“Pristup kontracepciji trebao bi biti glavna briga vlada u osnaživanju građana da planiraju svoje obitelji i živote. Ali, u mnogim europskim zemljama osiguranje izbora reproduktivnog života nije prioritet”, poruka je europskog Atlasa kontracepcije 2020. , kojeg svake godine objavljuje Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava.
Hrvatska je na ovogodišnjem Atlasu još uvijek u zlatnoj sredini s porastom ocjene za 1,4 postotna boda i samo nam malo nedostaje da se iz žute prebacimo u zelenu zonu na Atlasu u kojoj su zemlje sa dobrom ponudom kontracepcije i informacija o njoj. Štoviše, prema kriteriju “politike koje se odnose na opskrbu i savjetovanje” imamo visokih 73,6 posto, a u taj kriterij ulazi nivo naknada za kontracepciju od nacionalnog zdravstvenog sustava, nivo potrebnih i dostupnih konzultacija, dostupnost hitne kontracepcije bez recepta i slično. Međutim, prema dostupnosti online informacija smo na niskih 33 posto, jer smo slabi prema izlistanim kontraceptivima, nema podataka o cijenama niti gdje kupiti kontracepciju, a slaba je utjeha da smo dobri u web dizajnu stranica koje nude podatke o kontracepciji.
Čije su to uopće stranice, jer službenih vladinih nema?
Nevladine organizacije rade posao Vlade
Sanja Cesar, koordinatorica CESI-ja (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje), ukazuje na tipičnu hrvatsku priču koja sažeto glasi: tamo gdje zakažu institucije uskaču nevladine organizacije koje nastoje informirati građane o onome što ne mogu doznati kroz službene kanale.
“Zbog javne percepcije problematike ženskih reproduktivnih prava sve više nevladinih organizacija nastoji pružiti ženama informacije o kontracepciji pa to čine same, bez podrške države. Atlas kontracepcije, nažalost, ne pokazuje koja se kontracepcija koristi i koliko te koje su barijere u pristupu kontracepciji. Ponekad je ograničeni pristup kontracepciji povezan s cijenom jer si ne mogu svi priuštiti hormonske tablete ili ugradnju spirale, a ponekad ljude u korištenju kontracepcije koče mitovi u koje vjeruju. Ponekad te mitove podržavaju i sami liječnici koji se protive i pobačaju i korištenju hormonalne kontracepcije jer im to ulazi u domenu priziva savjesti”, kaže Sanja Cesar.
Zabrane ne podižu natalitet
Da bolji pristup kontracepciji ne znači pad nataliteta, uporno dokazuje statistika. I ove je godine na Atlasu Francuska pri samom vrhu po dostupnosti kontracepcije i informacija o njoj, a istodobno je na prvom mjestu u europskim statistikama sa 1,88 novorođene djece po ženi, znatno više od EU prosjeka, koji je na 1,55 novorođene djece po ženi. Hrvatska je na Atlasu u zlatnoj sredini, a sa 1,47 novorođenih po ženi je ispod EU prosjeka. Poljska, najgore ocijenjena zemlja po dostupnosti kontracepcije sa samo 35,1 bodom, ima 1,46 novorođenih po ženi, također ispod europskog prosjeka. Očito niti ograničavanje dostupnosti kontracepcije niti gotovo potpuna zabrana abortusa, koja je na ulice poljskih gradova izvela tisuće prosvjednika, nije poticaj za rađanje više djece.
Svima je jasno da odluku hoće li i kada imati dijete i koliko će ih imati parovi ili žene same ne donose zbog represije i zabrana. Štoviše, ako u nekom trenutku svoga života ne žele dijete učinit će sve da ga ne dobiju, kao i što će učiniti sve da ga dobiju kad ga požele. Uostalom, odluka o djeci spada u temeljne ljudske slobode.