiče i patrijarhalni mentalitet
Počinitelje na femicid najčešće pokreću alkohol i droga, kršenje zabrane približavanja nakon osude za obiteljsko nasilje, mentalni problemi i nezaposlenost. Za žrtve su pak najvjerojatniji rizici od smrti pokušaj davljenja, trudnoća u nasilnoj vezi, silovanje i niska razina obrazovanja što povećava njihovu socijalnu ranjivost. Prije završnog nasilnog čina žrtva je najčešće bila u nasilnoj vezi, pokretanoj njegovom opsesivnom ljubomorom i prisilnom kontrolom. Rizik povećava i patrijarhalni mentalitet zajednice u kojoj se slavi agresivna muškost i devalvacija ženskih uloga, kao i percepcija zlostavljača da će zločin ostati nekažnjen.
Upravo je ovo posljednje dovoljno jak razlog da se i u hrvatski Kazneni zakon uvrsti femicid kao kazneno djelo jer su sudovi u brojnim slučajevima pokazali toleranciju prema zlostavljačima. Premda Vlada tvrdi suprotno.
Vrste femicida
Femicid intimnog partnera: ženu ubije njezin partner ili bivši partner, čemu je često prethodila nasilna veza iz koje je ona pokušala pobjeći. Motivacija počinitelja je u osjećaju vlasništva nad žrtvom, a ponekad je počinitelj emocionalno nesposoban zamisliti život bez nje
Obiteljski (neintimni) femicid: počine ga obiteljski neintimni rođaci, a motivi su brojni. Ubojstva u ime časti čine rođaci kad obitelj smatra da je žrtva prekršila krute patrijarhalne norme, primjerice odbila se udati za osobu koju je odabrala obitelj ili se sumnja da je imala predbračne ili izvanbračne spolne odnose. Ta se ubojstva obavljaju i u slučajevima kad je žrtva silovana.
Ubojstva zbog miraza zabilježena su u Indiji ako obitelj mladenke nije isplatila dogovorenu svotu. Femicid i samoubojstvo karakterističan je za europske zemlje, Australiju, SAD i Južnu Afriku, a jedan od posljednjih u Hrvatskoj je cetingradski slučaj
Femicid u uvjetima rata i sukoba: sustavno ubijanje žena i masovna silovanja koriste se da bi se uništila lokalna zajednica i ponizili protivnici. Žrtve silovanja mogu naknadno biti marginalizirane i ubijene.
Odabir ženskog spola: riječ je o namjernoj eliminaciji djevojaka i žena kroz čedomorstvo, izgladnjivanje i zanemarivanje jer se daje prednost sinovima. Zbog tog zločina nestalo je 126 milijuna žena do 2010. godine, procijenio je UN, a do 2035. ta bi brojka mogla narasti na 150 milijuna.
Lov na vještice: premda smo mislili da je nestao još u srednjem vijeku, živ je i danas. Ubijanje vještica prakticira se u ruralnim područjima Indije, Nepalu, pacifičkim otocima i Tanzaniji, a vještice su najčešće žene koje se bave tradicionalnim liječenjem. Na meti su i žene koje steknu neku imovinu.
Ostali oblici femicida: ubijaju žrtve trgovine ljudima i prisilne prostitucije, pripadnice nepoželjnih etničkih i vjerskih manjina,